Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4512/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik ŽJ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 91547293790, radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 6. ožujka 2026., u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenika stranaka, dana 30. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
"I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/25-01/182, URBROJ: 344-116/7-25-06 od 4. studenog 2025. godine, te se tužiteljici priznaje pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 26. rujna 2025. godine, pa sve dok za isplatu postoji zakonski osnov ili do ponovnog zaposlenja ili do ostvarenja uvjeta za mirovinu, jer tužiteljica ima manje od 5 godina do ostvarenja prava na mirovinu i to po osnovu ostvarenog mirovinskog staža obzirom da je počela raditi odmah poslije srednje škole.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici dospjele, a neisplaćene iznose novčane naknade, i to:
- za razdoblje od 26. rujna 2025. do 30. rujna 2025. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. listopada 2025. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate,
- za razdoblje od 1. listopada 2025. do 31. listopada 2025. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. studenog 2025. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate, - za razdoblje od 1. studenog 2025. do 30. studenog 2025. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. prosinca 2025. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate,
- za razdoblje od 1. prosinca 2025. do 31. prosinca 2025. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. siječnja 2026. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate,
- za razdoblje od 1. siječnja 2026. do 31. siječnja 2026. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. veljače 2026. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate,
te sve druge dospjele, a neisplaćene naknade u daljnjem budućem periodu, koje pripadaju tužiteljici dok postoji pravni osnov za isplatu ili dok se tužiteljica ponovno ne zaposli."
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 13. studenog 2025. godine protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II - 102-05/25-01/182, URBROJ: 344-116/7-25-06 od 4. studenog 2025. godine, kojim se odbija žalba SJ izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA: UP/l-102-05/25-01/4474, URBROJ: 251-103/15-25-02 od 6. listopada 2025. godine, kao neosnovana. Potonjim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, odbijen je zahtjev SJ za priznavanjem prava na novčanu naknadu, s obrazloženjem da je u provedenom postupku utvrđeno da je radni odnos imenovane prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa, slijedom čega imenovana ne ispunjava zakonom propisane uvjete za priznavanjem prava na novčanu naknadu, sukladno članku 48. stavku 1. točki 2. Zakona.
2. Tužiteljica u svojoj tužbi navodi da je upravni akt, KLASA: UP/ll-102-05/25- 01/182 primila dana 12. studenog 2025., te sukladno dopuštenom pravnom lijeku pravovremeno izjavljuje upravnu tužbu, kojom osporava navedeno rješenje po svim pravnim osnovama, a poglavito po okolnosti pogrešne primjene pravnog osnova iz Zakona o novčanoj naknadi za vrijeme nezaposlenosti, kao i svim drugim okolnostima na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Dalje ističe da se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti posebna izuzeća iz Zakona po kojima je dopušteno donijeti rješenje o prihvaćanju zahtjeva za novčanu naknadu po osnovu bolesti radnika, jer kako što je to u ovom slučaju, tužiteljica, iako je formalno pravno raskinula radni odnos sa poslodavcem, to nije napravila slobodnom voljom nego je primorana zbog svog zdravstveno stanja, koje je uvjetovano godinama starosti od 56,5 godina, kao i nesporne činjenice da ima 35 godina i 8 mjeseci radnog staža i da je taj sav staž ostvaren u trgovini, pa je normalno sa sadašnjim godinama nije više u zdravstvenoj snazi kao kad je bila mlađa. Nesporno je da joj je zadnji radni odnos prestao dana 25. rujna 2025. i da se na vrijeme i u roku prijavila na Zavod za zapošljavanje u Zagrebu, i to dana 2. listopada 2025. godine, a što znači da je sve napravila u roku. Radni odnos je prestao sporazumom sa poslodavcem KIK TEXTILIEN HRVATSKA d.o.o., jer tužiteljicu njezin poslodavac nije imao gdje rasporediti sa preostalom radnom sposobnošću, jer u trgovini svi rade sve, pa tako i šefovi rade slaganje polica i prijem robe, a to je teški fizički posao, koji ona više ne može raditi, jer nema snage. Tužiteljičina medicinska dokumentacija je upravo činjenica na kojoj ista zasniva ovu tužbu, jer da je imala snage radila bi i dalje, ali uz ove bolove to više ne može. Došlo je i do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja. Temeljem članka 1., 3., 14., 23., 35., 56., 57. i 58. Ustava Republike Hrvatske, tužiteljica smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđena njezina temeljna prava kao radnika. Rad u uvjetima fizičke boli, bez odgovarajuće zaštite i razumijevanja od strane poslodavca, predstavlja oblik zlostavljanja i kršenja dostojanstva, jednakosti i socijalne pravde zajamčene Ustavom. Tužiteljica smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđena njezina ustavna prava kao radnika. Rad u uvjetima fizičke boli, bez prilagodbe radnih zadataka, predstavlja oblik zlostavljanja i kršenja temeljnih načela socijalne pravde, jednakosti i zaštite dostojanstva. Stoga traži da se u ovom postupku uzmu u obzir navedene ustavne odredbe, kao temelj za ocjenu zakonitosti i pravičnosti postupanja kod donošenja odluke o njezinom pravu na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti, a sve do njezine mirovine. Tužiteljica ističe da je pravo na novčanu naknadu uređeno Zakonom o tržištu rada i pravilima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje; novčana naknada se ne isključuje ako prestanak radnog odnosa nije volja ili krivnja radnika, ali zakon priznaje iznimke zbog zdravstvenih razloga; navedeno je u službenim uputama HZZ-a i u tumačenju izvršenja prava. Izričito se tužiteljica poziva na odredbe o ostvarivanju prava kod prestanka radnog odnosa iz zdravstvenih razloga i na iznimke od zabrane prava kada je prestanak voljan, te traži primjenu tih iznimaka u svom slučaju. Traži da se rješenje poništi, predmet ponovno ocijeni, te da joj se novim rješenjem prizna pravo na novčanu naknadu sukladno iznimkama zbog zdravstvenog stanja. Nadalje, tužiteljica navodi da je u II-stupanjskom rješenju Hrvatski zavod za zapošljavanje krivo prikazao stanje po kome tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu do mirovine, jer kako piše u rješenju ima više od 5 godina do mirovine , a to nije točno, jer tužiteljica do mirovine ima 3 godine i 7 mjeseci. Tako zakon propisuje da osoba koja ima 32 godine radnog staža i više od 52 godine starosti ima pravo na novčanu naknadu do mirovine ili dok se ne odjavi sa zavoda za zapošljavanje, što znači da o ovoj okolnosti ponovo odluči ovaj sud ili u ponovljenom postupku tuženik Hrvatski zavod za zapošljavanje. U svim slučajevima sudovi su do sada zauzimali stajalište da iako je formalno raskid radnog sporazuman on nije i stvarno sporazuman , ako postoje druge okolnosti koje isključuju dragovoljnost.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, koji glasi:
"I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/25-01/182, URBROJ: 344-116/7-25-06 od 4. studenog 2025. godine, te se tužiteljici priznaje pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 26. rujna 2025. godine, pa sve dok za isplatu postoji zakonski osnov ili do ponovnog zaposlenja ili do ostvarenja uvjeta za mirovinu, jer tužiteljica ima manje od 5 godina do ostvarenja prava na mirovinu i to po osnovu ostvarenog mirovinskog staža obzirom da je počela raditi odmah poslije srednje škole.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici dospjele, a neisplaćene iznose novčane naknade, i to:
- za razdoblje od 26. rujna 2025. do 30. rujna 2025. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. listopada 2025. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate,
- za razdoblje od 1. listopada 2025. do 31. listopada 2025. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. studenog 2025. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate, - za razdoblje od 1. studenog 2025. do 30. studenog 2025. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. prosinca 2025. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate,
- za razdoblje od 1. prosinca 2025. do 31. prosinca 2025. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. siječnja 2026. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate,
- za razdoblje od 1. siječnja 2026. do 31. siječnja 2026. godine, čiji obrok dospijeva na naplatu dana 15. veljače 2026. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća pa do dana isplate,
te sve druge dospjele, a neisplaćene naknade u daljnjem budućem periodu, koje pripadaju tužiteljici dok postoji pravni osnov za isplatu ili dok se tužiteljica ponovno ne zaposli."
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Tako je iz spisa upravnog predmeta utvrđeno da se tužiteljica dana 2. listopada 2025. prijavila u evidenciju nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, kada je ujedno podnijela i zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti po prestanku radnog odnosa s danom 25. rujna 2025. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod poslodavca KIK TEXTILIEN UND NON-FOOD d.o.o. u razdoblju od 21. svibnja 2012. do 25. rujna 2025. Tužiteljica je uz zahtjev za novčanu naknadu priložila opsežnu dokumentaciju. Nastavno svim dokazima priloženim spisu predmeta, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužiteljici radni odnos kod poslodavca KIK TEXTILIEN UND NON-FOOD d.o.o. prestao 25. rujna 2025. pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo je 6. listopada 2025. donijelo pobijano rješenje o odbijanju zahtjeva za novčanom naknadom s obrazloženjem da je tužiteljici radni odnos prestao na temelju pisanog sporazuma, pa ne ispunjava Zakonom o tržištu rada propisane uvjete za priznavanjem prava na novčanu naknadu. Tuženik navodi da prilikom odlučivanja o zahtjevu za novčanu naknadu nadležno tijelo utvrđuje jesu li ispunjeni svi uvjeti za priznavanje toga prava, te provjerava postoji li koji od razloga iz članka 48. Zakona zbog kojeg nezaposlena osoba ne bi imala pravo na novčanu naknadu. Tuženik ističe da tužiteljica ni ne osporava činjenično stanje, a to je, da je radni odnos prestao pisanim sporazumom, već ista ističe da tuženik nije uzeo u obzir njeno zdravstveno stanje koje je dovelo do sporazumnog prestanka radnog odnosa, zbog čega je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je trebalo riješiti ovu upravnu stvar i priznati tužiteljici zahtjev za novčanu naknadu. Naime, tužiteljica ističe da je Zakonom o tržištu rada propisana iznimka kada nezaposlena osoba, kojoj je prestao radni odnos ima pravo na novčanu naknadu u slučaju sporazumnog prestanka radnog odnosa, no nejasno koja je to odredba Zakona. Naime, tuženik ističe, kao što je i u obrazloženju osporavanog rješenja podrobno objasnio da postoji iznimka od Zakonom propisanog slučaja kada osoba nema pravo na novčanu naknadu u slučaju sporazumnog prestanka radnog odnosa, da istu može ostvariti, no samo u za to izričito Zakonom propisanim slučajevima. Nadalje, tuženik navodi da je potrebno istaknuti da sporazum o prestanku radnog odnosa je formalni pravni posao, za čije sklapanje kao pravovaljanog ugovora, kao i kod svakog drugog ugovora, ugovaratelji trebaju imati poslovnu sposobnost, a samo poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, a kako pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, pa tako ni pobude iz kojih je razloga došlo do sporazumnog prestanka radnog odnosa ne utječu na činjenicu da je suglasnošću volja radnika i poslodavca radni odnos prestao, slijedom čega sporazum o prestanku radnog odnosa nije ništa drugo doli izraz volje radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa. Osim toga, tužiteljičini navodi da u konkretnom predmetu treba primijeniti institut in favorem laboratoris su u potpunosti bespredmetni budući je navedeni institut osnovno načelo radnog prava koje govori da kad je neka pravna situacija ili pravni odnos reguliran različito, primjenjuje se onaj zakon koji više pogoduje radniku, što znači da se navedeni institut primjenjuje za vrijeme radnog odnosa, a ne po prestanku istoga.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/25-01/182, URBROJ: 344-116/7-25-06 od 4. studenog 2025. godine (stranica 15-17 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA: UP/l-102-05/25-01/4474, URBROJ: 251-103/15-25-02 od 6. listopada 2025. godine (stranica 18 spisa), precizirani tužbeni zahtjev od 13. veljače 2026. godine (stranica 280-296 spisa), te Sporazum o prestanku ugovora o radu od 25. rujna 2025. godine (stranica 342-343 spisa).
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 4. studenog 2025. godine, kojim se odbija žalba SJ izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA: UP/l-102-05/25-01/4474, URBROJ: 251-103/15-25-02 od 6. listopada 2025. godine kao neosnovana. Potonjim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, odbijen je zahtjev SJ za priznavanjem prava na novčanu naknadu, s obrazloženjem da je u provedenom postupku utvrđeno da je radni odnos imenovane prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa, slijedom čega imenovana ne ispunjava zakonom propisane uvjete za priznavanjem prava na novčanu naknadu, sukladno članku 48. stavku 1. točki 2. Zakona o tržištu rada. Prema podacima u predmetnom spisu utvrđeno je da se žaliteljica, ovdje tužiteljica, dana 2. listopada 2025. prijavila u evidenciju nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, kada je ujedno podnijela i zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti po prestanku radnog odnosa s danom 25. rujna 2025. Uvidom u elektronički zapis staža obveznog osiguranja dobiven razmjenom podataka s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je žaliteljica bila u radnom odnosu kod poslodavca KIK TEXTILIEN UND NON-FOOD d.o.o. u razdoblju od 21. svibnja 2012. do 25. rujna 2025. Žaliteljica je uz zahtjev za novčanu naknadu priložila Sporazum o prestanku radnog odnosa od dana 25. rujna 2025., Potvrdu o plaći i razlogu prestanka rada od 26. rujna 2025., Prijavu o prestanku osiguranja, Obrazac IP1 odnosno obračunske liste isplaćene plaće za razdoblje od lipnja do kolovoza 2025., Presliku radne knjižice, vlastoručno potpisanu Izjavu od dana 26. rujna 2025. u kojoj žaliteljica u bitnome navodi da je do sporazumnog prestanka radnog odnosa došlo zbog zdravstvenih problema, nedatiranu Izjavu u kojoj je navela odredbe pravne stečevine Europske unije za koje smatra da su primjenjive na konkretno činjenično stanje, te Izjavu od dana 1. listopada 2025. Uz Izjavu od 26. rujna 2025. žaliteljica je priložila preslike medicinske dokumentacije. Nastavno svim dokazima priloženim spisu predmeta, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je žaliteljici radni odnos kod poslodavca KIK TEXTILIEN UND NON- FOOD d.o.o. prestao 25. rujna 2025. pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo je 6. listopada 2025. donijelo pobijano rješenje o odbijanju zahtjeva za novčanom naknadom s obrazloženjem da je žaliteljici radni odnos prestao na temelju pisanog sporazuma pa ne ispunjava Zakonom o tržištu rada propisane uvjete za priznavanjem prava na novčanu naknadu. Naime, članak 48. točka 2. Zakona propisuje da pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa odnosno službe. Tako je nesporno utvrđeno da je žaliteljici radni odnos kod poslodavca KIK TEXTILIEN UND NON-FOOD d.o.o. prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa s danom 25. rujna 2025., pa je pravilno prvostupanjsko tijelo pobijanim rješenjem odbilo žaliteljičin zahtjev za novčanu naknadu sukladno članku 48. točki 2. Zakona. Tuženik navodi da se razlog prestanka radnog odnosa utvrđuje na temelju odluke o otkazu ugovora o radu, ugovora o radu na određeno vrijeme u kojem je datum prestanka radnog odnosa određen ili barem odrediv, sporazuma o prestanku radnog odnosa, sudske odluke itd., pa je pravilno prvostupanjsko tijelo iz jedinog relevantnog dokaza u ovom upravnom postupku, a to je Sporazum o prestanku radnog odnosa utvrdilo da je žaliteljici radni odnos prestao pisanim sporazumom, te je prvostupanjsko tijelo točno utvrdilo činjenično stanje i na isto pravilno primijenilo materijalno pravo. Naime, Zakonom o tržištu rada izričito je propisano da osoba kojoj je radni odnos prestao pisanim sporazumom nema pravo na novčanu naknadu, neovisno o razlogu koji je povod za sporazumni prestanak radnog odnosa. Nadalje, potrebno je istaknuti da su člankom 49. točkama 1. do 3. Zakona o tržištu rada propisane iznimke kada nezaposlena osoba ima pravo na novčanu naknadu u slučaju sporazumnog prestanka radnog odnosa. Međutim iz Sporazuma o prestanku radnog odnosa koji je priložen spisu predmeta i dokaza koje je žaliteljica priložila uz zahtjev za novčanu naknadu nedvojbeno proizlazi da do sporazumnog prestanka radnog odnosa nije došlo zbog premještaja bračnog druga u drugo mjesto prebivališta u skladu s posebnim propisima ili zbog promjene mjesta prebivališta zbog zdravstvenih razloga, a na temelju mišljenja zdravstvene ustanove koju određuje ministar nadležan za zdravstvo kao niti na prijedlog poslodavca, a u slučaju kolektivnog zbrinjavanja viška radnika prema posebnom propisu, slijedom čega se nisu ispunile ni pretpostavke iz članka 49. Zakona na temelju kojih bi iznimno, nezaposlena osoba mogla ostvariti pravo na novčanu naknadu po prestanku radnog odnosa koji je prestao pisanim sporazumom. Također, i žaliteljičino mišljenje da u slučaju da ima pravo na novčanu naknadu ista bi joj trebala biti priznata sve do ponovnog zaposlenja, odnosno nastupanja okolnosti iz članka 58. Zakona, tuženik ističe da je žaliteljici radni odnos prestao na način koji nije propisan člankom 48. Zakona , zbog kojeg bi mogla ostvariti pravo na novčanu naknadu, ista joj ne bi bila priznata sve do ponovnog zaposlenja, jer žaliteljici nedostaje više od pet godina do ispunjenja uvjeta dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu (a što je u žaliteljičinom sa 65 godina života), pa su i ti navodi izneseni u žalbi neosnovani.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo tužiteljičin zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti po prestanku radnog odnosa s danom 25. rujna 2025. godine, a sukladno članku 48. stavku 1. točki 2. Zakona o tržištu rada (dalje: ZTR), koji propisuje da pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa odnosno službe. Prema članku 47. stavku 1. točki 1. ZTR pravo na novčanu naknadu stječe zainteresirana osoba, kojoj je prestao radni odnos, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa. Treba naglasiti da se tužiteljica prijavila u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i podnijela zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti po prestanku radnog odnosa dana 2. listopada 2025. godine, uz koji je priložila dokumentaciju, pa tako i Sporazum o prestanku radnog odnosa od 25. rujna 2025. godine, kao i Izjavu od 26. rujna 2025. godine (vlastoručno potpisanu) da je do sporazumnog prestanka radnog odnosa došlo zbog zdravstvenih problema (što obrazlaže i u tužbi). Međutim, u svom podnesku u ovosudnom spisu od 13. veljače 2026. godine tužiteljica, između ostalog, navodi o spornom „sporazumnom raskidu“: „Tužiteljica nikada nije podnijela zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa, niti je takvu volju izrazila prema poslodavcu. Poslodavac je tužiteljicu prisilio da potpiše sporazum o raskidu radnog odnosa, iako tužiteljica takav sporazum nije željela niti je slobodno potpisala. Stoga sporazum nije rezultat slobodne volje tužiteljice te je kao takav ništetan odnosno nezakonit“.
8.1. U svezi gornjih navoda potrebito je uputiti na članak 112. stavak 1. Zakona o radu, koji propisuje načine prestanka ugovora o radu, pa tako i da ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca. Nadalje, članak 133. stavak 1. Zakona o radu propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok stavak 2. istog članka propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Prema stavku 6. istog članka Zakona o radu, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležni sud, u smislu odredbi ovog Zakona, je sud nadležan za radne sporove.
8.2. Prema članku 113. Zakona o radu sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku. Dakle, za razliku od sklapanja ugovora o radu, za koji vrijedi načelo neformalnosti, ugovor o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanom obliku. To znači da je ugovor o radu sklopljen protivno zakonom predviđenoj formi pravno nevaljan. Budući se i na valjanost sporazuma o prestanku ugovora o radu kao i na sam ugovor o radu primjenjuju opći propisi obveznog prava, to se i taj ugovor može pobijati uz uvjete predviđene Zakonom o obveznim odnosima. Tako članak 330. ZOO propisuje da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje, te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.
8.3. U konkretnom slučaju tužiteljica, kao zainteresirana osoba za stjecanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti radi prestanka radnog odnosa pisanim sporazumom nije dokazala da joj iznimno pripada pravo na novčanu naknadu, jer da je sporazum o prestanku radnog odnosa sklopljen uz uvjete iz članka 49. ZTR. Nadalje, ista nije bila zainteresirana da od poslodavca zahtijeva zaštitu svojih prava glede sporazumnog raskida radnog odnosa, kako bi istaknute, a neprihvaćene razloge od strane poslodavca eventualno koristila prilikom dokazivanja da ne postoje prepreke za priznavanje prava iz članka 48. stavka 1. ZTR.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 30. ožujka 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnica Jasna Matičević, [adresa] Zagreb, Horvaćanska 168
2. Hrvatski zavod za zapošljavanje, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 1
3. U spis
