Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

K-782/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. LBR, zbog kaznenog djela iz članka 147. stava. 2. Kaznenoga zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. u nastavku teksta: KZ/11) povodom privatne tužbe privatne tužiteljice IBR od 22. prosinca 2023., nakon održane i zaključene javne rasprave održane dana 27. ožujka 2026. u prisutnosti privatne tužiteljice IBR, punomoćnice privatne tužiteljice LB, odvjetnice iz [adresa], okr. LBR i braniteljice Kristine Pavlic, odvjetnice iz [adresa], a objavljene dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - u daljnjem tekstu: ZKP)

okr. LBR iz [adresa], L [adresa], državljanka Republike Hrvatske, završila VSS, diplomirani ekonomist, zaposlena, s primanjima od 1.800,00 EUR, udana, majka jednog punoljetnog djeteta, vlasnica stana u [adresa], vlasnica automobila Renault Capture, 2024., suprug zaposlen, srednjeg imovnog stanja,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 29. rujna 2023. godine u učionici u Srednjoj školi Valpovo za vrijeme školskog sata koji je vodila nastavnica IB, a nakon što se nastavnica IB obratila okrivljenici LBR izjavivši joj „Vidi kako su obučene!” misleći pritom na GBR i njezinu razrednu kolegicu, okrivljenica LBR privatnoj tužiteljici TBR pred prisutnim učenicima u razredu izjavila: „Šta da im ja radim kad su glupe!”,

dakle da bi, drugoga uvrijedila na način zbog kojeg je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom, opisano i kažnjivo po članku 147. stavku 2. KZ/11, u vezi članka 147. stavka 1. KZ/11

II./ Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a nalaže se privatnoj tužiteljici da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP -a, te nužne izdatke okrivljene i nužne izdatke i nagradu njene braniteljice K ristine Pavlic, odvjetnice iz Zagreba, o kojima će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatnom tužbom privatne tužiteljice IBR od 22. prosinca 2023. optužena je okr. LBR zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvredom, opisano i kažnjivo po članku 147. stavku 2. KZ/11, u vezi članka 147. stavka 1. KZ/11.

2. Očitujući se o optužbi, okr. LBR je iskazala da se ne smatra krivom.

3. U dokaznom postupku ispitani su okr. LBR, privatna tužiteljica TBR, svjedoci GB, TB, RB, IB, BB, SB, RBR, FB, ŽB, te su pročitane sljedeće isprave: nalaz Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih KLASA: 600-04/23-02/37, URBROJ: 332-04-03/05-23-02, od 20. listopada 2023. godine, iskazi svjedoka GB, TB i RB s rasprave od 29. studenog 2024., iskazi svjedokinje IB i BB s ročišta od 24. travnja 2025., iskazi svjedoka SB, RBR, FB i JB s rasprave od 13. listopada 2025., medicinska dokumentacija na ime okrivljene, dokumentacija Srednje škole Valpovo – izvaci iz e dnevnika od točke 1. do 4. (stranice 95. do 104. spisa), dopis Srednje škole Valpovo, te izvadak iz kaznene evidencije na ime okrivljene.

4. Okr. LBR u obrani je iskazala da se ne smatra krivom za kazneno djelo uvrede. Naime, kritični događaj se odvio na način koji je bio drugačiji no što je to opisala oštećena u svom iskazu i kao što to proizlazi iz navoda privatne tužbe. Kritičnog dana nakon završetka nastave, otišla je po jaknu u razred kod kolegice prof. IB. Profesorica je imala sat i uzela je jaknu, te joj je IB rekla: "Vidi kako su ove dvije obučene", misleći pri tom na učenice IBR i FB. Željela je što prije ići kući, te joj je kratko odgovorila: "Ma što da radim kad se prave gluhe". Kao razrednica često je govorila o tome što je prikladno odjenuti u školi. To je sve što im je rekla. Nakon toga je izašla van i dogovorila je kavu s kolegicama. Nakon nekog vremena, zvala ju je IB i rekla je da se AB i MB nisu vratile na nastavu. Izašla je van potražiti ih i našla ih je na klupi pred školom. S njima je bila i prof. IB. Kad je došla, prof. IB je otišla, a ona je ostala razgovarati s njima nekih pola sata. Odmah im je rekla da im nije rekla da su glupe te da to nikada nikome ne govori, čak ni svojim najbližima. AB joj je rekla da ona nju ne voli i da to već dugo traje. Odgovorila joj je da ju gleda u oči dok joj to govori. AB je rekla da to ne može i da ju ne podnosi. Iskreno ih je pitala zašto se tako ponašaju prema njoj i zašto ju lažno terete. Predložila im je da se prošetaju do centra te ih je razgovoru pitala da li su njihovi roditelji razlog svega. Naime, zna da su roditelji AB odbili potpisati odgojnu mjeru opomene koja je najblaža mjera i koja se briše na kraju školske godine. Obje su joj rekle da su nesretne i da su stalno u stresu i u kaznama. Odgovorila im je je da se opuste i da uživaju u zadnjoj godini srednje škole te im je ponudila da ih odveze kući. AB je rekla da će mama doći po nju. Razgovor su završili u petak u popodnevnim satima. Međutim, njih dvije u ponedjeljak nisu došle na nastavu. Potom se FB vratila u školu, ali AB nije došla ni sljedeći tjedan. Ponavlja da im nije rekla inkriminirane navode i da to sigurno ne bi učinila, posebice u odnosu na AB čiji roditelji ju napadaju još od izricanja odgojne mjere. Roditelji AB su joj rekli da će nešto izmisliti samo da bi joj se osvetili zbog opomene. Prije odgojne mjere AB i MB su bile vrlo srdačne u kontaktima, čak su joj mahale s druge strane ulice. No, nakon opomene se sve promijenilo, spuštale su glavu te se nisu htjele susresti s njom. Kasnije je saznala da su ju roditelji AB prijavili Ministarstvu i da u školu dolazi nadzor. Došle su dvije stručne savjetnice koje su nam naložile da razgovaramo sa roditeljima i prekorile su ih rekavši im da su učenicama trebali dati neopravdane sate zbog izostanka s nastave. Nadalje, navodi da nije škola trebala reagirati i zvati učenicu i roditelje pitajući ih zašto AB ne dolazi u školu, već roditelji trebaju opravdati izostanak djeteta s nastave. U početku je mislila da je AB bolesna. Tek joj je stručna suradnica rekla da su ju roditelji prijavili. Stručna inspekcija je zaključila da nema osnove za nadzor nad njenim radom, niti bilo kakvim drugim postupanjem. Tek nakon tog zaključka Ministarstva, AB je podnijela privatnu kaznenu tužbu. Tvrdi da su bili vrlo suradni i ponudili su AB da samo polaže ispite i da tako svlada gradivo. Majka je razmišljala o prijedlogu škole, ali AB je odbila prijedlog i tražila je njenu ispriku. Tada je AB rekla da se kune svojim sinom da im nije rekla da su glupe. Objasnila je da se odgojna mjera izriče u slučaju kad učenik u dva navrata napravi isti incident. Naime, učenice su profesorici iz Hrvatskog jezika za vrijeme nastave gurnule bumbačice u bravu, što je profesorica konstatirala kao opasku u dnevnik. Potom su nakon nekog vremena ponovile incident, ali sada prof. nije mogao otključati vrata, pa su zvali domara koji je izvadio bravu i stavio je novu. Nastava je neko vrijeme kasnila zbog tog incidenta. Zato su odlučili izreći opomenu TBR, TB i FB. Rekla je učenicama da će zvati njihove roditelje, ali da do tada oni razgovaraju s njima i da im objasne što se dogodilo. Roditelji TB i Kaptalan su prihvatili ovu opomenu, dok je otac TBR odbio potpisati opomenu. On je bio vrlo glasan, vikao je i prijetio im.

5. Privatna tužiteljica TBR je iskazala da ja kritičnog dana bio petak i da im je zadnji sat bio marketing, kod prof. IB. Sjeća se da su MB i ona došle u školu u plavim majicama kratkih rukava. Majice su bile nešto kraće i majica je dodirivala gornji rub donjeg dijela trenirke. Dok je profesorica ispravljala radne listiće, u razred je ušla razrednica. Čula je da su njih dvije razgovarale. i da je prof. IB rekla razrednici "Vidi kako su se ove dvije obukle", a razrednica je na to reagirala riječima: "Što da im radim kad su glupe". Nakon toga su se JB, ĆB i OB okrenule prema njima, a JB ih je pitala ''jel to ona vama rekla da ste glupe?''. Osjećala se poniženo te su njih dvije izašle iz razreda. Željele su naći nekoga za stručnu pomoć. Međutim, ravnatelja i pedagoga nije bilo u školi. Zato su izišle van i sjele su na klupu. Osjećala se osramoćeno jer ju je razrednica uvrijedila pred čitavim razredom. To nije bio jedini događaj kada je razrednica tako reagirala jer je u drugom razredu pred čitavim razredom rekla da nekim učenicama viri zlo iz očiju i pogledala je u nju. Shvatila da se taj komentar odnosi na nju i razgovarala je s mamom o tome. Mama joj je rekla da bude pristojna i da s razrednicom pokuša ostvariti dobar odnos. Nakon kritičnog događaja imala je nesanice i noćne more i bila ju je sramota od cijelog razreda. Bojala se vratiti se u školu. Namjeravala je odseliti u Zagreb i zaposliti se te sama financirati trošak zadnje godine škole. Razrednica je imala običaj da procjenjuje učenike da li nose markiranu odjeću i to je komentirala. Sjela bi na stol i gledala bi tko što nosi, te bi rekla da svaki put dobije ospice kad vidi da netko nosi markiranu odjeću ili obuću. Mene je to povrijedilo jer je sama zaradila za patike. Željela je imati korektan odnos s razrednicom, međutim zbog ovakvih uvreda i poniženja, napustila je Srednju u školu u Valpovu. TB, FB i JB su joj potvrdile da je razrednica izrekla uvrjedljivi navod. S drugim učenicama to nije komentirala jer ju je bilo sramota. Nakon kritičnog događaja, MB i ona su očekivale da će ih ravnateljica kontaktirati. No, to se nije dogodilo. Neko vrijeme su očekivale poziv, a onda je majka nazvala školu i tražila je razgovor sa ravnateljicom. Zatim su ih iz škole pozvali na razgovor. U razgovoru su sudjelovali ravnateljica, psiholog, pedagog, majka i ona. Predstavnici škole su ih željeli uvjeriti u to da ništa nije bilo strašno i da treba preći preko svega i predlagali su joj da se vrati u školu. Ravnateljica joj je rekla da joj se nitko neće osvećivati, a nije razumjela zašto bi se njoj netko trebao osvećivati. Što se tiče predmetnih izvadaka iz e-dnevnika, o tome ona ništa ne zna. Njeni roditelji niti ona nisu imale mogućnosti uvida u e-dnevnik, pa je razrednica tu mogla upisati što god je htjela. Ponavlja da se osjećala užasno, da je bila javno osramoćena te da joj nitko nikada nije rekao da je glupa. Bila je usamljena jer o tome nije mogla razgovarati niskim, osim s mamom. Bila je jako tužna kad je bila maturalna zabava na koju nije mogla ići kao maturantica. Ipak, došla je na maturalnu zabavu, ali kao gost. Osjećala se jako loše i odbačeno. FB je nastavila ići u školu jer je imala mlađu sestru i bojala se da se profesori na njoj ne bi osvećivali. Međutim, s njom nije razgovarala o kritičnom događaju jer se samo mami mogla otvoriti u toj mjeri. Htjela je čuti mišljenje nekog zrelijeg, a ne svoje vršnjakinje.

6. Svjedokinja GB je iskazala da je ravnateljica Srednje škole u Valpovu već 10-ak godina. U tom razdoblju dobro je upoznala optuženu koja je dugogodišnja profesorica i na čiji rad n ije imala nikakvih prigovora. Ni od roditelja, niti od učenika. Okrivljena je vrlo profesionalno, korektno i pošteno obavljala svoj posao i to još uvijek čini. Što se tiče kritičnog događaja, tada nije radila. Naime, radi od 07,00 do 15,00 sati, te ju je nazvala okrivljena koja joj je rekla da je došlo do jednog incidenta ili nesporazuma između nje i učenice IBR. Kao ravnateljica je opomenula učenike koji dolaze neprimjereno obučeni, a i nastavnicima je ukazivala da su se i oni dužni odijevati sukladno kućnom redom škole. Naime, uočili su da učenice dolaze u školu u kratkim majicama sa vidljivim pupkom i prekratkim hlačicama. Ponekad su izgledale kao da idu na plažu. Okrivljena joj je rekla da joj je kolegica IB rekla da pogleda kako su obučene djevojke, i da joj je ona na to odgovorila "što da im kažem kad su gluhe". Okrivljena je rekla da su one razumjele da im je rekla da su glupe. Optužena joj je rekla da ju je nakon nekih pola sata nazvala kolegica IB koja joj je rekla da je učenica AB bila potresena, da je plakala i da su s njom razgovarale, te da se situacija smirila i da je smatrala da je problem riješen. Dodala je i da ovo nije jedini incident u vezi privatne tužiteljice te da se ona bojala roditelja i roditeljske kazne jer je imala loše ocjene. Privatan tužiteljica je u drugom ili trećem razredu stavljala bumbačice u razredu, te je imala jedan verbalni, a potom gotovo fizički sukob u dvorani za vrijeme nastave. Jednom prilikom je izazvala incident u autobusu kada je prolila sok. Zna i da se žalila da ju školske kolege ne prihvaćaju te da su zbog nje izašli iz jedne Viber grupe. Nakon što su se roditelji privatne tužiteljice žalili Ministarstvu, ono je poslalo savjetnicu iz Agencije za strukovno obrazovanje koja je pratila tijek nastave i nastavni proces. Nalaz ove savjetnice nije ukazivao na postojanje spornih problema i tu je priča završena jer inspekcijska služba dalje nije postupala. Nakon ovog događaja, privatna tužiteljica je prestala pohađati nastavu, a njena majka je učestalo slala e-mailove u kojima je ispričavala njene izostanke te je pisala da ispričava izostanak svoje kćeri sve do kraja školske godine. Obraćala se školi naređivačkim tonom, sa većim brojem uskličnika. Odgovorila joj je da je na godišnjem i da će doći idući tjedan, te da mogu razgovarati, a ako ju ne može čekati, neka se obrati školskom pedagogu. Ponudila joj je termin za razgovor, a u međuvremenu je majka privatne tužiteljice razgovarala sa školskim pedagogom. Zatim je išla kod pravobraniteljice za djecu i mlade i kontaktirala je Ured za obrazovanje mladih, te joj je rekla i da je pričala s I. Zna da je kći vodila kod psihijatra i tražila je da do kraja školske godine ispričaju njen izostanak s nastave. Željela je riješiti problem na jedan ljudski način te je rekla privatnoj tužiteljici da ''stanu na loptu". Jedini cilj joj je bio da se AB vrati u školu jer je bila maturantica i htjeli su da završi srednju školu. Osim toga, kao ravnateljica nije imala osnovu za opravdanje njenih izostanaka do kraja godine jer ti izostanci nisu bili potkrepljeni liječničkom dokumentacijom. Jako se dobro sjeća zadnje rečenice kada joj je majka na odlasku rekla: "Ja ću nju ipak ispisati, al ću to od nekoga dobro naplatiti". Prilikom tog razgovora AB je bila bezobrazna, pravila je grimase, a majka je tražila da zbog nje organiziraju on line nastavu, odnosno da AB dobije poseban tretman. Smatrala je da je prikladno da se AB ispriča razrednici i da se na taj način riješi ova situacija. Na kraju naglašava da je kao ravnateljica poduzela sve što mogla kako bi riješila ovu situaciju te da je tražila savjet od inspekcijske službe i od pročelnice Ureda za obrazovanje i mlade.

7. Svjedokinja TB je iskazala da je išla u razred sa TBR i da su kritičnog dana rješavali radne listove u učionici prof. IB. U jednom trenutku u razred je ušla njihova razrednica prof. LBR koja je došla po svoju torbu. Čula je da su profesorica IB njihova razrednica razgovarale te da je prof. IB rekla razrednici: "De vidi kako su obučene", a razrednica joj je na to odgovorila "Pa šta da im radim kad su glupe". To je rekla kada su TBR i FB došle do stola prof. IB. Razrednica to nije baš jako glasno rekla, ali je nedvojbeno čula to što je rekla. Sjedila je u zadnjoj klupi u učionici u sredini, a osim nje to su čule i učenice koje su sjedile ispred nje, jer su se one okrenule i bile su začuđene. Toga dana AB je nosila kratku majicu i crne rifle, te joj se vidio dio kože iznad pupka. Slično je bila obučena i FB. Nakon ove rečenice razrednice , prof. IB nije ništa rekla, nego je nastavila s predavanjem. Nakon kraćeg vremena TBR i FB su tražile da idu na wc, a AB je djelovala zbunjeno i uplašeno. Nakon tog događaja, AB više nije išla u školu. Nije željela razgovarati s drugima, ali s njom je razgovarala. Dodala je da je razred bio podijeljen u dvije skupine i to u jednoj su bili mirni i dobri učenici, a u drugoj su bili učenici koji su bili nešto živahniji i komunikativniji. AB je spadala u tu drugu skupinu učenika. FB se nije ispisala iz škole, ali nekoliko dana nije ušla na nastavu. Učionica u kojoj se odvio predmetni događaj bila je otprilike veličine kao sudnica u kojoj je svjedokinja ispitana, te je opisala da je sjedila na mjestu udaljenom od razrednice kao što je mjesto na kojem se nalazi optužena udaljeno od stola suca. Ova svjedokinja je ispitana na raspravi još jednom i to na okolnosti koje su se odvele nakon njenog prvotnog iskaza. U tom drugom iskazu svjedokinja je navela da je nakon svjedočenja u dva navrata srela JB i da su razgovarale o predmetu. U mjesecu srpnju 2025. JB joj je rekla da je dobila sudski poziv i da ide na sud "pomoći ženi ako može". Shvatila je tu njenu izjavu kao njenu tvrdnju da ide svojim iskazom pomoći razrednici. Ne zna zašto je JB promijenila svoj stav jer im je ona rekla da je čula kako je razrednica rekla AB da je glupa. Međutim, zna da JB nije u dobrim odnosima sa TBR.

8. Svjedokinja RB je iskazala da je pedagoginja u Srednjoj školi u Valpovu i zna da ju je zvala kolegica s porte koja joj je rekla da se jedna mama prijeti RTL televizijom jer da se prema njenoj kćeri netko neprimjereno ponašao. Nazvala je razrednicu prof. KB jer je utvrdila da se radi o mami iz njenog razreda. Razrednica se javila i rekla da ne može razgovarati jer upravo razgovara s učenicama. Kasnije joj je rekla da je došlo do nesporazuma i da su se neke učenice osjećale prozvano zbog njene kritike njihovog oblačenja. Rekla joj je da su razgovarale i da im je rekla da joj se uvijek mogu obratiti i da se takvi problemi mogu riješiti razgovorom. Razrednica mi je rekla da joj se prof. IB požalila da su neke učenice iz njenog razreda neprimjereno odjevene. Razrednica joj je rekla da je reagirala na rečenicu prof. IB da su djevojke neprimjereno odjevene svojim riječima "Što da im radim kad se prave gluhe". Inače, prof. KB zna već dugo godina i ona je izuzetno cijenjena kao profesorica i kao osoba jer je nadmoćnom većinom izabrana u školski odbor. Također, ona je predsjednica sindikata. Što se tiče njene profesionalne karijere zna da je prošla jedan složen put i da s njom nikad nije bilo problema , izuzetno je uvažena u školi ima lijep odnos s učenicima. Dugogodišnja je razrednica, te ima odlične socijalne i komunikacijske sposobnosti, pravedna je i na vrijeme reagira kad se dogode određeni konflikti u razredu. Provodi medijacije s roditeljima te nije čula bilo kakve primjedbe roditelja na njen rad. Zna da je privatna tužiteljica imala izrečenu odgojnu mjeru opomene jer je utvrđeno da je u bravu učionice stavljala bumbačice kako profesor ne bi mogao ući. Kao pedagog radila je s VB jer su saznali da je došlo do prilično velike reakcije njenih roditelja u vezi ovog događaja. Roditelji su inzistirali da se taj događaj podigne na višu razinu i na kraju su podigli tužbu. Ovaj podatak sam saznala od prosvjetne inspekcije. Sazvala je razredno vijeće u kojem sudjeluju svi nastavnici koji predaju učenici i napravili su sažetak u vezi plana da AB svlada školske obaveze za vrijeme dok nije pohađala nastavu i prenijela joj je podršku nastavnika. AB nije išla na nastavu pravdajući to medicinskom dokumentacijom. Vidjela je napredak i da stvari idu u dobrom smjeru, ali u jednom trenutku je AB obrisala sve svoje poruke i prekinula je svaku komunikaciju s njom. Sjeća da se da joj je u prepisci AB poslala isječak iz jednog nalaza specijalista psihijatra u kojem je specijalist sugerirao da se AB vrati na nastavu, ali da se prilagodi program njoj i da se prvenstveno obrati stručnoj službi. Nakon toga, razgovarala je s Ana Milinom majkom. U tom prvom razgovoru majka je bila vrlo srdačna, otvorena, udijelila joj je puno komplimenata, no ona je očekivala da će se odobriti njen zahtjev za on line nastavom. Pri tome joj je više puta naglasila da se čuje s I i da je od njega dobila obećanje da ćemo joj odobriti on line nastavu. Majci je odgovorila da moraju poštivati pravila sustava, odnosno da očekuju upute od Ministarstva obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovane i prosvjetne inspekcije, a ne izravno od ministra. S obzirom da nismo dobili takav naputak, nisu odobrili on line nastavu koja je bila odobrena samo u vrijeme Covida. Dakle učenica je trebala polagati razredni ispit koji podrazumijeva puno predmetnih ispita. Drugi puta je majka došla na razgovor, ali je bila prijetećeg stava i rekla joj je da će AB završiti 4 razred pa makar i privatno, a zna se tko će to platiti. Naglašava da je ovaj slučaj izuzetak od svega što je imala u svojoj dugogodišnjoj praksi kao pedagog. Inače je uobičajeno da roditelji traže pomoć i podršku i bore se s problemima djeteta, ali u ovom slučaju to nije bio slučaj jer roditelji nisu bili suradljivi, već su ih tužili inspekciji. Nakon detaljno sastavljenog zapisnika od strane savjetnice po naputku prosvjetne inspekcije, prosvjetna inspekcija nije imala osnova za postupanje po tužbi. Majka je donijela ispričnicu za svoju kći i to za čitavu školsku godinu i riječ je o vrlo neuobičajenoj ispričnici kakvu još nisu imali jer ju je sastavio školski liječnik koji je napisao da ju izdaje po uputi specijalista psihijatra. U namjeri da utvrde bitne okolnosti, ravnateljica je nazvala dr. G koji je rekao da on ne stoji iza te ispričnice, da ga je u to vrijeme netko mijenjao i da treba nazvati spec. psihijatra. Inzistirala je da AB nauči minimum minimuma i i to tako da jednom tjedno s njom razgovaraju o tome što treba položiti ili usvojiti. Majka je bila u početku za taj prijedlog i rekla je da je to njoj prihvatljivo, no AB je samouvjereno rekla da takav prijedlog ne dolazi u obzir sve dok joj se razrednica ne ispriča. Na zajedničkom susretu razrednica je jasno navela da nije istina da ju je uvrijedila i kunila se vlastitim sinom. To joj je ostalo u sjećanju kao jedna vrlo tužna situacija da se razrednica mora kleti na svog sina. Ma jka je rekla da će razmotriti prijedlog ali naknadno je ispisala kći.

9. Svjedokinja IB je iskazala da je profesorica u Srednjoj školi u Valpovu i da drži nastavu u predmetu marketing. Kritičnog dana pred sam početak sata pozvala je učenike da predaju zadaću. Do njenog stola došle su TBR i FB i prilikom predaja zadaća prokomentirala je da su one neprimjereno odjevene, odnosno da su odjevene protivno školskom pravilniku. U tom trenutku u razred je ušla prof. LBR, jer je ranije tamo ostavila kaput, pa je došla po njega. Ponovno je prokomentirala neprimjereno odijevanje ovih učenica sa razrednicom rekavši joj "Vidi kako su obučene". Prof. KB joj je odgovorila "Pa šta da im radim, sto puta sam im rekla kad se prave gluhe". Tvrdi da razrednica nije učenicama rekla da su glupe, jer je to protivno svim pravilima i nitko od profesora se tako ne izražava. Naglasila je da je kolegica KB suzdržana i vrlo organizirana profesorica i da nema šanse da joj se dogodi takav verbalni ispad. Zatim ju je TBR pitala može li izaći van jer da se ne osjeća ugodno. Pitala ju je hoće li da s njom netko izađe kao pratnja, te je izašla i FB. Tvrdi da joj je TBR rekla da nije razumjela gradivo i da nije dobro napisala zadaću, te da se ne osjeća ugodno. Odgovorila joj je da se radi o zadnjoj godini školovanja i da se malo smire, te da će ponoviti gradivo kako bi ga razumjele i da budu sretne i vesele. Međutim, ove dvije učenice se više nisu vratile. Nije čula da je okrivljena imala bilo kakve ranije incidente s učenicima, dok je s TBR imala jedan problem kada je organizirala terensku nastavu. Naime, ispostavilo se da njeni roditelji nisu dali pisanu suglasnost za njen odlazak na tu nastavu, već da se netko drugi potpisao u njihovo ime.

10. Svjedokinja BB je iskazala da ju je dana 29. rujna 2023. nazvala kći i rekla joj je da joj je razrednica rekla da je glupa. Rekla je da je jako uzrujana i da je plakala i da namjerava nazvati "Plavi telefon". Obavljala je neke kućanske poslove pa joj kćeri rekla da se smiri i da će doći čim završi s tim poslovima. Sugerirala je kćeri da nazove "Plavi telefon". Razgovarala je s FB koja joj je potvrdila navode njene kćeri. Nakon što je obavila kućanske poslove nazvala je školu i tražila je razgovor s ravnateljem, te je rekla da joj je dosta takvog ponašanja profesora i da će zvati novinare. Prije ovog događaja jedna je učenica izvršila suicid zbog neprimjerenog ponašanja profesora, a pa se uplašila da se nešto slično može dogoditi i njenoj kćeri. Gospođa koja joj se javila na telefon rekla da nema ravnateljice, niti razrednice i da se strpi do ponedjeljka. Nakon ovog poziva nitko ju iz škole više nije kontaktirao, a kći je imala psihičkih problema, nije spavala, imala je noćne more i često je plakala. Zato su ju odveli kod psihijatra koji ih je savjetovao da se obrate školi i da riješe taj problem. Međutim, nije znala kako bi riješila taj problem, te je poslala e -mail ravnateljici, a kći više nije išla na nastavu. Ravnateljica joj je odgovorila na e-mail i sugerirala je da se kći vrati u školu. Međutim kći nije željela više ići u školu i rekla je da se boji i da se trese pri pomisli na susret sa razrednicom. Kći nije bila neka učenica, odnosno nije bila za školu, ali nije bio u pitanju završetak razreda. Ravnateljica ju je pozvala na razgovor i predložila je da se kći vrati i nastavi školovanje, te je indirektno rekla da će kći dobiti prolazne ocjene i da će se situacija smiriti. Ona je predložila da kći sudjeluje u dopisnoj nastavio kao što je to bilo u vrijeme Covida, a razrednica joj je odgovorila da kći mora očvrsnuti i da se mora suočiti sa stvarnim životom, te da se vrati na nastavu. Međutim, kći se više nikad nije vratila u školu te su ju upisali u četvrti razred u Zagrebu. Kći je imala pedagošku mjeru opomene jer je bila nestašna prema jednom školskom kolegi. Smatra da je to prestroga mjera jer kći školi nije nanijela nikakvu štetu.

11. Svjedokinja SB je iskazala da je išla u razred sa AB i da im je razrednica okrivljena. Sjeća se kritičnog događaja, profesorica IB je predavala marketing i rekla im je da predaju radne listiće. U jednom trenutku u razred je došla razrednica po jaknu koja joj je ostala u učionici. Čula je da je profesorica IB komentirala razrednici da se neke učenice neprimjereno odijevaju. Razrednica je na to odgovorila da su o toj temi već raspravljali na satu razredne zajednice i da je više puta opominjala učenice, ali da se one prave gluhe. U jednom trenutku su TBR i FB izašle iz razreda. Začudila se jer nije znala o čemu je riječ, a kasnije joj je TB rekla da su AB i MB razumjele da im je razrednica rekla da su glupe. Međutim, ona je čula da im je rekla da su gluhe, a ne glupe. TB joj je rekla da TBR i FB traže bilo kakvu sitnicu da naštete razrednici. U razredu su bile dvije grupacije na način da su se posložili kako si više odgovaraju, ali ona nije u sukobu sa TBR. Razrednica se prema privatnoj tužiteljici ponašala jednako kao i prema drugim učenicama. U razredu su komentirali što se to dogodilo i većina učenika je rekla da su čuli isto što i ona, tj, da je razrednica rekla da se AB i MB prave gluhe, a samo su njih dvije i TB tvrdile da je razrednica njima rekla da su glupe. U početku su mislili da je AB bolesna ili nešto slično, ali kako nije duže vremena dolazila u školu i s obzirom da su FB i TB svaki puta njen izostanak pravdale drugačijom pričom, više joj nije bilo ni bitno i nisu se više zamarali s tim.

12. Svjedokinja RBR je iskazala da je od 28. veljače 2021. do 7. srpnja 2022. radila u Srednjoj školi u Valpovu kao zamjena za profesoricu kemije. U vezi samog kritičnog događaja nema nikakvih saznanja. Navela je da je bila nekakva čudna atmosfera u toj školi jer je ravnateljica imala određene profesore koji su joj bili miljenici i dopuštala im je nešto što drugima nije. Tako joj je poznato tzv. sveto trojstvo profesora, a to su bili prof. KB, prof. T i prof. IB. Učenici iz prvog razreda su joj se žalili da je prof. KB često ljuta i da nije pristupačna, te da komentira oblačenje učenica. Ravnateljica nije bila objektivna i nekad je znala napraviti nešto na svoju ruku. Tako je jednom došla u prazan razred i rečeno joj je da je ravnateljica rekla da je ona bolesna i da neće doći. Inače, ravnateljica se prema njoj ponašala drugačije nego prema ostalim profesorima u zbornici i zamjerala joj je kako se oblači. Odijevala se slično kao i prof. IB, ali ravnateljica njoj nije prigovarala.

13. Svjedokinja FB je iskazala da je išla u razred sa privatnom tužiteljicom. Sjeća se da je kritičnog dana bio peti sat i da im je predavala prof. IB predmet marketing. U razred je ušla razrednica i nastala je tišina jer je razrednica bila stroga. Čula je da je profesorica IB rekla razrednici "Vidi kakve su majice obukle", misleći na nju i na IBR. Nosile su slične svjetlo plave kratke majice koje su otkrivale leđa kad bi sjedile. Na te riječi prof. IB razrednica je odgovorila: "Što da im radim kad su glupe". Nakon toga, prema njima se okrenula JB, koja je sjedila u klupi ispred i pitala ih je "jel to vama raska rekla da ste glupe" i počela se smijati. Nakon toga AB je inzistirala da izađe iz razreda, a prof. IB nije znala o čemu je riječ. Pitala je AB što se dogodilo jer je vidjela da je AB izvan sebe i tražila je da zajedno njih dvije izađu iz razreda. Prof. IB ih je pustila, a u hodniku je privatna tužiteljica nazvala mamu. Bila je jako potresena i u suzama. Ona je nastavila školu jer je željela završiti razred, ali AB više nije išla na nastavu. U trećem razredu su AB, TB i ona stavile bumbaćice u bravu tako da profesorica ne može otključati vrata. Zbog toga su sve tri dobile opomenu razrednika. Misli da je razrednica imala nešto protiv AB jer je često komentirala njeno odijevanje i markiranu robu. Požalili su se profesorici RBR da im je razrednica stroga i da bi voljeli da im je netko drugi razrednik. Sasvim je sigurna da je razrednica njima rekla da su glupe, ali je ona odlučila pretrpjeti tu uvredu, dok je AB drugačije reagirala.

14. Svjedokinja ŽB je iskazala da je išla u razred sa privatnom tužiteljicom i da su imali sat marketinga i da je zvonilo zvono za mali odmor, te je u razred ušla razrednica koja je došla po svoju jaknu. Predavali su zadaće prof. IB, a razrednica je prokomentirala izgled IBR i FB rekavši da su neprilično odjevene. Sjeća se da su one obje nosila kratke majice do iznad pupka. Na to je razrednica rekla "A što da im radim, već sam ih više opominjala, gluhe su". Sigurna je da je razrednica rekla da su gluhe, a ne glupe i nije joj bilo jasno zašto su one izašle van. Zato se okrenula prema TB i pitala ju je što je bilo. Inače razrednica se jednako ponašala prema svima i bila je uvijek vrlo pristupačna. U razredu je bio problem što su bile dvije grupacije učenika, jedna je bila sastavljena od učenika koji su nešto lošiji, ali su pričljivi i otvoreni, a druga je bila od štrebera. O svom iskazu nije razgovarala sa TB, niti je razgovarala o njenom iskazu koji je dala na sudu. Nije čula da je razrednica za bilo koga od učenika komentirala da je glup. Jedini koji su to govorili bile su TBR, FB i TB. TB je došla u restoran u [adresa] u kojem ona radi i poslužila ju je kao gosta, ali nisu raspravljali o predmetu, niti o iskazu.

15. Iz izvatka iz e-dnevnika za razred 4. E u školskoj godini 2023./2024 utvrđeno je da je razrednica prof R u rubrici zapisnici dana 29. rujna 2023. (str. 97. spisa) upisala da je pod odmorom bila u učionici 31 gdje je ponijela svoje knjige te da joj je prof. IB prigovorila da su učenice FB i TBR neprimjereno obučene, na što joj je odgovorila da im to ''stalno govori, ali što da radi kad se prave gluhe''. Nadalje, iz rubrike e-dnevnika proizlazi da je nakon oko pola sata nastao problem jer da ju je prof. IB pozvala da dođe razgovarati s učenicama koje su izašle s njenog sata smatrajući da se učenica TBR uzrujala jer je dobila negativnu ocjenu. Došla je razgovarati s FB i TBR i prof. IB te im je rekla da im nije rekla da su glupe , nego gluhe, ali joj je AB rekla da ju ne voli i da se to vidi iz načina kako ju gleda te da ju ne može smisliti. U dužem razgovoru ih je podsjetila na ranije situacije u razredu i određene probleme u ponašanju kada im je kao razrednica pomogla te su nakon tog razgovora obje učenice bile dobre volje i otišle su kući. O svemu je obavijestila ravnateljicu i pedagoginju.

16. Na temelju utvrđenih činjenica sud je zaključio da privatni tužitelj nije dokazao da je okrivljena počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvrede, iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11, na štetu IBR, na način kako je to opisao u činjeničnom opisu optužnice.

17. Na ovom mjestu sud smatra potrebnim elaborirati temeljne pojmove i obilježja predmetne inkriminacije, a potom iznijeti činjenično stanje koje je supsumirao pod materijalno pravo. Općenito govoreći, svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo i socijalno uvažavanje koje se zasniva na kombinaciji njegovog moralnog integriteta, odnosno etičke ispravnosti i na društvenoj vrijednosti pojedinca. Jedan od osnovnih preduvjeta slobodnog razvoja svakog pojedinca je da ga pravne norme društva štite od svakog napada na njegovu čast i ugled. Svakome pripada pravo da od drugoga traži poštivanje temeljnih vrijednosti koje mu kao pojedincu i članu društva pripadaju. Pojmovi časti i ugleda se ne mogu jasno razgraničiti, niti se ta dva dobra mogu jednoznačno odrediti. Čast se uobičajeno definira kao svijest o vlastitoj vrijednosti, odnosno vrijednost koju osoba osjeća prema sebi. Čast je apstraktni pojam koji reprezentira vlastiti osjećaj vrijednosti i uvaženosti. S druge strane, ugled bi bilo priznanje ljudskog dostojanstva i uvažavanje dostojanstva pojedinca od strane drugih. Ugled se očituje u vanjskom svijetu, što znači da je riječ o uvažavanju koje pojedincu pruža sredina u kojoj živi (tzv. dobar glas). U suštini pojmovi časti i ugleda se temelje na faktičnim ocjenama u društvu i ti pojmovi su relativni, tj. podložni su promjenama u vremenu i prostoru. Čast i ugled su međusobno i uzajamno povezani. Čast je neodvojiva od ljudskog dostojanstva, kao prirodnog čovjekovog svojstva .

18. Uvreda se može počiniti samo vrijednosnim sudom. Vrijednosni sud nije podoban za objektivno utvrđivanje. Radi o subjektivnoj tvrdnji kojom osoba iznosi vlastiti stav o tome da li je nešto dobro ili loše, odnosno pozitivno ili negativno. Uvreda se najčešće ostvaruje takvim vrijednosnim sudom koji ima karakter nedolične izjave jer osobu prikazuje lošom, nemoralnom, nesposobnom ili zlom. Riječ je o iskazivanju negativnog suda o vrijednosti drugoga, o omalovažavanju drugoga ili nepoštivanua dostojanstva druge osobe. Takvo etiketiranje o svojstvu druge osobe nije podobno za objektivnu provjeru, jer neka druga osoba može imati sasvim drugačije mišljenje o tom svojstvu. Ne postoji objektivno mjerilo na temelju kojeg bi mogli zaključiti da bi određeno vrijednosno svojstvo potvrdili svi ljudi, tj. na temelju kojeg bi se svi ljudi složili s nekim navodima o svojstvu neke osobe. Zato vrijednosni sud nije jednako odrediv za sve ljude na isti način i on se ne može ocijeniti istinitim ili neistinitim, kao što se mogu ocijeniti činjenice. Pitanje razgraničenja činjeničnih tvrdnji od vrijednosnih sudova može biti dosta komplicirano i ono ne ovisi samo o prethodno navedenim obilježjima, već i o čitavom kontekstu i načinu na koji je ta izjava izrečena ili pronesena. Ocjena o tome da li je neka izjava činjenična tvrdnja ili vrijednosni sud je faktičko pitanje (questio facti) tako da je teško napraviti jasno generalnu distinkciju jer činjenična tvrdnja vrlo često implicira i vrijednosni stav. Naprimjer, ako počinitelj svoje izjave da je određena osoba lažljiva, nemoralna ili potkupljiva ne potkrepljuje dokazima vezanim za tu osobu u konkretnoj situaciji, tada se ne može niti dokazivati istinitost takvih navoda, pa bi se najčešće radilo o vrijednosnom sudu koji je temelj delikta uvrede . Uvreda je pretežno emotivni delikt, što znači da počinitelj najčešće postupa impulzivno, u afektu i nepromišljeno. Uvreda može biti riječima (verbalna), znacima (simbolična) i tvorna (realna). Postojanje uvrede ne ovisi isključivo o subjektivnom stajalištu osobe koja se smatra pogođenim, već se primjenjuju objektivni kriteriji, jer zaštitni objekt (čast i ugled) ne smiju ovisiti o hipersenzibilitetu pojedinca. Za ocjenu o postojanju uvrede bitno je javno mnijenje tj. običaj sredine u kojoj se djelo dogodilo. Drugim riječima, za kazneno djelo uvrede odlučno je objektivno mjerilo da se njen sadržaj očituje u izraženom nepoštivanju tuđeg dostojanstva. Takvu ocjenu donosi sud na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja. U odnosu na oblik krivnje, za uvredu se ne zahtijeva izravna namjera (direktni dolus), već se djelo može počiniti i s neizravnom namjerom. Dakle, počinitelj mora biti svjestan da svojim navodima vrijeđa čast i ugled druge osobe ili barem da svojim riječima može ostvariti obilježja djela, pa na to pristaje. Uvreda može biti počinjena neposredno ili preko treće osobe, bitno je da uvrijeđena osoba sazna za predmetnu izjavu.

19. Uzevši u obzir sva prethodna pravno-teorijska razmatranja, treba reći da privatni tužitelj nije uspio dokazati da je okrivljena iznijela uvredljivu tvrdnju koja može škoditi njenoj časti ili ugledu. Privatna tužiteljica nije uspjela i to izvan razborite sumnje dokazati da je okrivljena kao razrednica rekla BBR (i FB podredno, no nevažno za ovaj predmet) da je glupa.

20. Naime, u vezi kritičnog događaja na raspravi je pored okrivljene i privatne tužiteljice ispitano čak 9 osoba u svojstvu svjedoka. Od toga njih pet tvrdi da okrivljena nije uvrijedila privatnu tužiteljicu, dok dvije svjedokinje (FB i TB) iskazuju da je okrivljena uvrijedila dvije učenice i tako što im je u razgovoru s profesoricom IB rekla da su glupe.

21. Za odluku o krivnji sud mora biti uvjeren da se predmetni događaj odvio isključio i jedino na način kako je to optuženo jer Zakon o kaznenom postupku zahtijeva najviši dokazni standard za osuđujuću presudu. Kazneni zakon iziskuje da elementi kaznenog djela budu utvrđeni sa stupnjem vjerojatnosti koji isključuje svaku razboritu sumnju u mogućnost protivnog. To je dokazni standard izvan razumne sumnje. On dolazi u obzir kada jedini logičan zaključak koji može biti izveden iz dokaza jest da je okrivljenik počinio kazneno djelo. Pri tome se ne traži matematička , nego moralna sigurnost. Dokazni standardi i teret dokazivanja povezani su pojmovi. Riječ je o temeljnom institutu svakog postupka s obzirom na interes stranke da sud prihvati njene činjenične postavke. Da bi stranka u tome uspjela potrebna je određena količina i kakvoća dokaza. To je standard dokazivanja koji se odnosi na proces dokazivanja, za razliku od tereta dokazivanja koji se odnosi na rješavanje posljedica neuspjeha tog procesa. Optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard za osudu je sasvim razumljiv jer osuđujuća presuda u kaznenom postupku ima za posljedicu ograničenje ustavnih prava okrivljenika. Dakle, za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. U kaznenom procesnom pravu se uz određene manje izuzetke primjenjuje inkvizicijsko načelo (tzv. akuzatorna maksima), što znači da je teret dokazivanja uvijek na tužitelju, tako da se svaka ozbiljna sumnja u postojanje odlučnih činjenica mora odraziti u korist okrivljenika.

22. Dakle, svjedokinje FB i TB iskazuju da je okrivljena kao razrednica pred većim brojem učenika u razgovoru s prof. IB za privatnu tužiteljicu (ali i FB, koja nije podnijela privatnu tužbu) rekla da je glupa. Nasuprot tome, svjedokinje IB, RB, GB, SB i ŽB tvrde da je okrivljena komentirala neprimjereno odijevanje ove dvije učenice te da je u komentaru kolegici IB rekla da su predmetne dvije učenice gluhe, jer da ne slušaju njene savjete i kritike u vezi odijevanja koje im je više puta uputila na satu razredne zajednice. Svjedokinja SBR nema nikakvih izravnih saznanja o predmetnom događaju, već prepričava nekakva svoja negativna iskustva s ravnateljicom i određenim profesorima u zbornici Srednje škole Valpovo. Svjedokinja BB, majka privatne tužiteljice ima neka posredna saznanja, tj. ona govori o onome što joj je naknadno ispričala kći. Međutim, za vjerodostojnost njenog iskaza, odnosno za uvjerljivost navoda privatne tužiteljice o inkriminiranoj uvredi, vrlo je simptomatičan dio iskaza ove svjedokinje u kome ona navodi da ju je kći nazvala i rekla ''da je jako uzrujana i da je plakala te da namjerava nazvati Plavi telefon". Ipak, majka privatne tužiteljice nije odmah ili barem u razumnom roku došla u školu da utvrdi o čemu je riječ i to zato što je obavljala ''neke kućanske poslove pa je kćeri rekla da se smiri i da će ona doći čim završi s tim poslovima''. Sugerirala je kćeri da zove "Plavi telefon". No, nakon svega, ova svjedokinja nije našla potrebe da ipak dođe u školu i provjeri što se to zaista dogodilo, već se telefonirajući prijetila školi novinarima i slala je elektronsku poštu zahtijevajući odobrenje da kći polaže ispite on line, podržavajući njenu odluku da se više ne vraća na nastavu. Sve navedeno ovom sudu djelu izvještačeno, neživotno, nelogično i nevjerodostojno. Iz iskaza majke privatne tužiteljice nije moguće donijeti nikakav kategoričan sud o predmetnom kaznenom djelu uvrede. Jednako tako, iskaz privatne tužiteljice je neuvjerljiv i vrlo dvojben u detaljima bitnim činjenicama, a posebice u dijelu u kojem priv. tužiteljica navodi da nakon svega o kritičnom događaju nije mogla razgovarati s prijateljicom FB, koja je navodno i sama jednako uvrijeđena istim difamatorskim komentarom okrivljene. Koji je stvarni razlog da privatna tužiteljica ipak ne razgovara sa svojom dobrom prijateljicom o tome što se zbilo i kako se međusobno osjećaju, te zašto jedna odlazi u školu, dok druga seli u Zagreb, ostaje samo za nagađati. No, nije zadaća suda da se bavi nagađanjima.

23. Ovako analizirajući i ocjenjujući svjedočke iskaze optužbe i obrane, sud je zauzeo stajalište da je moguće da je okrivljena kritičnog događaja doista uvrijedila privatnu tužiteljicu rekavši joj na nastavi pred većim brojem učenika da je glupa. Takva bi javna izjava objektivno bila podobna da nanese štetu časti i ugledu maloljetne maturantice. No, jednako tako, čak i vjerovatnije moguće je zaključiti da je razrednica na satu rekla ovim dvama učenicama (od kojih jedna nije podnijela privatnu tužbu) da su gluhe, jer se ponašaju nonšalantno i ravnodušno spram njenih školskih pravila i njenih učestalih uputa o adekvatnom odijevanju na nastavi. Pri tome valja naglasiti da je obrana dokazala da je privatna tužiteljica imala ranijih problema u ponašanju u školi, kao i da joj je izrečena mjera ukora, ali i da su roditelji privatne tužiteljice pokazali priličan stupanj nesuradljivosti odbijajući preuzeti odgovornost za odgoj i ponašanje njihove kćeri iskazujući pretjeran zaštitnički stav kojim su opravdavali njeno neprihvatljivo ponašanje i dugotrajne izostanke s nastave. Valja navesti da bilješke razrednika (ili nastavnika) u e-dnevniku nisu nikakvi tajni podaci do kojih roditelji ne mogu doći, kao što to tvrdi optužba. Štoviše, dužnost svakog dobrog roditelja je da putem portala e-građani pristupi e-dnevniku i da se informira o školovanju svog djeteta, tj. da redovito prati pregled ocjena, bilješki, izostanaka, lektira te rasporeda pisanih zadaća i to u svakom trenutku, a sve kako bi se potaknula izravna komunikacija djeteta i roditelja. Da su roditelji imali bilo kakve primjedbe na predmetne e-bilješke, mogli su adekvatno reagirati. Također, roditelji privatne tužiteljice nisu reagirali niti na nalaz Ministarstva znanosti i obrazovanja, Područne službe prosvjetne inspekcije Osijek od 20. listopada 2023. koje je po njihovoj prijavi provelo stručno-pedagoški nadzor nad radom prof. LBR i koje tijelo nije utvrdilo nikakve nepravilnosti u odnosu na komunikaciju ove nastavnice s učenicima.

24. Na kraju svega, sud smatra posebno važnim naglasiti da su nastavnici temelj razvoja svakog društva jer oni izravno oblikuju buduće generacije, prenoseći ne samo akademsko znanje, nego i ključne društvene vrijednosti. Njihov utjecaj nadilazi same zidove učionice, jer kvalitetan odgojno-obrazovni rad izravno utječe na ekonomski, kulturni i moralni napredak cjelokupne zajednice. Ono što je čak i važnije od obrazovanja jest to da bi nastavnici trebali učiti djecu humanosti. Bez razvijenog osjećaja empatije, čovječnosti i brige za drugoga, puko znanje postaje sasvim nevažno i bez stvarnog značaja za napredak i boljitak društva u cjelini.

25. Sukladno obrazloženom, slobodno ocjenjujući izvedene dokaze, sud je oslobodio okrivljenu od optužbe. Sud ne smije suditi na temelju vjerojatnosti ili nekakvih mogućnosti ili pak vlastitog osjećaja pravde. Osuđujuća presuda se ne smije zasnivati na vjerojatnostima, koje čak mogu biti i vrlo vjerojatne, pa i vjerojatnije od suprotnog zaključka, već jedino i isključivo na činjenicama. I to na odlučujućim, važnim, odnosno pravno relevantnim činjenicama. Činjenica jest samo ono što se može neupitno i nepobitno ustanoviti i koja vrijedi jednako za sve. Samo odlučne činjenice predstavljaju element bića kaznenog djela. One činjenice koje idu na štetu obrane moraju biti dokazane izvan svake razumne dvojbe. Odlučna činjenica koja ide na teret optuženiku (tj. u prilog optužbi) mora biti dokazana do takve izvjesne mjere da ne postoji razborita mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi isključila njeno postojanje. Da bi se okrivljenoj mogla uputiti javna moralna kritika ili društveni prijekor, što je opći značaj svake osuđujuće presude, privatni tužitelj je morao dokazati nužna zakonska obilježja predmetne inkriminacije.

26. Budući da tužitelj to nije učinio, sud je donio oslobađajuću presudu i ujedno je odlučio da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada njene braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava o kojima će sud naknadno donijeti posebno rješenje jer u vrijeme objave sud nije raspolagao svim podacima o ukupnom trošku.

27. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Privatna tužiteljica TBR

2. Punomoćnica priv. tuž. LB, odvjetnica iz [adresa]

3. Okr. LBR

4. Braniteljica Kristina Pavlic, odvjetnica iz Zagreba

5. Srednja Škola Valpovo