Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Kzd-1/2021-130

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu za mladež Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HŽ, zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KOz- DO-1/2021-1 od 4. siječnja 2021., izmijenjene na zapisniku od 17. rujna 2025., nakon rasprave održane 22. siječnja i 25. ožujka 2026., potonje navedenog dana u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu PŽ, okrivljenog HŽ i njegova branitelja Želimira Pajkovića, odvjetnika u Varaždinu, 30. ožujka 2026. objavio je, izrekao i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: Kzd-1/2021-2 od 11. siječnja 2021.

II. Okrivljeni HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i GŽ, r. Biškup, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VŠS, inženjer građevinarstva, nezaposlen, prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, prima zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 160,00 eura, ne posjeduje pokretnu imovinu, dok je suvlasnik u manjem dijelu stana u [adresa] u [adresa], razveden, otac dvoje punoljetne djece , ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu broj: Kzd-79/16-13 od 14. lipnja 2017., pravomoćnom 5. veljače 2020., zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

- Amtsgericht Düsseldorf (Njemačka), 90 Js 1122/21 111 Cs 130/21 od 14. lipnja 2021., pravomoćnom 3. srpnja 2021., čl. . ECRIS - StGB § 142 Abs. 1 Nr. 1, § 69b, § 69a, § 69 - nepružanje pomoći osobi nakon prometne nesreće, na novčanu kaznu uz prestanak važenja vozačke dozvole,

- Općinskog suda u Varaždinu broj: K-111/18 od 17. ožujka 2022., pravomoćnom 22. studenog 2022., zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, na novčanu kaznu uz rok kušnje u trajanju od 1 godine,

k r i v  j e

što je u vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. rujna 2020. temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-594/14-35 od 24. studenog 2016.; a kojom mu je naloženo za uzdržavanje ĆŽ, rođenog **.**.2000. i ČŽ rođenog **.**.2002. doprinositi mjesečni iznos od 850,00 kuna za svakoga od njih, počev od 9. travnja 2014. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun HŽE, otvoren kod Raiffeisen banke, iako je bio svjestan ove svoje obveze i sposoban da istu ispuni, uskratio plaćati iznose dužnog uzdržavanja, tako da u navedenom razdoblju nije redovito ni u punim iznosima plaćao uzdržavanje za sinove, na koji je način ĆŽ u vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2020. oštetio za iznos od 1.426,72 eura, te ČŽ u vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. rujna 2020. za iznos od 2.594,68 eura,

dakle, dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveze se odnose na uzdržavanje djece,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisana u čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjiva po čl. 172. st. 2. KZ/11.

III. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 okrivljenom HŽ utvrđuju se slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, na štetu ĆŽ, na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, na štetu ČŽ, na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te se, potom, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeni HŽ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

10 (DESET) MJESECI

IV. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenom HŽ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a pod uvjetom iz čl. 58. st. 5. KZ/11 može biti opozvana ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) mjeseca ne izvrši posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da plati dug na ime uzdržavanja za ĆŽ u iznosu od 1.426,72 eura (tisućučetiristodvadesetšest eura i sedamdesetdva centa) i za ČŽ u iznosu od 2.594,68 eura (dvijetisućepetstodevedesetčetiri eura i šezdesetosam centi).

V. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljenom HŽ se

izriče

POSEBNA OBVEZA

da u roku od 4 (četiri) mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da plati dug na ime uzdržavanja za ĆŽ u iznosu od 1.426,72 eura (tisućučetiristodvadesetšest eura i sedamdesetdva centa) i za ČŽ u iznosu od 2.594,68 eura (dvijetisućepetstodevedesetčetiri eura i šezdesetosam centi).

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni HŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 500,00 (petsto) eura, koji se odnosi na paušalnu svotu i troškove knjigovodstveno-financijskog vještačenja, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovom sudu u uvodu navedenu optužnicu protiv okrivljenog HŽ zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

1.1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: Kzd-1/2021-2 od 11. siječnja 2021. protiv okrivljenika je izdan kazneni nalog, protiv kojeg je okrivljenik potom podnio prigovor. Nakon što je optužnica potvrđena, nastavljen je kazneni postupak.

1.2. Na raspravi 17. rujna 2025. zastupnica optužbe izmijenila je činjenični opis, nakon dovršenog financijskog vještačenja, tako da glasi: "U vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. rujna 2020. temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-594/14-35 od 24. studenog 2016.; a kojom mu je naloženo za uzdržavanje ĆŽ, rođenog **.**.2000. i ČŽ rođenog **.**.2002. doprinositi mjesečni iznos od 850,00 kuna za svakoga od njih, počev od 9. travnja 2014. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun HŽE, otvoren kod Raiffeisen banke, iako je bio svjestan ove svoje obveze i sposoban da istu ispuni, uskratio plaćati iznose dužnog uzdržavanja, tako da u navedenom razdoblju nije redovito ni u punim iznosima plaćao uzdržavanje za sinove, na koji je način ĆŽ u vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2020. oštetio za iznos od 1.426,72 eura, te ČŽ u vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. rujna 2020. za iznos od 2.594,68 eura."

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koje ga se tereti.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su odnosno pregledani presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-594/14 od 24. studenog 2016., kartica prometa po računu, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. ožujka 2020., potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 16. ožujka 2020., podaci o visini dohotka Porezne uprave, Ispostave Varaždin, rješenje Centra za socijalnu skrb Varaždin od 3. lipnja 2014., podaci Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka ČŽ sa zapisnika od 15. srpnja 2021., svjedoka ĆŽ od 15. srpnja 2021. i od 20. studenog 2020. te svjedokinje HŽE sa zapisnika od 15. srpnja 2021. i od 30. prosinca 2020., uz suglasnost stranaka pregledan je spis ovog suda broj: Kzd-79/16, pročitan nalaz i mišljenje financijske vještakinje od 24. veljače 2022. (str. 156-168), pregledan spis ovoga suda broj Kvm-45/2021, pročitana potvrda od 12. srpnja 2022. (str. 207) i pročitana dopuna nalaza i mišljenja financijske vještakinje od 16. ožujka 2023. (str. 218-227). Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom je uz suglasnost stranaka reproducirana snimka njegova prvog ispitivanja te pročitan njegov iskaz s rasprave od 2. rujna 2021., dok su prije ispitivanja okrivljenika pročitani izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za njega.

3.1. Na raspravi 22. siječnja 2026. odbijeni su na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 dokazni prijedlozi obrane za dopunskim ispitivanjem svjedoka ĆŽ i ČŽ, budući da okolnosti na koje su predloženi na navedenoj raspravi (s navodom da postoje kontakti između njih i njihova oca, ovdje okrivljenika, a na okolnost njihova interesa za vođenje kaznenog postupka) nisu od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica, a isti su ranije ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka i okrivljenikova branitelja.

3.2. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka na raspravi 22. siječnja 2026. naveo da se ne smatra krivim jer je uzdržavanje za sinove plaćao kada je bio u mogućnosti, a osim toga uskakali su njegovi roditelji koji su davali određene iznose, koji su njegove sinove također zbrinjavali, hranili ih i slično. Smatra da je ovaj postupak pokrenut od strane njegove bivše supruge s namjerom da ga se gazi, dodajući da je iznos koji je bio sporan u postupku u kojem je predložen opoziv uvjetne osude plaćen, pa i preplaćen, kao i da je tijekom postupka bio uplaćen dodatan iznos od 8.000,00 i nešto kuna. Smatram da nije trebalo doći do pokretanja kaznenog postupka za kazneno djelo jer iako iz nalaza vještaka proizlazi da je preostao određeni neplaćeni iznos, da je također razvidno da je uzdržavanje plaćao koliko je mogao. Također je naveo da mu se u jednom trenutku bivša supruga, ne htijući mu potpisati određenu dokumentaciju kako bi dobio određeni novčani dodatak u Austriji, gdje je radio, ujedno grozila da će stvari rješavati u kaznenom postupku.

4.1. Prilikom prvog ispitivanja okrivljenik se branio šutnjom, a ispitan na raspravi 2. rujna 2021. naveo je da nije sporno da je prema presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: P-594/14-35 od 24. studenog 2016. bio obvezan na ime uzdržavanja za svoje sinove ĆŽ i ČŽ doprinositi mjesečno iznos od 850,00 kuna, za svakog od njih, počevši od 9. travnja 2014. nadalje, sve dok budu postojali zakonski uvjeti, a koji iznos je trebao plaćati na tekući račun njihove majke HŽE kod Raiffeisen banke. Iz prošlog razdoblja postojao je dug s osnova uzdržavanja u iznosu od nekih 24.000,00 kuna, a koji je bio predmet već ranijeg kaznenog postupka i u kojem kaznenom postupku je predložen opoziv uvjetne osude. U razdoblju od 1.1.2017. do 1.12.2020. nikakvog ovršnog postupka nije bilo, a iznose uzdržavanja plaćao je na tekući račun majke ĆŽ i ČŽ, dobrovoljno , time da se nije mogao točno izjasniti koliko je plaćao svakog mjeseca i je li plaćao baš svaki mjesec, nekad je plaćao više, nekad manje, ovisno o mogućnostima, budući da u to vrijeme nije bio zaposlen. Kada se imaju u vidu uplaćeni iznosi u razdoblju od 1.1.2017 do 1.12.2020. po njegovoj ocjeni od istih bi se trebao oduzeti iznos od duga od oko 24.000,00 kuna, iz prethodnog razdoblja, a sav preostali uplaćeni iznos u razdoblju od 1.1.2017. do 1.12.2020. pak da se odnosi upravo za to razdoblje. Dodao je da je u predmetnom razdoblju i na drugi način doprinosio za uzdržavanje sinova, što su oni sami potvrdili, pa im je tako davao džeparac, dolazili su kod njegovih roditelja gdje su im se osigurali obroci. Smatra da su njegovi sinovi u predmetnom razdoblju bili u potpunosti zadovoljeni i materijalno zbrinuti, a ako bi sud utvrdio da postoji još određeni iznos na ime uzdržavanja, kad se od uplaćenog iznosa koji je vidljiv iz izvješća kartice prometa Raiffeisen banke oduzme iznos od 24.000,00 kuna na ime duga za prethodno razdoblje i ostatak podijeli na mjesečne obveze uzdržavanja od 1.700,00 kuna za obojicu sinova, koji ne bi bio podmiren, spreman ga je podmiriti.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljenik otac ĆŽ (rođenog **.**.2000.) i ČŽ (rođenog **.**.2002.), koje je bio obvezan uzdržavati u inkriminiranom razdoblju sukladno presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: P- 594/14-35 od 24. studenog 2016. počevši od 9. travnja 2014. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun njihove majke HŽE. Nije sporno niti da okrivljenik uzdržavanje nije redovno plaćao u cijelosti kako je određeno ovršnom ispravom odnosno da je nastao određeni dug, kao ni da mu je u postupku ovog suda broj: Kvm-45/2021, vođenom radi opoziva uvjetne osude izrečene u postupku broj: Kzd-79/2016, produljen rok za ispunjenje posebne obveze te da je u konačnici tu obvezu ispunio, jednako kao i da je na ime uzdržavanja u predmetnom razdoblju okrivljenik uplatio određene iznose povrh uplata na račun majke oštećenih ĆŽ i ČŽ. S druge strane, bilo je sporno je li okrivljenik iz opravdanih razloga propustio dati dužno uzdržavanje.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja je optužen.

7. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice oštećenika u inkriminiranom razdoblju HŽE s rasprave od 15. srpnja 2021., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da je ona podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika kao majka i z.z. ĆŽ i ČŽ, njihovih sinova. Unatrag kojih tjedan dana od sinova je došla do saznanja da im ove zadnje školske godine i otac daje određenu svotu na ime džeparca, ali smatra da džeparac nije alimentacija. Okrivljenik je presudom obvezan na plaćanje uzdržavanja za sinove ĆŽ i ČŽ, koji su nakon razvoda braka povjereni njoj na skrb i ona je njihova zakonska zastupnica, te je okrivljenik bio dužan plaćati uzdržavanje za iste na njezin tekući račun. Ne sjeća se decidirano koliko je točno dužan plaćati, ali misli da se radilo iznosu od kojih 850,00 kuna po djetetu. Iznosi s osnova uzdržavanja za ĆŽ i ČŽ u razdoblju od 1.1.2017. do 1.12.2020. nisu plaćani redovito i u iznosima u kojima su trebali biti plaćeni, dok njoj okrivljenik nije plaćao ništa na ruke. Protiv okrivljenika ranije se vodio postupak koji je u povodu žalbe okrivljenika bio na Županijskom sudu u Rijeci, a odnosi se na plaćanje za razdoblje od 2015.-2016. Upoznata je s osobnim automobilom marke Peugeot, 96. godište, za kojeg navodi da je uščuvan i upisan kao vlasništvo GŽ, majke okrivljenika, a za istog ju je sin ČŽ pitao da li da uzme taj automobil jer da mu je otac ponudio taj Peugeot ili određenu svotu novaca, a ona mu je rekla da neka sam odluči. Zna da su registraciju i osiguranje za auto platiti djed i baka, a na automobilu je bilo potrebno otkloniti kvarove, dok joj nije poznato hoće li baka ČŽ prenijeti taj automobil te kakav je dogovor između okrivljenika i njegove majke.

7.1. Iz iskaza svjedokinje HŽE **.**.2020., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da je okrivljenik neredovito plaćao uzdržavanje za sinove u predmetnom razdoblju, time da je ĆŽ 2019. za rođendan dao 1.000,00 eura za polaganje vozačkog ispita, što da se može uvrstiti u doprinos za uzdržavanje, dok je ČŽ ponudio takav iznos ili automobil, a on se odlučio za automobil.

8. Iz iskaza oštećenog ĆŽ s rasprave od 15. srpnja 2021., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da se redovno školuje, a s obzirom da kao takav nema vlastitih primanja, da za njegovo uzdržavanje doprinose oboje roditelja. Srednju školu je završio u lipnju 2019., time da je maturu obavljao do prosinca 2019., a kako bi mogao upisati željeni fakultet. Dana 1. siječnja 2020. otišao je u Njemačku i tamo radio, a kući se vratio 15. rujna 2020. i od tada je redovni student na Sveučilištu Sjever. Ima dobre odnose s djedom i bakom po ocu, isti žive oko 200 metara od mjesta njegova prebivališta, brat i on im pomažu jer su već više životne dobi, a i oni njima pomažu, pa tako zna kod bake jesti, a pomažu mu i financijski. Od kada je započeo sa redovitim studijem, dakle od rujna 2020., otac mu redovito daje na ime uzdržavanja 1.000,00 kuna. Kada je bio u Njemačkoj od 1.1. pa do 15.9.2020. isti mu nije davao nikakav novac, a prije tog razdoblja mu nije davao redovito, primjerice mjesečno određenu svotu novaca, ali kada bi ga pitao da li mu može dati nešto novaca, znao bi mu dati 100-200 kuna. Nema saznanja je li u tom razdoblju, dakle prije 1.1.2020. okrivljenik nešto doprinosio i koliko na račun njegove majke za njegovo uzdržavanje po presudi i koliko bi po toj presudi bio dužan doprinositi mjesečno za njegov uzdržavanje. Dodao je da u cijelosti ostaje kod ranijeg iskaza od 20. studenog 2020.

8.1. Iz iskaza svjedoka ĆŽ od 20. studenog 2020., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da ne zna koliko je uplata okrivljenik izvršio po osnovi uzdržavanja u spornom razdoblju, ali zna da je okrivljenik njemu i bratu ponekad davao određene iznose novca, time da se on s ocem dogovorio da mu daje neke novce jer je on student. Dodao je da se nakon punoljetnosti nastavio školovati do lipnja 2019., a nezaposlen je bio do siječnja 2020., dok je kasnije upisao kao redovni student studij na Sveučilištu Sjever. S ocem nikad nije bio posebno blizak, ČŽ nešto više, nikada im otac nije kupovao neke vrjednije stvari, tijekom srednje škole znali su ići s njime u kupovinu, ali u pravilu nekoliko odjevnih predmeta, no dodao je da mu je za osamnaesti rođendan dao 1.000,00 eura, a bratu automobil vrijednosti oko 5.000,00 kuna.

9. Iz iskaza oštećenog ČŽ s rasprave od 15. srpnja 2021., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da okvirno ima saznanja da je njegov otac dužan plaćati alimentaciju za njega, ali mu nije poznato u kojem iznosu, niti je li isti u iznosu na koji je presuđen i u rokovima u kojima je bio dužan plaćao alimentaciju, dok misli da je istu trebao plaćati na račun njegove majke. Potvrdio je da od kada je postao maturant, negdje od rujna 2020. pa mu otac plaća u prosjeku 850,00 kuna mjesečno i to sada njemu osobno. Nadalje je naveo da ja ove godine završio srednju školu, već se prijavio u Njemačkoj i upravo je u fazi zapošljavanja, ali još nije zaposlen. Na pitanje branitelja naveo je da je redovito posjećivao djeda i baku po ocu, s kojima ima dobre odnose, a ne može reći da su isti brata ili njega financijski pomagali, budući da su brat i on živjeli u stanu, režije kojih je kao i druge troškove podmirivala njihova majka, ali ih je redovito posjećivao i znao je ostajati kod njih na ručku i slično, a s njima je odlazio svako ljeto na more gdje oni imaju apartmane koje iznajmljuju. Kada bi bio na moru znao je pomagati djedu i baki, primjerice kod čišćenja apartmana i slično, a oni bi mu tada znali dati određenu svotu novaca, pa je tako jedne prilike dobio iznos od 500 eura, a drugo ljeto su mu kupili mobitel i slično, time da je moguće da je tih 500 eura od djeda i bake dobio 2019., a navedeni iznos i mobitel dali su mu kako su rekli zbog njegova vrijednog rada. Inače i ranijih godina, kada je bio na moru, od djeda i bake znao je dobiti džeparac te je i od oca dobivao džeparac iako to nije bilo redovito, a ako bi ga kada bio nešto tražio, nikad ga nije odbio, dao mu je određenu svotu novaca, time da je on vrlo rijetko tražio bilo koga bilo što i to se nije radilo o takvim značajnim svotama novaca, a džeparac kada bi tražio od djeda, bake, oca ili majke, uvijek bi dobio.

10. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i bankarstvo Natalije Jambrečić od 24. veljače 2022. (str. 156-168) u bitnome proizlazi da je u razdoblju od 15. siječnja 2017. do 15. kolovoza 2020. ukupno zaduženje za uzdržavanje iznosilo 68.000,00 kuna, od čega se na ZŽ odnosi 30.600,00 kuna i na ČŽ 37.400,00 kuna, a da je u tom razdoblju uplaćen iznos od 51.450,76 kuna,od kojeg se na ĆŽ odnosi 25.725,38 kuna, a na ČŽ iznos od 25.725,38 kuna. Budući da se na temelju pregleda prometa po računu ne može nesporno utvrditi koji dobrovoljno uplaćeni iznosi se odnose na podmirenje duga za prethodno razdoblje, a koji iznosi se odnose na plaćanja redovitih obroka uzdržavanja koji su zaduženi od 15. siječnja 2017., vještakinja je iznijela dvije varijante obračuna, i to bez odbijanja iznosa koji se odnose na podmirenje duga po presudi Kzd-79/16, te s odbijanjem ukupnog iznosa od 24.000,00 kuna koji bi se trebao odnositi na podmirenje duga po navedenoj presudi. Na taj način zaključak je vještakinje da pod pretpostavkom da se ne izvrši odbijanje iznosa koji bi se odnosili na Presudu Kzd-79/16, na dan 15. prosinca 2019. dospjeli dug po osnovi uzdržavanja za ĆŽ iznosi 4.874,62 kuna, a pod pretpostavkom da se izvrši odbijanje iznosa koji bi se odnosili na Presudu Kzd-79/16 (12.000,00 kuna), na dan 15. prosinca 2019. dospjeli dug po osnovi uzdržavanja za ĆŽ iznosi 16.874,62 kuna, kao i da pod pretpostavkom da se ne izvrši odbijanje iznosa koji bi se odnosili na presudu Kzd-79/16, na dan 15. prosinca 2019. dospjeli dug po osnovi uzdržavanja za ČŽ iznosi 11.674,62 kune, a pod pretpostavkom da se izvrši odbijanje iznosa koji bi se odnosili na tu presudu (12.000,00 kuna), na dan 15.12.2019. dospjeli dug po osnovi uzdržavanja za ČŽ iznosi 23.674,62 kune.

10.1. U dopuni nalaza i mišljenja od 16. ožujka 2023. (str. 218-227) stalna sudska vještakinja Natalija Jambrečić navela je da u razdoblju od 15. siječnja 2017. do 15. kolovoza 2020. ukupno zaduženje po redovnim iznosima uzdržavanja iznosi 68.000,00 kuna, od čega se na ZŽ odnosi 30.600,00 kuna, a na ČŽ 37.400,00 kuna. Također, u presudi broj: Kvm-45/2021-29 od 2. rujna 2021. da je navedeno dospjelo dugovanje za prethodno razdoblje po presudi broj Kzd-79/16-13 od 14.06.2017. u iznosu od 24.000,00 kuna, od čega se na ZŽ odnosi 12.000,00 kuna i na ČŽ 12.000,00 kuna. Nadalje, navodi da je uvidom u promete po računu HŽE (RBA 3203680253), prijedlog ODO i izjavu okrivljenika o isplaćenim iznosima na ruke svakom od oštećenika, nalazom utvrđeno da je u razdoblju od 15. siječnja 2017. do 15. kolovoza 2020. po osnovi uzdržavanja ukupno uplaćen iznos od 61.700,76 kuna, od čega je za ukupan iznos od 7.700,76 kuna naznačeno da se uplate odnose na podmirenje obveze uzdržavanja za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 1. rujna 2020., dok za preostale uplate u iznosu od 54.000,00 kuna nije navedeno razdoblje na koje se odnosi. Slijedom navedenog, utvrđuje da je dug po presudi Kvm-45/2021-29 od 2. rujna 2021. (Kzd-79/16) podmiren u cijelosti, dok je za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 1. rujna 2020. po osnovi zakonskog uzdržavanja ostalo nepodmireno dospjelo dugovanje u ukupnom iznosu od 4.021,40 EUR (30.299,24 kuna), od čega se na ZŽ odnos i 1.426,72 EUR (10.749,62 kuna), a na Knežić Luku 2.594,68 EUR (19.549,62 kuna).

11. Iz spisa ovog suda broj: Kzd-79/2016 proizlazi da je presudom broj: Kzd-79/2016- 13 od 14. lipnja 2017., potvrđenom presudom Županijskog suda u Rijeci broj: Kžzd - 28/2018 od 5. veljače 2020., okrivljeni HŽ osuđen zbog počinjenja kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja na štetu mldb. ĆŽ i ČŽ u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2016., na uvjetnu kaznu zatvora uz posebnu obvezu da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom.

11.1. Iz spisa ovog suda broj: Kvm-45/2021 proizlazi pak da je pravomoćnom presudom broj: Kvm-45/2021-29 od 2. rujna 2021. osuđenom HŽ rok za ispunjenje posebne obveze prema naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi produljen do 5. veljače 2022.

12. Iz pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj: P-594/14-35 od 24. studenog 2016. (str. 14-24 i 66-76) proizlazi da je povišen iznos za uzdržavanja mldb. ĆŽ i ČŽ na način da je HŽ obvezan plaćati iznose od po 850,00 kuna mjesečno, i to od podnošenja tužba 9. travnja 2014. nadalje, na račun majke i zakonske zastupnice HŽE.

13. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str. 32) proizlazi da je okrivljenik van radnog odnosa u RH od 1. veljače 2015., iz podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (str. 33-34) da se u predmetnom razdoblju nije vodio u evidenciji nezaposlenih, a iz podataka Porezne uprave (str. 35-41) da u RH nisu evidentirani prihodi okrivljenika u razdoblju od 2017. do siječnja 2020., dok iz podataka Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu (str. 49-57) proizlazi da je okrivljenik suvlasnik u dijelu zgrade u [adresa] u [adresa], upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju). Iz potvrde od 12. srpnja 2022. (str. 207) proizlazi da je dana **.**.2018. ĆŽ od oca HŽ primio iznos od tisuću eura i dvije tisuće kuna za registraciju vozila.

14. Kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. KZ/11 čini tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, dok je djelo iz st. 2. istog članka počinjeno ako se obveza iz st. 1. odnosi na uzdržavanje djeteta ili osobe koja zbog starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad. Prema daljnjem st. 3. tog članka, nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje iz st. 1. ili 2.

15. Okrivljenik ne spori da je u inkriminiranom razdoblju bio obveznik uzdržavanja sinova ĆŽ i ČŽ na temelju ovršne isprave navedene u izreci, i to na način naveden u toj ovršnoj ispravi. Ukazuje, međutim, da iz prošlog razdoblja (na koje se odnosi ranija pravomoćna kaznena presuda za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja) postojao dug s osnova uzdržavanja od oko 24.000,00 kn, da je plaćao koliko je mogao te da je i na drugi način doprinosio za uzdržavanje sinova, tako što im je davao džeparac, što su oni dolazili k njegovim roditeljima gdje su im bili osigurani obroci i slično, kao i da mu bivša supruga u jednom trenutku nije htjela potpisati određenu dokumentaciju kako bi dobio određeni novčani dodatak u Austriji te smatra da je postupak pokrenut s namjerom da ga se gazi.

16. Na temelju provedenih dokaza sud zaključuje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga se tereti u ovom postupku. Ovršna isprava iz koje proizlazi njegova obveza uzdržavanja dvojice maloljetnih sinova nije sporna niti da je okrivljenik imao svijest o obvezi plaćanja uzdržavanja. Nesporno je da je okrivljeniku preostao dug za uzdržavanje iz ranijeg razdoblja, na koji su se odnosili ranija kaznena presuda i postupak radi opoziva uvjetne osude, no na temelju provedenog financijskog vještačenja, nalaz i mišljenje iz kojeg, zajedno s njegovom dopunom, je jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka, budući da je angažirana vještakinja u cijelosti, i to jasno i argumentirano, odgovorila na sva postavljena pitanja i izjasnila se o svim relevantnim okolnostima, a kojeg stranke nisu osporavale, proizlazi da je dug po toj presudi podmiren u cijelosti, dok je preostao dug po osnovi uzdržavanja u predmetnom razdoblju, i to za ĆŽ u iznosu od 1.426,72 eura, a za ČŽ u iznosu od 2.594,68 eura. Pritom je vještakinja uzela u obzir sve uplate okrivljenika, tako i one dane na ruke oštećenicima, i iste precizirala u nalazu i mišljenju (iznose po osnovi džeparca plaćane oštećenicima, po 1.000,00 eura koje je svakome od njih dao, daljnjih 2.000,00 kuna prema potvrdi ZŽ), no i unatoč tome proizlazi egzistirajući dug u navedenim iznosima, koji iznosi nisu neznatni.

17. Okrivljenik, kako je navedeno, ukazuje da su određene potrebe njegove djece bile osiguravane kod njegovih roditelja, pa tako da su im kod istih bili osiguravani obroci. Iz iskaza oštećenika ĆŽ i ČŽ proizlazi da su se povremeno hranili kod bake i djeda, da su s njima išli na more gdje isti imaju apartmane koje iznajmljuju (pritom valja ukazati i da iz iskaza ČŽ proizlazi da je, kada bi bio na moru znao pomagati djedu i baki kod čišćenja apartmana i slično, a oni bi mu tada znali dati određenu svotu novaca, pa je tako jedne prilike dobio iznos od 500 eura, a drugo ljeto su mu kupili mobitel i slično, a iste su mu, kako su rekli, dali zbog njegova vrijednog rada) a pomažu im i financijski, time da i oštećenici baki i djedu, u blizini kojih su živjeli, također pomažu jer su u starijoj životnoj dobi. Prema ocjeni ovog suda, povremeni boravak i prehrana oštećenika kod njihove bake i djeda, a okrivljenikovih roditelja, pa i kod njih na moru, ne predstavlja ispunjenje obveze uzdržavanja koje je okrivljenik imao prema sinovima. Takav način ispunjenja obveze uzdržavanja ne proizlazi iz ovršne isprave (koja glasi na novac) niti je između okrivljenika i njegove bivše supruge dogovoreno da bi isto bilo izjednačeno s ispunjenjem njegove obveze prema presudi , već predstavlja dopunski doprinos odnosno pripomoć oštećenicima. Drugim riječima, okrivljenik nije mogao sam birati kada će, kako i koliko platiti za uzdržavanje djece, već je dužan poštivati pravomoćnu sudsku odluku i zakonsku obvezu, koja iz nje proizlazi, uredno i redovito izvršavati.

18. Okrivljenik u inkriminiranom razdoblju nije bilo zaposlen u Republici Hrvatskoj niti prijavljen na zavodu za zapošljavanje. Iz navoda samog okrivljenika proizlazi da je 2016. do 2019. imao obrt u Austriji (str. 184), a s druge strane nema nikakvih konkretnih dokaza iz kojih bi proizlazilo da bi okrivljenik u tom razdoblju bio radno nesposoban odnosno da zbog opravdanih razloga ne bi mogao plaćati uzdržavanje. Pritom valja dodati da nema nikakvih dokaza niti da okrivljeniku bivša supruga u jednom trenutku nije htjela potpisati određenu dokumentaciju kako bi dobio određeni novčani dodatak u Austriji, pri čemu valja napomenuti da je spomenuta bivša supruga HŽE ispitana na raspravi 15. srpnja 2021. u prisutnosti okrivljenika i njegova branitelja, ali ne proizlazi da bi tijekom njezina ispitivanja od strane obrane na bilo koji način bilo propitkivana ili problematizirana navedena okolnost.

19. Kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja, stavljeno okrivljeniku na teret, čini i tko svoju obvezu uzdržavanja ne plaća u visini, redovito (u rokovima određenim ovršnom ispravom) i na način određen ovršnom ispravom. Iz obrazloženja uz čl. 172. Konačnog prijedloga Kaznenog zakona iz 2011. proizlazi da je kao razlog za uvođenje novog opisa obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. označena potreba pojednostavljenja sudskih postupaka za to kazneno djelo. Za postojanje ovog kaznenog djela dovoljno je da počinitelj ne podmiruje uzdržavanje za osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom. Razlog za ovakvu izmjenu opisa obilježja kaznenog djela nalazi se u tome da to kazneno djelo predstavlja jedno od najčešćih kršenja prava djeteta na primjeren životni standard i može značajno i teško ugroziti njegov pravilan razvoj i napredak, pri čemu je zakonski opis kaznenog djela više prilagođen potrebama djeteta oštećenika, uz vrlo jasnu poruku roditeljima vezanu uz njihovu odgovornost za djecu i da se radi o jednom od najozbiljnijih kršenja prava djece koje se ne smije tolerirati.

19.1. Prema tome, u situaciji u kojoj iz provedenog vještačenja proizlazi da i nakon uzimanja u obzir odnosno uračunavanja svih uplata na koje je ukazivala obrana i dalje egzistira dug okrivljenika po osnovi uzdržavanja djeteta za inkriminirano razdoblje, uz utvrđenje da je uzdržavanje plaćao i neredovito, što je vidljivo iz vještačkog nalaza i mišljenja koje ukazuje na dinamiku uplate okrivljenika u smislu neredovitosti i nepotpunosti njegovih uplata iznosa uzdržavanja, sve navedeno, uz činjenicu da nema uporišta za utvrđenje bi okrivljenik bio radno nesposoban odnosno u nemogućnosti plaćati dužno uzdržavanje (zbog objektivnih okolnosti na koje on ne bi mogao utjecati), temelj je za zaključak o ostvarenju obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Ponavlja se, pritom, da je dovoljno da počinitelj povrijedi samo jedan od propisanih elemenata

– način, visinu i rokove, a u konkretnom slučaju nema dvojbe da je okrivljenik postupao protivno ovršnoj ispravi i time povrijedio dužnost uzdržavanja , time da u vezi svega navedenog, a s obzirom na navode okrivljenika da je djecu uzdržavao koliko je mogao, valja, uz prethodno navedeno, dodati da je svaki roditelj dužan uložiti pojačane napore kako bi uzdržavao svoje dijete.

20. Na temelju iskaza ispitanih oštećenika i njihove majke, a okrivljenikove bivše supruge, koje sud prihvaća cijeneći ih vjerodostojnima i u suštini potkrijepljenima materijalnom dokumentacijom, pri čemu u odnosu na oštećene ĆŽ i ČŽ sud s obzirom na sve okolnosti slučaja ne nalazi motiva za lažno iskazivanje, već su isti, štoviše, djelovali iskreno i uvjerljivo, svjedočeći u okviru onoga što im je poznato, sud utvrđuje da je okrivljenik uplatio dio uzdržavanja, ali da je isto plaćao neredovito i nepotpuno. Osim toga, iz iskaza oštećenika proizlazi da bi im otac znao dati nešto novaca na njihovo traženje, što u povezanosti s neredovitosti uplata u spornom razdoblju ukazuje na okrivljenikovu pasivnost odnosno na njegove reakcije tek na poticanje (u tom smislu okrivljenik je i u postupku opoziva uvjetne osude cjelokupan iznos platio tek nakon što mu je produljen rok za ispunjenje posebne obveze ), a isto tako proizlazi da im otac nikad nije davao značajne svote novaca.

21. Zaključak je, stoga, suda da su ispunjena obilježja dvaju kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja, na štetu ĆŽ i ČŽ u inkriminiranom razdoblju, u kojem ih je nesporno bio dužan uzdržavati, pri čemu ĆŽ do 1. siječnja 2020. kada se on zaposlio, dok je prema njegovu iskazu, koji ničime nije osporen, srednju školu završio u lipnju 2019., a maturu je obavljao do prosinca 2019. (prema čl. 290. Obiteljskog zakona, ako je punoljetno dijete završilo svoje redovito obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su ga dužni uzdržavati još godinu dana nakon prestanka obrazovanja, pod uvjetom da dijete nije navršilo 26 godina ; ovdje valja dodati da iz iskaza ĆŽ proizlazi da je u rujnu 2020. započeo s redovnim studijem i da ga od tada otac redovito uzdržava, što dodatno upućuje na obvezu okrivljenika da uzdržava ĆŽ u cijelom inkriminiranom razdoblju, a što on u svojoj obrani posebno niti ne spori), a ČŽ do 1. rujna 2020., do kada u odnosu na njega seže inkriminirano razdoblje u ovom postupku, a u kojem trenutku još nije ni postao punoljetan. Tome treba dodati da nije prihvatljivo stajalište obrane (iznijeto u završnom govoru) da bi se ovdje radilo tek o građanskopravnom odnosu, već je riječ o kaznenom djelu jer nema dokaza da okrivljenik iz opravdanih razloga, neovisnih o njegovim mogućnostima, ne bi mogao plaćati uzdržavanje, a pritom valja dodati i da se odgovornost okrivljenika ne procjenjuje kroz postupanje majke i zakonske zastupnice tada maloljetnih oštećen ika (uzgred pritom valja navesti da iz iskaza samih oštećenika proizlazi da je njihova majka izvršavala svoje obveze prema njima odnosno financijski ih podržavala) niti je od utjecaja navod iz obrane okrivljenika da mu je ista prijetila da će stvari rješavati u kaznenom postupku, jer isto samo po sebi nije problematično, tim više što je u ovom postupku utvrđeno postojanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

22. Stoga je na temelju provedenog dokaznog postupka i analize relevantnih dokaza s obzirom na sporne okolnosti (ovdje valja dodati da je sud cijenio vjerodostojnom materijalnu dokumentaciju jer ista nije osporavana od strane stranaka niti je njezina vjerodostojnost upitna) nedvojben zaključak suda da je okrivljenik počinio dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, na način opisan u izreci ove presude, konkretno što je u vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. rujna 2020. temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-594/14-35 od 24. studenog 2016.; a kojom mu je naloženo za uzdržavanje ĆŽ, rođenog **.**.2000. i ČŽ rođenog **.**.2002. doprinositi mjesečni iznos od 850,00 kuna za svakoga od njih, počev od 9. travnja 2014. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun HŽE, otvoren kod Raiffeisen banke, iako je bio svjestan ove svoje obveze i sposoban da istu ispuni, uskratio plaćati iznose dužnog uzdržavanja, tako da u navedenom razdoblju nije redovito ni u punim iznosima plaćao uzdržavanje za sinove, na koji je način ĆŽ u vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2020. oštetio za iznos od 1.426,72 eura, te ČŽ u vremenu od 1. siječnja 2017. do 1. rujna 2020. za iznos od 2.594,68 eura. Na taj način okrivljenik nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a te se obveze odnose na uzdržavanje (njegove) djece.

23. Predmetno kazneno djelo čini, ponavlja se, tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, te je u konkretnom slučaju utvrđeno da je okrivljenik postupio protivno toj odredbi i time ispunio objektivna obilježja ovog kaznenog djela, a pritom treba ponoviti da nema dokaza da bi okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio radno nesposoban, što pak znači da je bio sposoban osigurati sredstva za uzdržavanje djeteta i time ispuniti svoju obvezu plaćanja uzdržavanja. Osim toga, nema podataka da bi tražio smanjenje ili prestanak svoje obveze uzdržavanja, pa kraj navedenog i činjenice da je roditelj s kojim dijete ne živi dužan barem financijski doprinositi za njegovo uzdržavanje, ovaj sud zaključuje da je okrivljenik počinio kaznena djela iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, postupajući s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svih okolnosti počinjenja djela, a na u činjeničnom opisu opisani način je iskazao i htijenje za počinjenjem istog. Počinitelj ovog kaznenog djela, valja dodatno pojasniti, ne mora imati zle pobude niti trajniji i krajnje negativan stav prema svojoj obvezi uzdržavanja, već je dovoljno da zna za svoju obvezu i unatoč tome je krši, premda ju je mogao ispuniti. Glede subjektivnih obilježja ovog kaznenog djela, osim utvrđenja da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom valja reći da njegova ubrojivost niti svijest o protupravnosti nisu dvojbeni, dok za njegovo postupanje ne postoje ispričavajući razlozi.

23.1. Stoga je ovaj sud, na temelju svih utvrđenih bitnih okolnosti ovog slučaja utvrdio da je okrivljenik počinio dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i za ista ga proglasio krivim. U odnosu na od strane branitelja u završnom govoru istaknuti prigovor zastare valja dodati da je kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja trajno kazneno djelo kod kojeg radnja počinjenja traje koliko traje i protupravno stanje, odnosno to je djelo materijalno dovršeno prestankom protupravnog stanja, što je ovdje kraj inkriminiranog razdoblja, koji je pozicioniran u 2020. Kako je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine, sukladno čl. 81. st. 1. al. 5. KZ/11 iz kojeg proizlazi zastarni rok od deset godina zastara nije nastupila. Pritom se dodaje da se zastarni rok tijekom i od vremena počinjenja djela nije mijenjao.

24. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri kao obliku krivnje, kako je to prethodno precizirano, te ubrojivosti okrivljenika svjesnog da je njegovo djelo zabranjeno) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

24.1. Kao olakotne okolnosti okrivljeniku su uzete njegova prekršajna nekažnjavanost, kao i da je nakon inkriminiranog razdoblja počeo uzdržavati oštećenike, kako proizlazi iz njihovih iskaza, te korektno ponašanje na sudu i činjenica da je trenutno nezaposlen , dok mu je otegotnim cijenjena duljina inkriminiranog razdoblja i kaznena osuđivanost, između ostalog i za isto kazneno djelo.

24.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i propisanu kaznu za ova kaznena djela, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljeniku utvrditi pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, te ga, imajući u vidu okolnost da se radi o stjecaju kaznenih djela i uzimajući u obzir počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti i ličnost okrivljenika, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci i potom, u smislu čl. 56. KZ/11, primijeniti uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a sve zbog ocjene da okrivljenik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a na koju ukazuje činjenica da je u međuvremenu, nakon predmetnog razdoblja, uzdržavao oštećenike. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija te da će upravo odmjerena kazna izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

25. Osim toga, okrivljeniku je na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 izrečena posebna obveza da u roku od četiri mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da plati dug na ime uzdržavanja za ĆŽ u iznosu od 1.426,72 eura i za ČŽ u iznosu od 2.594,68 eura, i određen mu tzv. dvostruki uvjet na način da (pored određenja da se izrečena kazna zatvora neće izvršit i ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo) uvjetna osuda može pod uvjetom iz čl. 58. st. 5. KZ/11 biti opozvana ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) mjeseca ne izvrši posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da plati dug na ime uzdržavanja za ĆŽ u iznosu od 1.426,72 eura i za ČŽ u iznosu od 2.594,68 eura, koji se odnosi na preostali neplaćeni iznos duga, kako je to ranije obrazloženo.

26. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni HŽ obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 500,00 eura, koji se odnosi na nastale troškove knjigovodstveno-financijskog vještačenja (2.000,00 kn/265,45 eura + 125,00 eura, dakle ukupno 390,45 eura) i paušalnu svotu (u iznosu razlike između ukupno dosuđenog i iznosa određenog po osnovi vještačenja), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka, a sve s obzirom na zaključak da se radi o iznosu koji, kada ga okrivljenik plati, s obzirom na njegovu imovinu i prihode, neće dovesti u pitanje njegovo uzdržavanje. Paušalna svota određuje se s obzirom na složenost i trajanje postupka, uslijed čega bi okrivljenik bio u obvezi isplate i većeg iznosa troškova, no cijeneći njegove prihode odnosno imovno stanje sud mu je odredio obvezu plaćanja naprijed navedenog iznosa, a u preostalom ga dijelu oslobodio obveze naknade troškova.

27. Svemu navedenom valja dodati da je sud, istovremeno, sukladno odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08, stavio izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: Kzd-1/2021-2 od 11. siječnja 2021.

U Varaždinu 30. ožujka 2026.

Sudac za mladež

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KOz-DO-1/2021

2. Okrivljeni HŽ

3. Branitelj okrivljenika Želimir Pajković, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećeni ĆŽ

5. Oštećeni ČŽ