Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2043/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari tužiteljice DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Daliji Kanceljak, odvjetnici u Rijeci, protiv 1. tuženika IH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika ĐH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-357/2020-46 od 29. svibnja 2025., 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tuženika te se rješenje o trošku sadržano u dijelu pod točkom VI. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-357/2020-46 od 29. svibnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 887,08 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

b) preinačuje u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 231,92 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (preko iznosa od 887,08 eura do iznosa od 1.119,00 eura), te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je gore navedenom presudom naložio tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 2.101,00 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 25. lipnja 2019. pa do isplate u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbio tužiteljicu s preostalim tužbenim zahtjevom do iznosa od 9.025,15 eura (točka II. izreke), odbio tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženicima ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužiteljici ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova izvanparničnog postupka iznos od 823,09 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 26. kolovoza 2019. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe." (točka III. izreke), odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženicima ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužiteljici ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime otuđene imovine iz stana iznos od 654,00 EUR (otuđeni TV), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. lipnja 2019. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe." (točka IV. izreke), naložio tuženicima naknaditi tužiteljici na ime neplaćenih režijskih troškova iznos od 396,04 eura zajedno sa zakonskim kamatama u roku od 15 dana (točka V. izreke), te naložio tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.119,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (točka VI. izreke)

2. Protiv navedenog rješenja o trošku sadržanog u dijelu pod točkom VI. izreke žale se tuženici, navodeći izričito sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP ), predlažući ovom sudu da odluku o trošku preinači na način da trošak postupka dosudi tuženicima.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Obrazlažući odluku o trošku prvostupanjski sud u bitnom navodi da se navedena odluka temelji na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a, te da je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, sastav četiri obrazložena podneska svaki u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištima 15. studenog 2022., 14. veljače 2023., 15. studenog 2023., 7. veljače 2024, 7.ožujka 2024., 19. prosinca 2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 550,00 eura, vanparnični trošak u iznosu od 823,09 eura te pristojbe na tužbu i presudu svaka u iznosu od 78,64 eura tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 1.119,00 eura, a sve sukladno uspjehu tužiteljice u sporu u pogledu osnova kao i visine u omjeru od 30,46%.

6. Tuženici u žalbi navode da je presuda u pobijanom dijelu neosnovana i nezakonita, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjera uspjeha stranaka u parnici, te da je pravilnom primjenom materijalnog prava upravo navedenima trebalo priznati trošak parničnog postupka i to u iznosu od 1178,42 eura.

7. Odredbom članka 154. stavka 2. propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

7.1. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te ročište za glavnu raspravu. Odredba stavka 2. istog članka propisuje da će se takvi troškovi, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti prema toj tarifi.

8. Osnovano tuženici u žalbi navode kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno kako je propustio primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prilikom odlučivanja o trošku, obzirom da iz pobijanog rješenja proizlazi kako je prvostupanjski sud zbroj pojedinačno priznatih troškova tužiteljici pomnožio sa uspjehom tužiteljice u sporu, odmjerenog u iznosu od 30,46% (način izračuna kojeg nije razvidan iz obrazloženja). Pritom su i nerazumljivi razlozi zbog kojih se sud kod izračuna troškova poziva na odredbu čl. 154. st. 3. ZPP-a.

9. Naime, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, u situaciji kada je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, potrebno je ocijeniti uspjeh stranaka u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu, te je stoga za ukazati na pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024., koje glasi:

„Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnovu i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y:2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“

9.1. S obzirom da su se tuženici tijekom postupka protivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, sporna je i osnova a ne samo visina tužbenog zahtjeva, kako to neosnovano u žalbi isti smatraju. Stoga, kada se uzme u obzir omjer uspjeha u sporu tužiteljice (100% osnova i 23,78% visina), te omjer uspjeha tuženika (0% osnova i 76,22% visina), proizlazi da je konačan uspjeh tužiteljice iznosi 23,78%.

10. Tuženici nisu osporavali pojedinačno priznate troškove postupka tužiteljici, a kako ovaj sud na pravilnost materijalnog prava kod troškova postupka ne pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je istoj priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tuženika. Stoga je konačan uspjeh tužiteljice u sporu (23,78%) valjalo pomnožiti sa ukupno priznatim parničnim troškom istoj (3.730,37 eura), čime se dobije iznos parničnog troška od 887,08 eura koji je tužiteljici valjalo odmjeriti.

11. Zbog svega navedenog valjalo je odluku o trošku djelomično preinačiti i to u dijelu u kojem je tuženicima naloženo naknaditi parnični trošak tužiteljici preko iznosa od 887,08 eura do iznosa od 1.119,00 eura (za iznos od 231,92 eura), te za navedenu razliku zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

12. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. t. 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 30. ožujka 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević