REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: K-103/26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, u vijeću sastavljenom od mr. sc. Aleksandre Leljak, kao predsjednice vijeća i sudaca porotnika Stjepana Kužira i Stjepana Markuša, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene OL, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO- DO-64/2026. od 3. ožujka 2026., nakon održane javne rasprave 30. ožujka 2026., u prisutnosti Karmen Kurešić, zamjenice općinske državne odvjetnice u Zlataru i optuženicu uz branitelja, odvjetnika Emira Mulalića te stalne sudske tumačice za ukrajinski jezik Svitlane Salaita, istog dana izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Optužena CL rođena KL, MBS [matični broj subjekta], kćer O i KL rođene C, rođena **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 26 K 29/13, državljanka Republike Ukrajine, živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog punoljetnog i jednog mlt. djetata starog 15 godina, pismena, sa završenom srednjom školom, ekonomska tehničarka, nezaposlena, vlasnica obrta „ [obrt]“ na adresi prebivališta, obrt je tek osnovala prije uhićenja tako da po osnovi obrta nije imala nikakva primanja bez mjesečnih primanja, bez imovine, neosuđivana, nalazi se u istražnom zatvoru

k r i v a  j e

što je:

18. veljače 2026. u Druškovcu Humskom, nakon što je prethodno u točno neutvrđeno vrijeme i na točno neutvrđenoj lokaciji, po prethodnom dogovoru s nepoznatom osobom ili više njih, u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi ilegalnim prevoženjem stranih državljana po teritoriju Republike Hrvatske te njihovog ulaska u Republiku Sloveniju za neutvrđeni novčani iznos, u osobni automobil marke i tip „BMW 220I, njemačkih nacionalnih reg. oznaka [registarska oznaka], smjestila 3 državljana Turske, i to OLŽ (1988.), BL (1986.) i dijete CLŽ (2012.), nakon čega je s vozilom i navedenim osobama krenula prema državnoj granici s Republikom Slovenijom, u čemu je istoga dana oko 22,30 sati zaustavljena od strane policijskih službenika koji su provodili poslove kompenzacijskih mjera u mjestu [adresa]

B, na kolniku državne ceste D-206,

dakle, iz koristoljublja omogućila drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinila kazneno djelo protiv javnog reda — protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma — opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11.

II.Zbog toga se optužena CL za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11

o s u đ u j e  n a

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

i na temelju članka 57. KZ/11.

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se 8 (osam) mjeseci izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako optužena CL u roku 3 (tri ) godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja, dok će se 6 (šest) mjeseci izrečene kazne zatvora izvršiti.

Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 18. veljače 2026. pa nadalje.

III.Na temelju članka 40. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ/11 optuženoj ĐL

i z r i č e s e

SPOREDNA NOVČANA KAZNA

U IZNOSU

1.942,80 €

(tisućudevetstočetrdesetdva eura i osamdeset centi)

što predstavlja 40 prosječnih dnevnih iznosa; time da jedan dnevni iznos iznosi 48,57 €. Sporednu novčanu kaznu optužena ĐL dužna je platiti u roku 15 (petnaest) dana, računajući od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 43. stavka 1. i 2. KZ/11, ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, sud će donijeti odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora u smislu odredbe članka 43. stavka 6. KZ/11, s obzirom da okrivljenica nema stalno prebivalište ili boravište u [adresa].

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP) nalaže se optuženoj ĐL platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u iznosu 200,00 € (dvjesto eura), koje je dužna platiti u roku 15 (petnaest) dana, računajući od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu.

2.1.Optuženica je na raspravi priznala počinjenje djela. Opisala je da je za ovaj posao saznala tako da je vidjela oglas na Instagramu gdje se nudi posao prijevoza ljudi po Europi. Njoj se na telefon javio čovjek i rekao da će prevoziti turiste po Europi, ona je pitala je li to legalno i on je rekao da je. On je pitala čovjeka hoće li potpisati ugovor da to bude legalno i on joj je rekao da prvi posao neka odradi i vidi hoće li joj se svidjeti, a onda će potpisati ugovor. Ona je povjerovala tom čovjeku i zvučao joj je uvjerljivo, čak je pitala postoji li kodeks odijevanja za vozače. Ona je prvo čekala nekoliko dana da joj se jave za posao u Hrvatskoj, tijekom ovog prijevoza njoj je žena davala uzastopne informacije pa joj je tako rekla da vozi od točke A do točke B, od točke B do točke C, po 20-ak km. To joj je govorila tijekom vožnje. Optuženici je to bilo jako čudno, zašto joj ne da lokaciju polazišne i završne točke, ali njoj su rekli da se to čini da izbjegne gužve. Te je ljude pokupila pred večer, u slabo naseljenom mjestu, kraj rijeke, oni joj nisu izgledali kao migranti. Ona je trebala dobiti naknadu po završetku vožnje, nije niti znala kuda vozi ljude, to je saznala tek po dolasku policije, odnosno saznala je da vozi ljude koji su ilegalno u Hrvatskoj. Osobe koje je prevozila nisu joj dale naknadu za prijevoz. Novce joj je trebao uplatiti čovjek kojem se javila na oglas po završetku posla. Njoj je žao što je ovo počinila, da je znala da je ilegalno, ne bi to nikada učinila. Ona je u Poljskoj radila kao vozač taksija i zarađivala oko tisuću eura mjesečno. Vozilo je službeni auto društva za kojeg je radila. U Hrvatsku je došla vozilom svog partnera koji je na leasing. Došla je iz Poljske iz grada [adresa], koji je 800 km udaljen od Zagreba. Putni troškovi za dolazak u Zagreb bili su 250-300 eura. Isprva je ona plaćala troškove, ali tijekom puta su joj osobe s kojima je dogovorila posao uplaćivale na račun oko 100 dolara. Došla je na par dana u ponedjeljak i u četvrtak se već trebala vratiti u Poljsku, nakon što odradi taj jedan prijevoz. Trebala je dobiti 300 dolara za prijevoz. Odlučila se vratiti jer je vidjela da joj taj posao ne odgovara s obzirom da ide u minus. Iz Poljske je usput u Češku prevezla jednu gospođu. U Zagrebu je boravila tri dana. Tri noći je spavala u hotelu. Nju su u petak i subotu prvi tjedan kontaktirali ljudi s kojima je dogovorila posao i rekli da u ponedjeljak treba doći u Hrvatsku. Nisu rekli da će u ponedjeljak biti posao, nego da u ponedjeljak dođe. Prvo je razgovarala s muškarcem, a u ponedjeljak kada je došla u RH, javila joj se žena i rekla da će ona biti njena „logistika“. Nju je tijekom puta iz Poljske u RH nazvao čovjek i rekao da mu pošalje lokaciju da bi oni pratili kako putuje. Znajući da ide u RH, na „Blabla car“ dala je oglas i tako se javila žena koja je išla u Češku. Već od početka dogovora posla rekli su da će doći u Zagreb. Ona je sama odabrala smještaj u Zagrebu, rekli su da cijena mora biti do 50 eura na dan da bi poslodavac pokrio troškove. Troškove hotela platila je sama, ali su joj to trebali vratiti. Tek u srijedu, pola sata prije polaska, nju je nazvala žena, rekla da bude spremna za pola sata i da će joj na Whatsapp dostaviti lokaciju. Ne pamti gdje se nalazio hotel ni kako se zove. Njoj je trebalo oko sat i pol do mjesta gdje su je ljudi čekali od hotela. Rezervirala je hotel preko Booking-a i trebala dati presliku svoje putovnice. Ona je rezervirala hotel do četvrtka, to odmah kada je radila rezervaciju. Ona je rezervirala samo tri dana jer nije znala hoće li biti jedna vožnja ili više i nije znala kako će to sve biti. Dijete od 15 godina ostavila je na skrbi starijoj kćeri od 20 godina. Ona je u Poljskoj za vikend trebala primiti robu za otvaranje slastičarne i svakako je do subote namjeravala biti u Poljskoj. Ona je računala da će svaki dan biti posla i da će zaraditi, da će joj se isplatiti. Čovjek s kojim je kontaktirala joj je obećao da će više zaraditi u Hrvatskoj, nego u Poljskoj. Ona je na to gledala kao na dodatan posao, tri puta mjesečno, što ne znači da bi radila samo u Hrvatskoj. Ona je trebala otvoriti slastičarnicu 21. veljače 2026., a u slastičarni bi radili starija kćerka i ona. S osobama koje je prevozila nije razgovarala, pitala je govore li engleski i rekli su da ne. Njoj nije bilo neobično što ljudi koje je prevozila nisu rekli kuda da ih vozi jer je ta žena s kojom je telefonom dogovarala posao njoj davala lokaciju. Ljudi su imali sa sobom jedan ruksak i žena torbicu.

3.1.Na raspravi, kao dokazi, pročitani su: kaznena prijava Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada broj: 511-17-08/3-K-19/2026 od 19. veljače 2026. (list 6- 9), izvješće o zatjecanju na izvršenju kaznenog djela od 19. veljače 2026. (list 19), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01677078 od 19. veljače 2026. (list 20-), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 19. veljače 2026. i preslika prometne dozvole (list21-23), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01677079 od 19. veljače 2026. (list 24), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 19. veljače 2026. (list 25-26), zapisnik-izjava – IL(i OLŽ(p) od 19. veljače 2026. (list 34-35) te zapisnik-izjava – BL (i) Polat (p) od 19. veljače 2026. (list 36-37) i optuženica je iznijela obranu.

3.2. Obrana se protivila čitanju kaznene prijave, ali je sud odlučio da će se ona pročitati, konkretna prijava ne sadrži ni jednu izjavu građana, a kaznena prijava je dokaz o tome tko je, kada i gdje podnio kaznenu prijavu.

4.1.Optuženica se očitovala da se smatra krivom, ali je u obrani porekla svijest o tome da bi omogućila drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj. Stoga je bilo sporno je li ona znala da prevozi ilegalne migrante. Isto tako, je li optuženica postupala u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi ilegalnim prevoženjem stranih državljana po teritoriju Republike Hrvatske te njihovog ulaska u Republiku Sloveniju 4.2.Nije bilo sporno da je optuženica 18. veljače 2026. u Druškovcu Humskom oko 22,30 sati zaustavljena od strane policijskih službenika koji su provodili poslove kompenzacijskih mjera u mjestu Druškovec Humski, na kolniku državne ceste D-206. Nije bilo sporno niti da je prethodno u neutvrđeno vrijeme i na neutvrđenoj lokaciji, po prethodnom dogovoru s nepoznatom osobom ili više njih, za neutvrđeni novčani iznos, u osobni automobil marke i tip „BMW 220I, njemačkih nacionalnih reg. oznaka [registarska oznaka], smjestila 3 državljana Turske, i to OLŽ (1988.), BL (1986.) i dijete CLŽ (2012.), nakon čega je krenula prema državnoj granici s Republikom Slovenijom.

5.1.Iz izvješća o zatjecanju policijskih službenika Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada od 19. veljače 2026, proizlazi da su policijski službenici koji rade na poslovima kompenzacijskih mjera zaustavilio osobno vozilo marke BMW, Gran Tourer, reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala državljanka Ukrajine CL. Vozilo je zaustavljeno 18. veljače 2026. u 22.30 sati u Druškovcu Humskom na skretanju za Klenovec Humski. Kontrolom je utvrđeno da se na mjestu suvozača i na zadnjem sjedištu nalaze tri strana državljana Turske, OLŽ, DL i CLŽ, bez viza, koji su na teritoriju Republike Hrvatske boravili ilegalno.

5.2.Iz potvrda i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su od optuženice oduzeti osobno vozilo marke BMW 220i, Gran Tourer, s dvije registarsketablice UENF24041 ključ i prometna dozvola te jedan mobilni uređaj crne boje marke Samsung Galaxy S24.

5.3.Iz izjave državljanke Turske OLŽ, dane u upravnom postupku, proizlazi da je zbog teških životnih uvjeta sa suprugom i djetetom, kao i loših odnosa prema njima, s obzirom da su Đ, odlučila otići u [adresa] gdje borave njihovi rođaci. Stoga je njezin suprug DL s nepoznatim osobama u Turskoj dogovorio prijevoz do Francuske, suprug je dobivao putem poruka upute o kretanju. Tako su 17. veljače 2026, iz Turske svi zajedno došli u BiH, Sarajevo, gdje ih dočekala nepoznata osoba koja ih je odvezla u hostel. 18. veljače 2026. oko 13 sati po njih je došlo nepoznato vozilo u koje su ušli te su se vozili, 3 do 4 sata, zaustavili su se kod neke šume gdje ih je čekao vodič, s kojim su došli do rijeke koju su prošli čamcem, nakon čega su pješačili šumom do mjesta gdje ih je u večernjim satima čekalo osobno vozilo marke BMW plave boje, u kojem se nalazila kao vozač ženska osoba, koja ih je trebala odvesti u Sloveniju. Nakon tri sata vožnje zaustavila ih je policija. Vozačici nisu dali nikakve novce.

5.4.U svojoj izjavi u upravnom postupku DL ispričao je istovjetno tome, time da dodaje da je prijevoz iz Turske do krajnjeg odredišta u Francuskoj u Turskoj platio 10.000,00 EUR.

5.5.Sve isprave koje su sačinili policijski službenici sud prihvaća kao objektivne i vjerodostojne. Naime, policijski službenici postupali su u okviru svojih ovlaštenja, nisu imali razloga o svojim postupcima sačinjavati lažne izjave. Iako strane državljane nije bilo moguće ispitati na raspravi, indicije utvrđene njihovim ispitivanjem u upravnom postupku sud je doveo u vezu s dokazima koje je proveo na raspravi, izvješćima i materijalnom dokumentacijom koju su sačinili policijski službenici. Isto tako, doveo ih je u vezu s optuženičnom obranom.

6.1.Državljani Turske ispričali su da su na području Republike Hrvatske boravili ilegalno, u isto tako ilegalnom tranzitu prema Francuskoj. Isto tako, da je prijevoz kojeg je vršila optuženica trajao 3 sata. Lokalno je poznato da od Zagreba do mjesta Druškovec Humski treba oko sat i pol, što znači da je optuženica isto toliko vozila na nepoznatu lokaciju van Zagreba kako bi te ljude preuzela. Optuženica deklaratorno priznaje počinjenje djela, ali u obrani iznosi elemente koji ukazuju na zabludu o bitnim obilježjima djela, da nije znala da prevozi osobe koje se ne smiju kretati teritorijem Republike Hrvatske. Međutim, okolnosti slučaja, da ona uopće nije komunicirala s tim osobama, da su joj upute o tome gdje i kako će ih prevoziti davale druge osobe putem mobitela, da osobe nisu imale putničku prtljagu (a ilegalni migranti zbog brzine i ekonomičnosti nose minimum prtljage), da ih je vozila ukupno 3 sata po teritoriju Republike Hrvatske, ukazuje na to da je optuženici kao osobi prosječnih intelektualnih sposobnosti bilo potpuno jasno da prevozi osobe koje ne bi smjela. Jedini logični razlog zbog čega bi majka dvoje djece koju uzdržava poduzela put iz Poljske u Hrvatsku, neposredno pred otvaranje vlastitog obrta, je taj da ostvari veliku imovinsku korist, a općepoznato je da se takva korist može ostvariti ilegalnim prijevozom migranata. Optuženičinu obranu koja smjera suprotnom sud ocjenjuje pokušajem da za sebe osigura što povoljniji položaj u kaznenom postupku.

6.2.Dakle, provedenim postupkom sud je utvrdio da je optuženica iz koristoljublja omogućila i pomogla drugim osobama da se nedozvoljeno kreću po Hrvatskoj. U tome su se ostvarila sva bitna objektivna obilježja djela koje je optuženici stavljeno na teret.

7.1.Što se tiče subjektivnih elemenata djela, optuženica je djelo poduzela s izravnom namjerom jer je bila svjesna djela i željela njegovo počinjenje, znala je da se ne smije omogućiti osobama ilegalno kretanje, a njene su radnje bile motivirane time da stekne imovinsku korist na način da im takvo što omogući.

7.2.Ubrojivost optuženice u postupku nije bila sporna, stranke i branitelj nisu predlagale dokaze na okolnost eventualne neubrojivosti, niti je sud našao potrebe za provođenjem takvih dokaza.

7.3. Što se tiče svijesti o protupravnosti, zbog sveprisutnih medijskih kampanji koje se odnose na ovakvu vrstu djela, a koja je prisutna i diljem Europe, jasno da je riječ o nečemu što se ne smije.

8.1.Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret kako je opisano u izreci pa je istu za to djelo proglasio krivim i kaznio.

8.2.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

9.1.Obrana je u završnom govoru ukazala na olakotne okolnosti koje smatra bitnima, u vidu priznanja počinjenja kaznenog djela, izraženog iskrenog kajanja zbog počinjenog djela te prethodna neosuđivanost, što govori u prilog tome kako se u konkretnom slučaju radi o izoliranom incidentu, a ne uobičajenom ponašanju optuženice te da kod iste ne postoji sklonost činjenja kaznenih djela. U odnosu na okolnosti počinjenja djela obrana želi ukazati kako je optuženica bila u uvjerenju da se radi o legalnom poslovnom angažmanu, a koje su kod nje formirali organizatori prijevoza, dok u odnosu na koristoljublje kao zakonsko obilježje kaznenog djela obrana ukazuje kako ono u konkretnom slučaju nije bilo jakog intenziteta, što u ukupnosti govori da nije postojala niti snažna kriminalna volja kod optuženice. Optuženica je samohrana majka dvoje djece od koje je jedno maloljetno te koji su u potpunosti ekonomski ovisni o njoj. Slijedom svega navedenog obrana smatra kako je u konkretnom slučaju primjereno izricanje uvjetne osude s maksimalnim rokom provjeravanja, čime bi se u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja. Optuženica je dodala da će njena djeca sutra biti iseljena iz stana i nemaju gdje biti, njihov otac u Ukrajini ratuje. Njoj je žao što je prevozila te ljude i moli sud da joj pomogne.

9.2.Ove iste okolnosti sud sagledava s druge perspektive.

9.3.Optuženica je priznala počinjenje kaznenog djela, ali svojim priznanjem nije bitno doprinijela kraćem trajanju postupka. Njeno priznanje je samo deklaratorno, a kada iznosi obranu ga opovrgava. Optuženica ukazuje da je bila u zabludi o bitnim obilježjima djela, a takvu njenu obranu sud nije prihvatio kao nelogičnu i subjektivnu.

9.4.Sud je olakotnim cijenio to što je optuženica rođena 1983. i nije osuđivana. Isto tako, da je u dužnosti uzdržavanja dvoje djece, čiji otac trenutno nije u mogućnosti doprinositi za njihovo uzdržavanje. Izrazila je žaljenje zbog počinjenog djela i obećala da takvo što neće ponoviti.

9.5.Od otegotnih okolnosti ističe se slijedeće. Što se tiče stupnja povrede zakonom zaštićenog dobra, optuženica u jednom navratu prevozila tri osobe, od čega jedno dijete. Turski državljani izjavili su da su odlučili migrirati zbog teške socioekonomske situacije, a osobe koje se bave ilegalnim transferima iskorištavaju takve teške životne situacije radi zarade. Motivi za zaradom spadaju u egoistične motive. Ovo djelo podrazumijeva izvjesnu organiziranost i umreženost s osobama koje se bave ilegalnim transferima.

9.6.Drugih otegotnih, niti olakotnih, okolnosti nije bilo.

9.7. Sud je optuženici, uzevši u obzir prednje okolnosti, izrekao kaznu zatvora u trajanju kao u izreci, ocjenjujući da je takva kazna primjerena utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, kao i da će se njome postići sve svrhe kažnjavanja, retribucija te generalna i specijalna prevencija. Sud je ocijenio da je primjereno da se šest mjeseci izrečene kazne izvrši, a ostali dio da se izrekne uz vrijeme provjeravanja od tri godine, s obzirom na sve nabrojene okolnosti. Sud ocjenjuje da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženica neće u budućnosti činiti kaznena djela.

9.8. Sporedna novčana kazna optuženici je izrečena jer je djelo počinila iz koristoljublja. Optuženica je nezaposlena i nema prihoda. Sud je uzeo kao jedan prosječni dohodak prema aktualnim podacima Vrhovnog suda. Rok plaćanja sporedne novčane kazne određen je tako da kaznu optuženica može platiti dok je dostupna tijelima hrvatske sudbene vlasti.

10. 1.Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženica je dužna platiti troškove kaznenog postupka u odmjerenom paušalnom iznosu, odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka. Optuženica je radno sposobna, otvara obrt i zapošljava se pa je u mogućnosti steći sredstva za plaćanje troškova postupka. Drugih troškova nije bilo.

10.2. O privremeno oduzetim predmetima odlučit će se naknadno.

U Zlataru 30. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

mr. sc. Aleksandra Leljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Zlatar, na broj KO-DO-64/2026.

2. Okrivljenica –prijevod

3. Branitelj

4. Tumač, radi prevođenja, rok 5 dana