Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-2234/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠC, kojeg brani Suzana Trputac, odvjetnica iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 51. stavak 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavak 1. i članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC) temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, Postaje prometne policije Rijeka, klasa: 211-07/23-5/17049, urbroj: 511-09-34-23-1 od 28. lipnja 2023. godine, nakon javne i glavne rasprave održane 25. ožujka 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 30. ožujka 2026., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik ŠC, sin Š, rođen **.**.1971. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno i kazneno nekažnjavan, protiv kojeg se ne vode drugi prekršajni i kazneni postupci

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

kriv je

što je

1) dana 09. prosinca 2022. u 22:55 sati, na cesti A7 Rupa (GP Rupa (GR RH/SLOV)) – Čvorište Matulji (A8) – Čvorište Orehovica(A6) - Sv.Kuzam - Hreljin - Šmrika (D8) – Novi Vinodolski – Žuta Lokva (A1), dionica, općina Rijeka, stacionaža 24 km + 650 m, u teritorijalnom sektoru 1., rajonu 3. ophodni rajon, u Rijeci upravljao osobnim vozilom marke „Renault“ reg. oznake [registarska oznaka], pri koncentraciji od najmanje 1,53 g/kg alkohola u krvi (utvrđeno izvršenom analizom krvi i mokraće u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu) i kretao se u Rijeci, autocestom A7 iz smjera čvora Škurinje u smjeru čvora Orehovica.

dakle, kao vozač u krvi imao alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka,

čime je počinio prekršaj iz članka 199. st 8. ZSPC

pa se okrivljeniku ŠC, na temelju članka 199. stavka 8. ZSPC-a,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 2.100,00 eura (dvije tisuće i sto eura i nula centi).

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenik se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje ukupne novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavka 2. točke 1. i 3. PZ okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 196,70 eura (sto devedeset i šest eura i sedamdeset centi) u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno.

III Protiv okrivljenog ŠC s osobnim podacima kao u točki I. presude, na temelju članka 181. točke 5. PZ-a se

odbija optužba

da je

2) dana 09. prosinca 2022. u 22:55 sati, na cesti A7 Rupa (GP Rupa (GR RH/SLOV)) – Čvorište Matulji (A8) – Čvorište Orehovica(A6) - Sv.Kuzam - Hreljin - Šmrika (D8) – Novi Vinodolski – Žuta Lokva (A1), dionica, općina Rijeka, stacionaža 24 km + 650 m, u teritorijalnom sektoru 1., rajonu 3. ophodni rajon, u Rijeci upravljao osobnim vozilom marke „Renault“ reg. oznake [registarska oznaka] te izlaskom iz tunela Škurinje 1, kod km oznake 24+650 metara, nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, uslijed čega je u desnom nepreglednom zavoju na kolniku mokrom od kiše, izgubio kontrolu nad vozilom, zaokrenuo se na kolniku za 180 stupnjeva, skrenuo ulijevo i desnom bočnom stranom vozila udario u zaštitnu metalnu ogradu i pomičnu metalnu ogradu, vlasništvo Hrvatskih autocesta, koja fizički dijeli kolničke trake, a od siline udara vozilo se ponovno zaokrenulo na kolniku za 180 stupnjeva, kojom prilikom se prevrnulo na lijevi bočni dio, te se zaustavilo na desnoj prometnoj traci desne kolničke trake. Od siline udara vozila [registarska oznaka] u zaštitnu metalnu ogradu i pomičnu metalnu ogradu koja fizički dijeli kolničke trake, pomična metalna ograda i stvari iz prtljažnog prostora vozila [registarska oznaka], odbačeni su na prometnu traku za zaustavljanje vozila u nuždi, na suprotnoj kolničkoj traci. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta na vozilu [registarska oznaka] i objektima vlasništvo Hrvatskih autocesta d.o.o., a vozač ŠC zadobio je teške tjelesne ozljede.

dakle, kao vozač nije brzinu kretanja svog vozila prilagodio osobinama i stanju ceste pri čemu je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom

pa da je time počinio prekršaj iz čl. 51. st. 5. uz primjenu čl. 293. st. 1. ZSPC-a

IV Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ-a u odnosu na dio presude kojom se optužba odbija padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Postaja prometne policije Rijeka dostavila je sudu optužni prijedlog kojim se okrivljenik tereti zbog prekršaja opisanih u izreci.

1.1. Predlaže se izricanje ukupne novčane kazne u iznosu od 3.040,00 eura i izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

2. U odnosu na dio presude kojim je okrivljenik proglašen krivim.

2.1. Od počinjenja prekršaja ZSPC-a je izmijenjen: Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 114/2022), Zakonom o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 133/23) i Zakonom o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 145/24), a koji za prekršaj iz točke 1) propisuju novčanu kaznu nižu od ranije propisane kazne pa je primjenom odredbe članka 3. stavka 2. PZ-a sud primijenio kasniji zakon kao blaži za počinitelja.

3. Sud je odredio glavnu raspravu za dan 25. lipnja 2025. godine, a koju nije pristupio uredno pozvan okrivljenik te izostanak nije opravdao, međutim dostavio je pisanu obranu po braniteljici. Radi promjene suca, zakazana je nova rasprava za dan 25. veljače 2026. godine, a koje uredno pozvan okrivljenik nije pristupio niti opravdao svoj dolazak kao i za ročište održanom dana 25. ožujka 2026. godine.

3.1. Okrivljenik je bio upozoren o svojim pravima u smislu članka 109.a stavka 1. točaka 2. do 8. Prekršajnog zakona, te je obavijest potpisao dana 09. prosinca 2022. godine. Okrivljenik je u pozivu za ročište je, između ostalog, upozoren da će se, ukoliko se pozivu ne odazove, a njegova nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, postupak provesti i donijeti presuda bez njegove nazočnosti, sve sukladno članku 128. stavku 2. točki 7. i članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona. Stoga je Sud, utvrdivši da su dokazi u spisu dostatni za donošenje pravilne i zakonite odluke o prekršaju i bez ispitivanja okrivljenika, ocijenio da su se stekli uvjeti za provođenje glavne rasprave bez nazočnosti uredno pozvanog okrivljenika.

3.1.1. Smisao pouke o pravima okrivljenika jest prvenstveno da se okrivljenika upozna sa njegovim pravima i obvezama te kvalitetnija priprema obrane u postupku. Okrivljeniku je pouka o pravima uručena na licu mjesta, osobno, na hrvatskom jeziku, i to prije samog podnošenja optužnog prijedloga te je bio pravodobno obaviješten da će se protiv njega pokrenuti prekršajni postupak, a kasnije je imao i dovoljno vremena za pripremu obrane kada mu je optužni prijedlog uručen. U trenutku kada je okrivljenik prvi put bio pozvan da dođe pred sud, bio je u potpunosti upoznat s optužbom i svim svojim pravima.

3.2. Na ročištu dana 25. veljače 2026. godine pročitana je pisana obrana okrivljenika u kojoj navodi kako traži da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje isprave o analizi alkohola u krvi i mokraći jer je bio bez svijesti te nije dao suglasnost na uzimanje uzoraka. Smatra da vađenje krvi nije bilo pod nadzorom doktora medicine, a uzimanje urina u nazočnosti policijskog službenika te da mu kože nije bila dezinficirana na način propisan Pravilnikom o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te o uvjetima koje ovlaštene ustanove i tijela moraju ispunjavati da bi mogle obavljati poslove analize krvi i urina (NN 86/2014, NN 41/19, dalje u tekstu: Pravilnik).

3.3. U dokaznom postupku su pročitani i sljedeći dokazi: situacijski plan (list 51 spisa), zapisnik o vještačenju (list 53 spisa), mišljenje na osnovi rezultata (list 54 spisa), nalaz doktora medicine (list 56 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 59 spisa), zapisnik o očevidu (list 60-64 spisa), zapisnik o glavnoj raspravi (list 70- 72 spisa), preslika obrazaca AUK-1 i AUK-2 (list 74-76 spisa) izvršio se uvid u fotografije (list 4-50 spisa) te se pročitala i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenika od 25. veljače 2026. (list 83-84).

3.4. Iz zapisnika o vještačenju (list 53 spisa), proizlazi kako je Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" izvršio vještačenje temeljem zahtjeva Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka. Pregledom pošiljke je utvrđeno kako su uzorci bili pakirani sukladno Pravilniku te ustanovili koncentraciju alkohola u krvi od 1,46 g/kg, a u mokraći od 1,90 g/kg.

3.5. Iz mišljenja na osnovi rezultata (list 54 spisa) proizlazi da je okrivljenik bio u trenutku prometne nezgode u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene jer je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 1,53 g/kg.

3.6. Iz nalaza doktora medicine (list 56 spisa) proizlazi kako je okrivljenik dovezen u KBC Rijeka vozilom hitne pomoći nakon prometne nesreće, bez svijesti i sa teškim tjelesnim ozljedama.

3.7. Iz preslike obrazaca AUK-1 (list 76-77 spisa) proizlazi kako se dogodila prometna nesreće kod Tunela Škurinje te da okrivljenik nije bio pri svijesti i iz tog razloga nije napravljen alkotest, a potpisao ga je policijski službenik. Iz obrasca AUK 2 (list 78 i 79 spisa) proizlazi kako je liječnički pregled obavljen u KBC Rijeka, da je okrivljenik bio komatozan i izgubio svijest da se miris alkohola nije osjetio te da doktor nije vanjskim pregledom mogao utvrditi da li je pacijent pod utjecajem alkohla jer je bio u komi. Također su mu dezinficirali kožu vodom i sapunom te uzeli krv i urin. Navedeni obrazac je potpisao doktor hitne medicine.

3.8. Iz potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenika od 25. veljače 2026. (list 85-86) proizlazi kako okrivljenik nije kažnjavan.

3.9. U završnoj riječi braniteljica okrivljenika je navela kako ustraje kod prigovora na zakonito izvedenog dokaza i nezakonitosti zapisnika o vještačenju, i to prvenstveno iz razloga što uzrokovanje krvi i mokraće nije dano uz suglasnost okrivljenika. Također i iz razloga što isto nije bilo u nazočnosti policijskih službenika budući da je iz dokumentacije razvidno kako je policijski službenik isključivo podnio zahtjev za utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti, a da je iz prijave KBC Rijeka od 10. prosinca 2022. razvidno kako je okrivljenik doveden vozilom HMS isključivo u pratnji liječnika. Iz navedenog razloga je i naznačeno da se radi o NN muškoj osobi, a što potvrđuje tvrdnju okrivljenika kako policijski službenik nije bio prisutan prilikom uzrokovanja krvi i mokraće. Dodatno, u prilog nezakonitosti uzorkovanja krvi govori i činjenica kako je dezinfekcija kože kod okrivljenika provedena sa sapunom i vodom, a da je vrlo vjerojatno da medicinski sapun sadrži etanol, a što je moglo imati utjecaja na rezultate provedenog vještačenja.

4. Iz članka 199. st. 1. i st 8. ZSPC-a proizlazi kako vozač ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem alkohola, a novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit će se za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

4.1. Iz članka 181. st. 1. i st. 2. ZSPC-a proizlazi da će policijski službenik koji obavlja očevid prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta, podvrgnuti sudionike prometne nesreće ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata, radi provjere ima li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima. Ako se tim ispitivanjem utvrdi da sudionik ima u organizmu droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, policijski službenik odvest će ga u zdravstvenu ustanovu na liječnički pregled te na uzimanje krvi i urina radi analize. Ako u prometnoj nesreći ima ozlijeđenih osoba, policijski službenik koji obavlja očevid prometne nesreće podvrgnut će sudionike prometne nesreće ispitivanju na način kako je to propisano u stavku 1. članka 181. ZSPC-a. Ako sudionik odbije ispitivanje ili se tim ispitivanjem utvrdi da ima u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, policijski službenik će narediti liječnički pregled te uzimanje krvi i urina radi analize. Stavak 4. isto članka propisuje da liječnik može odlučiti da se krv i urin ne uzimaju ako bi zbog toga nastupile štetne posljedice za zdravlje sudionika u prometnoj nesreći.

4.2. Iz članka 2. Pravilnika proizlazi da sobu kojoj je potrebno izvaditi uzorak krvi i uzeti uzorak urina, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova je dužan odmah dovesti u najbližu zdravstvenu ustanovu. Zdravstvena ustanova dužna je odmah postupiti po zahtjevu policijskog službenika. Zahtjev se podnosi se na Obrascu AUK- 1, a dužan ga je ispuniti policijski službenik koji je osobu doveo u zdravstvenu ustanovu. Uz zahtjev taj zahtjev, policijski službenik predaje doktoru medicine dva primjerka zapisnika o liječničkom pregledu, vađenju krvi i uzimanju urina (Obrazac AUK-2,).

4.3. Članak 4. Pravilnika propisuje da originalni, brojem označeni omot s metalnom kopčom sadrži monovetu za krv označenu naljepnicom s brojem, iglu, bezalkoholnu maramicu za dezinfekciju, monovetu za urin označenu naljepnicom s brojem, obrasce AUK 1 i AUK 2 u dva primjerka te dvije naljepnice istog broja kao na omotu i monovetama za krv i urin.

4.4. Članak 3. Pravilnika propisuje da liječnički pregled osobe te vađenje krvi obavlja doktor medicine ili drugi zdravstveni radnik pod izravnim nadzorom doktora medicine. Davanje urina obavlja se u obveznoj nazočnosti policijskog službenika, u svrhu očuvanja vjerodostojnosti uzorka.

4.5. Članak 5. Pravilnika propisuje da se koža s dijela tijela s kojeg se uzima uzorak krvi dezinficira bezalkoholnom maramicom iz članka 4. Pravilnika. U nedostatku maramice iz članka 4. ovoga Pravilnika dezinfekcija se može izvršiti drugim dezinfekcijskim sredstvom koje ne sadrži etanol, benzin, dietileter, jodne otopine koje sadrže etanol ili druga dezinfekcijska sredstva koja sadrže etanol.

4.6. Članak 10. pravilnika propisuje da je doktor medicine dužan je popuniti Obrazac AUK-2 u dva primjerka te svojim potpisom i pečatom zdravstvene ustanove potvrditi točnost upisanih podataka. Prije stavljanja obrasca AUK-2 u omot iz članka 4. ovog Pravilnika policijski službenik dužan je provjeriti je li obrazac AUK-2 ispunjen u cijelosti. Monovete s uzetim uzorcima te ispunjene Obrasce AUK-1 i AUK-2 doktor medicine ili drugi zdravstveni radnik iz članka 3. ovoga Pravilnika kontrolira i pakira u omot iz članka 4. Pravilnika, zatvara ga metalnom kopčom te preko nje stavlja ljepljivu vrpcu na koju otiskuje pečat zdravstvene ustanove. Omot iz stavka 1. ovoga članka predaje se policijskom službeniku na čiji su zahtjev uzorci uzeti.

4.7. Članak 11. Pravilnika propisuje da radi utvrđivanja koncentracije alkohola, prisutnosti droga, psihotropnih tvari te lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, omot iz članka 10. stavka 2. Pravilnika dostavlja se u najkraćem mogućem roku Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja »Ivan Vučetić« Ministarstva unutarnjih poslova ili ovlaštenoj ustanovi ili tijelu sukladno članku 18. Pravilnika.

5. Na temelju svih izvedenih dokaza, preslika obrazaca AUK-1 i AUK-2 (list 74-76 spisa), nalaza vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (list 53-56 spisa), mišljenja na osnovi rezultata (list 54 spisa) i nalaza doktora medicine (list 56 spisa), sud smatra utvrđenim da je okrivljenik ŠC dana 09. prosinca 2022. u 22:55 sati upravljao osobnim vozilom "Renault", reg. oznake [registarska oznaka], na autocesti A7 pri koncentraciji od najmanje 1,53 g/kg alkohola u krvi, što je utvrđeno analizom krvi i mokraće metodom plinske kromatografije s uzorkovanjem iz plinovite faze, sukladno čl. 13. Pravilnika o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina (NN 86/2014). Svaki uzorak analiziran je dva puta (paralelne analize), a nalaz je izražen na dvije decimale sukladno čl. 15. Pravilnika.

5.1. Braniteljica okrivljenika istaknula je na ročištu od 25. ožujka 2026. prigovor da uzorkovanje krvi i mokraće nije obavljeno uz suglasnost okrivljenika, kao i da je okrivljenik dovezen u KBC Rijeka isključivo u pratnji liječnika HMS vozila bez nazočnosti policijskog službenika, što potkrepljuje činjenicom da je okrivljenik u bolničkoj prijavi evidentiran kao "NN muška osoba". Sud taj prigovor ne prihvaća iz sljedećih razloga: budući da je u prometnoj nesreći od 09.12.2022. bilo ozlijeđenih osoba (sam okrivljenik zadobio je teške tjelesne ozljede), policijski je službenik bio dužan, a ne ovlašten, narediti liječnički pregled te uzimanje krvi i urina radi analize, sukladno čl. 181. st. 2. ZSPC-a. Suglasnost sudionika prometne nesreće za ovakvo uzimanje uzoraka nije uvjet zakonitosti radnje, dapače, osobe koje odbiju otići na liječnički pregled i uzimanje uzoraka prisilno se odvode (čl. 181. st. 9. ZSPC-a). Jedina osoba ovlaštena onemogućiti uzimanje uzoraka jest liječnik, i to samo ako bi uzorkovanje uzrokovalo štetne posljedice za zdravlje ozlijeđene osobe (čl. 181. st. 4. ZSPC-a), a toga u spisu predmeta nema.

5.1.1. Što se tiče nazočnosti policijskog službenika, čl. 3. st. 2. Pravilnika (NN 86/2014) propisuje da se davanje urina obavlja u obveznoj nazočnosti policijskog službenika radi očuvanja vjerodostojnosti uzorka. Obrazac AUK-1 prema čl. 2. st. 3. Pravilnika popunjava policijski službenik koji osobu dovodi u zdravstvenu ustanovu, a prema čl. 10. st. 1. Pravilnika policijski je službenik dužan prije zatvaranja omota provjeriti je li AUK-2 ispunjen u cijelosti, te preuzeti zatvoreni omot. Uvidom u presliku obrazaca AUK-1 i AUK-2 koji se nalaze u spisu (list 74-76 spisa) razvidno je da su obrasci uredni i potpisani. Oznaka "NN" u bolničkoj prijavi KBC Rijeka, na koju ukazuje braniteljica, dokument je interne bolničke administracije koji nastaje pri primitku hitnog pacijenta i koji nije dio policijskog postupka uzorkovanja, te ne dokazuje izostanak policajca pri samom uzorkovanju, naprotiv, iz sadržaja obrasca AUK-1/AUK-2 vidljivo je da je zahtjev podnesen i da su uzorci preuzeti od strane ovlaštene osobe.

5.2. Sud u cijelosti prihvaća nalaz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (list 53-56 spisa) koji je izrađen od strane ovlaštene institucije sukladno čl. 11. i čl. 17. Pravilnika (NN 86/2014), metodom plinske kromatografije s uzorkovanjem iz plinovite faze (čl. 13. Pravilnika), a rezultati su iskazani na dvije decimale u g/kg (čl. 15. Pravilnika). U spisu nema nalaza o neuobičajenim odnosima rezultata paralelnih analiza, a razlika paralelnih analiza ne prelazi dopuštenu granicu iz čl. 15. st. 2. toč. 1. Pravilnika. U odnosu na prigovor o dezinfekciji etanolom, braniteljica je istaknula da je dezinfekcija kože provedena sapunom i vodom koji potencijalno sadrži etanol. Međutim, čl. 5. Pravilnika propisuje dezinfekciju bezalkoholnom maramicom iz originalnog omota, a u nedostatku iste isključivo sredstvima bez etanola. Nije pribavljena deklaracija sapuna, međutim prigovor se ne prihvaća jer iz spisa proizlazi kako je uzorak pakiran prema Pravilniku te da toksikološki standard Pravilnika (plinska kromatografija uzorka krvi, a ne površinska kontaminacija kože) nije podložan utjecaju dezinfekcijskog sredstva na koži, što proizlazi i iz stručne naravi same metode analize.

5.2.1. Sud napominje da svjedoci CC i FC nisu pristupili na ročište od 25. ožujka 2026., premda im je dostava poziva bila uredna. Sud je zaključio dokazni postupak bez njihova iskaza, ocjenjujući da su materijalni dokazi u spisu, obrasci AUK- 1 i AUK-2, nalaz vještačenja i dokumentacija o dopremi uzoraka u Centar Ivan Vučetić, dostatni za utvrđenje relevantnih činjenica, te da saslušanje policajaca ne bi izmijenilo taj zaključak. Prigovor obrane ostaje na razini pretpostavke koja nije potkrijepljena konkretnim materijalnim dokazom o nepravilnosti uzorkovanja. Sud je utvrdio po broju značke policijskog službenika koja je navedena u potpisu svakog dokumenta, da je ista osoba koja je bila na očevidu, dala obavijest okrivljeniku iz čl. 109. a PZ-a, izdala potvrdu o oduzetom predmetu, ujedno i ista osoba koja je potpisala i AUK-1 obrazac te sud nema razloga sumnjati u činjenicu njegovog prisustva u bolnici prilikom uzorkovanja.

5.3. Okrivljenik je počinio predmetne prekršaje s nehajem kao oblikom krivnje dovoljnim za prekršajnu odgovornost (čl. 34. Prekršajnog zakona). Svaka odrasla osoba i još više osoba osposobljena za vozača zna i mora znati da upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji kakvu je imao okrivljenik (1,53 g/kg) bitno narušava psihofizičke sposobnosti i sposobnosti upravljanja vozilom. Okrivljenik je morao biti svjestan da je prethodno konzumirao alkohol u toj mjeri, jer se radi o koncentraciji koja tipično uzrokuje vidljive znakove alkoholiziranosti (poremećaj koordinacije, usporene reakcije, narušena prosudba) vidljive i samom počinitelju. Time je okrivljenik bio dužan i mogao biti svjestan da njegovo postupanje, upravljanje vozilom u takvom stanju, predstavlja kažnjivo ponašanje zabranjeno čl. 199. st. 2. ZSPC-a, a za što je propisana odgovornost neovisno o tome je li vozač subjektivno smatrao da može voziti.

6. Odabirući mjeru kazne sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

6.1. Sud je pri odabiru mjere kazne u smislu članka 36. PZ-a imao stupanj krivnje te stupanj ugrožavanja javnog poretka i društvene discipline kao i vrijeme proteklo od počinjenja prekršaja do donošenja presude. Nisu utvrđene niti olakotne niti otegotne okolnosti kod okrivljenika. Nekažnjavanje okrivljenika jest norma građanskog ponašanja. Sud smatra da se izrečenom kaznom može postići svrha kažnjavanja, prvenstveno da se okrivljenika odvrati od daljnjeg činjena prekršaja.

6.2. Okrivljenik ima mogućnost platiti dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom čime će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

7. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru kako se to predlaže.

7.1. Člankom 58. stavka 1. PZ-a propisano je da sud zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, a svrha izricanja zaštitnih mjera općenito jest da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Pritom je poštivanjem načela razmjernosti propisano da se zaštitna mjera ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

7.2. Međutim, čl. 51.a PZ-a propisuje kao opće načelo prekršajnog prava da se zaštitna mjera ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Ova odredba predstavlja korektiv koji se primjenjuje na sve zaštitne mjere, uključujući i one propisane posebnim zakonima kao obligatorne. Sud ocjenjuje da u konkretnim okolnostima ovog predmeta primjena načela razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a nalaže neizricanje zaštitne mjere, iz razloga koji se iznose u nastavku.

7.3. U konkretnom predmetu sud ne nalazi da postoji opasnost od ponavljanja istovrsnog ili sličnog prekršaja. Radi se o izoliranom događaju, a ne o obrascu ponašanja koji bi ukazivao na trajnu bezobzirnost okrivljenika prema prometnim propisima. Naime, sam događaj se dogodio prije skoro 4 godine, a okrivljenik ni prije ni nakon počinjenja ovoga prekršaja nije imao prekršajnih postupaka koji se vode protiv njega ili donesenu pravomoćnu presudu. Sud stoga zaključuje da izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ne bi bilo u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i stupnjem počiniteljeve opasnosti, te stoga zaštitnu mjeru nije izrekao smatrajući da će novčana kazna preventivno djelovati na okrivljenika.

8. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka te imovnom stanju okrivljenika, a sastoji se od troška dva ročišta na Općinskom sudu u Rijeci (60,00 eura) te troškova postupka policijskih službenika u visni od 37, 16 eura te troškova vještačenja u visini od 99,54 eura.

9. U odnosu na dio presude kojim se optužba odbija.

9.1. Člankom 181. točkom 5. PZ-a propisano je da će sud presudu kojom se optužba odbija izreći ako se prekršajni progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju prekršajni progon.

9.2. Za prekršaj iz članka 51. stavak 5. ZSPC-a propisana je novčana kazna od 130,00 eura (sto trideset eura i nula centi). Članak 293. st. 2. ZSPC-a propisuje da za prekršaje iz ZSPC-a kojima je izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 260,00 eura.

9.3. Člankom 239. stavkom 1. točkom 2. PZ-a propisano je da će ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. PZ-a prije pokretanja prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja obvezno će izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog) za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

9.4. Dakle za prekršaj pod točkom 2) ovlašteni tužitelj, da nije izdao optužni prijedlog, bio bi izdao obavezni prekršajni nalog odnosno to bi bio obvezan učiniti.

9.5. Člankom 13. stavkom 2. PZ-a propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog. Dakle protekom roka od 3 godine od počinjenja tih prekršaja nastupila je zastara prekršajnog progona pa je u odnosu na te prekršaje valjalo donijeti presudu kojom se optužba odbija.

9.6. Odluka o troškovima prekršajnog postupka u odnosu na prekršaj pod 2) temelji se na članku 140. stavka 1. i 2. PZ-a.

10. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 30. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. okrivljenik ŠC, uz uplatnicu

3. braniteljica

4. u spis