Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-3449/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Željki Babarović, te Andreji Fortunić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice Anite Kolege iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po opunomoćeniku KŠ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, dana 30. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, Klasa: UP/II-551-06/23-014/1894, Urbroj: 251-02-01/001- 23-2 od 06. lipnja 2023. godine

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, Klasa: UP/I-551-06/22-013/3706, Urbroj: 251-09-22-1/002-23-02 od 28. ožujka 2023., zamijenjene su točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, Klasa: 551-06/19- 013/225, Urbroj: 251-21-21-1/007-19-2, od 29. ožujka 2019. na način da je točkom II. izreke određeno da će se novčana pomoć podnositeljici isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III. izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

2. Tuženik je rješenjem Klasa: UP/II-551-06/23-014/1894, Urbroj: 251-02- 01/001-23-2 od 06. lipnja 2023. odbio prigovor izjavljen protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijane odluke zbog nepravilne primjene materijalnog prava. Navodi kako izmjena Odluke/22 ne može utjecati na njena prava koja je stekla primjenom Odluke/16 i Odluke/18. Smatra kako Gradonačelnik Grada Zagreba nema ovlasti odlučivati u ponovnom postupku u predmetu u kojem je doneseno izmijenjeno prvostupanjsko rješenje te da je za odlučivanje o pravnom lijeku neovisno o nazivu u uputi prvostupanjskog rješenja isključivo nadležno ministarstvo. Također napominje kako nije bilo zakonske osnove da se mijenja pravomoćno rješenje te da je i istekao rok od jedne godine za izmjenu pravomoćnog rješenja. Smatra da su joj ovakvim postupanjem tijela ugrožena sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da joj je i ugrožena egzistencija.

Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. U bitnome navodi kako je rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18., 20/21. i 25/22.) kojom je propisano kako se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta te da je gradonačelnikova odluka o prigovoru konačna. Ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju odredbe članka 6. Odluke/22 kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte radi usklađenja s odredbama Odluke do 31. prosinca 2022. Napominje kako je navedena Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj sud 27. veljače 2023., donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U toj svojoj odluci Sud je zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu neprimjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Ističe također da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ističe da je prvostupanjskim rješenjem zamijenjen navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, a sukladno naprijed navedenom zaključku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Navodi kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u točci 123. pravomoćne presude broj:

Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., naveo da je pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Smatra neosnovanim prigovor tužiteljice o potrebi žalbe kao pravnog lijeka u predmetnoj stvari. Napominje kako je Odluka donesena sukladno ovlastima iz svojeg samoupravnog djelokruga pa tako i određivanjem smjera svoje pronatalitetne politike. Navodi nadalje kako je Grad Zagreba 5. siječnja 2023., zaprimio dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u privitku kojeg je dostavljen podnesak označen kao žalba protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, a u kojem dopisu Ministarstvo navodi da nije stvarno nadležno odlučivati o naprijed spomenutom podnesku tj. žalbi te da se ista sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i Odluci o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja, ustupa Gradonačelniku Grada Zagreba.

Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je dana 23. ožujka 2026. g. održao usmenu i javnu raspravu u prisustvu opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024 dalje: ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na raspravi je opunomoćenica tužiteljice ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih dosadašnjih navoda te je istakla prigovor prekludiranosti da tuženik postupa nakon 30. prosinca 2022. g. s obzirom na protek roka propisanog člankom 6. Odluke/22. Dodala je da je istoj povrijeđeno pravo vlasništva i legitimnog očekivanja s obzirom da je temeljem pravomoćnog upravnog akta stekla legitimna očekivanja koja potpadaju u smislu Konvencije i Ustava pod pravo vlasništva te su kao takva zaštićena. Nadalje ističe da je povrijeđeno pravo iz članka 8. Konvencije na poštivanje privatnog i obiteljskog života, a ujedno samim time i pravo zajamčeno Europskom socijalnom poveljom. Nadalje ukazuje da je prekršena i zabrana diskriminacije suprotna čl. 14. Konvencije iz razloga jer se tužiteljici isključivo zbog dobi djeteta od 7 godina ukida postojeće pravo, dok osobe u istovjetnoj situaciji uživaju i dalje u tom pravu neovisno o tome koliko godina su prije ostvarivale predmetno pravo, a sve zahvaljujući činjenici da im dijete i dalje nije navršilo 7 godina, pa se analogijom upućuje na presudu ESLJP Beller protiv Švicarske. Tužiteljica ukazuje da se krši i načelo razmjernosti jer se na istu stavlja prekomjeran teret obzirom da je istoj do prestanka prava došlo neočekivano bez ostavljanja ikakvog roka bez zamjene druge naknade, a kompenzacijska mjera vrtića o kojoj tuženik govori, a čemu je nažalost i VUS povjerovao, je obična izmišljotina i laž, jer djeca od 7 godina i onako ne idu u vrtić već obveznu osnovnu školu pa im se nema njihovim roditeljima odnosno tužiteljici išta kompenzirati s vratićem. Nadovezujući se na navedeno upućuje i na primjenu pravnog shvaćanje ESPLJP-a iznijetog u predmetu Horvat protiv Hrvatske posl. br. 2770/16 s obzirom da je upravo iz analize te presude i usporedbe s predmetnom situacijom razvidno ne samo da se radi o povredi prava vlasništva već da je prekršeno načelo razmjernosti. Zaključno tužiteljica ukazuje da je istoj predmetna upravna stvar riješena tek nakon 1. travnja 2023. iako se istim rješava upravo za period prije 1. travnja 2023. pa je evidentno da je prekršena zabrana retroaktivnosti, a što je konačno i logična posljedica propuštanja postupanja u propisanom roku sukladno čl. 6. Odluke/22. Stoga je evidentno da tužiteljici nije ostavljeno nikakvo vrijeme za prilagodbu. Tužiteljica ustraje sa prijedlogom za saslušanje na okolnosti iz tužbe odnosno koje se odnose na njezin privatni život i utjecaj na stjecanje mjera na isto te ukidanje mjera na isto. Navedeno tim više jer u upravnom postupku nije proveden niti ispitni niti prethodni postupak što je povreda prava na pravično suđenje sama po sebi. Tužiteljica ukazuje prije svega da je Grad Zagreb imao dvije mjere. Majke odgojiteljice po mjeri od 2016. koji su izmjenama i dopunama preimenovali u roditelja odgojitelja. Nakon toga je propisao potpuno novu mjeru istog naziva roditelj odgojitelj Odlukom/18.

6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, Klasa: 551-06/19-013/225, Urbroj: 251-21-21- 1/007-19-2, od 29. ožujka 2019. stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjen je navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22.), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

8. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

9. Stoga Sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć, kako je to i bilo Odlukom 10/18 kada se modificirala visina mjesečnih novčanih iznosa kada nije bilo prigovora, jer su se mjesečni novčani iznosi povećavali.

10. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

11. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

12.

Tužiteljici je odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik KŠ, [adresa],

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,

3. U spis