Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-447/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad Pula-Pola, Forum 1, OIB: 79517841355, protiv tuženika Mer Arena d.o.o. iz Pule, Monvidalska ulica 35, OIB: 60429678574, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Burgulji, odvjetniku u Rijeci, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Psp-49/2025-10 od 16. siječnja 2026., dana 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Psp-49/2025-10 od 16. siječnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja od 19. rujna 2025. za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odredi predloženu privremenu mjeru i naloži tuženiku naknadu troškova postupka, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik žalbu tužitelja smatra neosnovanom, a njegove tvrdnje neutemeljenim. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje (u odgovoru na žalbu tuženik očitom omaškom predlaže da sud potvrdi „presudu naslovnog suda“).

4. Žalba je osnovana.

5. Preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim postojanje dvaju kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 346. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16-odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24-odluka US RH; dalje: OZ).

5.1. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

6. Iako je u toč. 5. obrazloženja utvrdio da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine kada traži sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda nekretnina u svojem vlasništvu, prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez ovakve mjere znatno otežao ostvarenje svoje tražbine ili da bi mu nastala nenadoknadiva šteta ili da bi se spriječilo nasilje.

6.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju najprije utvrđuje da između stranaka nije sporno da se sporni zid srušio, ali je sporno da li se zid srušio zbog dotrajalosti ili ga je srušio tuženik prilikom izvođenja građevinskih radova na svojoj nekretnini koja graniči s nekretninom tužitelja te zaključuje da je šteta već nastala jer je zid srušen, pa veća šteta od toga ne može nastati, a tužitelj nije dokazao da bi mu nastala nenadoknadiva šteta ili da bi se spriječilo nasilje. Nadalje, sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi bez privremene mjere znatno otežano ostvario svoju tražbinu, a to što tvrdi da će tužitelj za vrijeme trajanja postupka izgraditi nove nekretnine nije razlog za ostvarenje tražbine tužitelja, jer iz isprava koje prileže spisu proizlazi da tuženik izvodi građevinske radove na svojoj nekretnini temeljem pravomoćne građevinske dozvole te konstatira da je građevinska inspekcija koju je na teren uputio tužitelj utvrdila da nema nikakvih nepravilnosti i nema uvjeta za zatvaranjem gradilišta. Sud zaključuje da tuženik gradi u skladu sa pravomoćnim upravnim aktom (građevinskom dozvolom) i time ni na koji način ne smeta tužitelju niti će zbog toga tužitelj ukoliko uspije u ovom postupku otežano ostvariti svoju tražbinu odnosno da će tuženik promijeniti postojeće stanje stvari, a ako ga promijeni to će učiniti na svojoj nekretnini.

7. Međutim, u pravu je tužitelj kada u tvrdi žalbi da prvostupanjski sud, bez navođenja razloga i obrazloženja, nije proveo sve dokaze koje je predložio u prijedlogu za izdavanje privremene mjere, dok je istovremeno izveo pogrešan zaključak o nepostojanju opasnosti te je odbio prijedlog tužitelja pa da je takvim postupanjem počinio bitnu povredu ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a , jer je u slučaju odbijajuće odluke bio dužan razloge odbijanja obrazložiti u odnosu na utvrđene činjenice.

7.1. U tom kontekstu ovaj sud primjećuje da se tužitelj poziva u žalbi na bitnu povredu iz (nepostojeće) odredbe čl. 354 st. 1. toč. 10. ZPP-a, ali se iz sadržaja žalbe može sa sigurnošću zaključiti da je riječ o bitnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koja postoji ako presuda (konkretno: rješenje) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.2. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

8. Ovaj sud napominje da prema odredbi čl. 341. st. 2. OZ-a u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja (ovdje: tužitelj) mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

8.1. Iz sadržaja prijedloga za određivanjem privremene mjere (kojeg je tužitelj podnio zajedno s tužbom u istom podnesku) proizlazi da je tužitelj tvrdio da je tuženik smetanjem posjeda na način opisan u tužbi izmijenio stanje nekretnina tužitelja na način da je srušio nosivi zid pomoćnih objekata uslijed čega je došlo do poremećaja statike objekata i urušavanja tih objekata te da mu prijeti nastanak nenadoknadive štete u slučaju da se radovi nastave i da na dijelu nekretnina u njegovom vlasništvu, na kojem dijelu je počinjeno smetanje započne gradnja, pa bi tužitelj bez privremene mjere bio spriječen, odnosno znatno bi mu bilo otežano ostvarenje tražbine uslijed promjena na nekretnina na koje je tražbina upravljena, a koje promjene su nastale ili će nastati nastavkom radova izgradnje stambene zgrade na dijelu nekretnina u vlasništvu i posjedu tužitelja. Tužitelj je radi utvrđenja tih činjenica predložio izvođenje dokaza koje je već predložio u tužbi.

8.2. Međutim, iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud relevantno činjenično stanje utvrdio isključivo iz „isprava koje prileže spisu“, navodeći poimence samo građevinsku dozvolu.

9. Zbog navedenog, u konkretnim okolnostima kada je tužitelj u prijedlogu za određivanje privremene mjere predložio provođenje i drugih (daljnjih) dokaza koje prvostupanjski sud nije niti proveo niti ocijenio, preuranjen je zaključak da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim postojanje dvaju kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 346. OZ-a.

9.1. Valja dodati da prvostupanjski sud pravilno konstatira da između parničnih stranaka nije sporno da se sporni zid srušio, ali je sporno da li se zid srušio zbog dotrajalosti ili ga je srušio tuženik prilikom izvođenja građevinskih radova na svojoj nekretnini (tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženik „(…) bagerom i pikamerom porušio vanjski zid pomoćnih objekata na kčbr. [katastarska čestica] zgr. i kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu i posjedu tužitelja uslijed čega su se pomoćni objekti urušili“, ali ne uočava važnost utvrđenja ove činjenice (na razini vjerojatnosti). Naime, iako je točno da je sporni zid srušen, tužitelj predlaže da se tuženiku zabrani izvođenje daljnjih radova na njegovoj nekretnini, bilo je odlučno utvrditi (na razini vjerojatnosti) kako je došlo do rušenja spornog zida jer ako ga je srušio tuženik (kako to tvrdi tužitelj), onda to tvrdnje tuženika da izvodi građevinske radove isključivo na svojoj nekretnini čini neuvjerljivim.

10. Zbog pogrešnog i manjkavog pristupa prijedlogu za određivanje privremene mjere i dokazima koje je tužitelj predložio u cilju ocjene osnovanosti tog prijedloga, pobijano rješenje u žalbenom postupku nije moguće niti ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama (koje prvostupanjski sud nije niti utvrđivao), čime je počinjena već navedena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a prihvaćena je žalba tužitelja, ukinuto pobijano rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

12. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti uočenu bitnu povredu postupka te će ponovno odlučiti o osnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere imajući u vidu sadržaj predložene privremene mjere, dokaze koji su predloženi u tom postupku, kao i utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja. Također će prvostupanjski sud odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 30. ožujka 2026.

Sudac

Milko Sambolek