Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-23/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Andrei Boras- Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu , odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-1296/2023-11 od 28. listopada 2025., 30. ožujka 2026.

r i j e š u i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke pobijane presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-1296/2023-11 od 28. listopada 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 406,25 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom i na račun punomoćnika,

- preinačava u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici više dosuđeni trošak u iznosu od 31,25 EUR-a i u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 658,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 8,90 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 437,50 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

2.Protiv odluke o troškovima postupka žali se tuženik, pozivajući se na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana odluka o troškovima postupka preinači shodno navodima žalbe.

2.1. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika i osporila navode žalbe u cijelosti i predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke o troškovima postupka držeći kako tužitelju ne bi pripadao trošak sastava podneska od 8. srpnja 2025. te pravo na isplatu parničnog troška na broj računa odvjetničkog ureda.

4. Iz stanja spisa je razvidno kako je tužbom zaprimljenom kod suda prvog stupnja 11. rujna 2023. tužiteljica postavila manifestacijski zahtjev u smislu odredbe članka 186. b. ZPP-a, da bi sukladno nalogu suda, podneskom od 21. srpnja 2025. tužiteljica konačno uredila tužbeni zahtjev, te je zatražila isplatu iznosa od 658,00 eura.

5. Budući je podneskom od 01.10.2025. tuženik izjavio da priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, ali se usprotivio točki II. petita tužbenog zahtjeva, u dijelu kojem pun. tužiteljice potražuje isplatu parničnog troška na broj računa odvjetničkog ureda, prvostupanjski sud je temeljem odredbe članka 331. st.1. ZPP-a donio pobijanu presudu, priznajući tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku, koji je bio nužan za vođenje ove parnice temeljem odredbe članka 154. st.1. i članka 155. ZPP-a i to: za sastav tužbe 100,00 eura, za sastav podneska 18.07.2025. 100,00 eura , kao i za zastupanje na ročištu održanom 03.07.2025. 100,00 eura, te za zastupanje na ročištu održanom 27. 10.2025. 50,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati i iznos od 87,50 eura na ime pripadajućeg PDV- a, tako je tužiteljici obistinjen trošak postupka u ukupnom iznosu od 437,50 eura uz zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

6. I u fazi žalbenog postupka uz pravo na isplatu troškova postupka na račun punomoćnika tužiteljice, sporno pravo tužiteljice na isplatu naknade za sastav podneska od 18. srpnja 2025., kojim je specificiran tužbeni zahtjev prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa).

7. Prema Tbr. 8. t. 1. Tarife puni iznos nagrade pripada odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podnesaka.

8. Pogrešan je stav suda prvog stupnja da bi se radilo o obrazloženom podnesku, tako da bi tužiteljici pripadao puni iznos nagrade prema Tbr. 8. t. 1. Tarife. Naime, podneskom od 18. srpnja 2025. tužiteljica nije izvijestila sud da je zaprimila tuženikov izračun razlike plaće i u skladu s istim specificirala tužbeni zahtjev i zatražila isplatu pojedinačno određenih iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, već kako postupa po nalogu suda od 3. srpnja 2025. Utoliko po ocjeni ovoga suda tužiteljici pripada pravo na naknadu ovo troška kao nužnog i potrebnog sukladno odredbi članka 155. ZPP-a, ali ne kao puni trošak za sastav tog podneska prema Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 42. Tarife.

9. Naime, u ovom postupka vještačenje nije provedeno niti je bilo potrebno za donošenje odluke jer je tužiteljica specificirala visinu tužbenog zahtjeva bez da je u tom smislu od tuženika naknadno dobila tražene podatke .

10. Iz navedenog proizlazi da je visina nagrade prema Tbr. 8. t. 4. Tarife odvjetniku za sastavljanje ostalih podnesaka – pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova.

11. Ističe se kako je osnova parničnog postupka kontradiktorno raspravljanje nužno za vođenje postupka, a radnje se poduzimaju usmeno ili pismeno izvan rasprave. Navedeni podnesak u konkretnom slučaju tužiteljica je dostavila upravo u svrhu što bržeg okončanja postupka kao jedini u ovom sporu pa joj protivno stavu suda prvog stupnja ne pripada puni iznos nagrade za sastav istog. Stoga po ocjeni ovoga suda navedeni podnesak od 18. srpnja 2025. kojim je specificiran tužbeni zahtjev predstavlja ostale podneske, a ne one taksativno navedene u Tbr. 8. t. 1. Tarife, tako da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici valjalo za isti odrediti nagradu u iznosu od 12,5 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda i PDV-om iznosi 31,25 EUR-a.

12. Utoliko su neosnovni navodi žalbe kako tužiteljici ne bi valjalo priznati nagradu za sastav istog jer se, kako je već naprijed obrazloženo, radi o podnesku koji je temeljem odredbe članka 155. ZPP-a bio nužan za vođenje ove parnice.

13. Pri tome neosnovano žalitelj ukazuje na nepravilnost primjene prava prvostupanjskog suda radi njegove odluke da se dosuđeni iznos parničnog troška tuženik isplati na bankovni račun punomoćnika tužiteljice – odvjetnika. Naime, za navesti je kako je odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći „od protivne stranke primiti dosuđene troškove.“ Iz punomoći koju je tužiteljica izdala punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, jasno je navedeno kako ga je ovlastila „da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde“. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo kada je naložio tuženiku da parnični trošak u isplati baš na bankovni račun njezinog punomoćnika - odvjetnika, a kako je to točno navedeno u izreci pobijane odluke.

20. Kako parnični trošak tužiteljice sastava odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je njen zahtjev za naknadu parničnog troška u valjalo odbiti kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević