REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1101/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja STIMOR d.o.o., Umag, Žrtava fašizma 3c, OIB 77159431991, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 38,86 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2010/2024 od 30. listopada 2025., 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2010/2024 od 30. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2010/2024 od 30. listopada 2025. u točki I. njezine izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 38,86 EUR sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2022. do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR sa zateznom kamatom od 30. listopada 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik. U žalbi u bitnome osporava pasivnu legitimaciju i navodi da tužitelj u tužbi nije naveo ni dostavio dokaze o tome kako je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] i na temelju čega bi tuženik bio odgovorni osiguratelj. Tuženik ističe da tužitelj nije vlasnik predmetnog oštećenog vozila. Tuženik navodi da se oštećeni automobil mogao popraviti i za manji iznos nego kod tužitelja i da je oštećenik odabirom radionice koja je skuplja pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist ili je ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

5. Iz spisa proizlazi da je 13. prosinca 2022. nastala šteta na vozilu KIA CEED, registarske oznake [registarska oznaka], koje je u vlasništvu oštećene EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Oštećena je prijavila štetni događaj te su djelatnici tuženika 22. prosinca 2022. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 228610511021. Tužitelj je vozilo oštećenice preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 139/P-1-1, a koji račun je u ukupnom iznosu od 479,16 EUR. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 440,30 EUR. Razliku od 38,86 EUR tuženik nije platio jer za taj iznos osporavao cijenu rada. Oštećenica, kao vlasnica popravljenog vozila, je s tužiteljem 23. kolovoza 2024. sklopila ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenijela na tužitelja navedeno potraživanje, a o čemu je tuženik obaviješten.

5.1. Dakle, predmet spora je razlika u cijeni rada limara/lakirera te tužbom tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika navedenog iznosa od 38,86 EUR navodeći da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

6. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora 38,86 EUR radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP -a), to se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a.

7. Na temelju odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

8. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za ukupan iznos od 479,16 EUR u koji iznos je uračunat iznos i potrošnog materijala limara i rad autolimara, te je utvrđeno da se isti odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 228610511021 sa svom specifikacijom izvršenih radova kao i potrošnog materijala kao i dijelova vozila. Također, utvrđeno je da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu s tužiteljevim Cjenikom.

9. Neosnovano tuženik smatra da je oštećenik doveo do nastanka štete ili veće štete za tuženika time što nije odabrao neku radionicu s povoljnijom cijenom sata rada. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23). Potrebno je istaknuti da kada je tužitelj na okolnost visine štete, a kada opseg oštećenja nije sporan kao u konkretnom slučaju, visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time je ispunio svoju procesnu obvezu iz čl. 219. ZPP-a.

10. Dakle, tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera.

11. Odluka o troškovima postupka koje je dužan platiti tuženik donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP -a, a tuženik posebno ni ne osporava pravilnost obračuna troškova postupka.

12. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikovu žalbu protiv pobijane presude valjalo je odbiti i potvrditi odluku kao u izreci.

Zagreb, 30. ožujka 2026.

Sudac

Davor Pustijanac