1

Poslovni broj: Gž-816/2020-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, o pravnoj stvari tužitelja Č. P. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., a radi novčane tražbine - stjecanja bez osnove, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj P-632/2017-17, od 23. srpnja 2020., 17. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-632/2017-17, od 23. srpnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

" I Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB: … da tužitelju Č. P. iz V., OIB …, isplati iznos od 1.354,24 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena i to:

na iznos 9,92 kuna od 30.11.2007. do isplate,

na iznos 9,76 kuna od 31.12.2007. do isplate,

na iznos 10,06 kuna od 31.01.2008. do isplate,

na iznos 10,05 kuna od 29.02.2008. do isplate,

na iznos 10,28 kuna od 31.03.2008. do isplate,

na iznos 10,03 kuna od 30.04.2008. do isplate,

na iznos 14,38 kuna od 31.05.2008. do isplate,

na iznos 14,39 kuna od 30.06.2008. do isplate,

na iznos 14,43 kuna od 31.07.2008. do isplate,

na iznos 14,32 kuna od 31.08.2008. do isplate,

na iznos 14,33 kuna od 30.09.2008. do isplate,

na iznos 15,09 kuna od 31.10.2008. do isplate,

na iznos 15,12 kuna od 30.11.2008. do isplate,

na iznos 15,25 kuna od 31.12.2008. do isplate,

na iznos 16,02 kuna od 31.01.2009. do isplate,

na iznos 15,89 kuna od 28.02.2009. do isplate,

na iznos 28,33 kuna od 31.03.2009. do isplate,

na iznos 28,60 kuna od 30.04.2009. do isplate,

na iznos 28,60 kuna od 31.05.2009. do isplate,

na iznos 28,14 kuna od 30.06.2009. do isplate,

na iznos 28,33 kuna od 31.07.2009. do isplate,

na iznos 27,93 kuna od 31.08.2009. do isplate,

na iznos 28,23 kuna od 30.09.2009. do isplate,

na iznos 28,02 kuna od 31.10.2009. do isplate,

na iznos 28,39 kuna od 30.11.2009. do isplate,

na iznos 28,20 kuna od 31.12.2009. do isplate,

na iznos 28,94 kuna od 31.01.2010. do isplate,

na iznos 29,12 kuna od 28.02.2010. do isplate,

na iznos 29,59 kuna od 31.03.2010. do isplate,

na iznos 30,35 kuna od 30.04.2010. do isplate,

na iznos 30,40 kuna od 31.05.2010. do isplate,

na iznos 31,36 kuna od 30.06.2010. do isplate,

na iznos 31,64 kuna od 31.07.2010. do isplate,

na iznos 32,76 kuna od 31.08.2010. do isplate,

na iznos 31,81 kuna od 30.09.2010. do isplate,

na iznos 32,15 kuna od 31.10.2010. do isplate,

na iznos 32,05 kuna od 30.11.2010. do isplate,

na iznos 34,67 kuna od 31.12.2010. do isplate,

na iznos 33,52 kuna od 31.01.2011. do isplate,

na iznos 33,29 kuna od 28.02.2011. do isplate,

na iznos 34,32 kuna od 31.03.2011. do isplate,

na iznos 33,27 kuna od 30.04.2011. do isplate,

na iznos 34,95 kuna od 31.05.2011. do isplate,

na iznos 35,66 kuna od 30.06.2011. do isplate,

na iznos 36,21 kuna od 31.07.2011. do isplate,

na iznos 37,24 kuna od 31.08.2011. do isplate,

na iznos 34,80 kuna od 30.09.2011. do isplate,

na iznos 34,12 kuna od 31.10.2011. do isplate,

na iznos 34,56 kuna od 30.11.2011. do isplate,

na iznos 34,52 kuna od 31.12.2011. do isplate,

na iznos 35,50 kuna od 31.01.2012. do isplate,

na iznos 35,37 kuna od 29.02.2012. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

II Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 3.621,87 kuna (tritisućešeststotinadvadesetjednakunaiosamdesetsedamlipa) sa zakonskim zateznim kamatama na taj trošak počev od presuđenja pa do isplate po stopi u visini od 8,14% godišnje a u slučaju promjene zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu uz žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te tužitelju naložiti plaćanje troškova cjelokupnog prvostupanjskog postupka koje je žalitelj zatražio, ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanje preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem stečenog bez osnove. Vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 kn te se prema odredbi članka prema članku 458. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

 

6. Presuda kojom se završava spor u postupku o sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, ne zbog pogrešno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega su žalbeni navodi činjenične naravi nedopušteni (članak 467. stavak 1. ZPP).

 

7. Kako se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, tuženikovi žalbeni navodi kojima sadržajno ukazuje na povrede iz članka 354. stavak 1. a u vezi s člankom 8. ZPP, kao nedopušteni nisu uzeti u razmatranje.

 

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj tvrdnjom da je sud propustio izvesti predložene dokaze, da bi saslušanjem javnog bilježnika i drugim dokazima koje je žalitelj predlagao tijekom postupka, a koje prvostupanjski sud nije uzimao u obzir, pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

9. Prvostupanjski sud u okviru ovlaštenja iz članka 220. stavka 2. ZPP odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a tim žalbenim prigovorom tuženik sadržajno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg razloga se presuda u ovom sporu male vrijednosti ne može pobijati.

 

10. No, neovisno od toga valja kazati da tuženik nije predlagao saslušanje javnog bilježnika, u svojstvu svjedoka, sud nije povrijedio načelo jednakosti oružja odnosno tuženikovo pravo na pravično suđenje uzimajući u obzir ustaljenu sudsku praksu (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U - III - 3673/2019 od 03. ožujka 2021. i U-III-4223/2021., od 30. lipnja 2022.). Osim toga žalitelj u žalbi ne navodi koje je to dokaze predlagao, a iz spisa proizlazi da je predložio dokaz „saslušanje ovlaštene osobe tuženika“ ne navodeći o kojoj osobi riječ sud taj dokaz nije trebao provoditi.

 

11. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev da mu tuženik iz osnove ništetni odredaba ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 10. veljače 2005. (preslika predlaže prileži na stranici 14 do 17 spisa) a koji je solemniziran pred javnim bilježnikom M. K. u V. br. ..., 10. veljače 2005. (dalje: ugovor o kreditu) kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora o ukupnoj svoti od 1.354,24 kn/eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja.

 

12. Prvostupanjski sud utvrdio, a proizlazi iz rezultata procesne građe:

 

– da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora sklopljen ugovor o kreditu 10. veljače 2005. a radi kupnje novog vozila marke D. u kunskoj protuvrijednosti od CHF 11,987.17 švicarskih franaka (CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita uz nagrade (članka 1.) uz ugovorenu redovnu kamatu po stopi od 5,85 % godišnje, koja je promjenljiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 2.) i na rok otplate kredita od 84 mjeseca (čl. 4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za strah sve važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl. 7.);

– da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datumi plaćanja tih anuiteta uz prikaz tečajne razlike i kamate;

- da je tuženik sastavio ugovor o kreditu i da je kredit u cijelosti otplaćen;

- da je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 04. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/12 kojim je utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tuženik, u razdoblju od 01. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovor o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovor o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

- da je navedena presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača zbog ugovorene promjenljive kamatne stope, prema odluci tuženice potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., te je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-429/14-2, odbio tuženikovu reviziju i ostalih banaka, dok je u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak prvostupanjska presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019.;

- da je prema članku 502c. ZPP i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje ZZP/14) sud vezan za utvrđenje iz navedenih postupaka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, dok je člankom 502c. ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužitelj ovlašten štititi, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati;

- da je s obzirom na naprijed citirane odredbe, neosnovana tuženikova tvrdnja da bi se u ovom postupku trebala ponovo preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkih ugovora, a koje je stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3142/2018-2, od 19. ožujka 2019., koja odluka je bila predmetom ustavnosudskog ispitivanja, u kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-2233/19, od 10. lipnja 2020. u cijelosti prihvatio razloge Vrhovnog suda Republike Hrvatske;

– da su prema navedenoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 5458/2021, od 30. lipnja 2022., u pojedinačnim potrošačkim sporovima, banke ovlaštene utvrditi dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, ipak na drugi način dali odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba za određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora te da je u slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog odgovora;

- da tuženik nije niti tvrdio, a ni učinio vjerojatnim da u slučaju tužitelja i ugovaranja ugovora o kreditu postupio drukčije nego što je to bio predmet dokazivanja raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe, u ovom individualnom sporu, se primjenjuju pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1402/12, od 04. srpnja 2013. i utvrđuje da su u ovom ugovoru o kreditu ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi;

- da se dosezi pravomoćne presude, iz naprijed opisanog kolektivnog spora odnose na sve potrošačke kredite pa tako i na kredite za kupnju automobila;

- da su iz naprijed navedenog razloga ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti redovne kamatne stope u skladu sa odlukom o kamatnim stopama tuženika u smislu članak 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima i 323. stavak 1. ZOO. svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na osnovi takvog ugovora uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove;

- da je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja, zbog čega je primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO, u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose i to kao razliku između iznosa koje je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznosa obračunato prema početnoj kamatnoj stopi za redovnu kamatu;

- da su se promjene kamatne stope u ugovoru o kreditu kretale od početnih 5,85% godišnje pri zaključivanju ugovora o kreditu, od 11/2007 kamatna stopa je iznosila 6,45% godišnje, od 05/2008 6,75 % godišnje od 03/2009. 7,75% godišnje, od 08/2011 7,50 % godišnje;

- da je neosnovan tuženikov prigovor zastare, jer prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok počinje teći ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a što u konkretnom smislu znači da zastara iz osnove promjenjive kamatne stope počinje teći od 14. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 12. lipnja 2019., to nije istekao opći zastarni rok od 5 godina, ostalim žalbenim navodima kojima se ukazuje na bitne povrede iz članka 354. stavak 1. ZPP i na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, valja kazati da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog tih žalbenih razloga a kako je odluka i odluka o parničnim troškovima pravilna, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

 

        Dubrovnik, 10. siječnja 2024.

 

                                                                                                                              Sutkinja:

 

Marija Vetma, v.r.