REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-18/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8375/2021-77 od 11. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8375/2021-77 od 11. prosinca 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O trošku žalbe odlučit će se tijekom postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 da isplati tužitelju KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.751,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4.379,85 EUR od dana podnošenja ovopredmetne tužbe pa do isplate;

- 371,62 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se, od dana 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023.g. do isplate se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. pa do isplate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; 2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.316,36 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, navedenu presudu pobija tužitelj, zbog apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnome, žalbom ističe, da je stav prvostupanjskog suda u odnosu na ozljedu tužitelja, temeljem koje potražuje naknadu štete, da ne predstavlja ozljedu na radu, u potpunosti suprotan materijalnim i personalnim dokazima izvedenim tijekom postupka te je posljedično pogrešan i neosnovan. Time je i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da se radi o ozljedi na radu, nije i ne može biti opstojan budući je dijametralno suprotan dokazima izvedenim tijekom postupka. Žalbeni je prijedlog preinačenje predmetne prvostupanjske presude na način da se u potpunosti usvoji tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa na ime naknade štete zbog ozlijede na radu, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio na radu kod tuženika od 11. srpnja 2019. kada je radio na [adresa], u šumi [adresa] i kod obavljanja redovitih radova na strmini pokliznuo se i pao.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu šumskog radnika na uzgoju.

6.1. Sporan je nastanak navedenog štetnog događaja i posljedično tome odgovornost tuženika, kao poslodavca tužitelja, za nastanak tog događaja.

7. Prvostupanjski je sud nakon ocjene provedenih dokaza (članak 8 . ZPP-a), cijeneći Pravilnik o zaštiti na radu kojim je odredbom članka 79., propisana obveza postupanja radnika u slučaju nastupa ozljede na radu, na način da je u slučaju ozljede na radu, ozlijeđeni radnik ili radnik koji se zatekne na mjestu događaja dužan odmah po njenom nastanku izvijestiti nadređenog ovlaštenika, te radnika osposobljenog i zaduženog za pružanje prve pomoći (stavak 1.), a radnik je dužan u svakoj ozljedi, nezgodi na radu ili događaju koji bi mogao za posljedicu imati ozljedu izvijestiti neposrednog rukovoditelja koji je to dužan evidentirati (stavak 2.).

8. Cijeneći iskaze svjedoka FJ, koji je neposredno nadređen tužitelju, svjedoka ČJ, NJ i SJ, kao i iskaz tužitelja, koji su prihvaćeni kao vjerodostojni i istiniti jer su dani uvjerljivo i životno logično te su međusobno sukladni ostalim dokazima u spisu.

9. Prema odredbi članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018. – dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.), da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2). Cijeneći i odredbu članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. – dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (stavak 1.) te da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (stavak 2.).

10. Prema stavu prvostupanjskog suda obveza za isplatu naknade postoji tek ako postoji odgovoran poslodavac za nastalu štetu, dok da je prema iskazu saslušanih svjedoka i tužitelja, nesporna činjenica da se radnicima tuženika pri radu često događaju padovi i poskliznuća, što se događalo i tužitelju, da ozljedu od 11. rujna 2019. nije prijavio sukladno odredbi članka 79. Pravilnika o zaštiti na radu, prema kojom je dužnost radnika da odmah prijave ozljedu, a ne nakon više mjeseci i godina, iz kojih razloga nije moguće procijeniti i ocijeniti je li provedeno liječenje bilo potrebno za ozljedu na koju se poziva tužitelj, koju nije prijavio, ili na ozljedu koja je mogla nastati i naknadno, ili je posljedica učestalih padova i slično. Posebno cijeni da je tužitelj na prvi pregled otišao tek tjedan dana kasnije, 18. srpnja 2019., da nije naveo da se ozlijedio na radu, da nije proveo propisanu kontrolu kod traumatologa 25. srpnja 2019., po potrebi i ranije, te se niti iz povijesti bolesti od 10. rujna 2019. navodi ozljeda na radu (što potvrđuje i vještak u početku nalaza i mišljenja). Obzirom da tužitelj nije dokazao da je bila riječ o ozljedi na radu, nije dokazao niti da postoji odgovornost tuženika za naknaditi štetu, pa je sukladno tome odlučeno kao u izreci prvostupanjske odluke.

11. Ispitavši pobijenu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da pobijena presuda nije pravilna niti zakonita.

12. Tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda iz članka 354 . stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da sadrži obrazloženje o činjenicama na kojima se obzirom na materijalni pristup prvostupanjskog suda može ispitati.

13. Prvostupanjski sud je pri tome ocjenjujući dokaze, odnosno navodeći iskaze saslušanih svjedoka propustio navesti i cijeniti u cijelosti navode tih svjedoka, kao i zaključak i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr.sc. Miljenka Franića, koji se tijekom postupka više puta očitovao na prigovore tuženika.

14. Za štetu nastalu uslijed ozljede na radu, poslodavac, a jednako tako i njegov osiguratelj, odgovaraju prema kriteriju uzročnosti (objektivna odgovornost) u skladu s odredbama članka 111. ZR-a u vezi sa članka 1063. i članka 1067. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), kao i članka 25. stavka 1. ZZR-a.

15. Prvostupanjski sud je cijenio tu odredu članka 25. stavak 1. i 2. ZZR-a.

16. Pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da do šteta nije došlo u obavljanju radnih zadataka tužitelja, jer takav zaključak ne proizlazi iz navoda saslušanih svjedoka koji nisu u cijelosti i navedeni. Pri tome, iz iskaza svjedoka FJ, koji je bio neposredno nadređen tužitelju, proizlazi da je upoznat da je tužitelj tom prilikom pao, te je sljedeća tri dana radio, nakon čega je otišao na bolovanje jer mu je oteklo koljeno. Uz to je i navedeni svjedok na pitanje je li ispunjavana prijava o ozljedi na radu, odgovorio da nije i da to inače on radi, da obavještava neposredno nadređene, da prijavu nije ispunjavao niti kada je tužitelj otišao na bolovanje. Iz toga i proizlazi da kao neposredno nadređen tužitelju isti i ispunjava prijave ozljede na radu.

17. I prema iskazu svjedoka ČJ proizlazi da je obveza poslovođe da se njega obavijesti, kao upravitelja, o ozljeđivanju, kao što i može obavijestiti službenika zaduženog za zaštitu na radu a ako on obavijesti, poslovođa sastavlja i zapisnik sa svjedocima, te se nakon toga ide prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Saslušan svjedok NJ, stručni suradnik za zaštitu na radu i protupožarnu zaštitu objekta, izjavio je da o ozljeđivanju tužitelja mu ništa nije poznato i da je prema Pravilniku u trenutku ozljeđivanja radnik dužan obavijestiti povjerenika zaštite na radu, kao i svog neposrednog rukovoditelja.

18. Prema iskazu svjedoka SJ i proizlazi da se sjeća da je zajedno s tužiteljem radio na [adresa], ne zna točno koje polje, tužitelj se poskliznuo i zaboljelo ga je koljeno, nakon čega se malo odmorio i opet počeo raditi, a nakon par dana je otišao na bolovanje i više ga nije vidio dok nije ponovno došao na posao, kao i da je u to vrijeme kritične zgode poslovođa bio FJ, da pad tužitelja nije vidio, čuo je da je rekao „joj“ a kad se okrenuo on je bio na zemlji, a na pitanje da li je tužitelj nastavio raditi taj dan ili sljedeći, da je taj dan nastavio raditi, drugi dan da ga je boljelo isto koljeno, šepao, pa je nakon četiri do pet dana otišao svom doktoru jer ga je koljeno boljelo i dalje.

19. Kada se cijeni odredba članka 79. Pravilnika o zaštiti na radu, kojom je i propisana obveza da u slučaju ozljede na radu, ozlijeđeni radnik ili radnik koji se zatekne na mjestu događaja odmah je dužan po njezinom nastanku obavijestiti nadređenog ovlaštenika, te radnika osposobljenog i zaduženog za pružanje prve pomoći, a radnik je dužan o nezgodi na radu izvijestiti neposrednog rukovoditelja koji je to dužan evidentirati. Time, kada se i cijeni iskaz neposredno nadređenog tužitelju

– svjedoka FJ, i koji je i upoznat o nastanku tog štetnog događaja ali nije ispunio prijavu o ozljedi na radu koju on inače i ispunjava, te obavještava nadređene, tada i cijeneći naveden Pravilnik ne može se zaključiti da tužitelj i nije dokazao da je bila riječ o ozljedi na radu. Pri tome i odredbe ZR-a i ZZR-a se primjenjuju i iznad su Pravilnika o zaštiti na radu, pa se i u odnosu na objektivnu odgovornost tuženika i ne može cijeniti samo Pravilnik o zaštiti na radu tuženika o nastaloj ozljedi na radu.

20. Osim iskaza svjedoka koji su i imali saznanja o toj povredi, iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, kao i njegovog iskaza, koji nije cijenjen od strane prvostupanjskog suda, sačinjen uvidom u medicinski karton tužitelja, kao i priložene specijalističke nalaze Kliničkog bolničkog centra Zagreb i nalaze Kliničke bolnice Merkur, svojim navodima i ostao kod svog zaključka – da prije štetnog događaja tužitelj nije imao sličnih ozljeda lijevog koljena, a rupturu medijalnog meniskusa i djelomičnu rupturu medijalnog kolateralnog ligamenta lijevog koljena, koje su verificirane, isključivo se povezuje uzročno-posljedično s predmetnim štetnim događajem od 11. srpnja 2019., kojim je i prvotno tih ozljeda i cijenio trajne posljedice. Od strane prvostupanjskog suda nije posebno cijenjen nalaz i mišljenje , te uzrok štetnog događaja koji je i naveden od strane i saslušanih svjedoka.

21. Iz navedenog je razloga ukinuta prvostupanjska presuda jer je zbog pogrešnog stava prvostupanjskog suda činjenično stanje nepotpuno cijenjeno i utvrđeno, po članku 370. ZPP-a. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ocijeniti osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja, te donijeti novu presudu. O zatraženom trošku žalbe odlučiti će se novom odlukom, sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a.

U Puli-Pola 30. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić