Poslovni broj: UsI-107/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Srđana Kukoč, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mrklić & partneri j.t.d. Split, Klaićeva poljana 1, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, radi poreza na kuću za odmor, 30. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0170, URBROJ: 2181/1- 09/04-24-0002, od 04. prosinca 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0170, URBROJ: 2181/1-09/04-24- 0002, od 04. prosinca 2024. godine odbijena je žalba UČ (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Općine Bol, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410- 02/24-01/952, URBROJ: 2181-18/24-03/01, od 17. srpnja 2024. godine, kojim mu je utvrđen porez na kuću za odmor koja se nalazi na adresi u [adresa], za 2024. godinu, u iznosu od 580,00 eura.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 17. siječnja 2025. godine tužitelj je naveo da su neistiniti navodi tuženika da je njegova predmetna nekretnina kuća za odmor, jer da istu zajedno sa svojom suprugom koristi za stanovanje tijekom cijele godine. Istaknuo je da mu društvo „Michieli-Tomić“ d.o.o. tijekom cijele godine naplaćuje usluge odvoza otpada, te da ima spremnik za otpad od 120 litara, a što je veća posuda. Dodao je da tijekom cijele godine ima utrošak vode na predmetnoj adresi, te da plaća račune za fiksni telefon, Internet i TV. Naveo je da dio nekretnine iznajmljuje, a što je vidljivo iz računa i rezervacija napravljenih putem Booking.com-a. Istaknuo je da liječnika ima u Splitu jer je zadovoljan njegovim radom, da tu ima više mogućnosti lakše pribaviti uputnicu, nabaviti lijek, izvaditi krv i sl. Pita se tko je i kada obavio provjeru na terenu o načinu korištenja predmetne nekretnine, da je tada mogao biti u Splitu u kupovini, kinu, kazalištu, na liječenju, u posjeti i sl., te da to nije relevantan dokaz o načinu korištenja nekretnine. Tužitelj je predložio da sud izvede dokaz njegovim saslušanjem, te saslušanjem svjedoka PČ, ĐČ i osobe koja je obavila terenski rad, da poništi rješenje tuženika i naknadi mu trošak spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Naglasio je da iz svih dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi da je riječ o kući za odmor jer se ista koristi sezonski.
4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 16. ožujka 2026. godine tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je trošak spora na način da je zahtijevao da mu se naknadi trošak sastava tužbe i pristupa raspravi po 50 bodova, odnosno ukupno 200,00 eura, uvećano za PDV i sudsku pristojbu. Tuženik je naveo da u svemu ostaje kod obrazloženja svog rješenja, te odgovora na tužbu. Sud je odbio prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza njegovim saslušanjem, te saslušanjem svjedoka PČ, ĐČ i osobe koja je obavila terenski rad, iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
8. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona određeno je da je u smislu Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
9. Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor plaća od od 0,60 do 5,00 eura/m[2] korisne površine kuće za odmor.
10. Uvidom u spis javnopravnog tijela utvrđeno je da su pribavljene Kartica utroška potrošnog mjesta za vodu, Potvrda društva „Michieli-Tomić“ d.o.o. o korištenju usluga i Potvrda liječnika. S obzirom na ove dokaze prvostupanjsko tijelo je zaključilo da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, te je 17. srpnja 2024. godine donijelo rješenje o obvezi tužitelja na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2024. godinu, u iznosu od 580,00 eura. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela su zakonita i pravilna.
11. Ovaj sud prihvaća obrazloženja javnopravnih tijela u ovoj upravnoj stvari kako je u konkretnom slučaju iz pribavljenih dokaza utvrđeno da je tužitelj u 2024. godini predmetnu kuću koristio povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, tako da je tužitelj pravilno obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor za tu godinu sukladno članku 25. stavku 1. Zakona.
12. Iz Kartice utroška potrošnog mjesta za vodu je vidljivo da od 19. listopada 2023. godine do 19. travnja 2024. godine nije bilo nikakve potrošnje vode u predmetnoj kući. U svibnju 2024. godine je potrošeno 9 m[2] vode, u lipnju 5 m , te u srpnju 21 m . Prema tome, iz ovoga se jasno može zaključiti da dinamika potrošnje vode upućuje na povremeno korištenje predmetne nekretnine.
13. Potvrda društva „Michieli-Tomić“ d.o.o. ukazuje na to da tužitelj uslugu odvoženja otpada koristi samo u ljetnom periodu. Iz računa društva „Michieli-Tomić“ d.o.o. je vidljivo da je tužitelj u svakom mjesecu 2024. godine imao 2 odvoza otpada (minimalna javna usluga - 120 l), osim u listopadu kada je imao još dodatna 3 odvoza, srpnju kada je imao još dodatnih 12 odvoza, te kolovozu kada je imao još 9 dodatnih odvoza. Ove isprave također upućuju na povremeno korištenje predmetne nekretnine.
14. S obzirom na to da iz dokaza koji se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela ne proizlazi drugačije činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je tužitelj predmetnu kuću u 2024. godini koristio povremeno, odnosno sezonski.
15. Navodi tužitelja u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
16. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
17. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
18. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
19. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 16. ožujka 2026. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.
U Splitu, 30. ožujka 2026. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA: - opunomoćenici tužitelja
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
