Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-354/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Miličević kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika RL, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; u daljnjem tekstu: KZ/11), kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju opisano u članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i žalbama optuženika koje je podnio osobno i putem branitelja odvjetnice Željke Krajtner, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-735/2025-73 od 4. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženika RL kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi OL proglašen je krivim radi kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju opisano u članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 179a. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, te mu je potom temeljem članka 58. stavak 1. KZ/11 opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-230/22-17 od 2. rujna 2022., potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-228/2022-4 od 10. studenog 2022. godine, u trajanju od 1 (jedne) godine, te je potom temeljem članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi OL osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom OL je u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. srpnja 2021. do 8. rujna 2021., te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. siječnja 2025. pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; u daljnjem tekstu: ZKP/08).

1.2 Temeljem članka 69. KZ/11 optuženom OL je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

1.3 Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećena NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

1.4 Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6 . ZKP/08 optuženi OL je u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i dužnosti plaćanja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljene braniteljice po službenoj dužnosti, a koji padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženom RL izrekne strožu kaznu zatvora.

3. Žalbu je podnio i optuženi OL osobno ne navodeći žalbene razloge, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbu je optuženi podnio i putem braniteljice, odvjetnice Željke Krajtner zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno, obzirom na olakotne okolnosti optuženiku izrekne blažu kaznu. Obzirom na sadržaj žalbi koje je podnio optuženi osobno i putem branitelja iste će se razmatrati kao jedinstvena žalba.

4. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

5. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

6. Žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optužen ika RL nisu osnovane.

7. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze.

8. Optuženik i branitelj u žalbi u bitnom navode da ono što mu se stavlja na teret nije istina, da je oštećena u nekoliko navrata prijetila optuženiku da će ga neistinito prijaviti za nasilje kako bi ga izbacila iz kuće, da je oštećena do sada svaki put prijavljivala optuženog za nasilje te je optuženik uslijed navedenog osuđen u kaznenom i prekršajnom postupku pa je nelogično i neživotno da bi oštećena ovaj put nasilje trpjela četiri mjeseca u kontinuitetu bez prijave, da je oštećena o svemu lagala, da ona ima trajni poremećaj osobnosti kao i probleme sa alkoholom i tabletama.

8.1 Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio iskaz oštećene cijeneći ga vjerodostojnim i životno uvjerljivim, a obranu optuženika usmjerenu na otklanjanje njegove kaznene odgovornosti, jer je oštećena u svom iskazu jasno naglasila da se njen brat optuženik znao i lijepo ponašati prema njoj, ali da postane druga osoba kada je pod utjecajem alkohola, te da se tada ponaša nasilno prema njoj, da mu je u zadnje vrijeme govorila da bi morao ići kod liječnika radi svojih problema s alkoholom, kao što je i ranije išao, ali da je nije poslušao, što je vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka u kojem je navedeno da je optuženi zadnjih godina izvan bilo kakvog lječidbenog procesa, što je dovelo do poteškoća u socijalnom, osobnom i obiteljskom funkcioniranju.

8.2 Pored navedenog oštećena je na dosljedan, životno logičan i uvjerljiv način opisala njihov međusobni život, odnosno, opisala je dinamiku njihovog međusobnog odnosa u inkriminiranom razdoblju, opisujući uvrede i pogrdne riječi koje joj je upućivao optuženik u alkoholiziranom stanju, te njegovo nehumano ponašanje prema njoj kada je pljuvao po stanu, gasio čikove po tepihu, zahtijevao da čisti za njime, ne htijući joj podizati lijekove u ljekarni, iako znajući da je teško bolesna, osim kada mu je davala novac za alkohol, te je ne puštajući u WC, zbog čega je instalirala u svojoj sobi eko WC, kao i da ju je znao namjerno odgurivati, i to sve kroz vrijeme od nekoliko mjeseci, a ispitani svjedoci TL i SL u svojim su iskazima naveli sve što im je oštećena ispričala o tome kako se optuženik ponašao prema njoj. Slijedom navedenog činjenično stanje u pogledu kaznenog djela nasilja u ob itelji nije ostalo pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno.

9. Optuženik nadalje u žalbi navodi da optužba nije uspjela dokazati da je počinio kazneno djelo tjelesne ozlijede u pokušaju koje mu se stavlja na teret jer je oštećena prilikom davanja iskaza navela da ju je optuženi desnom šakom nabio u desnu stranu lica, a što nije moguće ako se optuženi nalazio ispred oštećene i da je nemogućnost nastanka ozljede na način kako je opisala oštećena potvrdio i sam vještak, nagađajući pri tome kako je ozljeda mogla nastat i, ali koje nagađanje nije u skladu s iskazom oštećene.

9.1 Žalbeni navodi optuženika i u ovom dijelu nisu osnovani jer žalitelj u žalbi samo djelomično reproducira sadržaj nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Davora Mayera, koji je doista u svom nalazu i mišljenju naveo da nije logično da bi oštećena udarac u lice zadobila desnom šakom optuženog dok su stajali sučelice te da je točno da bi u takvom međusobnom položaju bilo za očekivati da udarac bude zadan lijevom šakom, međutim, da se ne može isključiti varijanta udarca desnom šakom u slučaju da je oštećena imala glavu okrenutu ulijevo i/ili da je optuženi stajao ispred nje i nešto više udesno.

9.2 U cijelosti su neosnovani i žalbeni navodi optuženika da je oštećena nekoliko dana ranije pala niz stepenice te je očito navedeni pad uzrokovao ozljede oštećene, jer iz nalaza i mišljenja dr. sc. ZL proizlazi da su medicinskom obradom oštećene NL utvrđene sljedeće ozljede: manji krvni podljev desne strane lica i prijelomi lijevih poprečnih nastavaka 3. i 4. slabinskog kralješka, te da krvni podljev predstavlja tjelesnu ozljedu, kao i da prijelomi poprečnih nastavaka dva susjedna slabinska kralješka čine cjelinu koja predstavlja tjelesnu ozljedu. Potom se navodi da je ozljeda lica nastala udarcem tupotvrdog sredstva, te da se u okolnostima fizičkog sukoba najčešće radi o udarcu stisnutom šakom, kao i da je za nastanak ozljede bio potreban jedan udarac u desnu stranu lica, zadan silom slabog intenziteta. Nadalje se navodi da je ozljeda poprečnih nastavaka kralježaka nastala udarcem tupotvrdog sredstva, koje ozljede se u okolnostima fizičkih sukoba najčešće viđaju kao posljedica udaraca nogom, a za nastanak koje ozljede je bio dostatan jedan udarac u donji dio leđa, zadan silom srednjeg intenziteta, dok iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi teza da bi oštećena u danima prije događaja pala i pritom se ozlijedila nije ničim potkrijepljena te da u zdravstvenom kartonu nema nikakvih naznaka o takvom događaju koji bi prethodio inkriminiranom, kao i da ozljede kakve je oštećena zadobila, nisu pripisive padu, već izravnim udarcima, te da je postupanjem kako se optuženom stavlja na teret moguće nanijeti i tešku tjelesnu ozljedu do čega je kritične zgode moglo doći da je neki od udaraca bio većeg intenziteta. Slijedom navedenog činjenično stanje i u pogledu kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede nije pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno.

10. Optuženik u svojoj žalbi navodi da ne spori da je 31. siječnja 2025. bio pod utjecajem alkohola, psovao oštećenu i popljuvao je jer mu nije dala da pojede jogurt i bananu i smatra ako je za nešto kriv da je kriv za uvredu, ali ne i za prijetnju, koju obranu prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio cijeneći iskaz oštećene vjerodostojnim, a koja oštećena je u svom iskazu jasno razgraničila uvrede koje joj je optuženik uputio i prijetnje, slijedom čega činjenično stanje nije ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

11. Žaleći se na odluku o kazni općinski državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je optuženik kaznena djela za koja je prethodno osuđen počinio na štetu iste žrtve, da je četiri puta kazneno osuđivan zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i dva puta zbog kaznenog djela prijetnje sve na štetu sestre NL i da je prekršajno kažnjavan iz čega proizlazi da je sklon protupravnom ponašanju i da prethodno izrečene sankcije nisu na njega utjecale na način da bi svoje ponašanje uskladio sa društvo prihvatljivim ponašanjem, već upravo suprotno optuženik nastavlja činiti kaznena djela iskazujući pri tome ustrajnost u kršenju zakonskih odredbi kao i nekritičnost spram vlastitog ponašanje. U žalbi se nadalje navodi da je optuženik fiksiran na žrtvu koja ima niz zdravstvenih tegoba i kao takva je ovisna o optuženiku. U odnosu na olakotne okolnosti ističe kako se radi o okolnostima koje se optuženicima uobičajeno cijene olakotnim, a u konkretnom slučaju one svojim obimom i važnošću ne opravdavaju ovako izrečenu kaznu zatvora.

12. Žaleći se na odluku o kazni optuženik u žalbi navodi da sud nije kao olakotno cijenio činjenicu da i sama oštećena navodi da joj optuženi pomaže, da joj zna otići po lijekove i ostale higijenske potrepštine i hranu i da sud nije obrazložio na koji način cijeni činjenicu da je optuženi bio bitno smanjeno ubrojiv, što sve predstavlja okolnosti koje je sud trebao cijeniti i koje trebaju utjecati na smanjenje kazne.

13. Suprotno žalbenim navodima Općinskog kaznenog državnog odvjetništva i optuženika po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazne uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne sukladno članku 47. KZ/11 i iste potpuno i pravilno cijenio. Prvostupanjski sud je optuženiku tako kao olakotno cijenio okolnost da je optuženik bio sudionik Domovinskog rata, da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Oluje i njegovu stariju životnu dob, a također je cijenio i činjenicu da je optuženik kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti zbog ovisnosti o alkoholu, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu raniju osuđivanost na štetu iste žrtve sestre NL kao i prekršajnu kažnjavanost. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda okolnosti koje optuženik navodi u žalbi i to da je prvostupanjski sud kao olakotno trebao cijeniti činjenicu da je i sama oštećena navela da joj optuženi pomaže, da zna otići po lijekove, higijenske potrepštine i hranu nisu od takvog značenja da bi dovele do blažeg kažnjavanja jer se takvo ponašanje podrazumijeva između brata i sestre koji uz to žive u istom stanu.

14. Kaznom zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda izraziti će se društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kako je to propisano člankom 41. KZ/11.

15. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, te kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 30. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Miličević