REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-443/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika: 1. UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. EJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oba zastupani po punomoćniku Igoru Karaturoviću, odvjetniku iz Gline, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj: P-180/2025-21 od 16. prosinca 2025., na sjednici vijeća od 30. ožujka 2026.
r i je š i o j e
I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj: P-180/2025-21 od 16.prosinca 2025., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. tuženiku UJ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II. tuženiku EJ OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže se da prestanu uznemiravati tužitelja HJ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u ostvarivanju vlasničkih prava glede dijela dvorišta i to čk.br 78/1 kuća i dvorište od 1165 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da prestanu koristiti dio dvorišta čk.br. 78/1 kuća i dvorište od 1165 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to sporni prostor između kuće tužitelja i nekretnine vlasništvo I. tuženika NJ i to čk.br. 76/6 oranica od 7025 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju nekretninu koriste tuženi kao ulaz i prolaz u dvorište do svoje nekretnine i to automobilima ili drugim vozilima te se zabranjuje obavljanje bilo kakvih drugih radnji, kao parkiranje vozila, košnja trave, posipanja šute, na navedenom dijelu čk.br. 78/1 kuća i dvorište od 1165 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužitelja.
II. Nalaže se tuženima da tužitelju naknade parnični trošak ovog postupka u iznosu od 400,00 eura (četiristoeura), sve u roku do 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnose tuženici. Žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).
4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuju tuženici obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Međutim, kako je to i prethodno navedeno (točka 6. obrazloženja), u ovom je postupku, zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje odlučno za pravilno presuđenje ove pravne stvari ostalo nepotpuno utvrđeno, posljedično čemu je, bar za sada, i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženicima naloži da ga prestanu uznemiravati u ostvarivanju vlasničkih prava na dijelu dvorišta i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 1165 m[2] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da taj dio dvorišta i to sporni prostor između kuće tužitelja i nekretnine u vlasništvu tuženika 1. UJ i to k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 7025 m2[2] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prestanu koristiti kao ulaz i prolaz u dvorište do svoje nekretnine i to automobilima ili drugim vozilima te sa im se posljedično tome zabrani obavljanje bilo kakvih drugih radnji, kao parkiranje vozila, košnja trave, posipanja šute, na navedenom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 1165 m2 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, utemeljen na odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV).
9. Odlučujući o osnovanosti ovog zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 119. do 129. ZV, u bitnome, zaključio o vlasništvu tužitelja na spornoj nekretnini i posljedično tome zaključio da mu u ovom postupku pripada pravo zahtijevati prestanak uznemiravanja od strane tuženika, pa da u okolnostima konkretnog slučaja nije nužno da tuženici koriste nekretninu tužitelja za prolaz u svoje dvorište, već to mogu činiti i okolnim putem i da tuženici u konkretnom slučaju nisu dokazali da imaju pravo poduzimati radnje koje uznemiravaju tužitelja kao vlasnika, pa je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja.
10. Na temelju odredbe čl. 167. st. 1. ZV propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.
11. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode tuženika, nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 1165 m[2] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da tuženici na dijelu te nekretnine – dijelu dvorišta između kuće tužitelja i nekretnine u vlasništvu tuženika 1. UJ k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 7025 m[2] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prolaze automobilima i drugim prometnim sredstvima, parkiraju vozila, kose travu posipavaju šutu.
12. Obzirom na žalbu tuženika, sporno je imaju li tuženici pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari - imaju li pravo stvarne služnosti na tom spornom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja obzirom na njihovu tvrdnju da se više od 50 godina koriste spornim dijelom navedene nekretnine za dolazak u svoje dvorište.
13. Odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja je samo paušalno zaključio da tuženici nemaju pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari – da nemaju pravo stvarne služnosti na tom spornom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja, jer do svoje nekretnine imaju i drugi pristupni put, iako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se tuženici već duže vrijeme koriste predmetnim dijelom nekretnine u vlasništvu tužitelja za dolazak na svoju nekretninu.
14. Na temelju odredbe čl. 186. st. 1. ZV stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.
15. Odredbom čl. 229. st. 1. ZV propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.
16. Dakle, obzirom na zahtjev tužitelja utemeljen na odredbi čl. 167. st. 1. ZV, kojem su tuženici suprostavili prigovor iz stavka 2. ovog članka da imaju pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari - da imaju pravo stvarne služnosti na tom spornom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja obzirom na njihovu tvrdnju da se više od 50 godina koriste spornim dijelom navedene nekretnine za dolazak u svoje dvorište, sud prvog stupnja je bio dužan ocijeniti ovaj njihov prigovor u smislu navedenih zakonskih odredbi čl. 229. st. 1. i 2. ZV odnosno utvrditi jesu li tuženici na temelju zakona dosjelošću stekli navedeno pravo stvarne služnosti prolaza na predmetnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja ili su njen sadržaj izvršavali zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva i tek je nakon toga bilo moguće odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja.
17. Kako sud prvog stupnja nije na ovaj način raspravio osnovanost zahtjeva tužitelja odnosno prigovor tuženika utemeljen na odredbi čl. 167. st. 2. ZV, to je činjenično stanje odlučno za pravilno presuđenje ove pravne stvari ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega je valjalo, kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 370. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
18. U nastavku postupka sud prvog stupnja utvrditi će i ove sporne činjenice te će potom pravilno odlučiti o osnovanosti prigovora tuženika, utemeljenog na odredbi čl. 167. st. 2. ZV pri čemu će cijeniti odredbe čl. 229. st. 1. i 2. ZV i tek potom će ocjenom svih provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) pravilno odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja novom pravilno obrazloženom presudom ( čl. 338. st. 4. ZPP).
19. Odluka o troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Pula - Pola, 30. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris