REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni  broj  Gž-36/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Jurica Barbarić iz Vinkovaca, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-277/2025-7 od 19. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-277/2025-7 od 26. studenog 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., utvrđena je ništetnom odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu broj: 736795 koji su 23.10.2006. sklopili tužitelj i prednik tuženika, u dijelu kojim se naknada za obradu kredita u iznosu od jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje neposredno prilikom isplate kredita, a točkom II. je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 138,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2006. do isplate po propisanoj stopi. Točkom III. je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 218,75 eura, zajedno sa zakonskom zateznom od 26.11.2025. do isplate po propisanoj stopi, a točkom IV. je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 762,43 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijele su obje stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv odluke o trošku iz svih propisanih žalbenih razloga, u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sudskih pristojbi. Sud je odlučujući o tom trošku pogrešno primijenio odredbu čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama jer tužitelj na taj trošak ima pravo, neovisno o tome jesu li pristojbe plaćene ili nisu. Predlaže preinačenje presude dosudom daljnjeg troška sudskih pristojbi u iznosu od 106,18 eura na ime troškova pristojbe s pripadajućim zateznim kamatama.

2.2. Tuženik se žali iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe, u bitnome, da su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio ništetne odredbe o ulaznoj naknadi neutemeljene. Sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer izreka proturječi razlozima presude. Pogrešno je sud utvrdio kako se radi o formularnom ugovoru, kao i da se o odredbama ugovora o kreditu s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, da tuženikov prigovor zastare nije osnovan te odlučio o tijeku zakonskih zateznih kamata. Žali se i na odluku o troškovima jer je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. ZPP-a. Predlaže preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, dosudom troška postupka tuženiku uz trošak žalbe ili ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Žalbe stranaka nisu osnovane.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je u presudi naveo potrebne odlučne činjenice, a presuda nema ni proturječja između izreke i razloga presude. Nisu počinjene ni povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 6.1. Ugovora o kreditu broj 736795 zaključenog 23. listopada 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim se naknada za obradu kredita: jednokratno 1,50 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, naplaćuje neposredno prije isplate kredita. Također je predmet spora i zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 138,20 eura na ime jednokratne naknade za obradu kredita sa zateznom kamatom od 28. listopada 2006. do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita sadržana u članku 6.1. Ugovora nepoštena jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati (tužitelj nije imao utjecaja na njen sadržaj), budući da je bila formulirana unaprijed po tuženiku. Ocjenjuje kako je zato ta odredba nepoštena i ništetna u smislu odredbe iz čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003., dalje: ZZP). Ta unaprijed pripremljena odredba dovela je tužitelja u nepovoljniji, neravnopravan odnos prema tuženiku.

6.1. Ocjenjuje zato kako je navedena odredba ništetna u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO). Posljedično, prihvaća i zahtjev za traženu isplatu s pripadajućim zateznim kamatama po propisanim stopama do isplate, po pravilima o stjecanju bez osnove zbog izvršenog plaćanja naknada po tužitelju, a do kojih je došlo primjenom spomenutih ništetnih odredbi po tuženiku, sve prema odredbi čl. 29. stavak 1. i 2. u vezi s čl. 1115. ZOO-a. Naime, ocjenjuje kako je tuženik prilikom zaključenja ugovora bio nepošten, što zaključuje da proizlazi iz isprava u spisu (kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti svakako su mu bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima), zbog čega odlučuje da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

6.2. Odbija prigovor zastare, budući da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena (u odnosu na naknadu tek je u ovom postupku utvrđena ništetnost) ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.) pa do podnošenja tužbe nije ni mogao proteći spomenuti rok iz čl. 225. ZOO-a.

7. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno utvrdio, što više nije ni sporno, sljedeće odlučne činjenice: da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, 23. listopada 2006. zaključen ugovor o kreditu u iznosu CHF 14.969,00 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz odredbu (čl. 6.1.) Ugovora kojim je propisano da se naknada za obradu zahtjeva naplaćuje jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, neposredno prije isplate, da je kredit odobren za kupnju vozila i da je tuženik na ime spomenute naknade naplatio iznos od 138,20 eura.

8. Ugovor o kreditu broj 736795 tužitelj i prednik tuženika su zaključili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, što ga je izradio tuženik, te se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Naime, odredbom ZZP, čl. 81. st. 1., propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Stoga, sud prvog stupnja pravilno zaključuje kako predmetni ugovor sadrži nepoštenu i ništetnu odredbu u članku 6.1. Ugovora u kojoj je ugovorena naknada za obradu kredita.

10. Kako je odredbom čl. 81. ZZP propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 87. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a da su čl. 323. st. 1. ZOO-a propisane posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora te da se na vraćanje primljenog s osnove ništetne odredbe primjenjuju odredbe o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. do 1115. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredbi obvezao tuženika vratiti tužitelju iznos od 138,20 eura sa zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2006. do isplate.

11. Pravilno je prvostupanjski sud i na temelju iskaza tužitelja zaključio da mu nije bilo omogućeno pregovorati o visini i obvezi plaćanja spomenute naknade, kao i da se radi o ugovornoj odredbi koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Budući da tuženik nije pružio tužitelju mogućnost da o toj ugovornoj odredbi pregovara, a nije dokazao niti na što se odnosila naknada za prijevremenu isplatu kredita, postupao je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a posljedice te ugovorne odredbe uzrokovale su znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o prigovoru zastare uz zaključak kako zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (u skladu s pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). Kako je tek u ovom postupku utvrđena ništetnost navedenih odredbi, zastara nije ni mogla nastupiti.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke, sve prema odredbi članka 368. st. 1. ZPP-a.

15. Tužitelj, protivno žalbi, nema pravo na naknadu troška sudskih pristojbi ako ih nije platio. Naime, prema odredbi čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018., 51/2023., dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe nastaje, ako zakonom nije drugačije određeno, za tužbu u trenutku predaje tužbe, a za presudu (sudsku odluku) u trenutku kada se stranci ili njenom zastupniku dostavi prijepis odluke. Sudska praksa jasno potvrđuje da ako tužitelj nije platio pristojbu, nema pravo na naknadu tog troška (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 158/2021). Kako tuženik smatra da odluka o trošku nije pravilna jer je odluka o meritumu pogrešna, valjalo je i njegovu žalbu odbiti jer je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu, time i pravilno primijenio odluku o trošku prema odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP- a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.).

16. Zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka su odbijeni, budući da sa žalbama nisu uspjeli, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

U Puli 30. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić