REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-31/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OLŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kornelija Brlečić Ivko, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog OL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, radi uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-769/2023-38 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-769/2023-38 od 27. siječnja 2026.

i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice u odnosu na točku I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-769/2023-38 od 27. siječnja 2026. te se u tom dijelu sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade uplaćene školarine za zajedničkog sina, HL, koje je tužiteljica platila umjesto tuženika u ukupnom iznosu od 5.871,31 eura, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni uplaćeni iznos pa sve do isplate i to na:

- iznos od 976,51 eura od 30. listopada 2018.

- iznos od 6,64 eura od 20. rujna 2019.

- iznos od 165,91 eura od 8. listopada 2019.

- iznos od 1.020,31 eura od 24. listopada 2019.

- iznos od 12,61 eura od 14. veljače 2020.

- iznos od 255,07 eura od 20. svibnja 2020.

- iznos od 253,75 eura od 30. lipnja 2020.

- iznos od 475,15 eura od 25. srpnja 2020.

- iznos od 223,64 eura od 3. veljače 2021.

- iznos od 220,98 eura od 5. ožujka 2021.

- iznos od 220,98 eura od 16. travnja 2021.

- iznos od 220,98 eura od 8. svibnja 2021.

- iznos od 220,98 eura od 18. lipnja 2021.

- iznos od 220,98 eura od 15. srpnja 2021.

- iznos od 220,98 eura od 17. kolovoza 2021.

- iznos od 220,98 eura od 9. rujna 2021.

- iznos od 220,98 eura od 3. studenoga 2021.

- iznos od 220,98 eura od 20. studenoga 2021.

- iznos od 492,90 eura od 12. veljače 2022.,

pa sve do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se žalba tuženika u odnosu na točku I. i III. izreke presude i žalba tužiteljice u odnosu na toč. III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-769/2023-38 od 27. siječnja 2026.

III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom riješeno je:

„Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici, OLŽ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova naknade troškova uzdržavanja koje je ista isplatila umjesto njega, ukupni iznos od 7.167,25 EUR, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa sve do isplate i to na:

- iznos od 159,27 EUR od 11.08.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.09.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.10.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.11.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.12.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.01.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.02.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.03.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.04.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.05.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.06.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.07.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.08.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.09.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.10.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.11.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.12.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.01.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.02.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.03.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.04.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.05.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.06.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.07.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.08.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.09.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.10.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.11.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.12.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.01.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.02.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.03.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.04.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.05.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.06.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.07.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.08.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.09.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.10.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.11.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.12.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.01.2022.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.02.2022.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.03.2022.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.04.2022.g.

- pa sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima odnosno stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. po stopi za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01.01.2024.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.“.“,

a presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici OLŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade uplaćene školarine za zajedničkog sina, HL, koje je tužiteljica platila umjesto tuženika, iznos od 5.871,31 eura, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 27. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu odluku pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje i presudu u dijelu kojim se određuje početak tijeka kamate u točki I. izreke, kao i odluke o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. i članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, obzirom da je ta odluka suprotna odredbama Zakona o parničnom postupku i time je pogrešno primijenjeno materijalno pravo bez valjanog detaljnog obrazloženja, time da je vezano za pravomoćnu presudu kojom je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje HL, trebalo cijeniti da se radi o verzijskom zahtjevu a ne o uzdržavanju. Uz to, u odnosu na točku I. prvostupanjske presude neosnovano je određen dan početka tijeka zakonske zatezne kamate uz pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava. Obzirom da je sve vezano za propuštanje ocjene poštenja stjecatelja, a što je relevantno prilikom utvrđenja početka tijeka kamata, te valjane primjene odredaba Zakona o obveznim odnosima, obzirom da tuženik očito nije bio pošten stjecatelj, pa je dosuđeni iznos dužan platiti s pripadajućim kamatama od dana stjecanja, kako je to specificirano tužbenim zahtjevom. Vezano i za navedeno da je i neosnovana odluka o paničnom trošku uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog, ukidanje rješenja o odbacivanju tužbe te preinačiti prvostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti, uz preinaku datuma početka tijeka kamata, te da tuženik naknadi tužiteljici parnični trošak uvećan uz nastavni trošak ovog žalbenog postupka, a podredno vraćanje na ponovni postupak.

2.2. Tuženik pobija točku I. i III. izreke presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Pozivom i na citiran članak 8. Zakona o parničnom postupku navodi da odlučni činjenični zaključak prvostupanjski sud nije utvrdio sve relevantne okolnosti, zbog čega je činjenično stanje pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno. Iako iz iskaza stranaka, svjedoka HL i poruka proizlazi da je postojao dogovor stranaka i AL (majke tužiteljice – bake HL) u pogledu plaćanja troškova studiranja HL, navedena okolnost od strane prvostupanjskog suda nije utvrđivana, a isto je važna jer bi mogla biti od utjecaja na tuženikovu obvezu plaćanja polovine iznosa školarine, jer ukoliko je AL preuzela i izvršila obvezu plaćanja dijela školarine, tada tužiteljica polovinu iznosa školarine ne bi mogla potraživati od tuženika. Iz iskaza HL proizlazi da je upravo on neke novčane iznose koje mu je tuženik predavao nosio baki AL, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je AL tuženiku pozajmila novac za završnu godinu u kojoj je pisao diplomski rad, da je tuženik na kraju dao za školarinu još 1.000,00 eura „na ruke“, pa nije bilo mjesta zaključku da je tužiteljica financirala sve troškove školarine zajedničkog sina, jer je suprotan iskazima stranaka i svjedoka HL. Na okolnost porijekla sredstava iz kojih je plaćena školarina nisu provedeni predloženi dokazi, i to saslušanje svjedokinje AL, pribava podataka od Wunsterot stambene štedionice d.d. Zagreb o isplaćenoj stambenoj štednji na ime HL, pribava podataka od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Porezne uprave o primanjima stranaka u razdoblju od rujna 2015. do prosinca 2021., pribava podataka od Financijske agencije u kojim bankama je AL imala otvorene račune u razdoblju od listopada 2018. do prosinca 2022. te pregled prometa po računima AL u razdoblju od listopada 2018. do prosinca 2022., a koje prvostupanjski sud te dokaze nije naveo kao ni razloge zbog kojih je odbio njihovo izvođenje. Time je prvostupanjski sud propustio utvrdi bitnu okolnost da li je HL u predmetnom razdoblju ostvario prihode i dovodi li ista do primjene odredbe članka 290. stavka 1. Obiteljskog zakona. Žalbeni je prijedlog ukidanje pobijane točke presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem, imajući u vidu brojnost i karakter postupovnih povreda i manjkavu selektivnu ocjenu provedenih dokaza koji upućuju na arbitrarnost, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Sa žalbama stranaka postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice u odnosu na rješenje, kao i odluku o trošku, nije osnovana, dok je osnovana u odnosu na točku I. izreke presude vezeno za dospijeće utuženih iznosa, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Obzirom na žalbene navode sporno je da li je tuženik dužan isplatiti iznose uzdržavanja za vremensko razdoblje u kojem isto nije plaćao, kao i obveza tuženika na isplatu uplaćene školarine za sina stranaka HL.

6. Ispitujući pobijenu presudu i postupa koju je prethodio, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba paničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavku 2. ZPP-a, kao što nije ni počinjena bitna povreda članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a obzirom da se iz dostavljenog obrazloženja, kao i navedenih podataka prvostupanjska presuda i može ispitati, te izreka nije nerazumljiva, kao što ne proturječi sama sebi ili razlozima presuda. Sve činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužiteljice sud je pravilno i potpuno utvrdio i na tako utvrđeno činjenično stanje je i pravilno odlučio rješenjem, dok je djelomično pogrešno odlučeno presudom u odnosu na dospijeće uplaćenih iznosa vezano za naknadu uplaćene školarine za zajedničkog sina.

7. Prvotni predmet spora je verzijski zahtjev tužiteljice za naknadu uskraćenog uzdržavanja, i to za razdoblje od kolovoza 2018. pa do travnja 2022. za zajedničkog sina, koji je nesporno kroz to vrijeme i živio sa tužiteljicom. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da, iako je ranije tuženik djelomično i podmirivao iznos uzdržavanja za HL, u navedenom razdoblju taj iznos nije plaćen, što i nije sporno vezano za navode tuženika.

8. Tijekom postupka je i utvrđeno da je tuženik, pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P2-1417/12 od 29. svibnja 2014., kojom je razveden brak stranaka i obvezan doprinositi za uzdržavanje tada mlt. sina HL (rođenog **.**.1996.) mjesečni iznos od 1.200,00 kuna počev od 27. svibnja 2014. Nije sporno da je HL zaključno upisao studij na [Veleučilište] 17. rujna 2015. i zaključio Ugovor o studiranju sedam semestara studija Turizma prema kojem školarina za svaku godinu studija iznosi 30.350,00 kuna, a za sedmi semestar 15.175,00 kuna, odnosno ukupno za sve tri i pol godine studija iznosi 106.225,00 kuna, a na model jednokratne uplate uplata na početku akademijske godine Veleučilište odobrava godišnji popust u iznosu od 3.040,00 kuna, a za sedmi semestar popust u iznosu od 760,00 kuna, pa uračunatim popustom školarina godišnje iznosi 27.310,00 kuna, a za sedmi semestar 14.415,00 kuna te za tri i pol godine studija s odobrenim popustom školarina ukupno iznosi 96.345,00 kuna.

9. Prema dostavljenim uplatama od Zagrebačke banke d.d., provedenim nalozima za plaćanje primatelju [Veleučilište] proizlazi da je od tužiteljice i plaćan iznos od 14.715,00 kuna 29. listopada 2018., iznos od 3.370,00 kuna od 2. veljače 2021., iznos od 3.300,00 kuna od 4. ožujka 2021., iznos od 3.330,00 kuna od 14. travnja 2021., iznos od 3.330,00 od 6. svibnja 2021., iznos od 3.330,00 od 17. lipnja 2021., iznos od 11. srpnja 2021., iznos od 16. kolovoza 2021., iznos od 3.330,00 17. rujna 2021., iznos od 3.330,00 1. studenog 2021., iznos od 3.330,00 19. studenoga 2021., i to u odnosu na studenta HL, kao i iznos do 7.429,75 kuna 11. veljače 2022.

10. Prema ugovorima o obavljanju studentskog posla [Sveučilišta], [Studentski centar], proizlazi da je HL obavio studenski posao od 14. prosinca 2021. do 15. prosinca 2021., broj sati 28,95 prema cijeni sata od 50 i ukupno ostvario 1.449,00 kuna, 29. studenog 2021. do 30. studenog 2021. 38 sati ostvario iznos od 1.009,28 kuna, od 1. rujna 2018. do 30. rujna 2018. 16 sati, za obavljanje skladišnih poslova ostvario ukupno 400,00 kuna, od 1. kolovoza 2018. do 31. kolovoza 2018. za odrađenih skladišnih poslova ukupno 63 sata, za iznos od 1.575,00 kuna, a od 4. veljače do 5. veljače 2018. iznos od 431,25 kuna.

11. Utvrđeno je i da je tužiteljica sinu HL učestalo uplaćivala novčani iznosi sa svog računa na njegov račun i to u razdoblju od ožujka 2018. do studenoga 2021. ukupno 43.467,00 kuna / 5.769,06 eura, a što i premašuje iznos koji je HL sa svog računa uplatio na ime podmirenja faktura za studiranje na [Veleučilištu], ukupno 40.420,09 kuna / 5.464.67 eura, dok je i prema navedenim uplatama utvrđeno da su najveći iznosi uplaćivani na ime HL na njegov račun u vrijeme neposredno prije ili poslije njegovih uplata na račun [Veleučilišta], tako da je u studenom i prosincu 2019. kroz tri uplate prenijela ukupno 6.065,00 kuna, dok su uplate HL prema fakultetu izvršene u listopadu 2019., a od travnja do srpnja 2020. kroz 13 prijenosa uplatila ukupno 16.825,00 kuna a uplate HL su izvršene u svibnju, lipnju i srpnju 2020. Time je i utvrđeno da je majka na ime školarine za sina HL uplatila ukupno iznos od 88.475,09 kuna / 11.742,66 eura, od čega je dio od 48.055,00 kuna podmirila izravno sa svog računa a 40.420,09 kuna putem računa HL na koji je i sa svog računa vršila višekratne prijenose sredstava.

12. Prema iskazu saslušane tužiteljice proizlazi, da je sin HL inicijalno upisao javni studij u [adresa], koji se također plaćao, a koji na kraju nije pohađao jer bi troškovima smještaja i prijevoza ispali skuplji od studiranja na [Veleučilištu], a koje je Sveučilište imalo opciju plaćanja na rate, što je bila bolja opcija od [adresa], i da je otac o tome bio obavješten i znao da je HL odlučio studirati na [Veleučilištu] te radio raspored kako će se snosi troškovi fakulteta (između oca, majke i bake), da je ona isključivo sama snosila troškove školarine za prve tri godine studiranja uz pomoć svoj majke AL, koja joj je pozajmila novac, a ona joj je sav taj novac i vratila, a majka joj je pozajmice školarine davala na ruke i ona ih je polagala na svoj račun i plaćala i kasnije vraćala njoj na ruke. Tuženiku je njezina majka pozajmila novac za završnu godinu studija u kojoj je HL pisao diplomski, a što se tiče plaćanja to nije bio dogovor nego odluka tuženika da mu neće dati ništa osim zadnje godine za diplomski i on nije želio platiti ništa ranije, da je radila „na crno“, čistila i čuvala pse za naknadu, a u firmi znala dobiti bonusice, uskrsnice i slično, da su uplate [Veleučilištu] išle s njenog, ali i sa računa HL, dok mu je tuženik dao samo na kraju 1.000,00 eura u veljači 2022. i to na ruke jer ni ona ni baka nisu imale više novca, dok nije sudjelovao u plaćanju za 4. i 5. godinu studiranja.

13. Tuženik je iskazom naveo da nije sudjelovao u odluci da HL upiše [Veleučilište], da mu je to HL rekao, a on kao podstanar nije imao sredstava da sudjeluje, a da su u obitelji uvijek postojale trzavice oko fakulteta HL i da je sugerirao način plaćanja školarine podjelom troškova između njega i tužiteljice, kao roditelja, te bake AL, te ne osporava činjenicu da je njegova majka platila njegovu prvu godinu studiranja, ali taj iznos je sada u zastari, a nakon toga da mu je baka rekla da u ukoliko pravu godinu u roku da će mu ona platiti drugu godinu, treću godinu je baka platila u gotovini i na taj način su ostvarili popust, a onda su joj on i tužiteljica za svaki mjesec vraćali po 1.000,00 kuna, a HL je svaki mjesec dolazio po taj iznos kod njega i na taj način su cijeli iznos vratili.

14. Prema iskazu saslušanog svjedoka HL je i utvrđeno, da je od siječnja 2017. do prosinca 2022. živio s majkom u kontinuitetu. U tom razdoblju mu je otac samo jednom platio jednu ratu uzdržavanja i tražio ga da to potpiše, a ostali novac koji mu je davao, davao mu je kao pozajmicu, što je morao i potpisati da će taj novac vratiti, dok mu taj novac nikad nije vraćao. Za vrijeme studiranja je radio da bi mogao podmirit neke svoje osobne potrebe, ali se ne sjeća koliko je mjesečno zarađivao, a za vrijeme studiranja troškove režija, nabave hrane i ostalih stvari za domaćinstvo je snosila majka, troškove odjeće i obuće, izlazaka i drugih njegovih osobnih potreba je plaćao sam, a u tom razdoblju je majka radila kao prodajna savjetnica, ali je uz to čuvala i pse od sestrične, te pomagala jednoj susjedi čuvati njezinu majku. Da je njegov otac znao kada se odlučio studirati na [Veleučilište], jer da mu je on to rekao, a prvo je otac rekao da se ne slaže s tim da studira na [Veleučilište] ali se na kraju dogovorio s mamom i bakom, a nije se s tim slagao jer se radilo u privatnom fakultetu koji se trebao plaćati. Poznato mu je da je njegova majka od bake pozajmila iznos za jednu godinu školarine, a onda joj je taj iznos vraćala. Dok mu je sestrična O pozajmila oko 1 .300,00 eura, automobil koji je kupio koštao oko 30.000,00 kuna, da je par puta znao platiti ratu za školarinu, ali je taj iznos nakon toga prebio s mamom , a na kraju fakulteta bio mu je potreban iznos od 1.000,00 eura da bi mogao podići diplomu i taj iznos mu je dao njegov otac, kao pozajmicu, ali taj iznos mu nije vratio. Da je radio zadnje dvije godine fakulteta, s time kada su bili ispiti nije radio, dok je radio svaki dan ujutro do početka predavanja u 10,00 sati, a nakon predavanja više nije radio, vikendima nije imao fakultet pa je radio, neke vikende je znao raditi 8-9 sati, a nekim vikendima nije uopće radio jer bi izašao s prijateljima. Jedan dio njegovog posla je išao preko student servisa, a drugi dio je dobivao isplatu na ruke, novac za automobil je pozajmio od sestrične O, dio od tate i dio od bake, a to je bilo na 4. godini fakulteta. Da je novac od stambene štednje koji je pozajmio prijateljici ona mu je vraćala na rate i taj novac nije iskorišten za plaćanje školarine.

15. Prvostupanjski sud je i cijenio odredbe članka 429. stavka 1. Obiteljskog zakona Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ) sukladno i članku 429. stavku 2. ObZ-a, a vezano za članak 333. stavak 2. ZPP-a, odlučio kao u rješenju budući se radi o već presuđenoj stvari.

16. U odnosu na preostali zahtjev tužiteljice osnovom članka 290. stavka 1. i članka 287. stavka 1. ObZ-a, kao i potvrde o provedenim plaćanjima i o prometu po računu vezano za plaćanje primatelju [Veleučilišta], kao i računa HL, te uplate tužiteljice sinu, utvrđeno je da je majka na ime školarine uplatila HL iznos ukupno od 88.475,09 kuna / 11.742,66 eura, od čega je 48.055,00 kuna podmirila izravno sa svog računa, a preostalo putem računa HL. Iskaz tužiteljice ocjenjen je kao iskren, logičan i životan, budući je potkrijepljen materijalnim dokazima, odnosno potvrdama o plaćanju, dok iskaz tuženika nije u tom dijelu prihvaćen kao vjerodostojan, budući da se iz uplata vidi da je majka snosila trošak školarine u tom razdoblju, pa eventualno potraživanje između roditelja i bake ne ulazi u to , budući da nisu predmet ovog postupka. Obzirom da su oba roditelja u jednakoj mjeri dužn i uzdržavati dijete, što tuženik nije činio, zaključak je da je tužbeni zahtjev koji se odnosi na potraživanje naknade za isplaćenu školarinu osnovan, obzirom i proizlazi iz dostavljenih potvrda o plaćanju faktura u korist [Veleučilišta], iz kojih je i vidljivo da je te iznose podmirivala majka - tužiteljica. Stoga je i utvrđeno da trošak studiranja HL na [Veleučilištu] predstavlja opravdan trošak u smislu članka 287. ObZ-a, a kako se tuženik inicijalno protivio izboru studija odnosno tome da snosi trošak pohađanja [Veleučilišta], pri čemu je ipak platio dio školarine, što je među strankama nesporno, a koji nije uključen u tužbeni zahtjev, ne oslobađa ga obveze da podnese polovicu financijskog tereta obrazovanja svog sina. Pri tome je cijenjena odredba članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima u zagradi („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), a obzirom da tužiteljica nije dokazala da je od tuženika zatražila ispunjenje odnosno da je od njega tražila podmirenje polovice svake pojedine uplate izvršene na ime podmirenja fakture za studiranje HL, odbijen je dio zahtjeva u odnosu na zatezne kamate na svaki pojedini iznos školarine od datuma uplate pa nadalje, te je kamata određena od dana donošenja presude i odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke.

17. U odnosu na doneseno rješenje, isto je i pravilno obzirom da je i tuženik bio dužan uzdržavati svog sina u spornom periodu. Ukoliko je tužiteljica smatrala da iznos uzdržavanja kojim tuženik treba doprinositi u spornom periodu i trebalo je pokrenuti postupak predviđen člankom 289. ObZ-a, kojim je propisano da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe (stavak 1), dok tražbina djeteta iz stavka 1. prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze (stavak 3.). U tom postupku bi sukladno navedenom članku aktivno legitimirano bi bilo zajedničko dijete stranaka, i to HL, pa je iz toga pravilno odlučeno da tužiteljica nije mogla postaviti takav tužbeni zahtjev, obzirom i kada je imala navedenu pravomoćnu presudu osnovano je i bilo da je mogla pokrenuti i u odnosu na istu ovršni postupak.

18. Odredbom članka 290. ObZ-a propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta (stavak 1.). Pravilima o uzdržavanju punoljetnog djeteta sadržan u odredbama članka 290. i 291. ObZ-a propisano je da su roditelji dužni uzdržavati dijete, te navedene odredbe koje uređuju uzdržavanje punoljetnog djeteta u značajnoj mjeri održavati kontinuitet s ranijim pravnim propisima u tom kontekstu, osim što je zakonski određena gornja dobna granica zdravog punoljetnog djeteta koji se redovito školuje u odnosu na njegovo pravo na uzdržavanje, navršene 26. godine života, što znači da je ulaganje u obrazovanje punoljetne djece do 26. godine jedno od najvažnijih zadaća roditelja i prava djeteta, i time da predstavlja obvezu koja postoji samostalno i neovisno o roditeljskoj skrbi i da 26. godina djeteta predstavlja prekretnicu, odnosno da bi punoljetno zdravo dijete do navršene te godine života trebalo okončati svoje obrazovanje i pronaći zaposlenje, a koja dobna granica je i legitimna, obzirom na obveze uzdržavanje punoljetnog djeteta te nameće roditeljima odricanja za koja i roditelji moraju znati do kada će trajati.

19. Troškovi obrazovanja zdravog punoljetnog djeteta stranaka su opravdani i onda kada je veleučilište privatno, kao što to i proizlazi, sin stranaka je i upisao fakultet u [adresa], pa je i obvezom da je i cijenio trošak stanovanja kao i mjestu izvan svog prebivališta te prijevoza, i odlučio upisati privatno [Veleučilište], na kojem postoji obveza plaćanja školarine u konkretnom slučaju i ista ne utječe značajno na ukupnu visinu iznosa potrebnog za uzdržavanje HL.

20. Pri tome, vezano za studiranje na privatnom fakultetu, treba cijeniti da je obrazovanje sredstvo društvenog i osobnog razvoja, odnosno vrijednost je sama po sebi koja doprinosi gospodarskom razvoju, razvoju civilnog društva, demokracije, ekološkom osvješćivanju i osposobljavanju za preuzimanje profesionalnih, obiteljskih i građanski uloga, što je jednako važno za sve. To znači da svakom treba osigurati mogućnost obrazovanja (pristup obrazovanju mora biti univerzalan uz poštivanje načelne jednakost ljudi u pravima), što u Republici Hrvatskoj, kao i većini država članica Europske unije veliki postotak mlade generacije, kojoj pripada i sin stranaka, koji završava sekundarno obrazovanje, upisuje različite oblike tercijarnog obrazovanja, pri čemu su povećani kapaciteti obrazovanja širenjem mreže visokih učilišta, a time visoko obrazovanje ne gubi svojstvo posla od javnog interesa.

21. Imajući u vidu okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, ocjena je i da je tuženik dužan doprinijeti za uzdržavanje zajedničkog sina i navedeni uplaćeni iznos osnovom školarine uplaćene od strane tužiteljice, a koja i proizlazi iz dostavljenih uplaćenih potvrda o prometu po računu i odnosi se na primatelja [Veleučilišta]. Time je i trebalo obvezati tuženika da se te uplate i od strane tuženika izvrše u polovini iznosa, vezano od vremena kada su iste obavljene, obzirom i da se može zaključiti da je tuženik time i imao saznanja o vezanim isplatama obzirom i da se istima i prvotno protivio.

22. Pri tome, pravilno nije proveden dokaz saslušanjem AL, majke tužiteljice, obzirom na dostavljenu medicinsku dokumentaciju Klinike za Psihijatriju Sveti Ivan, od 2021. i 2024., Klinike za psihijatriju Vrapče od 2021. i Klinike za Neurologiju od 2020., kao i na zahtjev prvostupanjskog suda Klinici za psihijatriju Sveti Ivan da li je AL u mogućnosti pristupiti sudu radi davanja iskaza, očitovanja dr. specijaliste psihijatra da je njeno stanje vulnerabilno, praćeno kognitivnim deficitom, uz otežano i nedostatno prisjećanje, teže situacije ne može razumjeti, uz mišljenje da je radi očuvanja njezinog zdravstvenog stanja uputno je poštedjeti stresnim stanjima kao što je svjedočenje na sudskoj raspravi. U odnosu na navode tuženika o sudjelovanju AL pri isplati školarine, radi se o osobnim odnosima tužiteljice i njezine majke. Pri tome pribavljeni su podaci od strane [Studentskog centra] i pregled isplata, koji su također i cijenjeni tijekom postupka, kao i vezani za iskaz HL.

23. I odluka o trošku je pravilno donesena obzirom su stranke podjednako uspjele u postupku, kao i vezano za članak 366. stavak 1. ObZ-a.

24. Stoga je i cijenjena kao neosnovana žalba tužiteljice u odnosu na doneseno rješenje, te je u tom dijelu isto potvrđeno osnovom čl. 368. u vezi sa čl. 381. ZPP -a., dok je preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način kako je to odlučeno u izreci sukladno članku 373. i članku 373.a ZPP-a. Trošak žalbe nije priznat tužiteljici obzirom se radi o posrednom zahtjevu koji je preinačen i u tom dijelu uspjehu u postupku, dok tuženik nije uspio sa žalbom pa je stoga odlučeno sukladno članku 166. u vezi s člankom 164. ZPP-a.

U Puli-Pola 30. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić