Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-161/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Petani, odvjetnik u Zadru, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-192/2022-24 od 17. veljače 2025., 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-192/2022-24 od 17. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, po prijedlogu ovršenika, odgađa se ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka vođenog pred istim sudom poslovnog broja P-2824/2024.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. – dalje: OZ). Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava navode iste te predlaže da se žalba odbije, a pobijano rješenje potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-614/2020 od 12.studenog 2020. određena ovrha radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja, ovrhom na nekretnini ovršenika -stanu u [adresa],

- da je zaključkom od 10. prosinca 2024. ovršenik upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog tvrdnje ovršenika da je stan na kojemu je određena ovrha njegov jedini dom,

- da je podneskom od 30. prosinca 2024. ovršenik predložio odgodu ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojeg je pokrenuo, pri čemu je naveo da se naplata predmetne tražbine ovrhovoditelja provodi mjesečno na njegovoj mirovini od 1. studenog 2021., da je dosada isplatio iznos od 8.168,71 eura i da je za isplatu ostao iznos od 9.259,65 eura, da mu predmetna nekretnina služi za stanovanje te da je njezina vrijednost oko 147.825,00 eura tako da u odnosu na visinu tražbine ovrhovoditelja postoji nesrazmjer, a ovrhovoditelj da nema osobito opravdani razlog provesti ovrhu na nekretnini koja je njegovom jedini dom,

- da je priložio potvrdu zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru od 19.prosinca 2024. te dokaz o uplatama na račun ovrhovoditelja,

- da se ovrhovoditelj nije očitovao na prijedlog za odgodu.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na odredbu čl. 65. st. 1. OZ-a, cijeneći da je ovršenik podnio tužbu radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom, da bi, ukoliko bi se ovrha provela, a ovršenik uspije u parnici, za istoga nastala nenadoknadiva i teško nadoknadiva šteta jer više ne bi mogao povratiti vlasništvo predmetnog stana, kao i da u ovom trenutku postoji nesrazmjer između visine preostale tražbine i vrijednosti stana ovršenika te da je ovršenik dokazao da se tražbina ovrhovoditelja podmiruje u mjesečnim ratama, prvostupanjski sud zaključuje da je prijedlog za odgodu ovrhe osnovan.

7. Slijedom navedenog, nalazi da su ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za odgodu ovrhe i da ovrhovoditelj nema posebnog razloga za prioritetnim namirenjem svoje tražbine te odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona. Prvostupanjski je sud pritom pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz ispunjenje jedne od zakonskih pretpostavki navedenih u odredbama čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

10. S obzirom na to da je ovršenik, kako je to prethodno i prvostupanjski sud utvrdio, sukladno zaključku od 10. prosinca 2024., podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ispunjena je jedna od zakonskih pretpostavki propisanih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

11. Nadalje, a suprotno žalbenim navodima, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta prijeti ovršeniku u slučaju kada bi se u ovršnom postupku njegov stan mogao prodati za iznos ispod njegove tržišne vrijednosti, a ovršenik istovremeno u parnici dokaže da je predmetna ovrha nedopuštena. Naime, prodajom stana u ovršnom postupku postoji vjerojatnost da će isti biti prodan po cijeni nižoj od tržišne. U slučaju kada bi se ovrha proglasila nedopuštenom u parničnom postupku te bi ovršenik zatražio protuovrhu, on ne bi mogao od ovrhovoditelja potraživati veći iznos od onoga za koji je njegova nekretnina prodana u ovršnom postupku te na taj način sebi priskrbiti neku drugu nekretninu jednake vrijednosti kao trenutne. Sve i da nije tako, sasvim je izvjesno da za dobiveni novac ovršenik ne bi mogao dobiti natrag upravo navedenu nekretninu (stan).

12. Pritom se ukazuje da žalbenim navodima nije niti dovedeno u pitanje da se doista radi o nekretnini u kojoj ovršenik živi, a što je vidljivo i iz spisu priležeće dokumentacije.

13. Imajući u vidu da se radi o nekretnini koja je u naravi stan i u kojoj ovršenik zajedno sa svojom obitelji stanuje, da ovršenik nema druge nekretnine (list 98 spisa), da je umirovljenik s malim primanjima (list 80 spisa), da je korisnik besplatne pravne pomoći (list 152 spisa) te bi zbog prodaje predmetne nekretnine mogao biti iseljen iz svoje jedine nekretnine koju bi trajno izgubio i tako nepovratno ostao bez svoje imovine i mjesta stanovanja, čime bi bila dovedena u pitanje i njegova životna egzistencija, to bi doista prodajom nekretnine (stana) i iseljenjem ovršenika za njega nastupila nenadoknadiva šteta. Dodaje se da ovršenik predmetnu nekretninu nije niti založio radi namirenja tražbine u pitanju pa je time odgoda ove ovrhe tim više, u smislu prethodno navedenih razloga, opravdana.

14. S druge strane, ovršenik je dokazao da ovrhovoditelj mjesečno naplaćuje svoje potraživanje (ustezima na mirovini i dodatnim uplatama od strane ovršenika). Štoviše, isti se, iako je u mirovini, ponovno zaposlio kako bi dugovanje čim prije podmirio, a u odnosu na predmetnu nekretninu postoji i zabilježba ovrhe, stoga ovrhovoditelj nema posebnog razloga za prioritetnim namirenjem svoje tražbine niti za istoga može nastati šteta zbog odgode ovog ovršnog postupka.

15. Žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima isti ukazuje da zbog ovršne isprave koja možebitno sadrži ništetne odredbe nije moguće bez ispitivanja drugih pretpostavki odgoditi svaku ovrhu, ukazuju se irelevantnima za odlučivanje u ovome predmetu, budući da ovršenik nije iz navedenog razloga upućen u parnicu.

16. S obzirom da je isti upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upravo iz razloga isticanja prigovora prava na dom, a u okviru kojeg postupka će se raspraviti o svim relevantnim činjenicama, kao i da se u ovom žalbenom postupku odlučuje o ispunjenju pretpostavki za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ- a, žalbeni navodi o provođenju testa razmjernosti, odnosno primjeni odredbe čl. 80.b i čl. 75. st. 5. OZ-a, ukazuju se irelevantnima te samim time i neosnovanima.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da su u konkretnome slučaju ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe pa je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja. S obzirom da ovrhovoditelj nije uspio žalbom, njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 30. ožujka 2026.

Sudac:

Larisa Gačanin