Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1754/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejkovi kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],zastupanog po odvjetnicama iz ZOU Mikulandra i Malenica, S. Radića 14 a, Šibenik, protiv tuženika 1. LŠ, [adresa]. UŠ, [adresa], 3. AŠ, sina IŠ, [adresa], tuženici ad 1. i ad 3. zastupani po punomoćnici Klaudiji Šopić, odvjetnici u Zadru, 4. CŠ rođ. KŠ, [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Gluić Ninčević odvjetničkom društvu d.o.o. Zadar i 5. ŠŠ, [adresa], zastupane po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-132/2020-23 od 22. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-132/2020-23 od 22. rujna 2022 u točki I. te u dijelu točaka II. III. i IV izreke kojima je tužitelj obvezan tuženima na naknadu parničnog troška.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka te zahtjev prvo i treće tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je za cijelo vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] katastarske oznake: čest. br. 4 zgr. kuća br. 9 , površine 169 m2, čest. zem. [katastarska čestica], vrt, površine 5051 m2, čest. zem. [katastarska čestica], šuma, površine 789 m2, čest. zem. [katastarska čestica], šuma, površine 1105 m2, 578/2, šuma, površine 1294 m2, 578/3, pašnjak, površine 478 m2, 5878/4, pašnjak, površine 1143 m2, 858, pašnjak, površine 2467 m2, 859/1, pašnjak površine 7611 m2, čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1143 m2, čest. zem. [katastarska čestica], oranica , površine 1579 m2, čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 8388 m2 te da se tužitelj temeljem presude ovlašćuje nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za ¾ dijela nekretnina iz toč. 1. ove presude, uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva sa imena: IŠ. O, suvlasnički dio 7/384, PŠ za suvlasnički dio 2/384, BŠ, sin IŠ za suvlasnički dio 7/384, CŠ ČŠ kći KŠ, za suvlasnički dio 64/384, L U ud. A, I, za suvlasnički dio 192/384, MŠ,za suvlasnički dio 1/72. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima LŠ i AŠ parnični trošak u iznosu od 870,99 eura dok je prestali dio zahtjeva istih za naknadu troška kao neosnovan odbijen. U točki III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici CŠ parnični trošak u iznosu od 912,46 eur dok je preostali dio zahtjeva ove tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan odbijen dok je u točki IV. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici ŠŠ parnični trošak u iznosu od 165,90 eur.

2. Protiv točke I. te dosuđujućeg dijela točaka II., III. i IV. izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 dalje ZPP).

3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Prvo i treće tuženi u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tužitelja smatrajući da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik nekretnina za cijelo kao neosnovan odbio.

5. Prvo i treće tuženi predlažu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu uz naknadu im troškova sastava odgovora na žalbu.

6. Ostali tuženi na žalbu nisu odgovorili.

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je u cijelosti vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] osnovanost kojeg zahtjeva temelji na tvrdnji da su mu predmetne nekretnine darovane darovnim ugovorom od 4. studenog 1968. od kada da je u isključivom i samostalnom posjedu istih pa da je stekao pravo vlasništva i na upisanim suvlasničkim dijelovima tuženika.

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je zajednički prednik stranaka bio FŠ, koji je imao sina NŠ (djeda tužitelja) i kćer ĐŠ, rođenu 1903. a preminulu 1971.,

- da je NŠ, tužiteljev djed, imao je dvojicu sinova: HŠ, oca JŠ, i RŠ te ovdje tužitelja,

- da je EŠ pok. FŠ imala kćeri: C (ZŠ), koja je imala sina MŠ i kćer ŠŠ, zatim DŠ (OŠE), čiji sin PŠ i njegov sin LŠ su također označeni tuženici u ovoj pravnoj stvari, te sina ČŠ, čija je nasljednica ovdje tužena ad 4. ĆŠ.

- da je na ovaj način utvrđeno rodoslovlje stranaka u ovoj pravnoj stvari te pravni slijed stjecanja spornih nekretnina ovdje tuženika, koji su iste stekli nasljeđivanjem svojih prednika,

- da iz dosudnice Kotarskog suda u Zadru u predmetu O-161/48 slijedi da je iza smrti SŠ (pradjed ovdje tužitelja), ostavina koju su činile ovdje sporne nekretnine (one upisane u Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), raspoređena na prednika ovdje tužitelja, njegovog djeda NŠ pok. SŠ, i na njegovu sestru ĐŠ (prednicu tuženika), svakome za po ½ dijela (l.s. 54) te da je u tom ostavinskom postupku prednica tuženika EŠ, svoj nasljedni dio na brodu ostavitelja, ustupila ocu ovdje tužitelja, RŠ,

- da iz zapisnika sastavljenog u ostavinskom predmetu Općinskog suda u Zadru O-421/1982, iza smrti EŠ , sestre tužiteljevog prednika proizlazi da je ista, cjelokupnim svojim nekretninama, naslijeđenima iza smrti svojih roditelja, raspolagala darovnim ugovorom od 22. veljače 1968. godine, ovjerenim pod brojem OV- 669/68, u korist svoga sina ČŠ, oca ovdje tuženice CŠ,

- da je u istom ostavinskom postupku, a po traženju prednica ostalih tuženika u ovoj pravnoj stvari, kćeri EŠ – ZŠ i OŠE, sestara ČŠ, isti u ostavinu vratio darovane mu nekretnine u visini nužnog dijela njegovih sestara te je 24. svibnja 1982. godine u tom predmetu doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je 2/6 dijela od suvlasničkog udjela EŠ na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno njezinom ostavinskom imovinom i raspoređeno na kćeri ZŠ (Grozdanu) Grzunov i OŠE (Tinu) Vukić (l.s. 48-49).,

- da je tužitelj tijekom postupka iznio tvrdnju da je njegov prednik, darovatelj NŠ, izvršio diobu sa svojom sestrom, prednicom ovdje tuženika, dok tuženici tu tezu osporavaju,

- da je u dokaz svojih tvrdnji tužitelj je predložio izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Zadru, u predmetu P-2731/2010 te saslušanje svjedokinje GŠ,

- da je ista u svom iskazu navela da joj je poznato da je ovdje tužitelju njegov djed HŠ darovao puno zemlje te da je pred ovom svjedokinjom, NŠ rekao tužitelju da svu svoju zemlju daje tužitelju. Ovo da je bilo 1969., jer je te godine upoznala tužitelja kao zaručnika svoje sestre i ovo o čemu je iskazivala da je bilo u prigodi kada su joj u goste na ručak došli i tužitelj i njegovi djed i baka. Tada da je NŠ tužitelju rekao i da je isplatio sestru ĐŠ. Navela je da joj je poznato da je NŠ sestru namirio financijski, a u to vrijeme misli da je EŠ već bila umrla. Što se tiče kuće u [adresa], navela je da tužitelj živi u [adresa], da dođe i otključa kuću, u kojoj se ne spava i ne kuha, te da tužitelj nikada nije bio tamo "kako K zapovida", uvijek da je bilo nekih prepreka. Pri tom misli na probleme koja mu je stvarala JŠ, koja da je jedina tuži telju osporavala pravo na ovim nekretninama,

- da svjedokinja ŽŠ, sestrična tužitelja s kojom je isti u lošim odnosima, u svom iskazu navela da je njezin djed NŠ tužitelju nekretnine darovao jer da ga je tužitelj na to nagovorio i da ga je prevario, te da je djed, nakon što je tužitelj odmah nakon učinjenog mu darovanja otišao u [adresa], htio vratiti te nekretnine, ali da to više nije bilo moguće. Ovoj svjedokinji nije poznato da bi se tužiteljev prednik NŠ i njegova sestra EŠ podijelili,

- da tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu navodi da mu nije poznato je li EŠ od Š dobila išta drugo, osim novca za koji navodi da ga je dobila od brata HŠ, zato što je suprug Matijine kćeri DŠ napravio stepenište na Matijinoj kući. Navodi da mu je djed prilikom darovanja rekao da je isplatio sestru ĐŠ i to da je potvrdila i JŠ na ostavinskoj raspravi iza djeda NŠ. Djed da mu nije znao odgovoriti na pitanje zašto u ugovoru piše ¼ dijela na spornim nekretninama te da mu nitko nije spominjao tko bi bio suvlasnik na preostala ¾ dijela,

- da je prvo tuženik LŠ u svom iskazu opisao pravni slijed stjecanja svoga prava vlasništva na utuženim nekretninama te je osporio da bi isplata o kojoj tužitelj u svom iskazu govori, bila u vezi s isplatom njegove prednice za njezin suvlasnički dio. Upravo tužiteljev otac RŠ da je od njegove majke (DŠ), znao tražiti da mu prepiše dio koji je ova naslijedila iza majke, EŠ. Ovo jer mu njegov otac (tužiteljev djed NŠ) nije ostavio ništa ,

- da treće tuženik AŠ, sin prvo tuženika navodi kako je tužitelj upravo njega znao zvati i tražiti ga da mu potpiše da se ovaj tuženik odriče naslijeđenog, pri čemu da ovome tuženiku nije poznato je li tužitelj zapravo htio otkupiti nasljedni dio ovog tuženika, ili da mu ovaj tuženik na neki način to prepusti.

- da nasljednica ČŠ, tužena ad 4. ĆŠ u svom iskazu navela da je tužitelja kontaktirala telefonom, a nakon što joj je JŠ rekla da ovdje tužitelj njihovu kuću u [adresa] planira prodati nekim P pri čemu je smatrala da imaju jednaka prava i da se trebaju dogovoriti, a tužitelj da joj je rekao da je sve njegovo. Potvrdila je da je RŠ, tužiteljev otac, od njezinog oca tražio da mu prepiše ili daruje dio koji je ovaj dobio od RŠ, što da njezin otac nije htio učiniti,

- da iz spisa Općinskog suda u Zadru P-2731/2010 proizlazi da je tužitelj 2004. podnio tužbu protiv JŠ i TŠ, radi iseljenja i predaje u posjed te je u tom predmetu donesena pravomoćna presuda 12. srpnja 2011. kojom je u tom predmetu označenim tuženicima naloženo iseliti iz kuće u [adresa] sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je u tom predmetu ovdje tužitelj je jedini ustao tužbom i sam je zatražio predaju isključivo u svoj posjed, iako je u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik na navedenoj nekretnini,da se je radilo o publicijanskoj tužbi te je sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na u tom postupku označene tuženike utvrdio da ovdje tužitelj ima jače pravo na posjed navedenih nekretnina.

10. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja a ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije posjedovao prijeporne nekretnine za koje zahtjeva da se utvrdi da je njihov isključivi vlasnik na način da bi njegov posjed imao potrebnu kvalitetu za stjecanje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnina tuženika. Ocjenom stranačkog iskaza tužitelja zaključuje da prednik tužitelja nije izvršio bilo kakvu isplatu novca prednici tuženika na ime njezinog nasljednog dijela glede prijepornih nekretnina već za izradu vanjskog stepeništa kuće izvedenog po zetu EŠ. Nadalje prvostupanjski sud cijeni neistinitim navode tužitelja u dijelu u kojem navodi da je već u vrijeme sklapanja darovnog ugovora s djedom (studeni 1968.) istoga pitao za razloge zbog kojih je predmet darovanja svega ¼ dijela na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na koje pitanje da mu djed navodno nije znao odgovoriti, a odvjetnik koji je sastavljao ugovor da je rekao da to tako treba biti. Takav navode tužitelja cijeni nelogičnim , kod činjenice da je njegovom djedu, obzirom je isti sudjelovao u ostavinskom postupku iza svoga oca SŠ, bilo poznato što je naslijedio zajedno sa svojom sestrom VŠ, prednicom tuženika pa navode tužitelja u tom dijelu ne prihvaća istinitima. Ovo neovisno o činjenici da tužitelj zapravo od 1971. živi u [adresa] te da mu možda i nije bilo poznato da je svojim naslijeđenim dijelom iza oca SŠ, njegova pratetka EŠ raspolagala i prije nego što mu je djed darovao svoje nekretnine, i to u korist svoga sina ČŠ, prednika tužene ad 4. CŠ, kako to slijedi iz darovnog ugovora sklopljenog između EŠ i ČŠ, u veljači 1968.

11. Prvostupanjski sud , nadalje cijeneći sadržaj iskaza svjedokinje GŠ te navod iste da je 1969. isti brinuo je li ĐŠ isplaćena, sa navodima samog tužitelja da je ĐŠ isplaćena za stepenište koje je radio njez in zet AŠ, nalazi utvrđenom činjenicu da nije bilo nikakve isplate sestri tužiteljevog djeda, a koja bi se odnosila na njezin nasljedni dio. Nadalje, smatra prvostupanjski sud a polazeći od činjenice da je u vrijeme darovanja na koje se tužitelj u ovoj pravnoj stvari poziva, sestra njegovog djeda bila još živa ( umrla je 1971.) te da je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora s tužiteljem, ista već bila raspolagala darovnim ugovorom u korist svoga sina, ČŠ, da je posve nelogično i malo vjerojatno da je ta činjenica, da dakle NŠ nije vlasnik na utuženim nekretninama za cijelo, mogla ostati nepoznata darovatelju, ali i ovdje tužitelju, koji k tome navodi da je od djeda zatražio objašnjenje.

12. Nadalje ocjenjuje prvostupanjski sud istinitim navode svjedokinje JŠ, u dijelu u kojem je navela da je tužiteljev prednik nakon darovanja koje je učinio tužitelju, u svojoj oporuci zatražio poništenje tog darovnog ugovora (ovog na koji se poziva tužitelj u ovoj pravnoj stvari), dakle, izmijenio svoju posljednju volju (iako bez pravnih posljedica, s obzirom da nasljednici nisu pobijali taj ugovor o darovanju). Ovo da slijedi iz sadržaja spisa P-2731/10 (l.s.5). Svakako, ni iz sadržaja istog spisa da ne slijedi potvrda navoda tužitelja da bi njegov prednik na bilo koji način izvršio diobu sa svojom sunasljednicom VŠ, koja da je,jasno izrazila svoju volju da svoj suvlasnički dio naslijeđen iza oca SŠ, daruje svome sinu OŽ, to i prije darovanja na koje se u ovoj pravnoj stvari poziva tužitelj.

13. Konačno, u odnosu na tvrdnju tužitelja da bi ovaj pravo vlasništva stekao nadogradnjom objekta, ističe da se dogradnjom, nadogradnjom, preuređenjem i ulaganjem ne može steći pravo vlasništva na stvari, osim ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine pa s obzirom da su i na navedenoj nekretnini (čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kao suvlasnici upisani tuženici, to da bez njihove suglasnosti, odnosno suglasnosti njihovih prednika, tužitelj da nije mogao steći pravo vlasništva pri čemu da tužitelj u tužbi i tijekom postupka, tek paušalno navodi i ovu činjenicu kao temelj stjecanja svoga prava, bez da u tom pravcu, kada da mu tuženici zahtjev osporavaju za isto ponudio dokaze pa o postojanju ove činjenice odlučuje primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221 a. ZPP-a na način da ovakvi navodi i tvrdnje tužitelja nisu dokazani.Nadalje, u odnosu na utvrđenja iz spisa P-2731/2010, obrazlaže da iz istog slijedi samo da je tužitelj ishodio pravomoćnu presudu u odnosu na JŠ i TŠ, kao osobe sa slabijim pravnim temeljem, a nikako i u odnosu na ovdje tuženike, uknjižene zemljišnoknjižne vlasnike, koji su svoje suvlasničke udjele zapravo stekli na isti način kao i tužitelj te kod činjenice da su sve nekretnine zapuštene, zaključuje da tuženici imaju jednako pravo na posjed te da nisu ništa manje u posjedu ovih nekretnina nego što je to ovdje tužitelj.

14. Slijedom naprijed obrazloženog prvostupanjski sud zahtjev tužitelja smatra neosnovanim zaključujući da tužitelj nije stekao pravo vlasništva prijepornih nekretnina na suvlasničkim dijelovima tuženika ni na jedan način određen za originarno stjecanje prava vlasništva, te kako za sebe u odnosu na prijeporne nekretnine ne može izvesti prava u većem opsegu od onih koje je imao njegov prednik to kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točki I. izreke dok odluku o trošku sadržanu u točki. II., III. i IV. izreke temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a te tužitelja budući nije uspio u sporu obvezuje na naknadu troška 1., 3., 4. i 5. tuženima za radnje poduzete po punomoćnicima odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova ("Narodne novine" br. 142/12., dalje Tarifa).

15. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi valja istaći, a sve protivno žalbenim navodima tužitelja da u donošenju prvostupanjske presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama za što postoji podloga u izvedenim dokazima te presuda nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

16. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP - a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

17. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno, nepotpuno utvrđeno, obzirom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice za ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja, koje je obrazložio jasnim i određenim razlozima koji imaju uporišta u stanju u spisu, te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

18. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni primjena materijalnog prava nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tužitelja. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP - a valjano utvrdio činjenično stanje.

19. Na žalbene navode tužitelja valja istaći da isti zapravo iznosi svoje viđenje pravne situacije koja je bez realne podloge u rezultatima provedenog postupka te po prvostupanjskom sudu pravilne ocjene provedenih dokaza.

20. Okolnost što drugo tuženik kako to upire tužitelj sadržajem žalbe nije dao odgovor na tužbu niti je izričito osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja ali su to učinili drugi tuženi, ne predstavlja činjenicu zbog koje bi prvostupanjski sud trebao prihvatiti zahtjev tužitelja spram istoga, u situaciji kao što je konkretna kada je neosnovanost zahtjeva tužitelja utvrdio sadržajem provedenih dokaza te njihovom pravilnom ocjenom.

21. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima tužitelja da po prvostupanjskom sudu nije proveden dokaz očevidom na licu mjesta te da činjenicu faktičnog posjedovanja utuženih nekretnina prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi bez provođenja istog, budući u konkretnom slučaju za stjecanje prava vlasništva tužitelja na suvlasničkom dijelu tuženih nije od odlučnog značenja činjenica samog faktičnog vršenja posjeda prijepornih nekretnina, već je od odlučnog značenja činjenica, koju je ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio prvostupanjski sud, da posjed tužitelja nema kvalitetu potrebnu za stjecanje prava vlasništva na idealnom dijelu tuženika glede prijepornih nekretnina.

22. U konkretnom slučaju utvrđeno je pravilnost kojih utvrđenja tužitelj sadržajem žalbe i ne dovodi u pitanje da su tužitelj i njegovi prednici, te tuženi i njegovi prednici suvlasništvo prijepornih nekretnina stekli nasljeđivanjem. Zajednički prednik stranaka bio je FŠ kojeg su glede prijepornih nekretnina naslijedili sin NŠ ( djed tužitelja ) i kćerka LŽ.

23. S ovim u vezi valja istaći da je pravilno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je njegov pravni prednik, pok. djed NŠ koji je prijeporne nekretnine naslijedio zajedno sa sestrom VŠ, nakon smrti njihova oca ovu isplatio za njezin suvlasnički dio pri čemu sadržaj rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti njihova oca u ostavinskom postupku u kojem su isti sudjelovali, kao stranke jasno upućuje da su se isti prihvatili nasljedstva koje im pripada na prijepornim nekretninama, pa je pok. djed tužitelja znao i mogao zanati da i ovoj pripadaju suvlasnička prava glede istih pri čemu je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom sadržaja provedenih dokaza utvrdio da se tužiteljev prednik NŠ i njegova sestra glede ovih nekretnina nisu podijelili niti je prednik tužitelja NŠ istu isplatio za njezin suvlasnički dio.

24. Upiranje tužitelja sadržajem žalbe da je glede prijepornog pitanje je li pravni prednik tužitelja pok. HŠ namirio sestru u svojem nasljednom dijelu glede prijepornih nekretnina trebalo drugačije zaključiti u odnosu na zaključak koji je izveo prvostupanjski sud da navedenog nije bilo, zapravo predstavlja žalbene navode tužitelja kojima isti iznosi svoje viđenje pravne situacije koja je bez realne podloge u rezultatima postupka budući je prvostupanjski sud provedene dokaze pravilno cijenio te za svoju odluku dao jesne razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

25. Naprijed navedenim žalbenim navodima tužitelj zapravo iznosi svoje viđenje pravne situacije koja je bez realne podloge u rezultatima provedenog postupka te po prvostupanjskom sudu pravilne ocjene provedenih dokaza. Pravo na ocjenu dokaza pridržano je za prvostupanjski sud koji je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu izvedenih dokaza shodno odredbi članka 8. ZPP-a te za svoju odluku dao razloge koje u svemu kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

26. Okolnost što drugo tuženik kako to upire tužitelj sadržajem žalbe nije dao odgovor na tužbu niti je izričito osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja ali su to učinili drugi tuženi, ne predstavlja činjenicu zbog koje bi prvostupanjski sud trebao prihvatiti zahtjev tužitelja spram istoga, u situaciji kao što je konkretna kada je neosnovanost zahtjeva tužitelja utvrdio sadržajem provedenih dokaza te njihovom pravilnom ocjenom.

27. Protivno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijenio te dao razloge zbog kojih presuda donesena u postupku koji se je vodio pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-2731/2010 u kojem položaj stranke nisu imali ovdje tuženi nije od relevantnog značenja za ishod ovog spora, te eventualna drugačija utvrđenja iz navedenog postupka u kojem tuženi nisu sudjelovali kao stranke ne vezuju iste.

28. Kada se uzme da je i u samom darovnom ugovoru iz studenog 1968. sklopljenog između tužitelja i njegova djeda navedeno da je predmet darovanja suvlasnički dio prijepornih nekretnina od ¼ dijela a ne iste u cijelosti, to je pravilno utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da, tužitelju već u vrijeme sklapanja istog nije moglo ostati nepoznata činjenica da NŠ nije vlasnik utuženih nekretnina za cijelo.

29. Tijekom postupka nije utvrđeno, niti je tužitelj dokazao da bi njegovi prednici sporazumnom diobom nasljedstva ili na neki drugi pravni način stekli pravo vlasništva prijepora u cijelosti, obzirom da na to ne upućuju izvedeni dokazi, dosudnica Kotarskog suda u Zadru u predmetu O-161/48 nakon smrti pok. SŠ, sadržaj darovnog ugovora iz studenog 1968, na koji se poziva tužitelj tijekom postupka , te iskazi saslušanih svjedoka koje je prvostupanjski sud cijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te pravilnom ocjenom istih izveo zaključak da tužitelj nije dokazao da je prednik istoga, njegov djed NŠ isplatio svoju sestru ĐŠ za njezin dio u odnosu na prijeporne nekretnine.

30. Kada se uzme u obzir činjenica da su prednici tužitelja i prednici tuženih suvlasništvo nad prijeporom stekli nasljeđivanjem, kao i da su isti bili rođaci, to je pravilan stav prvostupanjskog suda da su tužitelj i njegov prednik znali, odnosno imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na prijeporne nekretnine u cijelosti te su svakako imali te morali imati saznanja o ostalim suvlasnicima, te da isti imaju i polažu vlasnička prava nad prijeporom.

31. Pri tom valja istaknuti, a sve s obzirom na žalbene navode tužitelja kojima smatra da sama činjenica vršenja faktičnog posjeda utuženih nekretnina nije dovoljno raspravljena, da ukoliko se i pođe od činjenice da su posjedovanje prijepora vršili samo prednici tužitelja i tužitelj u situaciji kao što je konkretna kada između suvlasnika nije razvrgnuta suvlasnička zajednica, samim vršenjem posjeda ne znači da je time ostvarena i pretpostavlja kvalitete posjeda koju zakon podrazumijeva za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

32. U svakom slučaju, da bi došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem stvari posjed mora biti barem pošten. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumjnati da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV)

33. Valja istaknuti, da iako se poštenje posjeda predmjeva, a isto je bilo i u primjeni prethodno važećeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima te OGZ-a, da su tuženi tijekom postupka tu predmjevu poštenja uspjeli oboriti pa kako samo dugotrajno korištenje prijepora od strane tužitelja i njegovih prednika nije jedini uvjet za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona već je to i posjed potrebne kvalitete koji mora biti barem pošten, što je konkretno izostalo u odnosu na suvlasnički dio tuženih, to tužitelj računajući i posjed svojih prednika, neovisno o dužini trajanja posjeda nije stekao niti je mogao steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika.

34. Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilnom primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a je prvostupanjski sud izveo zaključak o nedokazanosti navoda i tvrdnji tužitelja o stjecanju prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršenom gradnjom i nadogranjom budući tužitelj u tom pravcu nije ponudio dokaze.

35. Slijedom svega naprijed iznijetog pravilno je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

36. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka time da tužitelj sadržajem žalbe i ne iznosi razloge zbog kojih odluka o troškovima sadržana u točki. II., III. i IV. izreke pobijane presude nije pravilna. Tužitelj je izgubio parnicu pa ga je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP -a obvezao na naknadu parničnog troška prvo, treće, četvrto i peto tuženiku.

37. Obzirom na obrazloženo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I., II. III. i IV. izreke potvrditi.

38. Tužitelj nije uspio s žalbom pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka pri čemu prvo i treće tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer sastav istog nije bio nužno potreban za vođenje postupka sukladno čl. 155. ZPP -a pa je temeljem odredbe čl. 166. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

39.. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točka II., III. i IV. izreke nepobijana ostaje neizmijenjena.

.

U Rijeci, 30. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković