REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1290/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja ĐS, vlasnika [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Grgić & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1994/2025-8 od 26. siječnja 2026., 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1994/2025-8 od 26. siječnja 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1994/2025-8 od 26. siječnja 2026. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju SS, vl. [obrt] , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 88,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2026. do isplate.“

2. Prema obrazloženju u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. travnja 2025. nastala je šeta na vozilu marke Volkswagen polo 1.2 TSI registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu FS koji je tuženikov osiguranik na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelj je izvršio popravak vozila i izdao račun broj 1497/11562/3 u iznosu od 1.975,99 eura, a tuženik je isplatio iznos od 1.887,99 eura. FS je Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja ustupio tužitelju svoju tražbinu u iznosu od 88,00 eura. Iznos od 88,00 eura se odnosi na razliku cijene rada lakirera i limara koju priznaje tuženik i one koju je, za isti broj radnih sati, obračunao tužitelj. Tužitelj tvrdi da je popravak izvršen u skladu s pravilima struke i važećim cjenikom i to 41,00 euro/sat i PDV, dok je tuženik – osiguratelj priznao nižu satnicu odnosno 30 eura/sat i PDV, zbog čega je djelomično podmirio iznos nastale štete na vozilu. Tuženik je osporavao aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnovu i visinu zahtjeva. Prvostupanjski sud je ocjenom priloženih isprava utvrdio da je tražbina valjano ustupljena sukladno članku 80. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) i članku 84. stavku 1. ZOO-a, čime tužitelj stupa u pravni položaj oštećenika, a iz priloženih isprava proizlazi da je tuženik priznao štetu i izvršio djelomičnu isplatu. Prvostupanjski sud je zauzeo pravno stajalište da oštećenik ima pravo na slobodan izbor servisa u kojem će popraviti svoje vozilo i nije obvezan koristiti servis koji preporuči osiguratelj niti onaj s najnižim cijenama. Zaključno sud je utvrdio da je tuženik dužan nadoknaditi i iznos od 88,00 eura sukladno članku 1085. ZOO-a i članku 84. stavku 1. ZOO-a. Tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu kao i na troškove postupka sukladno članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) i članku 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

3. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio, točke I. i II., žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, presuda se stoga može ispitati i nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se posebno poziva tuženik.

8. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tuženik osporava ocjenu priloženih isprava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 8. travnja 2025. u prometnoj nezgodi tuženikovom osiguraniku nastala šteta na vozilu koju je prijavio tuženiku, a djelatnici tuženika su procijenili štetu i sačinili zapisnik o izvidu štete br. 258210511510 i ponudu od 11. lipnja 2025. Oštećenik je za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji je izvršio popravak i za popravak vozila ispostavio račun broj 1497/11562/3 od 10. lipnja 2025. u iznosu od 1.975,99 eura, a tuženik je isplatio iznos od 1.887,99 eura. Iz Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 29. srpnja 2025. proizlazi da je sklopljen između oštećenika FS kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja, kojim je FS ustupio tražbinu tužitelju u iznosu od 88,00 eura. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 88,00 eura sa zateznim kamatama koje tuženik nije podmirio po računu broj 1497/11562/3 od 10. lipnja 2025. a predstavlja razliku u cijeni rada lakirera i limara.

10. Činjenica je da prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je predlagao tuženik: saslušanje svjedoka FS, saslušanje tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje je je ocijenio da izvođenje tih dokaza nije svrsishodno kao i da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju isprava u spisu. Tome je za dodati da sud ima procesno ovlaštenje iz članka 220. stavka 2. ZPP-a odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Time što je prvostupanjski sud odbio izvesti po tuženiku predložene dokaze nije povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje iz članka 14. stavka 2. i članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

11. Prema stavu ovog suda činjenica da tuženik kao osiguravatelj, ne prihvaća visinu satnice rada utvrđene cjenikom tužitelja nije od utjecaja na tuženikovu dužnost da i taj trošak naknadi posebno imajući na umu da tuženik nije iznio činjenicu da je ugovorno ograničio visinu satnice popravka, niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu. Suprotno žaliteljevom mišljenju, tuženik ne može isplatu štete odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je aktivno legitimiran na temelju Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja sukladno članku 88. stavku 1. ZOO-a koji su 29. srpnja 2025. sklopili tužitelj i vlasnik vozila koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Sukladno odredbi članka 80. stavka 1. i članka 81. stavaka 1. i 3. ZOO-a na tužitelja je preneseno predmetno potraživanje i on je novi vjerovnik tuženika.

13. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o tome da oštećenik može slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta prema cjeniku servisa. U odnosu na spornu okolnost razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj prema priloženom cjeniku i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik kao odgovarajuću valja navesti da okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a jer je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Niti je FS, time što je slobodno izabrao servis za popravak svog vozila, povrijedio načela iz članaka 5. i 10. ZOO-a.

14. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da tužitelj cesijom nije preuzeo pravo potraživanja kamate. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, a stavkom 3. istoga članka, da se smatra da su dospjele, a neisplaćene kamate ustupljene s glavnim potraživanjem.

15. Neosnovano tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata smatrajući da zatezne kamate mogu teći od donošenja prvostupanjske presude. Zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu sukladno članku 12. stavku 6. Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 155/23; dalje: ZOOP). U konkretnom slučaju odštetni zahtjev je od 10. travnja 2025., a zatezne kamate je tužitelj zatražio od 18. lipnja 2025., što je prvostupanjski sud i dosudio.

16. Odluka o trošku donesena je u skladu s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a koje tako određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

17. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 30. ožujka 2026.

Sudac

Ivana Mlinarić