Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-717/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3752/2024-7 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3752/2024-7 od 21. ožujka 2025.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženika isplatu iznosa od 4.438,06 eura sa zateznom kamatom.
2 .Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U žalbi ističe da su odredbe čl. 161. -170. Zakona o mirovinskom osiguranju lex specials po pitanju naknade štete nastale isplatom mirovine. Navodi da štetu potražuje od osiguravajuće kuće sukladno članku 164. ZMO kod koje je vlasnik vozila osiguran, odnosno štetu potražuje od samog vlasnika vozila, ako isti nema valjanu policu osiguranja. Zahtjev tužitelja je orginarni zahtjev kao izvorno pravo tužitelja da potražuje štetu od odgovorne osobe u ovom slučaju tuženika kao osiguratelja, a slijedom čega je jedino moguća primjena ZMO. Navodi da odredbe ZMO predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj pretrpi plaćanjem novčanih iznosa svojim osiguranicima kojim je priznato pravo na invalidsku i obiteljsku mirovinu, kao i način obračuna visine štete i od koga tužitelj može zahtijevati naknadu štete. To proizlazi i iz odredbe članka 164. stavak 5 ZMO prema kojoj u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete primjenjuju se odredbe tog Zakona. Pitanje naknade štete koju Zavod pretrpi plaćanjem invalidske i obiteljske mirovine svojim osiguranicima predstavlja posebnu pravnu materiju, pa je stoga ZMO koji detaljno uređuje tu materiju poseban propis i u konkurenciji odredaba ZOOP-a i ZMO, treba primijeniti ZMO. Tužitelj ističe kako je nakon stupanja na snagu ZOOP-a doneseno nekoliko novih Zakona o mirovinskom osiguranju, kao i izmjena i dopuna, te smatra da i razdoblje do 1. siječnja 2019. ne podliježe primjeni ZOOP-a, jer novi zakoni o mirovinskom osiguranju su, ne samo specijalniji propis već i kasniji. Navodi da je odredbom članka 164. stavak 1. ZMO-a iz 2019. utvrđena pasivna legitimacija osiguravajućeg društva i ista upućuje na odredbu čl. 161. ZMO-a te je izričito navedeno da je pravo tužitelja na naknadu štete izvorno pravo čime se sprječava primjena članka 27. ZOOP-a. Kako je tuženik tvrdio da je visina bitno manja, odnosno drugačija od onog što tužitelj tvrdi, to je teret dokazivanja na tuženiku.
4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne obrazlaže o čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.438,06 eura sa zateznom kamatom po osnovi naknade štete koju je tužitelj pretrpio plaćanjem invalidske mirovine osiguraniku IM za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. svibnja 2024.
9.Iz spisa proizlazi:
- da je osiguranik tužitelja DM ( dalje: osiguranik tužitelja ) stradao na radu u prometnoj nesreći dana 5. listopada 2007., kada ga je kolega upravljajući kamionom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, krećući se unazad prignječio na palete,
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa: UP/I-141-02/10-01, Ur. broj: 341-25-05/3-10-112275 od 25. studenog 2010. osiguraniku tužitelja IM kod kojeg je zbog ozljede na radu 50 % i bolesti 50 % nastala profesionalna nesposobnosti za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. studenog 2010.,
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa: UP/I-141-02/10-01, Ur. broj: 341-25-05/3-10-112275 od 10. listopada 2011. osiguraniku tužitelja IM kod kojeg je zbog ozljede na radu 50 % i bolesti 50 % nastala profesionalna nesposobnosti za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. studenog 2010. u iznosu od 671,23 kn,,
- da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. svibnja 2024. Isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 11.095,14 eura od čega potražuje 5.547,57 eura budući da je prometna nesreća uzrok invalidnosti 50 %,
- da je u postupku pred Općinskim sudom u Zaboku broj P-1194/09 povodom istog štetnog događaja te s istom činjeničnom osnovom utvrđeno kako je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak prometne nesreće 20 %, to tužitelj potražuje iznos od 4.438,06 eura
- da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što je osiguranik tužitelja rođen 1953., te bi isti najkasnije 2018. ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, zbog čega tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete u visini 50 % isplaćene invalidske mirovine,
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja izrazivši u bitnom shvaćanje da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 ; dalje ZOOP). Navedeno iz razloga što tuženik kao osiguravajuće društvo nije štetnik (vozač koji je skrivio prometnu nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom članka 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP. Stoga da su neosnovane tvrdnje tužitelja da ima pravo, sukladno odredbi čanka 161. i čl. 164. stavak 1. ZMO na naknadu stvarne štete.
11. Pritom sud prvog stupnja navodi da sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine ali samo u visini razlike između iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku a da nije bilo štetnog događaja i iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje pri čemu je teret dokaza na tužitelju koji u odnosu na odlučnu činjenicu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza a ne na tuženiku koji je osporavao nastanak i visinu utužene štete.
12. Kako tužitelj, na kojem leži teret dokaza, nije u postupku predložio provođenje vještačenja kojim bi se utvrdila visina štete sukladno odredbi čl. 27. ZOOP, to sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev je odbio.
13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
14. Iako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je u konkretnom slučaju teret dokaza postoji li razlika i ako postoji koliko iznosi razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, na tužitelju, navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost odluke.
15. Naime, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Odredbom čl. 164. ZMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti (izvorno pravo na naknadu štete).
16. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
17. Dakle, prema odredbi čl. 27. ZOOP tuženik je obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze nastale ugovorom o osiguranju. Međutim, kada je riječ o izdatku učinjenom na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog bio ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji odgovara tuženik na ime osiguranja štetnika.
18. Vezano za sporno pitanje primjene propisa, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice Rev 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev x -388/18 od 25. kolovoza 2020.) izrazio shvaćanje da se u situacijama kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP-a, primjenjuje taj Zakon.
19. Tuženik u žalbi problematizira primjenu jednog od navedena dva posebna zakona koji uređuju obvezu osiguratelja motornog vozila za naknadu štete Zavodu za mirovinsko osiguranje, s obzirom da kasniji zakon derogira raniji.
20. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da se primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine. Naime, ZOOP uređuje užu problematiku od one propisane ZMO, pa se stoga primjenjuje ZOOP kao posebniji propis. Vezano za žalbene navode tužitelja da je ZMO kasniji zakon, valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 90/2023 od 4. travnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje da je činjenica da je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon koji uređuje tu problematiku u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori te da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je određena odgovornost osiguratelja, da nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 27. ZOOP-a.
21. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da tužitelj isplaćuje osiguraniku invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu 50 %, a dio isplaćene invalidske mirovine koju tužitelj potražuje u ovom postupku, odnosi se upravo na invalidsku mirovinu koja je utvrđena zbog ozljede na radu, proizlazi da ne postoji razlika na koju bi tužitelj imao pravo prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP. Stoga je zahtjev tužitelja pravilno odbijen, a kako je i učinio sud prvog stupnja.
22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 368. stavak. 1. ZPP-a.
U Rijeci 30. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić Margan
