Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-31/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice ĐMM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, uz sudjelovanje mlt. ŠM i mlt. ZM, zastupanih po posebnoj skrbnici JM, zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, radi razvoda braka s mlt. djecom, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob - 253/2025-12 od 9. prosinca 2025. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-253/2025-14 od 16. siječnja 2026., 30. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-253/2025-12 od 9. prosinca 2025. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-253/2025-14 od 16. siječnja 2026. u točkama I.-IV. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke vještaku prof. Veri Lisec Repić, odmjeren je trošak pristupa na glavnu raspravu 10. srpnja 2024. u iznosu od 101,53 eura. Točkom II. izreke vještaku dr. Strahimiru Sučiću odmjeren je trošak pristupa na glavnu raspravu 10. srpnja 2025. u iznosu od 109,64 eura. Točkom III. izreke naloženo je tužiteljici da trošak pristupa na glavnu raspravu dana 10. srpnja 2025. u iznosu od 101,53 eura isplati vještaku prof. Veri Lisec Repić na žiro račun br. [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke naloženo je tužiteljici da trošak pristupa na glavnu raspravu dana 10. srpnja 2025. u iznosu od 109,64 eura isplati vještaku dr. Strahimiru Sučiću na žiro račun br. [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana. Točkom V. izreke odbijeni su zahtjevi vještaka prof. Vere Lisec Repić i dr. Strahimira Sučića za isplatom iznosa preko dosuđenih točkama I. i II. izreke tog rješenja, kao neosnovani.
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja od 16. siječnja 2026. ispravljeno je citirano rješenje suda prvog stupnja u izreci u točkama II ., III. i IV. u dijelu teksta „na glavnu raspravu 10. srpnja 2025.“ na način da ispravno treba stajati „na glavnu raspravu 10. srpnja 2024.“
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u točkama I.-IV. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U donošenju pobijanog rješenja nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP -a u vezi s čl. 381. ZPP-a. Protivno žalbenim navodima, rješenje suda prvog stupnja nije zahvaćeno ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a jer nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Naime, žaliteljica neosnovano smatra da je rješenje nerazumljivo s obzirom da je u izreci odobrena naknada troškova radi pristupa vještaka na ročište 10. srpnja 2025., kada glavna rasprava nije održana, budući da je prvostupanjski sud to otklonio rješenjem od 16. siječnja 2026. i ispravio grešku u pisanju datuma rasprave.
6. Iz obrazloženja rješenja suda prvog stupnja proizlazi da su u predmetnom parničnom postupku sudski vještaci prof. Vera Lisec Repić i dr. Strahimir Sučić, usmeno saslušani na ročištu 10. srpnja 2024. i da je tužiteljica podneskom od 5. lipnja 2024. zahtijevala da se vještaci pozovu na ročište kako bi odgovorili na sporna pitanja. Nadalje, proizlazi da je vještakinja prof. Vera Lisec Repić zatražila troškovnikom predanim na ročištu dana 10. srpnja 2024. trošak pristupa na glavnu raspravu u iznosu od 100,00 eura, putni trošak na relaciji Zagreb-Varaždin-Zagreb u iznosu od 40,13 eura te trošak cestarine u iznosu od 7,40 eura, a vještak dr. Strahimir Sučić je zatražio trošak pristupa na glavnu raspravu u iznosu od 100,00 eura i putni trošak na relaciji Zagreb-Varaždin-Zagreb u iznosu od 55,64 eura. Prvostupanjski sud pozivom na čl. 24. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ br. 38/14, 123/15, 29/16, 61/19 i 21/22- dalje: Pravilnik) te Cjenik naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka (dalje: Cjenik) utvrđuje da vještaci imaju pravo na naknadu materijalnog troška koji je nastao korištenjem vlastitog vozila u visini od 2,00 kn po prijeđenom kilometru (0,27 eura), kao i stvarni trošak cestarine te odmjerava vještakinji Lisec Repić zatraženi iznos od 40,13 eura te trošak cestarine u iznosu od 7,40 eura, a vještaku Sučiću odmjerava putni trošak u iznosu od 55,64 eura te pozivom na Cbr.2 toč.3 Cjenika i 24. st.2. Pravilnika odmjerava nagradu vještacima u iznosu od 54,00 eura.
7. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su troškovi stalnih sudskih vještaka opravdani u iznosima koje je prvostupanjski sud odmjerio, sukladno čl. 24. Pravilnika i Cbr. 2. Cjenika, koji je sastavni dio Pravilnika, a kojim je između ostalog određeno pravo na nagradu za pristup vještaka na glavnu raspravu te čl. 28. st. 3. i 29. Pravilnika koji regulira naknadu putnog troška korištenjem osobnog automobila. Budući da je prvostupanjski sud pozvao vještake na ročište za glavnu raspravu radi očitovanja na prigovore tužiteljice, kojom prilikom su isti obrazlagali nalaz i mišljenje te odgovarali na dodatna pitanja, to su i prema ocjeni ovog suda pravilno utvrđeni osnovanim putni troškovi vještaka kao i nagrada vještacima u naznačenim iznosima. Tužiteljica u žalbi neosnovano tvrdi da vještacima ne pripada zasebno putni trošak jer da su vještaci doputovali zajedno budući da u postupku to nije utvrđeno.
8. Tužiteljica nadalje neosnovano prigovara da vještaci nemaju pravo na zasebno iskazani trošak pristupa na raspravu jer su vještaci sukladno čl. 260. st. 2. ZPP-a dužni iznijeti mišljenje na raspravi. Naime, nije sporno da su vještaci u postupku dostavili pisani nalaz i mišljenje te su potom na ročištu usmeno obrazložili dano mišljenje, sve u smislu čl. 260. st. 1. i 2. ZPP-a pa je pravilno tužiteljica obvezana na plaćanje predmetnih troškova jer se radi o jedinstvenom trošku provođenja dokaza vještačenjem. Pored toga, okolnost na koju se ukazuje u žalbi, da je tužiteljica obvezana na plaćanje troškova vještaka po proteku više od godine dana od održanog ročišta za glavnu raspravu od 10. srpnja 2024., nije od utjecaja na obvezu tužiteljice da nadoknadi trošak vještacima prema odredbi čl. 153. st. 4. ZPP-a kojom je propisano da ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku.
9. Slijedom izloženog, žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a.
10. Rješenje suda prvog stupnja u točki V. izreke nije pobijano te ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci 30. ožujka 2026.
Sutkinja
Barbara Bosner
