Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-164/2024-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženice DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-4/2020 od 19. rujna 2022., 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-4/2020 od 19. rujna 2022.
II Strankama se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom je presudom u toč. I. izreke djelomično usvojen tužbeni zahtjev radi naknade štete te je naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 3.368,50 kn/447,08 eur sa zateznom kamatom, te je u istoj točci izreke očito odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim iako je to propušteno navesti u toč. I. izreke. U točki II izreke naloženo je tuženici da isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka od 3.444,00 kn/457,10 eur sa zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske presude žale se obje stranke u dijelovima u kojima nisu uspjele u parnici, pri čemu se tužitelj poziva na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), a tuženica na pogrešnu primjenu materijalnog prava. U bitnome obje stranke smatraju da je ona druga isključivo odgovorna za nastanak prometne nezgode zbog čega predlažu žalbe uvažiti i presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Stranke nisu odgovorile na žalbe.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Radi se o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP u kojem nije dopušteno pozivanje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema odredbi čl. 467. st. 2. ZPP, pa je utoliko pozivanje tužitelja na taj žalbeni razlog izvan žalbenog razmatranja. Tužitelj se poziva i na ostvarenu apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uz tvrdnju kako njome nije odlučeno o cjelovitom zahtjevu tužitelja. Naime, iz razloga pobijane odluke slijedi kako je sud prvog stupnja odlučio o odgovornosti stranaka za nastanak nezgode, o tome je dao jasne, provjerljive i neproturječne razloga, pa sama okolnost da je u izreci propustio navesti dio zahtjeva kojeg odbija, iako je evidentno na taj način postupio ne dovodi do ostvarenja bitne povrede na koju se poziva žalitelj. Kako nije ostvarena ni jedna druga povreda na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP presudu je moguće ispitati.
6. Predmet spora predstavlja zahtjev radi naknade imovinske štete nastale na motociklu u vlasništvu tužitelja, koja prema nalazu vještaka po osnovi popravka opravdano iznosi 6.737,00 kn. Činjenice vezane za donošenje ocjene o osnovanosti zahtjeva među strankama nisu sporne, niti se mogu pobijati žalbama u sporu male vrijednosti.
7. Nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako se nezgoda dogodila na način da je tuženica neoprezno, bez provjere i držeći u ruci mobitel prelazila kolnik ceste izvan obilježenog pješačkog prijelaza, kada je tužitelj kao maloljetna osoba upravljajući mopedom pri brzini većoj od dopuštene (56 km/h), a za koji moped (većeg obujma motora) nije imao vozačku dozvolu, naletio na pješakinju. Nezgoda se dogodila u ranim jutarnjim satima na ravnoj dionici ceste s dvije kolničke trake za isti smjer, pri čemu se u desnoj (unutrašnjoj traci) kretala kolona vozila niskom brzinom, dok je mjesto naleta bilo u paralelnoj traci koja je u tom trenutku bila slobodna za prolaz. Na temelju je takvog stanja stvari sud prvog stupnja ocijenio kako su oba sudionika nezgode postupila protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine NN67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 dalje: ZSPC) odnosno tužiteljica protivno čl. 124. st. 1. i čl. 129. st. 1. ZSPC jer je prelazila kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, niti se uvjerila da istog može preći na siguran način, te tuženik koji nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na prometnici upravljajući vozilom brzinom iznad dopuštene čime je prekršio odredbu čl. 53. ZSCP, ali i odredbu čl. 217 st. 1. toč. 2. istog Zakona jer je upravljao vozilom za koje nije imao valjanu vozačku dozvolu. Sud prvog stupnja u primjeni odredbi o objektivnoj odgovornosti iz 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje u tekstu: ZOO) ocjenjuje kako su obje stranke odgovorne za nastanak nezgode, a time i štete, u istom opsegu odnosno 50% svaka, pa u tom dijelu usvaja tužbeni zahtjev, dok u preostalom dijelu istog odbija.
8. Obje stranke smatraju kako okolnosti nezgode govore u prilog zaključku o isključivoj odgovornosti drugog sudionika nezgode jer je njegovo/njezino ponašanje uzrokom nastanka štete. Stoga drže da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o postojanju suodgovornosti.
9. Ovaj se sud ne bi složio sa pravnim stajalištem žalitelja, već protivno tome smatra kako je sud prvog stupnja pomnom analizom dokaznog postupka i svih okolnosti slučaja donio zakonitu odluku. Naime, oba su se sudionika nezgode ponašala neodgovorno, svjesno kršeći prometne propise. Tuženica je kao pješak počela prelaziti kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, ne provjeravajući stanje na prometnici prije i tijekom prijelaza kolnika (držala mobitel u ruci) i to u vrijeme jutarnjih gužvi na prometnici, na kojoj je štoviše stajala ili se sporo kretala kolona vozila. Stoga bez osnove tvrdi da bi prometno ponašanje vozača mopeda isključilo njezine pogreške u prometu odnosno odgovornost za nastanak štete do koje ne bi došlo da nije stupila na kolnik na zabranjenom mjestu. S druge strane, tužitelj je u vrijeme nastanka nezgode upravljao mopedom veće snage od one dopuštene za maloljetne osobe zbog čega i nije imao vozačku dozvolu izdanu za tu kategoriju vozila, te ne vodeći računa o gustoći prometa pri jutarnjim odlascima na posao, prometnoj situaciji (kolona vozila u paralelnoj traci), vozio brzinom većom od dopuštene, a svakako neprilagođenom konkretnim uvjetima na prometnici. Da je prilagodio brzinu kretanja takvoj prometnoj situaciji, a što je svakako trebao kada je u pitanju kolona vozila i gust promet tijekom kojeg vozači moraju računati na nastanak iznenadnih situacija, nalet na tuženicu bio bi izbjegnut.
10. Treba uzeti u obzir da je tužitelj kao osoba koja je upravljala vozilom imalac opasne stvari u smislu odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO. Za štete koje nastaju u vezi sa opasnom stvari, a što vozilo u pokretu svakako jest, zakonom je ustanovljena predmnijeva uzročnosti odnosno da šteta potječe od te stvari. Tužitelj nije dokazao da bi uzrok štete potjecao od isključive radnje oštećenice uslijed čega bi se oslobodio odgovornosti. Naprotiv pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da neprilagođena vožnja uvjetima na prometnici, prekoračenje brzine i upravljanje vozilom za koje nije bio osposobljen, govore u prilog njegove odgovornosti u visini od 50%. Imaoci opasne stvari moraju biti svjesni da predstavljaju povećani rizik za okolinu jer mogu uzrokovati teške posljedice po život i zdravlje ljudi, zbog čega su kriteriji za njihovu odgovornost stroži, što je sud prvog stupnja prepoznao i donio zakonitu odluku sukladno odgovornosti tužitelja i doprinosu tuženice.
11. Iz tih su razloga žalbe stranaka odbijene kao neosnovane i presuda je suda prvog stupnja potvrđena u njenom dosuđujućem i odbijajućem dijelu sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.
12. Zakonita je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2. i 155. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i sukladno postignutom uspjehu stranaka u postupku, pri čemu je sud prvog stupnja pravilno vodio računa da se postupak pretežito vodio u vezi osnove tužbenog zahtjeva, zbog čega visina istog (postavljena u nešto višem iznosu od usvojenog) nije od presude važnosti za donošenje drugačije odluke o troškovima kako to u žalbi tvrdi tuženica. Stoga su i u ovom dijelu žalbe stranaka odbijene i odluka o troškovima potvrđena sukladno odredbi čl. 380. st. 2. ZPP.
13. Stranke nisu uspjele u žalbenom postupku pa ne ostvaruju pravo na naknadu troška istog.
U Rijeci 30. ožujka 2026.
Sutkinja
Tajana Polić
