Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-97/2023-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ingrid Bučković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Daniji Budimir, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Eos Matrixa d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju PU, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-392/2022-12 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-392/2022-12 od 8. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine od 25. svibnja 2022. na temelju obične zadužnice od 15. travnja 2009. ovjerene od javnog bilježnika Branke Rački, br. ovjere: OV-2721/2009., uz nalog tuženiku da tužiteljici vrati iznos od 10.326,98 kn, neosnovano stečen temeljem predmetne zadužnice, a odbija se i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

2. Žalbu protiv te presude podnosi tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno podredno preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud utvrđuje:

-da je tužiteljica zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr- 2122/2022 od 21. srpnja 2027. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenom, iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, dalje OZ) te je pravodobno, 19. kolovoza 2022. podnijela predmetnu tužbu,

-da tužiteljica, zadužnicom od 15. travnja 2009., kao korisnik kredita ili izdavatelj dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika Societe Generale – Splitska banka d.d. (dalje Banka) iz ugovora o kreditu/sporazuma o osiguranju broj 45968/09 od 16. travnja 2009., u iznosu od 25.000,00 eur u protuvrijednosti kuna, s redovnom kamatom stopom od 8,49 % godišnje, promjenjivom, a koji se otplaćuje u 120 mjesečnih rata, s time da svaka dospijeva 10-tog dana u mjesecu, a zadnja dospijeva 10. travnja 2019., sve uećvano za ugovorene redovne kamate, zakonske zatezne kamate… i to na način da se zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa isplaćuje vjerovniku, pri čemu je vjerovnik ovlašten sam odrediti iznose i rokove dospjelosti tražbine,

- da je Banka 12. studenoga 2014. podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za zapljenu računa temeljem navedene zadužnice, a prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje do 2. lipnja 2015. naplaćeno je po ovrhovoditelju ukupno 8.031,66 kuna (3.311,93 kn kamata i 4.719,73 kn glavnice,

- da je prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje OV-2721/2009-Z002 od 20. lipnja 2022. po istoj zadužnici primljenoj 19. svibnja 2015., u razdoblju od 20. srpnja 2015. do 1. ožujka 2016. po Banci, kao ovrhovoditelju naplaćeno 6.363,73 kuna kamata, a u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 20. lipnja 2018. 10.326,98 kuna (1.543,04 kn kamata i 8.783,94 kn glavnice), odnosno ukupno 9.030,44 kn glavnice i 7.906,77 kn kamata, te da je na specifikaciji upisana i primjedba - "nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a,

- da je Banka, pozivom na plaćanje/otkazom ugovora o kreditu od 24. kolovoza 2017. , obavijestila tužiteljicu da se po predmetnom ugovoru o kreditu ne pridržava ugovornih obveza te dospjele, a nepodmirene obveze na dan 1. kolovoza 2017. da iznose 5.622,73 eur, uz napomenu kako će ukupan iznos zakonskih zateznih kamata biti uvećan mjesečnim pripisom počevši od 2. kolovoza 2017. do cjelokupnog namirenja, s tim da nedospjela glavnica iznosi 6.616,16 eur, i poziva se tužiteljicu da u roku od 15 dana uplati dospjele, a nepodmirene obveze, uz upozorenje da se u protivnom opisan dopis ima smatrati otkazom ugovora o kreditu, uz otkazni rok od 15 dana, čime će cjelokupni ostatak glavnog duga (nedospjela glavnica) zajedno s ostalim ugovorenim teretima i troškovima dospjeti na naplatu,

- da je tuženik kao cesionar s Bankom, kao cedentom, sklopio ugovor o cesiji br. S047/2017., predmetom kojeg je i cedentova tražbina prema tužiteljici,

- da je tuženik 25. svibnja 2022. podnio protiv tužiteljice Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu od 19. svibnja 2022. na temelju predmetne zadužnice sa specifikacijom, u kojoj obavještava Agenciju o navedenom ugovoru o cesiji, navodi da je navedeni ugovor o cesiji s dodatkom I. u Agenciji pohranjen od 20. studenoga 2019., te s obzirom da se predmetna osnova nalazi u FINA-i, moli da se osnova ponovno vrati u redoslijed naplate i to na način da se zaplijeni preostali iznos duga od 10.665,52 eur (preostala glavnica) s daljnjim obračunom zatezne kamate od 19. svibnja 2022. - 1.378,09 eur redovne kamate i 2.880,74 eur zatezne kamate.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime u presudi su, temeljem analiziranih i obrazloženih dokaza izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi da se prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a, u vezi sa čl. 52. st. 5. OZ-a, tužba kojom se pokreće parnica na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu te da sud može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima. Stoga da su irelevantni navodi tužiteljice o trpljenju nenadoknadive štete i upisivanju na tzv. "crnu listu" u financijskim institucijama.

7. U odnosu na predmetnu ovršnu ispravu – zadužnicu koju je 15. travnja 2009. izdala tužiteljica radi naplate tražbine vjerovnika – Banke iz ugovora o kreditu broj 45968/09 od 16. travnja 2009., na kojoj ovjeren potpis tužiteljice, sukladno odredbama čl. 183. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 I 67/08), ističe da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

8. Prvostupanjski sud razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a (aktivna odnosno pasivna legitimacija) pravilno ocjenjuje neosnovanim.

9. Naime, tuženik je kao cesionar s Bankom kao cedentnom sklopio ugovor o cesiji te je na njega, sukladno čl. 80. st. 1. ZOO-a prešla i predmetna tražbina, kao i sva sporedna prava (čl. 81. ZOO-a) te je ovlašten ostvariti tako stečeno pravo u odnosu na tužiteljicu.

10. Prvostupanjski je sud pravilno otklonio i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

11. Pozivom na čl. 215. st. 1. ZOO-a prvostupanjski je sud pravilno istaknuo da zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ne od dana izdavanja zadužnice, kako ističe tužiteljica, s time da prema odredbi čl. 216. ZOO-a, zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

12. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je Banka, kao ovlaštenik tražbine koju je tuženik preuzeo, pravodobno, sukladno ovlaštenju iz čl. 183. tada važećeg Ovršnog zakona, 12. studenog 2014. dostavila na naplatu predmetnu zadužnicu radi naplate dospjelih a neisplaćenih obveza tužiteljice te do podnošenja zadužnice na naplatu tražbina tuženika nije bila u zastari.

13. Valja istaknuti da do izvršenja osnove za plaćanje nije došlo budući da nije bilo sredstava na računu dužnika te FINA predmetnu osnovu evidentirala u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje.

14. 1. siječnja 2011. stupio je na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (“Narodne novine” br. 91/10 dalje ZPONS) kojim je provedba izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima povjerena Financijskoj agenciji te je određeno da će tim danom Financijska agencija preuzeti od banaka osnove za plaćanje upisane u njihovim očevidnicima po kojima postupak ovrhe, odnosno postupak osiguranja još uvijek traje, s time da se u osnove za plaćanje ubrajaju i zadužnice (čl. 32. st. 1. i čl. 33. ZPONS-a).

15. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je prekid zastare nastao podnošenjem zadužnice na naplatu, a koji prekid zastarijevanja traje sve do okončanja postupka, do kojeg dolazi ili povlačenjem zadužnice s naplate ili namirenjem na temelju iste ( čl. 29. st. 3. Zakona o platnom prometu u zemlji – Narodne novine br.117/01,132/06,91/10 i 133/09 te čl. 4. do 11. ZPONS-a).

16. U konkretnom slučaju, kao što je navedeno, prednik tuženika je temeljem predmetne zadužnice prvi zahtjev za izravnu naplatu podnio 12. studenoga 2014. radi naplata do tada dospjelih tražbina, a drugi puta je to učinio 19. svibnja 2015., radi naplate daljnjih dospjelih tražbina. Nakon toga, prednik tuženika je pozivom od 24. kolovoza 2017. pozvao tužiteljicu na plaćanje do tada dospjelih obveza s upozorenjem da će se, ukoliko tužiteljica te obveze ne podmiri u roku od 15 dana taj dopis smatrati otkazom ugovora o kreditu, čime će cjelokupni ostatak duga (nedospjela glavnica), zajedno sa sporednim tražbinama dospjeti na naplatu.

17. Kako je, zbog nepostupanja tužiteljice za isplatom tražbine, ugovor o kreditu raskinut 8. rujna 2017. te je, prema odredbi čl. 11.3. ugovora o kreditu cjelokupni neotplaćeni iznos kredita s pripadajućim kamatama I troškovima dospio na naplatu danom isteka otkaznog roka, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je upravo od tog dana počela teći i zastara za taj preostali iznos.

18. Kako je tuženik za taj preostali iznos, a temeljem predmetne zadužnice, zatražio od FINA-e izravnu naplatu 25. svibnja 2022., pravilan je stav prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine, budući da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

19. Dodaje se da se prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom pred sudom li drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. Podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji nepobitno predstavlja radnju kojim se zastara prekida. Prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

20. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog prava, osnovano odbio tužbeni zahtjev te je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

21. Tužiteljici, budući da nije uspjela u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbe (čl. 166., u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 30. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec