Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-715/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Kešini i Mariu Jankoviću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika: 1. OO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Miljenki Balaško, odvjetnici iz Zagreba, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj P-1209/2022 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe 1. tuženice OO i 2. tuženika MO ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj P- 1209/2022 od 27. siječnja 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženicima da isele iz dijela nekretnine, potkrovlja odnosno zadnje etaže(kata) kuće prema snimci izvedenog stanja učinjenog od ovlaštenog diplomiranog inžinjera građevinarstva ČO, kako je navedeno u izreci te presude, na način da tužiteljima predaju ključeve od predmetnog dijela nekretnine.

2. U točki 2. izreke naloženo je prvotuženici i drugotuženiku da tužiteljima naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.767,00 eura s zateznom kamatom po stopi s tijekom kako je navedeno u izreci te presude.

3. Protiv te presude žale se prvotuženica i drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Tuženici smatraju da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da postupak koji se vodi kod istog prvostupanjskog suda, povodom protutužbenog zahtjeva ovdje tuženika pod brojem P- 997/2023, ne predstavlja prethodno pitanje za razrješenje ove pravne stvari u postupku iseljenja. Tuženici smatraju da postoji valjani i zakonski razlog za prekid ovog postupka jer ukoliko se utvrdi kako je prvotuženica suvlasnica sporne nekretnine, tada tužitelji nemaju zakonsko pravo iste iseliti iz predmetne nekretnine. Navode da je posjednica sporne nekretnine NO uvela tuženike kao i njihovu djecu BO i ĆO u posjed predmetne nekretnine i istima nikad nije predmetni posjed na bilo koji način uskratila ili zabranila, pa tuženici između ostalog ispunjavaju uvjete iz članka 163. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV). Tuženici smatraju, obzirom da se vodi postupak u kojem je pravna osnova utvrđenje da sporna nekretnina pedstavlja bračnu stečevinu između bračnih drugova EO i UO, kako je sud prvog stupnja prvotno trebao odlučiti o tom zahtjevu kako bi na tako utvđenim činjenicama mogao izvesti zaključak koji se odnosi na ovu pravnu stvar iseljenja. Obzirom da su stranke rodbinski povezane, navode kako je prvotužiteljica znala kako sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njezini roditelja tako da ista nekretninu nije stekla u dobroj vjeri. Konačno, iskaz prvotužiteljice u dijelu gdje navodi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju s majkom zaključila iz razloga što je njena majka EO htjela spornu nekretninu ostaviti upravo njoj, a ne i njezinoj sestri, ovdje prvotuženici, ukazuje da je ugovor fiktivan, zaključen isključivo iz razloga kako ovdje prvotuženica ne bi dobila dio nekretnine koji joj pripada po zakonu. Pogrešnim smatraju i utvrđenje da je prvotuženica znala kako je predmetna nekretnina bila samovlasništvo njezine majke EO. Pri tome da sud nije uzeo u obzir da je prvotuženica pravno neuka osoba i kako se vodila činjenicom da su njezini roditelji za cijelo vrijeme njezinog posjeda nekretnine govorili kako je nekretnina njihova, zajedničko vlasništvo te kako će nakon njihove smrti istu naslijediti ona i prvotužiteljica.

5. Predlažu pobijanu presudu preinačiti da način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži tužiteljima naknaditi tuženicima parnične troškove.

6. Tužitelji u odgovoru na žalbu u bitnom navode da su suvlasnici predmetne nekretnine a što je razvidno iz vlasničkog lista, dok prvotuženica nikad nije bila vlasnica predmetne nekretnine te nema pravnu osnovu za isticanje prigovora protiv zahjeva vlasnika za iseljenje tuženika iz predmetnog dijela nekretnine te predaje istog dijela u posjed tužiteljima. Također da je tvrdnja o ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su zaključili tužitelji sa EO dana 10. rujna 2021. iz razloga što predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu EO i pokojnog UO paušalna te nema nikakvo pravno uporište. Navode da je prvotuženica vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog UO jer ista je sudjelovala u ostavinskom postupku koji se vodio pred javnim bilježnikom Ivanom Adžija kao sudskim povjerenikom Općinskog suda u Zagrebu , Stalna služba u Zaprešiću pod poslovnim brojem O 694/2021, UPP-OS-67/2021, a u kojem postupku je dana 13. travnja 2021. doneseno rješenje o nasljeđivanju koje je istog dana postalo pravomoćno.

7.Predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupanja potvrditi.

8. Žalba je osnovana.

9. U provodenom postupku je utvrđeno:

-da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo provotužiteljice u 3/4 dijela i drugotužitelja u 1/4 dijela, a na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. rujna 2021.,

- da je dana 10. rujna 2021. između prvotužiteljice i drugotužitelja kao davatelja uzdržavanja i EO, kao primateljice uzdržavanja sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju a prema kojem je primateljica uzdržavanja, davatelljima uzdržavanja ostavila predmetnu nekretninu,

- da je EO u trenutnku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama bila upisana kao samovlasnik predmetne nekretnine,

- da su stranke u suposjedu predmetne nekretnine, pri čemu tužitelji imaju posjed prizemlja, a tuženici posjed potkrovlja predmetne nekretnine,

- da je otac prvotužiteljice i prvotuženice UO umro **.**.2021.

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Adžije broj O-694/2021 od 30. travnja od 2021. godine utvrđeno da ostavinsku imovinu pokojnog UO čine pokretnine pobliže navedene u izreci tog rješenja, a kao nasljednici su proglašene supruga EO i kćerka OO, ovdje provotuženica,

- da su tuženici tijekom postupka podnijeli protutužbu kojom traže utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zatim utvđenje da je pokojni UO stekao 3/4 dijela nekretnina u Svetom Jurju te da navedeni suvlasnički dio predstavlja njegovu ostavinsku imovinu.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da su prvotužteljica i drugotužitelj suvlasnici predmetne nekretnine, a koju prvotuženica i drugotuženik koriste bez valjane pravne osnove. Stoga pozivom na odredbu članka 161. ZV-a donosi pobijanu presudu.

11. Pritom isticanje prigovora tuženika da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan, odnosno da treća osoba ima suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini po stavu suda prvog stupnja ne predstavlja valjanu osnovu temeljem koje bi u ovom postupku tuženici spriječili ostvarenje prava tužitelja da uđu u cijelosti u posjed svoje nekretnine.

12. Navedeno obrazlaže time što će takvi prigovori biti raspravljani u posebnom parničnom postupku.

13. Činjenična i pravna utrđenja suda prvog stupnja za sad se ne mogu prihvatiti.

14. U ovoj parnici tužitelji su tužbenim zahtjevom zatražili predaju u posjed odnosno iseljenje tuženika iz dijela nekretnine potkrovlja odnosno zadnje etaže kuće.

15. Tuženici u odgovoru na tužbu su istakli prigovor da se radi o zajedničkoj imovini bračnih drugova NO u 1/4 i pokojnog UO u ¾ dijela, da suvlasnički dio sada pokojnog UO predstavlja njegovu ostavinsku imovinu, te da je ugovor o dosmrtnom uzdržavnju ništetan.

16. Navedene prigovore tuženici su istakli u formi protutužbe tražeći da se utvrdi da je pokojni UO stekao pravo vlasništva u 3/4 dijela predmetne nekretnine, da se utvrdi da suvlasnički dio pokojnog UO predstavlja njegovu ostavinsku imovinu, te da se utvrdi da je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

17. Pogrešno je sud prvog stupnja ocijenio da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog UO veže prvotuženicu u odnosu na opseg ostavinske imovine. Naime, predmetna nekretnina nije raspravljena u ostavinskom postupku iza pokojnog UO, pa pravomoćno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 694/2021 od 13. travnja 2021. ne spriječava prvotuženicu da pokrene parnicu radi utvrđenja da ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, odnosno da pripada ostavitelju kao ostavinska imovina.

18. Zbog pogrešnog pravngo shvaćanja suda prvog stupnja da rješenje o nasljeđivanju veže prvotuženicu glede opsega ostavinske imovine, sud nije niti utvđivao činjenice na okolnosti da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pokojnog UO i EO.

19. Pri tom treba ukazati da je odredbom članka 361. stavak 2. Obiteljskog zakona( (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ), istovjetno odredbi člana 363. stavak 2. Obiteljskog zakona(Narodne novine 162/98), koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999. do 22. srpnja 2003., propisano da se danom primjene ovog zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima. Navedenim se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Stoga se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja zajednice kada je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima(Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 24/94-dalje ZBPO) primjenjuju s odredbe navedenog zakona. U skladu s odredbom članka 277. ZBPO, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina, dok je sukladno odredbi članka 248. Obiteljskog zakona bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

20. Dakle, pravnim institutom bračne stečevine koji je stupio na mjesto instituta zajedničke imovine, obuhvaćen je isti sadržaj (imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine). Promjena je u obliku vlasništva koji zakon na tako stečenoj imovini priznaje bračnim drugovima. Prema ZBPO bračni drugovi su na zajedničkoj imovini imali pravo zajedničkog vlasništva u kojem njihovi udjeli u toj imovini nisu bili određeni, iako su odredivi i utvrđuju se prema kriteriju doprinosa bračnih drugova u stjecanju te imovine prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, dok prema Obz-u bračni drugovi na bračnoj stečevini imaju pravo suvlasništva u jednakim dijelovima gdje je relevantan doprinos bračnog druga, ako bračnim ugovorom nije drugačije određeno.

21. Nadalje, odredbama članka 161. stavak 3. i članka 163. ZV-a, uređeni su prigovori kojima se tuženik može suprotstaviti zahtjevu vlasnika na predaju nekretnine, a koji prigovori negiraju ili ukidaju, odnosno zaustavljaju takav zahtjev.

22. Imajući na umu da je pravo vlasništva tužitelja upisano u zemljišnim knjigama vrijedi predmnijeva istinitosti upisa, prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, a zemljišne knjige s izvacima uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava - prema odredbama članka 8. stavak 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24), s time da je dopušteno dokazivati da ono što sadrže nije istinito,

23. U smislu članka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP), kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. ( stavak 1.) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. (stavak 2.)

24. Pitanje valjanosti ( ništetnosti ) ugovora na temelju kojeg su (uknjižbom) tužitelji stekli pravo vlasništva prijeporne nekretnine ima značaj prethodnog pitanja o kojemu je riječ u odredbi članka 12. stavak 1. ZPP-a, dok prigovor da upis tužitelja u zemljišnim knjigama nije istinit i temelji se na ništetnom pravnom poslu ima značaj jednog od prigovora iz odredaba članka 161. stavak 3. i članka 163. ZV-a, prigovora koji negira zahtjev tužitelja da im se kao vlasnicima nekretnine ova preda u posjed.

25. S time u vezi, u ovome postupku istaknute prigovore tuženika trebalo je raspraviti i na njih odgovoriti ili za odgovor na pitanje je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan, odnosno je li predmetna nekretnina zajednički stečena imovina bračnih drugova ili bračna stečevina trebalo "pričekati" da o njima odluči sud u parnici u kojoj su samo oni predmetom spora dakle prekinuti ovaj postupak do pravomoćnosti odluke u toj parnici. Samo takav pristup tuženicima bi omogućio ostvarenje onog na što imaju pravo, suprotstaviti se s uspjehom zahtjevu tužitelja.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem, te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

27. Iz navedenih razloga valjalo je presudu suda prvog stupnja ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 370 ZPP-a.

U Rijeci 30. ožujka2026

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić- Margan