Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-528/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. OP (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 2. FP (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanih po punomoćniku Tvrtku Dobriniću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Opća bolnica Dubrovnik (OIB 75970517069), Dubrovnik, dr. Mišetića 2, zastupanog po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn - 3055/2020-10 od 31. siječnja 2022., na sjednici vijeća 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3055/2020-10 od 31. siječnja 2022., osim u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura sa zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba 1. i 2. tužitelja i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura sa zateznim kamatama, te se sudi:

„Nalaže se tuženiku nadoknaditi 1. tužitelju OP i 2. tužiteljici FP parnični trošak u iznosu od 199,08 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku solidarno isplatiti na ime naknade imovinske štete daljnji iznos mjesečne rente od 998,40 kn mjesečno počevši od 1. veljače 2019. pa do 26. veljače 2020., a koji obroci dospijevaju svakog 1-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim od tuženika solidarno potražuju daljnju isplatu mjesečnog iznosa rente u iznosu od 1.800,00 kn za razdoblje od 1. veljače 2019. do 26. veljače 2020. Točkom III izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnose obje stranke.

2.1. Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu točke II i III izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki I izreke i odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka tuženika u točki III izreke zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka, a žalba tuženika nije osnovana.

5. U postupku nije sporno da je predniku tužitelja SP tuženik bio dužan plaćati mjesečnu rentu s osnova tuđe pomoći i njege na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn -2864/13 u iznosu od 1.800,00 kn mjesečno prema cijeni sata tuđe pomoći i njege od 15,00 kn i potrebi tuđe pomoći i njege od 120 sati mjesečno.

5.1. Prednik tužitelja je podnio tužbu 30. siječnja 2019. radi povećanja rente s obzirom da su se promijenile okolnosti koje utječu na cijenu 1 sata tuđe pomoći i njege, a tijekom postupka je preminuo **.**.2020. U nastavku postupka, tužitelji kao nasljednici DP tužbenim zahtjevom zahtijevaju na ime naknade imovinske štete umjesto rente dosuđene citiranom pravomoćnom i ovršnom presudom u iznosu od 1.800,00 kn mjesečno iznos od 2.798,40 kn za razdoblje od podnošenja tužbe do smrti njihovog prednika.

5.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik obvezan citiranom pravomoćnom i ovršnom presudom na plaćanje mjesečnog iznosa rente te da se u ovom sporu ne može braniti prigovorima da nije odgovoran za štetu , već da se na temelju takvih prigovora može zahtijevati ponavljanje postupka u kojem je oštećeniku utvrđeno pravo na naknadu takve štete. Nadalje, prvostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da tuženik ne može isticati prigovore da predniku tužitelja više nije potrebna renta s naslova tuđe pomoći i njege , već da može istaknuti zahtjev da se njegova obveza snizi ili ukine u smislu čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje:ZOO), međutim da tuženik nije istaknuo taj zahtjev zbog čega prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge stranaka usmjerene na utvrđivanje je li predniku tužitelja bila još uvijek potrebna tuđa pomoć i njega u vidu rente.

6.3. U odnosu na visinu cijene sata tuđe pomoći, prvostupanjski sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc .Zrinku Ručeviću utvrdio da je u vrijeme donošenja citirane presude visina mjesečne rente bila određena prema cijeni sata tuđe pomoći i njege od 15,00 kn, s time da je prema pribavljenim podacima o prosječnim mjesečnim neto primanjima NKV radnika u Gradu Zagrebu utvrđena neto satnica 1 sata tuđe pomoći i njege od veljače 2019. pa nadalje u iznosu od 23,32 kn.

6.4. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na čl. 1096. ZOO-a je utvrdio da su se znatnije promijenile okolnosti od onih koje su bile relevantne pri donošenju prijašnje odluke jer je neto satnica 1 sata tuđe pomoći i njege povećana za nešto više od 55% slijedom čega je zaključio da bi predniku tužitelja pripadala renta u iznosu od 2.798,40 kn, međutim kako je oštećenik preminuo, to da je njegovo pravo prestalo u smislu čl. 1097. st. 1. ZOO-a. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio vjerodostojnim navode umješača prema kojem su se obveze proizašle iz pravomoćne i ovršne presude uredno podmirivale oštećeniku te je zaključio da je prednik tužitelja primio pravomoćno dosuđene mjesečne iznose rente od 1.800,00 kn za svaki mjesec do trenutka svoje smrti, pri čemu je zaključio da tužitelji mogu zahtijevati samo razliku između iznosa dosuđenog pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom do iznosa koji im pripada na temelju promijenjenih okolnosti, odnosno razliku od 998,40 kn te stoga prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu te razlike u utuženom razdoblju, dok u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.800,00 kn mjesečno u istom razdoblju. Odluku o parničnom trošku, prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 4. ZPP-a te je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, cijeneći da su tužitelji uspjeli u odnosu na osnovu svoj zahtjeva, dok da je uspjeh tužitelja u odnosu na visinu 35%.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP -a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP -a, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

8. Tuženik sadržajem žalbe neosnovano tvrdi da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 213. st. 1. i čl. 12. st. 1. ZPP-a. Tuženik naime pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao odrediti prekid postupka do okončanja postupka povodom podnesene revizije u predmetu Pn-2864/13 jer to nije razlog za prekid postupka u smislu citirane zakonske odredbe. Parnica Pn-2864/13 je pravomoćno dovršena donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2587/16-4 od 15. lipnja 2018. te je time pravna osnova zahtjeva prednika tužitelja pravomoćno utvrđena, dok tuženik nije ni podnio zahtjev za ukidanje rente predniku tužitelja, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu te je pravilno odbio dokazne prijedloge tuženika predložene na okolnost osnove odgovornosti tuženika jer se ukazuju suvišnim iz razloga koji su navedeni u prethodnoj točki. Na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

10. Odredbom čl. 1097. st. 1. ZOO-a propisano je da pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja ne može se prenijeti na drugu osobu. Prema st. 2. čl. 1097. dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti na drugoga ako je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom.

11. Odredba čl. 1097. st. 2. ZOO-a ne sprečava nasljeđivanje iznosa naknade imovinske štete zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja koji su dospjeli do dana oštećenikove smrti. Dospjeli iznosi imovinske štete koji su dospjeli do trenutka oštećenikove smrti prelaze na njegove nasljednike, kao dio ostavinske imovine i nemaju značenje rente. Konkretno to znači da tužiteljima kao zakonskim nasljednicima iza pok. DP pripada pravo na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koju bi on bio ostvario od podnošenja tužbe do njegove smrti, na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, u visini razlike pravomoćno dosuđenog iznosa rente od 1.800,00 kn i rente koja bi mu pripala zbog povećanja troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.798,40 kn, odnosno u mjesečnom iznosu od 998,40 kn, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Tužitelji naime neosnovano u žalbi prigovaraju da su stupanjem u procesnu poziciju njihovog prednika stupili i u prava i obveze svog prednika te da su ovlašteni u okviru postavljenog zahtjeva njihovog prednika zahtijevati povišene dospjele obroke rente u jedinstvenom iznosu umjesto ranije dosuđene rente jer je sukladno čl. 1097. st. 1. ZOO-a pravo na naknadu štete u obliku novčane rente strogo osobno pravo i ne može se naslijediti. Stoga nisu od utjecaja ni daljnji žalbeni navodi tužitelja kojima dovode u pitanje je li njihovom predniku isplaćivana renta prema pravomoćnoj presudi jer u tom dijelu tužitelji kao nasljednici DP svoja prava (eventualno) mogu ostvarivati na temelju pravomoćne presude poslovni Pn-2864/13 (čl. 1097. st. 2. ZOO-a).

12. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka stranaka s osnova zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima primjenom čl. 154. st. 4. ZPP -a i za to utvrđenje je naveo opravdane razloge ( toč. 10. obrazloženja) koje prihvaća i ovaj sud. Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a kod odlučivanja o troškovima financijskog vještačenja koje su predujmili tužitelji u iznosu od 1.500,00 kn/ 199,08 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450) budući da je tuženik u postupku osporio osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja te je taj trošak bio nužan u postupku, pa je odluku o troškovima postupka tužitelja trebalo preinačiti u tom dijelu i tužiteljima dosuditi te troškove.

13. Slijedom iznesenog je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude, na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

14. Tužiteljima nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer su u žalbenom stadiju uspjeli u odnosu na sporedno potraživanje s osnova troškova postupka i zbog toga nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a), a tuženiku ne pripada trošak žalbe jer s istom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 30. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović