Poslovni broj Gž-126/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Vlajčević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-9/2020 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-9/2020 od 16. prosinca 2024. u točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.981,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom po preciziranoj kamatnoj stopi, koja na iznos od 3.266,19 eur teče od 5. lipnja 2017. a na iznos od 715,50 eur od 16. prosinca 2024. do isplate, kao i da mu isplati iznos od 796,34 € za zakonskom zateznom kamatom od 16. prosinca 2024. do isplate.

2. U točki II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.266,19 eur koja teče od 4. ožujka 2017. do 5. lipnja 2017. te na iznos od 715,50 € koja teče od 4. ožujka 2017. do 16. prosinca 2024.

3. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.465,37 eur u roku od 15 dana dok je točkom IV izreke odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova postupka u iznosu od 1.314,51 eur.

4. Protiv dosuđujućeg dijela presude sadržanog u točkama I i III izreke žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. , 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te potražuje troškove žalbe.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada imovinske i neimovinske štete koju tužitelj trpi uslijed štetnog događaja koji se desio 10. siječnja 2017. u [adresa], kada je kao vozač osobnog vozila ozlijeđen te je njegovo vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika HD kao vozač drugog vozila koje je udarilo u vozilo tužitelja.

8. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

9. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija, ni nastanak štetnog događaja kao niti činjenica da je tuženik isplatio tužitelju s naslova neimovinske štete iznos od 663,61 eur.

10. U ovoj fazi žalbenog postupka i dalje je sporan stupanj krivnje pojedinog sudionika za dešavanje prometne nezgode te pravilna primjena materijalnog prava iz članka 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje ZOO), s obzirom na žalbene navode kojima tuženik osporavao isključivu odgovornost svoga osiguranika za dešavanje prometne nezgode uz tvrdnje da je postoji doprinos tužitelja od barem 20% zbog toga što je upravljao svojim vozilo brzinom većom od dopuštene ne koristeći upaljena svjetla na vozilu.

11. Na okolnost dinamike dešavanja prometne nezgode i visine nastale štete na vozilu, sud prvog stupnja je nakon saslušanja tužitelja i osiguranika tuženika, proveo očevid i vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke te je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju i prekršajni predmet poslovni broj PpP-233/2018 u kojem je osiguranik tuženika HD proglašen krivim za ovu prometnu nezgodu u bitnome jer je pod utjecajem alkohola vozilom bez zaustavljanja ušao u raskrižje i oduzeo prednost prolaska osobnom vozilu tužitelja, pri čemu je došlo do udara u vozilo tužitelja koji je predmetne prilike ozlijeđen a njegovo vozilo je oštećeno, čime je osiguranik tuženika počinio prekršaj iz članka 57. stavak 4. i 7. i članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broja: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.).

12. Na temelju utvrđenja provedenog prometnog vještačenja, sud prvog stupnja je otklonio prigovor tuženika o tužiteljevu doprinosu dešavanju prometne nezgode uz utvrđenje da ničime nije dokazan navod osiguranika tuženika da predmetne prilike tužitelj nije imao upaljena svjetla na vozilu. Jednako tako sud je kao neosnovan otklonio i prigovor tuženika da bi prekoračenje brzine kretanja vozila tužitelja utjecalo na dešavanje prometne nezgode, prihvaćajući u tom dijelu nalaz i mišljenje vještaka prometne struke.

13. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje kod prigovora doprinosa tužitelja dešavanju prometne nezgode zbog činjenice što je, unatoč ograničenju brzine na tome dijelu prometnice od 50 km/h, isti upravljao vozilom brzinom od 62 km/h. Naime, na temelju prometnog vještačenja je utvrđeno da se tužitelj kretao Ulicom Matije Gupca kroz mjesto [adresa], da je ulazio u križanje sa Zagrebačkom ulicom, da se u prednji dio desnog boka njegovog vozila zaletilo prednjim više desnim dijelom vozilo osiguranika tuženika, koji je ulazio u križanje s desne strane tužitelju bez zaustavljanja, dolazeći iz sporednog smjera označenog znakom „obaveznog zaustavljanja – STOP“ i punom zaustavnom linijom, dok za smjer tužitelja zaustavne linije nema, da je brzina vozila tužitelja kod sudara iznosila oko 62 km/h a vozila osiguranika tuženika oko 47 km/h, da je osiguranik tuženika ulazio u križanje bez zaustavljanja, da u slučaju da je osiguranik tuženika zaustavio vozilo ispred kolnika Ulice Matije Gupca, mogao je pogledom u lijevu stranu vidjeti nailazak vozila tužitelja i propuštanjem izbjeći nesreću, da je za tužitelja nesreća bila potpuno neizbježiva na bilo koji način reagirao i imao bilo koju brzinu jer je već ulazio prednjim dijelom u putanju lijevog boka vozila osiguranika tuženika, da tužitelj sve da je i kočio i/ili skretao, ne bi ništa ostvario jer bi se vozilo osiguranika tuženika zbog kratkoće vremena ionako zaletjelo u njega, da bi teoretski tužitelj nesreću izbjegao jedino da se kretao brže od brzine koju je imao u trenutku sudara jer bi tako prošao križanjem ispred vozila osiguranika tuženika.

14. Kako je vještak prometne svrhe uz pismeni nalaz i mišljenje, istog iznio i usmeno na raspravi te se dodatno pismeno očitovao na primjedbe tuženika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je vještak u cijelosti odgovorio na postavljeni zadatak te je na temelju vještačenja zaključio da brzina kretanja vozila tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa dešavanjem prometne nezgode te da je za istu isključivo odgovoran osiguranik tuženika u smislu članka 1072. stavak 1. ZOO-a, radi čega žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani niti je počinjenja u žalbi istaknuta bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8.,člankom 258., člankom 260. i člankom 261. ZPP-a.

15. Žalbom se posebno ne dovodi u pitanje utvrđenje suda temeljeno na procjeniteljskom dijelu vještačkog nalaza o visini imovinske štete nastale na vozilu tužitelja marke Mercedes 190 D/86, VŽ¤845-JV, pri čemu je utvrđeno da je nastala totalna šteta, da vrijednost vozila iznosi 7.500,00 kn, da ostaci vozila vrijede 1.500,00 kn, tako da zadržavanjem ostataka vozila, visina štete na vozilu iznosi 6.000,00 kn / 794,34 eur, koliko je sud prvog stupnja i dosudio tužitelju uz zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja 16. prosinca 2024. doisplate.

16. U pogledu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, prvostupanjski je sud provedenim medicinskim vještačenjem utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede: razderotinu lijevo čeonog dijela glave, natučenje glave u području lijeve gornje čeljusti sa krvnim podljevom lica i krvarenjem u spojnici lijevog oka, prijelom krune donjeg lijevog sjekutića, trzajnu ozljedu vratne kralješnice te prijelom trnastog nastavka šestog vratnog kralješka sa kutnim pomakom koštanog ulomka, da je dominantna bila ozljeda koštano-zglobno-ligamentarnog aparata vratnog segmenta kralješnice, zbog kojeg je tužitelj proveo konzervativno liječenje po kirurgu i neurologu, koje se sastojalo u mirovanju i imobilizaciji vratne kralješnice visokom ortozom u trajanju od 6 tjedana, da je tužitelj trpio strah i fizičke boli, da su radi ozljeda kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje se očituju u bolnoj i umanjenoj pokretljivosti vratne kralješnice te smetnjama osjeta u desnom gornjem ekstremitetu, objektivizirane kliničkim pregledom vještaka i odgovarajućeg uređaja, da su ozljede dovele do umanjenja opće životne aktivnosti za 10% u kojoj mjeri tužitelj trpi duševne boli, da nisu nađeni podaci o bolestima ili ozljedama vratne kralješnice prije štetnog događaja, da ožiljak u lijevom čeonom dijelu glave predstavlja trajno naruženje u blagom stupnju, trećima vidljivo povremeno, da je tužitelju tijekom liječenja bila potrebna pomoć druge osobe te da je liječenje završeno 5. lipnja 2017.

17. S obzirom da je tuženik isticao prigovor da je tužitelj doprinio tome da šteta bude veća jer nije koristio sigurnosni pojas, provedeno je sudsko medicinsko vještačenje kojim je iz prirode i rasporeda ozljeda utvrđeno da tužitelj u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom, da je zbog toga udario licem o čvrstu prepreku ispred mjesta sjedenja, da u slučaju da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, izbjegao bi ozljede glave i lica (ranu razderotinu, krvne podljeve i prijelom krune zuba), dakle, da su ozljede glave posljedica nevezivanja pojasom, međutim, da bi istegnuće vrata s avulzijom trnastog nastavka kralješka moglo nastati i u slučaju da je tužitelj kritične zgode koristio sigurnosni pojas.

18. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da je postoji tužiteljev doprinos vlastitoj šteti u smislu članka 1092. ZOO-a uzimajući u obzir utvrđenje da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a u protivnom ne bi nastale ozljede glave, stoga mu ne priznaje pravičnu novčanu naknadu za naruženje zbog ožiljka na čelu. Nadalje, uzimajući u obzir da je dodatnim medicinskim vještačenje utvrđena činjenica da se tužitelj svjesno nije pridržavao svih uputa liječenja u pogledu provođenja fizikalne terapije, čime bi donekle otklonio od sebe štetne posljedice, prvostupanjski je sud utvrdio da je to utjecalo na opseg umanjenja opće životne aktivnosti tužitelja koja radi toga iznosi 8-9% (a ne 10% kako je ranije utvrđeno).

19. U konačnici, prvostupanjski sud cijeneći trajanje i intenzitet fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda kao i trajanje i intenzitet straha opseg umanjenja opće životne aktivnosti od 8-9%% (kao kvalifikatornih okolnosti), opseg i vrijeme potrebe za tuđom pomoći i njegom, nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a te da mu stoga pripada pravo na naknadu neimovinske štete prema članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a kao i pravo na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege prema članku 1095. stavak 1. ZOO-a.

20. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud prvog stupnja nalazi da sve činjenice i navedene okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje iznosa od 4.100,00 eur po osnovu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (1.600,00 eur po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, 1.100,00 eur po kriteriju pretrpljenog straha, 1.400,00 eur po kriteriju smanjenja životne aktivnosti), a po osnovu imovinske štete iznos od 715,50 eur na ime tuđe pomoći i njege, uzimajući za cijenu jednog sata takve pomoći 5,30 eur, odnosno sveukupno priznaje tužitelju 4.815,50 eur pa uvažavajući da je tuženik dobrovoljno isplatio tužitelju 663,61 eur, pobijanom presudom dosuđuje tužitelju iznos od 3.981,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos pravične novčane nakade od 3.266,19 eur teče od 5. lipnja 2017. kada je završeno liječenje a na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu od 715,50 eur od dana presuđenja 16. prosinca 2024., sve do isplate.

21. Prema stajalištu ovoga suda, sud prvog stupnja u dovoljnoj je mjeri cijenio sve relevantne kvalifikatorne okolnosti prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti iz članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a odnosno vodio je računa o svim okolnostima iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, što se žalbom tuženika posebno ne dovodi u pitanje, te je pravilno odlučeno o visini satnice za dosuđivanje imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

22. U odnosu na žalbene navode vezano za objektivnu preinaku tužbe te s tim povezane prigovore prekluzije preinake, prigovore zastare i početka tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na preinačeni dio tužbe, valja reći slijedeće.

22.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj na raspravi od 1. veljače 2021. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za 1.327,23 eur jer je umjesto u tužbi zatraženog iznosa od 3.318,07 eur zatražio naknadu štete u iznosu od 4.645,29 eur zbog promijene orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH, koju preinaku je pravilno sud prvog stupnja dopustio primjenom članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a (VSRH Rev- 1024/2023 od 3. siječnja 2024.. Rev-389/2023 od 17. listopada 2023.). Pogrešno tuženik u žalbi tvrdi da je podneskom od 16. siječnja 2024. tužitelj tužbu preinačio postavljanjem novog zahtjeva za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, s obzirom da je ovaj zahtjev sadržajno bio obuhvaćen tužbom, kojom je tužitelj zahtijevao naknadu imovinske i neimovinske štete.

22.2. Osim toga, treba imati u vidu da je tužitelj naknadno povukao tužbu za iznos od 663,61 eur kojeg mu je tuženik nesporno isplatio, te da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev iznosio ukupno 4.778,03 eur = 3.981,69 eur na ime pravične novčane naknade i naknade štete za tuđu pomoć i njegu + 796,34 eur na ime imovinske štete na vozilu, koji ukupni iznos je prvostupanjski sud u cijelosti dosudio tužitelju, osim u dijelu početka tijeka zakonske zatezne kamate.

23. Vezano za tuženikov prigovor zastare potraživanja preinačenog / povećanog dijela tužbenog zahtjeva, treba reći da navedeni prigovor nije osnovan. To stoga što je tužitelj tužbu preinačio tako da je iz iste činjenične i pravne osnove zatražio veći novčani iznos naknade štete zbog izmijenjenih Orijentacijskih kriterija VSRH. U takvoj situaciji za ocjenu nastupa zastare potraživanja na koji se odnosi preinaka odlučan je dan podnošenja tužbe jer u pogledu razlike u kojoj je zahtjev preinačen, treba uzeti da je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a došlo već podnošenjem tužbe (tako VSRH u Rev-134/2024 od 5. lipnja 2024., Rev-54/2023 od 10. travnja 2024.). Ovo je sukladno i pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024., na koje se sud prvog stupnja i pozvao, pa iako navedeno stajalište o „nepravoj preinaci“ za prvostupanjski sud nije obvezujuće, djeluje snagom autoriteta te je izraženo u brojnim revizijskim odlukama kojima VSRH ispunjava svoju zadaću ujednačavanja sudske prakse.

24. Nije osnovan niti prigovor tuženika o početku tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni / povećani dio tužbe budući je u konkretnom slučaju, zbog činjenice djelomičnog povlačenja tužbe, tužbom na ime pravične novčane naknade zatražen iznos od 3.318,07 eur sa zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva 4. ožujka 2017. dok je pobijanom je presudom po tom osnovu dosuđen manji iznos od 3.266,19 eur sa zateznom kamatom od kasnijeg datuma odnosno od završenog liječenja 5. lipnja 2017. do isplate. Zakonska zatezna kamata na iznos dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu od 715,50 eur i imovinske štete na vozilu od 796,34 eur, dosuđena je tužitelju tek od dana presuđenja 16. prosinca 2024., a s preostalim razdobljem tijeka zatezne kamate tužitelj je odbijen te protiv takve odluke nije podnosio žalbu, stoga ovaj sud ne može preispitivati odluku u odbijajućem dijelu.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 5. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa).

25.1. Protivno žalbenim navodima tuženika, kod donošenja odluke o troškovima postupka, sud prvog stupnja je uvažio činjenicu djelomičnog povlačenja tužbe te u tom pravcu uvažio zahtjev tuženika koji je potraživao troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbe na način da je izračunao razmjeran uspjeh tužitelja do trenutka djelomičnog povlačenja tužbe te je za radnje punomoćnika u toj fazi postupka umanjio troškove tužitelja za 500,00 eur, kako to proizlazi iz obrazloženja odluke o troškovima.

25.2. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odlučivanja o visini dosuđenih troškova i s tim u svezi primijenjene vrijednosti boda kod vrednovanja troškova za poduzete radnje punomoćnika tužitelja. Naime, odredbom Tbr. 52. Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur pa imajući u vidu da je pobijana odluka donesena 16. prosinca 2024., to je suprotno žalbenim navodima tuženika, o visini troškova postupka pravilno sud prvog stupnja odlučio isključivo primjenom Tarife/23 i vrijednosti boda od 2,00 eur. (VSRH broj: Rev- 1210/2024 od 8. siječnja 2025., Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024., Rev-574/2024-2 od 16. travnja 2024.).

26. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

27. Presuda suda prvog stupnja u točkama II i IV izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 30. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić