REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4452/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB 54382731928, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri, Rijeka, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1524/2025-4 od 14. srpnja 2025., 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1524/2025-4 od 14. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanim rješenjem odlučio:

„I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.“

1.1. Prvostupanjski sud navodi da je predmet spora tužiteljev regresni zahtjev koji je isplatom naknade iz kasko osiguranja svojoj osiguranici ZU iz [adresa], za štetu koja joj je u prometnoj nezgodi na području Grada Rijeke nastala na njezinom osobnom vozilu, stupio u pravnu poziciju svoje osiguranice, prema osobi koju smatra odgovornom za nastanak osiguranog slučaja.

1.2. S obzirom na navedeni predmet spora, pozivajući se na odredbe članka 46. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), članka 48. stavka 1. te članka 52. stavaka 1., 2. i 3. tog Zakona prvostupanjski sud smatra da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari, pored suda općemjesne nadležnosti za tuženika, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila odnosno Trgovački sud u Rijeci.

1.2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženikovo registrirano sjedište u [adresa] odnosno na području Trgovačkog suda u Rijeci-članak 6. točka IV. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 67/18 i 21/22).

- da je štetna radnja počinjena na području Trgovačkog suda u Rijeci s obzirom da je do imovinske štete došlo padom grane na vozilo na području Grada Rijeke

- da je šteta u vidu umanjenja imovine tužiteljeve osiguranice, koja ima prebivalište na području Trgovačkog suda u Rijeci, nastala na području tog istog suda.

1.3. Ocjenjuje pogrešnim tužiteljevo shvaćanje da se štetnom posljedicom ima smatrati činjenica da je on isplatio osigurninu svojoj osiguranici na temelju ugovora o osiguranju pa da bi ovaj sud, na čijem području tužitelj ima registrirano sjedište, trebao biti nadležan sukladno odredbi članka 52. stavaka 1. i 3. ZPP-a.

1.3.1. Navedeno obrazlaže time što je šteta nastala tužiteljevoj osiguranici u vidu umanjenja njezine imovine dok je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja stupio u pravnu poziciju svoje osiguranice u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23). S obzirom na to da tužiteljeva osiguranica ima prebivalište u [adresa] da bi, u slučaju njezinog podnošenja tužbe protiv Grada Rijeke, mjesno nadležan također bio sud nadležan za područje Grada Rijeke.

1.4. Budući da je tuženik prigovor mjesne nenadležnosti istaknuo prije nego li se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari prvostupanjski sud zaključuje da je navedeni prigovor pravovremen, u skladu s odredbom članka 20. stavka 1. ZPP -a. Slijedom toga, uvažavajući činjenicu da za konkretni spor nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda, prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje.

2. Tužitelj je protiv rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Ističe da se imaju primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku o posebnoj, izberivoj nadležnosti te da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe članka 52. ZPP-a. Navedeno obrazlaže time da je štetna posljedica nastala u njegovom sjedištu u [adresa] gdje je oštećenicima na ime naknade štete isplatio utuženi iznos te da je tom isplatom umanjena njegova imovina.

2.1. Dodatno ističe da je smisao odredbe članka 52. ZPP-a olakšati pristup sudu tužitelju koji je isplatio predmetnu štetu budući da vlasnik oštećenog vozila više nema pravnog interesa zahtijevati naknadu štete od tužitelja. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak te zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eur.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP/25), u vezi odredbom članka 381. tog Zakona, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP/25, ovaj sud smatra da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. U odnosu na žalbene navode ističe se da je odredbom članka 52. ZPP -a propisano:

Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

Ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.

Odredbe st. 1. i 2. ovog članka primjenjivat će se i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja, a odredba stavka 1. ovog članka i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

6.1. Neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio citirane odredbe.

6.2. Tužiteljeva isplata njegovoj osiguranici predstavlja ispunjenje ugovorne obveze iz ugovora o kasko osiguranju, a ne štetnu radnju u smislu odredbe članka 52. stavka 1. ZPP-a. Stoga se, protivno tužiteljevim žalbenim navodima, ne može smatrati da je štetna posljedica nastala u mjestu njegovog sjedišta (Zagreb) gdje je svojoj osiguranici isplatio utuženi iznos.

7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP/25, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Matas