REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1090/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva ulica 71, radi isplate iznosa od 793,62 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-931/2023 od 30. prosinca 2025., 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-931/2023 od 30. prosinca 2025. u točki II. izreke i sudi:
1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos glavnice od 793,62 EUR teku od 19. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do 26. travnja 2023. po stopi od 5,5% godišnje.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 104,66 EUR u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 344,99 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-931/2023 od 30. prosinca 2025. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju 793,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2023. do isplate po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 793,62 EUR koje su tekle od 19. kolovoza 2020. do 26. travnja 2023. (točka II. izreke), naložio je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.986,60 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate (točka III. izreke), te je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 140,62 EUR (točka IV. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da se utuženi iznos odnosi na naknadu štete koju je tužitelj isplatio korisniku vozila po osnovi police kasko osiguranja na ime štete na vozilu koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika. Prvostupanjski sud je zaključio da je osiguranik tuženika, krećući se prometnim trakom namijenjenim za javni prijevoz putnika i to nedopuštenom brzinom, pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%. Iz provedenog vještačenja utvrdio je da je tužiteljevom osiguraniku nastala šteta na vozilu u iznosu od 1.587,25 EUR. Kako je tužitelj svom osiguraniku isplatio navedeni iznos štete, sud je ocijenio da je tuženik u obvezi primjenom odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), utuženi iznos od 793,62 EUR što odgovara omjeru njegovog doprinosa nastaloj šteti uvećano za zatezne kamate od dana podnošenja tužbe jer iz spisa nije bilo moguće utvrditi kada je tuženik primio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora.
3. Protiv točke II. izreke navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 449,65 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, inače od 18. siječnja 2023., no kako u spisu ne prileži dokaz kada je tuženik primio odštetni zahtjev od dana podnošenja tužbe. Smatra da tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana kada je svom kasko osiguraniku naknadio štetu u konkretnom slučaju od 19. kolovoza 2020. U prilog navedene tvrdnje pozvao se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5502/2021-2 od 4. veljače 2022., Pž-1044/2022-2 od 6. srpnja 2023. i Pž-1682/2023-4 od 7. listopada 2024.
4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijani dio presude na osnovi odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Odredbom članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
8. Naime, osiguranjem od odgovornosti osigurava se rizik obveze naknade štete trećoj osobi i to štete proistekle iz događaja za koji je osiguranik odgovoran. Kod takvog osiguranja od odgovornosti nije osigurana imovina osiguranika kao fizički pojam, nego tim osiguranjem osiguranik štiti svoj imovinski interes u nastojanju da spriječi smanjenje imovine do kojeg bi došlo zbog obveze naknade štete. Kada tu štetu isplati osiguratelj osiguranika obveznog osiguranja koji nije odgovoran za štetu, on stupa na mjesto svog osiguranika (stupa u njegovu poziciju), pa na njega prelaze, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (ili prema njegovom osiguratelju). Stoga se tu ne radi o novom pravnom odnosu, odnosno o novoj tražbini između tužitelja i tuženika u odnosu na tražbinu oštećenika odnosno osiguranika prema tužitelju odnosno osiguratelju, već je to po svom sadržaju isti pravni odnos. Isplatom na tužitelja osiguratelja osiguranika nije prešlo neko novo pravo, već je to pravo istog sadržaja koje je imao i osiguranik“ (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1241/1995 od 7. rujna 2000. i drugima) Dakle, tužitelj je po osnovi ugovora o kasko osiguranju za štetu nastalu uporabom vozila platio ono što je u konačnici bio dužan platiti štetnik (odnosno njegov osiguratelj), pa ima od njih pravo naplatiti isplaćene iznose.
9. Prema tome, pravilno tužitelj ukazuje u žalbi da u smislu odredbe članka 963. ZOO-a osiguratelj stupa u sva prava svog osiguranika, odnosno korisnika osiguranja do visine ukupno uplaćene svote uključujući tu glavnicu i kamate, stoga on ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- 643/2022 od 6. prosinca 2023.
10. Imajući u vidu da je tužitelj nesporno platio utuženi iznos, 19. kolovoza 2020., suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda od toga dana pripadaju mu i zatezne kamate na obavljenu uplatu.
11. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sastava žalbe na temelju odredbe članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a; i to primjenom članaka 154. i 155. ZPP-a, imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora pobijanog djela zateznih kamata na dosuđenu glavnicu u ovom predmetu 118,91 EUR. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od 31,25 boda odnosno 62,50 EUR (zatražio 250,00 EUR), trošak poreza na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 15,62 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR (zatražio 74,65 EUR) prema Tar. br. 3. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) što ukupno iznosi 104,66 EUR. Za iznos preko dosuđenog odbijen je tužiteljev zahtjev kao neosnovan.
12. S obzirom na navedeno, trebalo je na osnovi odredbe članka 373. stavka 3. ZPP-a preinačiti pobijani dio presude.
Zagreb, 30. ožujka 2026.
Sudac
Ružica Omazić
