REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-284/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, (OIB: 68419124305), Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice CA, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćnici Ilani Grčić, odvjetnici iz Splita, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 11. studenog 2025., poslovni broj: Povrv-107/2025-8, dana 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Makarskoj od 11. studenog 2025. poslovni broj: Povrv-107/2025-8, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ iz Makarske poslovni broj Ovrv-1883/2025 od 21. svibnja 2025. godine kojim je naloženo tuženoj CA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3 OIB: 6844419124305, isplati iznos od 74,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 10,62 eura od 01. 07. 2024.

- na iznos od 10,62 eura od 01. 08. 2024.

- na iznos od 10,62 eura od 01. 09. 2024.

- na iznos od 10,62 eura od 01. 10. 2024.

- na iznos od 10,62 eura od 01. 11. 2024.

- na iznos od 10,62 eura od 01. 12. 2024.

- na iznos od 10,62 eura od 01. 01. 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01 s pozivom na broj 5543958323-202503-6, u roku od 15 dana zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 50,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01 s pozivom na broj 5543958323 - 202503-6 u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 138,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. U žalbi ističe da je izreka kontradiktorna sa obrazloženjem iste, da o odlučnim činjenicama postoji kontradiktornost u odnosu na provedene dokaze i navode iz same presude te je tako učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a isto tako tužitelj smatra da je u presudi i odlučivanju o istoj došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

2.2. Navodi da je tuženi nesporno evidentiran kao obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi u evidencijama HRT-a za sporno razdoblje. HRT kao ovlaštena javna ustanova vodi evidencije obveznika sukladno zaprimljenim prijavama, da Zakon o HRT-u jasno navodi da su svi vlasnici i posjednici radijskih i televizijskih i drugih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, pa da je prema tome temeljem samog Zakona tuženi je bio dužan plaćati pristojbu.

2.3. Nadalje navodi da je tuženik ovoj pravnoj stvari terećen za dugovanje na ime apartmana koji iznajmljuje i za koji je dužan plaćati mjesečnu pristojbu sukladno odredbi 34. st. 4. Zakona o HRT-u prema kojoj pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenom člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako zakonom nije drugačije određeno, da je tuženik fizička osoba koja se bavi iznajmljivanjem apartmana, odnosno ugostiteljskom djelatnosti kao fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost, a za taj apartman treba plaćati mjesečnu pristojbu, i za koje je tuženik za navedeno razdoblje potpisao i prijavio posjedovanje prijamnika.

2.4. Također ističe da osobe koje se bave iznajmljivanjem apartmana obavljaju ugostiteljsku djelatnost, da je tuženik osoba koja se bavi gospodarskom djelatnošću, odnosno iznajmljivač koji potpada pod odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i kao građanin koji pruža usluge u domaćinstvu izjednačen je s ugostiteljima, jer isti kao gospodarski subjekt obavlja gospodarsku djelatnost sa svrhom postizanja dobiti/dohotka pa je izjednačen sa ugostiteljima.

2.5. Ističe da je iz dokumenta evidencija obveznika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“ razvidno da je tužena evidentirana pod imenom „APARTMANI URLIĆ“, a da je broj fakture 43958323, i da obzirom da je tužena evidentirana kao pravna osoba jer iznajmljuje apartmane, relevantan broj fakture (43958323), a ne šifra 4907414.

2.6. Žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i u tom smislu što obrazloženje napadane presude jest dijametralno suprotno sa zaključkom suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, te sa provedenim dokazima u spisu, a sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i to Zakon o HRTu koji propisuje obvezu plaćanja mjesečne pristojbe za fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, a što tužena obavlja jer iznajmljuje apartmane.

2.7. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i održi platni nalog za neplaćenu razliku uz nadoknadu troška parničnog postupka i troškova ove žalbe, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, te se ista presuda ne može ispitati, a bitne činjenice nije bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 74,34 eura na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od lipnja do prosinca 2024 godine.

7. Analizom provedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključka da evidencija pretplatnika obveznika plaćanja RTV pristojbe koja glasi na ime obveznika Apartmani Urlić pod šifrom obveznika 4907414 ne odgovara podacima sadržanim u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje, a koje glasi na obveznika plaćanja CA ovdje tuženu s navedenim brojem obveznika 43958323.

7.1. Također da je razvidno da se utužena RTV pristojba odnosi na tuženu, kao fizičku osobu, a ne na tuženu kao vlasnicu apartmana CA, jer iz samog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga nedvojbeno proizlazi da je korisnik tužena pod šifrom 433958323 kao fizička osoba, ne kao tužena vlasnica apartmana koja je pod šifrom obveznika 4907414 evidentirana u evidenciji pretplatnika.

7.2. Prvostupanjski sud nadalje smatra da treba napomenuti kako sama tužena ne spori činjenicu da je pretplatnik tužitelja kao fizička osoba pri čemu ističe da podmiruje sve obveze prema tužitelju ugovorenim platnim nalogom za što je u spis dostavila dokaz, izvode banke iz kojih je razvidno da je tužena izvršila uplatu RTV pristojbe na račun tužitelja za utuženo razdoblje, pa da je dokazala da je podmirila RTV pristojbu za utuženo razdoblje i time ispunila svoju obvezu u smislu odredbe čl. 34. st.1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, a u svezi s čl. 9 i čl. 65. st. 1. ZOO-a, te zbog toga zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, i u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

8. Stajalište je ovog suda da pravni okvir u kojem se valja kretati u konkretnom slučaju su odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24), kao i Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ br. 138/06, 152/08, 43/09, 88/10 i 50/12, u nastavku teksta: ZOUD), te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine „ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 28/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO).

9. Odredbom članka 34. stavak 1. Zakona o HRT-u propisano da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan plaćati tužitelju mjesečnu pristojbu u iznosu utvrđenom člankom 35. stavak 2. ovoga Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno, dok je u stavku 2. istog članka propisano da kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu kao da imaju jedan prijamnik, a da odredba stavka 4. tog članka propisuje da pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenom člankom 35. stavak 2. ovoga Zakona, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

9.1. Prema odredbi članka 28. stavak 1. ZOUD-a ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba koja nije obrtnik ili trgovac pojedinac-iznajmljivač, a da se prema stavku 4. istoga članka ugostiteljskim uslugama u domaćinstvu između ostalih smatraju i usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor, koje je iznajmljivač vlasnik, do najviše osam soba, odnosno šesnaest kreveta, u koji broj se ne ubrajaju pomoćni kreveti.

9.2. Odredbom članka 2. stavak 1. ZOUD-a propisano je da je ugostiteljska djelatnost u smislu ovoga Zakona pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i služivanje pića i napitaka i pružanje usluga smještaja, pri čemu prema odredbi članka 28. stavak 1. tog Zakona ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba koja nije obrtnik ili trgovac pojedinac, iz čega proizlazi da se tom vrstom ugostiteljskih usluga (ugostiteljske usluge u domaćinstvu) mogu baviti samo fizičke osobe (iznajmljivači), a ne i pravne osobe.

10. S obzirom na navedene odredbe po ocjeni ovog suda prvostupanjska presuda ne sadrži valjane razloge te je stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se u žalbi poziva tužitelj i zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će otkloniti postojanje bitne povrede , te ponovnom ocjenom provedenih dokaza ,zauzimajući svoje stajalište u pravcu gore navedenih odredbi pojedinog zakona donijeti novu odluku dajući za istu valjane razloge, a konačnom odlukom odlučit će i o ukupnim troškovima parničnog postupka kao i o zaraženim troškovima podnesene žalbe slijedom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

11. Na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 30. ožujka 2026.

Sudac

mr.sc. Zlatko Pirc