REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-127/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja BM, vlasnik [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1463/2025-11 od 12. prosinca 2025., 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1463/2025-11 od 12. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1463/2025-11 od 12. prosinca 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 113,45 EUR i troškove postupka u iznosu od 219,91 EUR, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su 23. svibnja 2025. oštećenik i vlasnik popravljenog vozila kao ustupitelj i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 637,93 EUR na tužitelja kao primatelja o čemu je obaviješten tuženik, da je oštećenik BMF ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), da je tuženik isplatio tužitelju pozivom na broj predmetnog računa broj 110/P1/1 dio iznosa, dok nije prihvatio njegove cijene radnih sati, da oštećenik ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti, da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila te da tuženik neopravdano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 80. st. 1., čl. 84. st. 1., čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima prihvatio tužbeni zahtjev.
3. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 97,02 EUR. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da plaćanje dijela računa u mirnom postupku ne znači da je tuženik priznao pravnu osnovu u konkretnom slučaju, da je pobijana presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, da je sud trebao primijeniti odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 7. st. 1., čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, da je pogrešno odlučeno o visini tužbenog zahtjeva, da treba imati u vidu i odredbu čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da je pogrešno odlučeno o zateznim kamatama te da je i odluka o troškovima postupka pogrešna zbog svega navedenog u žalbi.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju čl. 365. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud utvrđuje da je presuda pravilna i zakonita.
7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku na koju tuženik upire u žalbi.
8. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja kojem je cesijom ustupljena tražbina po osnovi odgovornosti tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine po polici osiguranja štetnika.
9. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba čl. 467. st. 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu čl. 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.
10. Utvrđenje kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku nije proturječno sadržaju Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 23. svibnja 2025. kojim je, suprotno žalbenim navodima, ustupljena tražbina kojim je oštećeni BMF kao ustupitelj ustupio tužitelju svoju tražbinu u iznosu od 637,93 EUR prema računu broj 110/P1/1, o čemu je obaviješten tuženik što nije sporno među strankama. Ovdje se još navodi da je tuženik po istoj osnovi već djelomično isplatio naknadu štete u iznosu od 524,48 EUR, što sigurno ne bi učinio da ne postoji osnova za njegovu odgovornost. Utuženi iznos predstavlja razliku koju tuženik nije isplatio jer je smatrao da je račun popravka previsok, a ne zato jer nije pasivno legitimiran.
11. Isto tako, visina štete nastale popravkom oštećenog vozila koju je utvrdio prvostupanjski sud nije proturječna privijenim ispravama – računu broj 110/P1/1, Cjeniku te tuženikovom izvidu štete broj: 258710510091. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Potrebno je istaknuti da kada je tužitelj na okolnost visine štete, a kada opseg oštećenja nije sporan kao u konkretnom slučaju, visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time je ispunio svoju procesnu obvezu iz čl. 219. Zakona o parničnom postupku.
12. Na utvrđenu činjenicu da je oštećeni BMF Ugovorom o ustupu tražbine prenio na tužitelja tražbinu koju ima prema tuženiku kao osiguratelju za naknadu štete u iznosu od 637,93 EUR, o čemu je tuženik obaviješten, pravilno primjenom odredbe čl. 80. st. 1. i čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.
13. Suprotno žalbenim navodima i odluka o zateznoj kamati je pravilna i zakonita, donesena sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
14. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupka) tako i po visini (čl. 155. Zakona o parničnom postupku), a pravilno je priznata naknada za sastav podneska od 21. srpnja 2025. budući iz stanja spisa proizlazi da je tim podneskom tužitelj dao očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu. Stoga je na temelju Tbr. 8. t. 1. Tarife pravilno priznata naknada.
15. Ovdje se navodi da je sud pogrešno naveo da je naknadu za sastav tog podneska od 21. srpnja 2025. priznao prema Tbr. 8. t. 9. Tarife, ali taj navod ovaj sud smatra pogreškom u pisanju koju prvostupanjski sud u svako doba može ispraviti (čl. 342. Zakona o parničnom postupku).
16. Slijedom navedenog, kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 30. ožujka 2026.
Sudac
Maja Bilandžić
