REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-795/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Danijela Uzelac Ljubić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1584/2024 od 12. prosinca 2025., 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1584/2024 od 12. prosinca 2025. iz točke III. izreke.

II. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1584/2024 od 12. prosinca 2025. u točkama I., II. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje.

III. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 85,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 25. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima u roku od 15 dana (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 381,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja primjenjuje u trgovačkim ugovorima, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 94,90 EUR (točka III. izreke) te je ujedno odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude pobijajući ju u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osobito povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da tužitelj nije dostavio dokaze kojima bi dokazao aktivnu i pasivnu legitimaciju te nije cijenio činjenicu i dokaze iz kojih proizlazi da je između oštećenice i tuženika bio sklopljen ugovor u vidu kasko police čiji sastavni dio su Uvjeti o kasko osiguranju cestovnih vozila. Ističe da su u presudi izostali razlozi o odlučnoj činjenici vezanoj uz redovnu cijenu sata rada autolakirera i autolimara budući da je tuženik računima dostavljenima uz odgovor na tužbu dokazao da tužitelj ne naplaćuje svima jednaku cijenu, već nekima naplaćuje nižu cijenu, a nekima dvostruko višu cijenu, što je sud propustio uzeti u obzir. Osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o zateznim kamatama jer tužitelj cesijom nije preuzeo pravo zahtijevati kamate. Smatra da je nezakonita i odluka o troškovima parničnog postupka. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak te zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Tuženikova žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično je osnovana.

5. Tuženik je u žalbi naveo da pobija presudu u cijelosti, dakle i u dijelu iz točke III. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu dijela parničnog troška, protiv kojeg dijela presude nema pravni interes za podnošenje žalbe jer u tom dijelu tužitelj nije uspio u sporu. Zbog toga je tuženikova žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena primjenom odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

6. Pobijana presuda je u preostalom dijelu ispitana u skladu s odredbom članka 365. ZPP-a, u granicama određenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a). Prema tome, ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to pokušao djelomično učiniti tuženik u žalbi iako se u žalbi nije izričito pozvao na navedeni žalbeni razlog. Stoga se ovaj sud nije upuštao u ocjenu tih nedopuštenih žalbenih razloga.

8. Donošenjem pobijane presude nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti, ali je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju je tuženik istaknuo u žalbi.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 85,12 EUR koja je oštećenoj BM nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. ožujka 2024., a u kojoj joj je oštećen automobil marke Smart fortwo, reg. oznaka [registarska oznaka]. Navedeni iznos odnosi se na neplaćeni dio po računu izdanom za popravak navedenog vozila koju tražbinu je oštećenica cesijom prenijela na tužitelja (servisera koji je popravio vozilo).

10. Iz spisa proizlazi da su između stranaka sporne aktivna i pasivna legitimacija te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, i to cijena sata rada autolakirera i autolimara, dok broj utrošenih sati nije sporan.

11. Protivno žalbenim navodima iz spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj dostavio dokaze kojima dokazuje aktivnu legitimaciju. Naime, iz Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 29. svibnja 2024. s notifikacijom (listovi 17.-22. spisa), proizlazi da je oštećenica BM ustupila tužitelju svoju novčanu tražbinu koju ima prema tuženiku u iznosu od 85,12 EUR, a prema računu popravka za štetu broj 838/01/02 i temeljem izvida štete u skladu s odredbom članka 81. ZOO-a. Iz odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) proizlazi da kod ustupa tražbine (cesije) s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, između ostalog, i pravo na kamate tako da je neosnovan žalbeni navod da tužitelj cesijom nije preuzeo pravo potraživanja kamata.

12. Međutim, osnovano tuženik navodi u žalbi da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ujedno postoji proturječnost u odnosu na tuženikovu pasivnu legitimaciju čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

13. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u točkama 2. i 3. obrazloženja presude naveo da tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju da bi u točkama 7. i 8. obrazloženja presude naveo da između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, već da su sporne samo tužiteljeva aktivna legitimacija i visina cijene sata, iako je tuženik u odgovoru na tužbu osporio pasivnu legitimaciju. Posljedično tome, u obrazloženju presude izostali su razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika

14. Obrazloženje sudske odluke kojom se tuženiku nalaže ispunjenje određene obveze, u ovome slučaju novčane, mora biti takvo da je iz njega jasno koja je činjenična i pravna osnova dužnikove obveze, kako bi bilo jasno i na temelju kojega materijalnoga prava je utvrđeno postojanje te obveze (članak 338. stavak 4. ZPP-a).

15. U situaciji kada tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva što proizlazi iz odgovora na tužbu (a što tuženik ponavlja u žalbi), tada prvostupanjski sud ne može donijeti proizvoljan zaključak da je između stranaka sporna samo visina cijene radnog sata kako je to učinio u točki 8. obrazloženja pobijane presude. S tim u vezi osnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa da cedirana tražbina proizlazi iz ugovora sklopljenog između tuženika i oštećenice BM po osnovi kasko osiguranja niti je cijenio Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje: Uvjeti) koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu i koji su sastavni dio ugovora o kasko osiguranju. Prema odredbi članka 84. stavka 2. ZOO -a dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

16. U svezi visine cijene sata osnovano tuženik ističe da je još u odgovoru na tužbu tvrdio da tuženik ne naplaćuje cijenu radnog sata po svojoj navodnoj satnici, već da određuje cijene od slučaja do slučaja, a kao dokaz je u prilogu odgovora na tužbu dostavio tužiteljeve račune broj 276/01/01 od 21. lipnja 2024. (list 83. spisa) prema kojem cijena rada autolimara iznosi 67,50 EUR, zatim račun-otpremnicu broj 880/01/02 od 4. lipnja 2024. prema kojoj je sat rada autolimara i autolakirera 28,00 EUR bez poreza na dodanu vrijednost (list 84. spisa) i račun-otpremnicu broj 43/01/02 od 15. siječnja 2024. prema kojoj cijena sata rada autolimara i autolakirera (s popustom) iznosi 19,24 EUR (list 74. spisa), koje isprave je prvostupanjski sud propustio cijeniti, a čiju vjerodostojnost tužitelj tijekom postupka nije osporio. Osim toga, iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu proizlazilo bi da redovna cijena sata rada autolakirera i autolimara iznosi 43,00 EUR s PDV-om, što se razlikuje od cijene sata autolakirera i autolimara sadržane u tužiteljevom Cjeniku dostavljenom uz tužbu (list 16 spisa) pa je stoga nejasno koja cijena predstavlja redovnu cijenu odnosno predstavlja li redovnu cijenu upravo cijena koju je tužitelj zaračunao oštećenici u računu broj 838/01/02. Zbog toga se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom odobrenim od strane nadležnog ministarstva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP -a, pobijana presuda je ukinuta u dijelu sadržanom u točkama I., II. i IV. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

18. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci prema odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te će donijeti novu, zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu, koja će sadržavati razloge o svim spornim odlučnim činjenicama, dakle o spornim činjenicama koje se odnose na tužiteljevu aktivnu legitimaciju, tuženikovu pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu zahtjeva odnosno cijenu radnog sata autolakirera i autolimara. Sud će prilikom utvrđivanja redovne cijene sata rada autolimara i autolakirera posebno cijeniti račune koje je tuženik dostavio, i to kako zasebno, tako i zajedno s ostalim izvedenim dokazima. Pored navedenog, cijenit će postoje li u Uvjetima koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu kakva ograničenja odnosno je li njima tuženik ograničio svoju odgovornost u pogledu visine naknade iz osiguranja (vezano uz cijenu radnog sata) te ako postoje ograničenja, imaju li ona za oštećenika, a time i za tužitelja na kojeg je tražbina cedirana, isti pravni učinak kao da je tuženik ograničio visinu cijene radnog sata, a takav je pravni učinak protivan propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, jer posredno prisiljava oštećenike na odabir nekog od ponuđenih servisa, s kojim osiguravajuće društvo može imati neki sporazum koji bi mogao biti zabranjen, jer bi za posljedicu mogao imati narušavanje tržišnog natjecanja. Pri tome će imati u vidu priloženo stručno mišljenje Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (jednako shvaćanje proizlazi iz presude ovoga suda poslovni broj Pž-3371/2024 od 22. siječnja 2025.). Skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini koja proizlazi iz trgovačkog ugovora tako da se zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, koja stopa je niža od stope koja se primjenjuje za odnose iz trgovačkih ugovora te da se jednaka stopa zateznih kamata (za ostale odnose) primjenjuje i u odnosu na troškove parničnog postupka.

Zagreb, 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Danijela Uzelac Ljubić