Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1689/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Brze kune d.o.o. iz Osijeka, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 19, OIB 95370776339, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, Kapucinska 36, protiv tuženika ŽA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-223/2022-11 od 28. veljače 2023., dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Brze kune d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-223/2022-11 od 28. veljače 2023., u izreci pod II i III, te u dijelu izreke pod IV, kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog iznosa.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Brze kune d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-223/2022-11 od 28. veljače 2023..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar sa sjedištem u [adresa], sudski predmet Ovrv-7764/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-922/2022 od 27. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženom isplatiti tužitelju iznos od 526,91 €[1] / 3.970,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), dok je navedeni platni nalog ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženom isplatiti tužitelju iznos od 203,07 € / 1.530,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak II izreke), kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženom isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,31 € / 1.125,00 kn (stavak III izreke), te je naloženo tuženom naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 269,00 € / 2.026,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2023. do isplate po stopi pobliže određenoj u izreci pobijane presude (stavak IV izreke).

2. Pobijanim rješenjem prvog stupnja odbijen je tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama.

3. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod II i III, te u dijelu izreke pod IV, kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog iznosa, kao i protiv rješenja, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom predmetu utvrđeno je, kao nesporno, da su stranke 24. veljače 2022. sklopile Ugovor o zajmu broj 037-2022 na daljinu (putem e-maila), temeljem kojega je tužitelj, kao zajmodavac, izvršio tuženom, kao zajmoprimcu, isplatu zajma u iznosu od 5.470,00 kn, dok se tuženi istim ugovorom obvezao vratiti iznos zajma uvećan za naknadu od 30,00 kn iz čl. 3 st. 1 Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno ukupan iznos od 5.500,00 kn, u roku od 15 dana od dana primitka iznosa zajma.

6. Također je nesporno kako je člankom 4. Ugovora o zajmu ugovoreno da ukoliko zajmoprimac ne bude u mogućnosti vratiti zajam u roku od 15 dana (čl. 2 Ugovora), isti ima mogućnost 3 dana prije isteka navedenih rokova putem e-mail adrese od zajmodavca tražiti prolongaciju istoga roka za dodatnih 15, 45 ili 75 dana, kao i da je člankom 5 Ugovora navedeno je da ukoliko zajmodavac odobri zajmoprimcu prolongaciju otplate zajma, za istu uslugu razmatranja zahtjeva prolongacije roka otplate i informiranja o istoj, zajmoprimac se obvezuje u roku od 3 dana od odobrenja na poslovni račun zajmodavca izvršiti uplatu i to za dodatni rok od 15 dana iznosa od 550,00 kn, za dodatni rok od 45 dana iznosa od 750,00 kn te za dodatni rok od 75 dana iznosa od 950,00 kn.

7. Konačno, nije sporni niti da je tuženi, sukladno članku 5 Ugovora prolongirao rok dospijeća predmetnog zajma uplatama od ukupno 1.500,00 kn na ime tzv. prolongata, uplatama od 14. ožujka 2022. u iznosu od 750,00 kn te 4. svibnja 2022. u iznosu od 750,00 kn, tako da je rok dospijeća predmetnog zajma prolongiran do 9. lipnja 2022., kao i da je tuženi uplatio i iznos od 30,00 kn na ime ugovorene naknade iz čl. 3 Ugovora.

8. Obzirom da tuženi nije izvršio povrat zajma sukladno sklopljenom Ugovoru, to tužitelj potražuje isplatu iznosa od 5.500,00 kn na ime dospjele glavnice zajma sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2022. do isplate.

9. Sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaključku da tzv. "prolongat" zapravo predstavlja ugovornu kaznu za zakašnjenje, definiranu člankom 350 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO), kojim je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist, ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. To iz razloga očitog nerazmjera između visine glavnice samog zajma 5.500,00 kn i ukupno uplaćenih iznosa prolongata, obzirom da je tuženi po predmetnom Ugovoru o zajmu primio ukupno 5.470,00 kn, a na ime prolongata je uplatio ukupan iznos od 1.500,00 kn, odnosno skoro 30% ukupnog iznosa glavnice.

10. Navedeni zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Međutim, kako je odredbom čl. 350 st. 3 ZOO propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, a ugovaranje ugovorne kazne kod novčanih obveza je ex lege ništetno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženi ukupnom uplatom od 1.500,00 kn i 30,00 naknade nije podmirio kaznu za zakašnjenje, tzv. prolongat, već je istom zapravo podmirio dio glavnice predmetnog potraživanja.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženi ukupnom uplatom od 1.500,00 kn i 30,00 naknade podmirio dio glavnice predmetnog potraživanja, čime je zajam vratio samo djelomično, pa tužitelj ima pravo na isplatu preostalog iznosa zajma kao i pravo na zateznu kamatu.

13. Drugačije pravno shvaćanja tužitelja, koje opširno izlaže u žalbi, nije prihvatljivo.

14. Iz sadržaja žalbe razvidno je da se žalitelj upušta o ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, a navedeni prigovori predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 ZPP u vezi s odredbom čl. 8 ZPP. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, navedeni se žalbeni razlog ne može s uspjehom isticati, sukladno odredbi čl. 467 st. 1 ZPP, te stoga isti nije uzet u razmatranje.

15. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno ukinuo naprijed navedeni platni nalogu odnosu na trošak ovršnog postupka, sukladno Zaključku 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, prema kojem "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude".

16. Konačno, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, koje je odmjerio sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP, pri čemu iz žalbe nije jasno zbog čega žalitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu troška u punom zatraženom iznosu, kada je evidentno uspio u sporu u omjeru od 72%, od kojeg postotka je prvostupanjski sud pravilno odbio uspjeh tuženoga u sporu od 28%, pa tako tužitelju pripada pravo na naknadu troška od 44% od zatraženog iznosa, odnosno upravo iznos od 269,00 €, kako je to odlučio i prvostupanjski sud.

17. U odnosu na rješenje kojim je odbijen tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama, valja reći da niti u tom dijelu žalba tužitelja nije osnovana.

18. Naime, iz odredbe čl. 6 Ugovora o zajmu proizlazi da stranke za sve sporove vezane za predmetni Ugovor o zajmu, ugovaraju stvarnu i mjesnu nadležnost suda sjedišta zajmodavca, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog suda u Osijeku.

19. Imajući u vidu da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru, kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, ima smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama.

20. Naime, navedenom odredbom Direktive u stavcima 1 i 2 je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, kao i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

21. Stoga, obzirom da nije niti sporno kako je naprijed navedena odredba Ugovora o kreditu o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora bila unaprijed formulirana od strane tužitelja, zaključak je prvostupanjskog suda da se radi o nepoštenoj odredbi, a slijedom toga i ništetnoj, u smislu čl. 53 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/2022), slijedom čega otklanja primjenu odredbe čl. 70 ZPP, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

22. Obzirom da je zbog ništetnosti odredbe čl. 6 Ugovora o zajmu otpala naprijed ugovorena mjesna nadležnost, to se nadležnost procjenjuje sukladno odredbi čl. 47 st. 1 ZPP, kojom je propisano da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, a to je, u konkretnom slučaju, upravo Općinski sud u Sesvetama.

23. Obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 i čl. 380 toč. 2 ZPP, odlučiti kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026.

Sudac:

Ivica Veselić