Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-126/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UPRAVITELJ–STAN d.o.o. iz Zagreba, Ksaverska cesta 41, OIB: 54730193110, zastupanog po punomoćnici Dunji Belaić Goleš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Poličiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2966/2022-7 od 16. studenog 2023., dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2966/2022-7 od 16. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku RŠ naknaditi tužitelju UPRAVITELJ–STAN d.o.o. trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 31,15 EUR–a u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika RŠ kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2966/2022-7 od 16. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

III. Nalaže se tuženiku RŠ naknaditi tužitelju UPRAVITELJ– STAN d.o.o. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 44,52 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja UPRAVITELJ–STAN d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 46,51 EUR–a kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika RŠ za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedreca iz Zagreba poslovni broj Ovrv-50802/2022 od 5. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 153,30 EUR–a[1] (1.155,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedreca iz Zagreba poslovni broj Ovrv-50802/2022 od 5. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 66,36 EUR–a (500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. srpnja 2022. pa do isplate te se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 204,01 EUR–a (1.537,11 kn) u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 31,15 EUR–a (234,70 kn) (točka IV. izreke).

2.1.1. Protiv navedene presude, pod točkom IV. izreke, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 91,03 EUR–a.

2.1.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 295,04 EUR–a.

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda, u dijelu u kojem ju tuženik pobija, potvrdi.

3.1. Žalba tužitelja je osnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedreca iz Zagreba poslovni broj Ovrv-50802/2022 od 5. srpnja 2022., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 153,30 EUR–a (1.155,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 66,36 EUR–a (500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. srpnja 2022. pa do isplate, održi na snazi u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 235,16 EUR–a (1.771,88 kn).

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime zajedničke pričuve za stan površine 75,00 m² u stambenoj zgradi na adresi [adresa], a koji je u vlasništvu tuženika, i to za razdoblje od 1. srpnja 2021. pa do 30. travnja 2022.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u dijelu u kojem ju tužitelj i tuženik pobijaju te postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

[katastarska općina]

[adresa], zk. ul. broj [broj ZK uloška],

- da su UPRAVITELJ–STAN d.o.o. (u ovom predmetu tužitelj) i Suvlasnici Zgrade sklopili Ugovor o upravljanju zgradom od 1. listopada 1999. (u daljnjem tekstu: Ugovor o upravljanju),

- da su na temelju čl. 1. Ugovora poslovi upravljanja i održavanja Zgrade povjereni tužitelju,

- da su suvlasnici Zgrade sklopili Međuvlasnički ugovor 1999. godine (u daljnjem tekstu: Međuvlasnički ugovor),

- da je odredbama iz čl. 13. i čl. 14. st. 1. Međuvlasničkog ugovora utvrđen način obračunavanja visine zajedničke pričuve Zgrade, i to na način da se ista određuje umnoškom površine prostora uz korektivni koeficijent za stambeni prostor od 1,00, s time da je plaćanje zajedničke pričuve ugovoreno u visini od 0,20 EUR–a (1,54 kn)/m² za stambeni prostor,

- da je svaki suvlasnik, sukladno odredbi iz čl. 14. st. 2. Međuvlasničkog ugovora, obvezan plaćati mjesečni doprinos koji odgovora jednoj dvanaestini njegove obveze iz čl. 14. st. 1. Međuvlasničkog ugovora, i to upravitelju do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec,

- da je, iako je u knjizi položenih ugovora kao površina tuženikovog stana upisano 79,00 m², u Međuvlasničkom ugovoru kao površina tuženikovog stana upisano 75,00 m², a koju površinu je tužitelj uzeo u obzir prilikom obračunavanja iznosa zajedničke pričuve za tuženikov stan,

- da je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan plaćati zajedničku pričuvu za stan u svome vlasništvu u mjesečnom iznosu od 15,33 EUR–a (115,50 kn), a koji predstavlja umnožak površine prostora (75,00 m²) i 0,20 EUR–a (1,54 kn)/m²,

- da tuženik u utuženom razdoblju nije plaćao zajedničku pričuvu za stan u svome vlasništvu.

8.1. Nadalje, odredbom iz čl. 85. st. 2. ZVDSP–a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

8.2. Odredbom iz čl. 89. st. 1. ZVDSP–a propisano je da troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a odredbom iz čl. 89. st. 2. ZVDSP–a propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

8.3. Zajednička pričuva je, sukladno odredbi iz čl. 90. st. 1. ZVDSP–a, namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a koju, sukladno odredbi iz čl. 90. st. 2. ZVDSP–a, tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud, s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

8.4. Odredbama iz čl. 375. ZVDSP–a također je propisano:

- da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, odnosno međuvlasničkim ugovorom (st. 1.),

- da međuvlasnički ugovor sadrži, između ostalog, i veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl., uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve (st. 2.),

- da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (st. 3.).

8.5. Suvlasnici su dužni, sukladno odredbi iz čl. 380. st. 1. ZVDSP–a, sredstva zajedničke pričuve uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

9. S obzirom na to da tuženik u utuženom razdoblju nije plaćao zajedničku pričuvu za stan u svome vlasništvu, iako ju je sukladno odredbama iz čl. 85. st. 2., čl. 89. st. 1. i 2., čl. 90. st. 1. i 2., čl. 375. st. 1. i 2. te čl. 380. st. 1. ZVDSP–a bio dužan plaćati, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod točkom I. izreke (pobijane) presude, primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a, održao na snazi navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 153,30 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

10.1. Pri tome valja dodati da su neosnovani daljnji žalbeni navodi tuženika da on u utuženom razdoblju nije bio dužan plaćati zajedničku pričuvu za stan u svome vlasništvu jer Zgrada tada nije bila etažirana, budući da to ne proizlazi iz navedenih odredaba ZVDSP–a.

10.2. Tuženiku pritom valja ukazati da u ovom predmetu, suprotno mišljenju istog, nije bilo mjesta primjeni odredbe iz čl. 381. ZVDSP–a, kojom je propisano da će se, dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio vlasnika posebnoga dijela nekretnine u troškovima upravljanja odrediti na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini, budući da je površina tuženikovog stana u utuženom razdoblju bila utvrđena.

10.3. Samim time, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da su odredbe iz čl. 10., čl. 13. i čl. 14. Međuvlasničkog ugovora ništetne u smislu odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO–a jer se, prema mišljenju tuženika, iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka ne može utvrditi površina tuženikovog stana.

11. Neosnovani su i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on pobija odluku prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke (pobijane) presude, budući da je ista donesena u smislu odredaba iz čl. 5. i čl. 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 9/21 i 18/22), Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22 i 33/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja, a u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije priznao i dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude od 16. studenog 2023.

13.1. Odvjetnici sukladno odredbi iz Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa) imaju pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude, pri čemu valja istaknuti da to pravo nije ograničeno mogućnošću stranaka da presudu u pojedinom predmetu preuzmu s e–oglasne ploče suda, budući da to ne proizlazi iz odredaba Tarife, niti iz odredaba ZPP–a kojima se regulira naknada troškova parničnog postupka.

13.2. Uzimajući u obzir da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu presude od 16. studenog 2023., tužitelj ima pravo na naknadu troška pristupa na konkretno ročište u iznosu od 25,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u (zatraženom) iznosu od 6,15 EUR–a, što zbrojeno daje iznos od 31,15 EUR–a, a koji mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, sve sukladno odredbama iz Tbr. 9. t. 3., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

15. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 91,03 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 77,76 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 13,27 EUR–a, valja reći da isti, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 31,15 EUR–a, da je sa žalbom uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100% te da je sudsku pristojbu platio u cijelosti, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u konačnom iznosu od 44,52 EUR–a (31,25 EUR–a + 13,27 EUR–a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 46,51 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 4., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a, čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) te Tar. br. 3. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

16. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. ožujka 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović