REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3084/2017-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić-Zovko, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika odvjetnika Krešimira Sušilovića, te punomoćnice tuženika odvjetnice Ivane Grgić-Zovko, dana 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJU d.d. isplatiti tužiteljici PS iznos od 2.110,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. studenoga 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.386,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 219,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 2.110,71 EUR od 22. listopada 2014. do 1. studenoga 2016.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 31. listopada 2017. protiv tuženika (ranije tvrtke JADRANSKO OSIGURANJE d.d. - promjena tvrtke u sudski registra upisana na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-18/43323-3 od 31. prosinca 2018.), preporučenom pošiljkom podnijela tužbu u kojoj je navela da se 15. listopada 2014. u [adresa] oko 19.30 sati, na raskrižju ulica IS, SS i FS dogodila prometna nezgoda koju je skrivio MS na način da je zbog nepoštivanja prometnih propisa tužiteljici, koja se u tom trenutku kretala biciklom, oduzeo prednost prolaska. Nadalje je navela da je vozilo kojim je upravljao MS bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Tužiteljica je isto tako navela da je u predmetnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede, te da zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a s obzirom na to da je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah. Tužiteljica je još navela da je umirovljenica, te da joj je zbog ozljeda koje je zadobila smanjena životna aktivnost i da će ona posljedice tog smanjenja osjećati, kako prilikom obavljanja svakodnevnih obveza, tako i u slobodno vrijeme jer se neće moći baviti sportskim aktivnostima kojima se ranije bavila. Tužiteljica je navela i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme dok nije mogla samostalno obavljati higijenu, oblačiti se itd. Također je navela da se za zahtjevom za naknadu štete mirnim putem obratila tuženiku 21. listopada 2016., te joj je isti na ime neimovinske štete isplatio iznos od 6.000,00 kn, a koji iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu. Stoga je tužiteljica navela da potražuje s osnove neimovinske štete iznos od 32.000,00 kn (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 8.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 10.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 6.000,00 kn), te s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.000,00 kn. Međutim, tužiteljica je navedeni iznos umanjila za iznos od 6.000,00 kn koji joj je tuženik kao nesporan isplatio. Stoga je tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potraživala isplatu iznosa od 3.716,24 EUR (28.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2016. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužiteljica je u podnesku od 4. listopada 2018., nakon provedenog medicinskog vještačenja, navela da s osnove neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje isplatu iznosa od 23.560,00 kn (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 12.000,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.560,00 kn). Međutim, kako joj je tuženik isplatio nesporan iznos od 6.000,00 kn, tako tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 17.560,00 kn, što sukladno Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.) i fiksnom tečaju konverzije (1 EUR =7,53450 kn) iznosi 2.330,61 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2014. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, te činjenicu da je tužiteljici isplatio nespornu naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.000,00 kn. Međutim, tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Isto tako tuženik je naveo da je tužiteljica tijekom listopada 2014. imala saznanja o tjelesnoj ozljedi koju je zadobila i težini iste, te je stoga istaknuo prigovor zastare zahtjeva s obzirom na to da je tužba podnesena nakon proteka zastarnog roka od tri godine. Tuženik je, nadalje, osporio i tijek kamata te je, također, osporio da bi zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice sa cjelokupnom medicinskom dokumentacijom koja mu je dostavljena uz tužbu. Još je istaknuo i da je punomoćniku tužiteljice uputio obrazloženu ponudu i isplatio nespornu naknadu štete, te je naveo da mu je tužiteljica uz odštetni zahtjev dostavila samo medicinsku dokumentaciju datiranu do 22. listopada 2014. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Tuženik je tijekom postupka naveo da je u našao niz podataka u zdravstvenom kartonu tužiteljice o ozljedi lijevog koljena prije i nakon nezgode.

4. Sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku zapisnika o očevidu PP Nova Gradiška od 15. listopada 2014. (str. 8-9 spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu tužiteljice (str. 10 spisa), presliku izvješća Zavoda za hitnu medicinu Brodsko- posavske županije (str. 11 spisa), presliku izvješća o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad tužiteljice (str. 12 spisa), presliku obavijesti o trajanju privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad tužiteljice (str. 13 spisa), presliku medicinske dokumentacije (str. 14-22, 157-167 i 177 spisa), presliku dopisa tuženika od 2. studenoga 2016. i 14. studenoga 2016. (str. 37-38 spisa), ovjerenu presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (str. 67-140 spisa), dopis dr. OS od 25. siječnja 2024. (str. 184 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom, kirurgu vještaku dr. Augustu Mijiću (str. 50-51, 153 i 174-175 spisa), saslušan je vještak dr. August Mijić (str. 179 spisa), saslušana je tužiteljica (str. 192- 193 spisa), te je izvršen uvid i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka s obzirom na to da su iste na ročištu održanom 12. veljače 2026. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih a neprovedenih dokaza i preložile su zaključenje glavne rasprave na temelju stanja spisa.

6. Dakle, u ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, pa na iste okolnosti nije bilo potrebno provoditi dokaze. Među strankama nije sporno niti da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju isplatio iznos od 6.000,00 kn. Sporna je osnovanost, visina tužbenog zahtjeva, uzročna veza između utvrđenih ozljeda i predmetnog štetnog događaja, kao i je li potraživanje tužiteljice zastarjelo.

7. Uvidom u preslike dopisa tuženika od 2. studenoga 2016. i 14. studenoga 2016. (str. 37-38 spisa) utvrđeno je da se tuženik istima obratio punomoćniku tužiteljice povodom odštetnog zahtjeva za naknadu štete nastale tužiteljici u predmetnoj prometnoj nesreći, a koji je zahtjev tuženik zaprimo 2. studenoga 2016. Nadalje, iz navedenog dopisa od 14. studenoga 2016. proizlazi da je tuženik obavijestio tužiteljicu po punomoćniku da je njezin odštetni zahtjev pravno osnovan, te da je tuženik procijenio cjelokupnu naknadu štete na iznos od 6.000,00 kn.

8. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala da je sudjelovala u predmetnom štetnom događaju i to kao vozač bicikla, te je u štetnom događaju ozlijedila lijevo koljeno i lakat lijeve ruke. Također je navela da prije predmetnog štetnog događaja nije imala ozljede lijevog koljena, koju ozljedu je zadobila u predmetnom štetnom događaju. Također je navela da je negdje 2012. imala ozljedu desnog koljena te nije sigurna, ali misli da ju je zadobila na način da je krivo stala, međutim, i tu ozljedu je bila zaliječila prije ovog štetnog događaja. Iskazala je i da joj je u zdravstvenom kartonu liječnik napisao jednom prilikom omaškom da se radi o lijevom koljenu, iako je ona zapravo, prije nastanka predmetnog štetnog događaja, liječila samo desno koljeno. Pojasnila je da je na desnoj strani imala išijas i dobila je injekcije. Nadalje je navela da nakon ovog štetnog događaja nije doživjela ozljedu lijevog koljena, međutim, povremeno ima oteklinu lijevog koljena i skočnog zgloba, a što joj se počelo pojavljivati nakon predmetne prometne nesreće te s tim prije nije imala problema. Isto tako je navela da je zbog ove ozljede bila na bolovanju samo 10 dana jer su joj prijetili otkazom. Što se tiče očitovanja liječnika koje je sud zatražio od Doma zdravlja u Novoj Gradišci tužiteljica je navela da sada nema stalnog liječnika već da u ambulanti rade zamjene, te je za to očitovanje pitala doktora koji sada radi na zamjeni, a on je rekao da se ne može o tome očitovati sudu jer nije radio 2013., već je radila liječnica koja je otišla u mirovinu. Konačno je navela da joj je nakon predmetne prometne nezgode pomoć oko kućanskih poslova pružala susjeda besplatno, te je navela da ju je i sada susjed dovezao na raspravu.

9. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću, specijalistu kirurgu. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. rujna 2018. naveo da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći 15. listopada 2014. kojom prilikom je zadobila ozljede u vidu razdora unutarnjeg kolateralnog ligamenta lijevog koljena te natučenje lijevog lakta i lijevog kuka. Isto tako vještak je naveo da je liječenje tužiteljice završeno i njezino stanje stabilizirano 21. studenoga 2016. pregledom ortopeda. Na pregledu vještaka tužiteljica je navela da je 1999. imala optativni zahtjev u lijevom stopalu u radi čega je kroz duže vrijeme hodala uz pomoć štaka te je imala tegobe u predjelu lijevog stopala i gležnja. Još je na pregledu kod vještaka tužiteljica navela da je bila na bolovanja 12 dana te da je na posao išla noseći ortozu. Vještak je, nadalje, naveo da se po provedenom liječenju tužiteljica žali na česte bolove u lijevom koljenu i kuku, te da se bolovi intenziviraju kod hodanja i stajanja, a kod srednjeg i dužeg hodanja mora koristiti jednu štaku jer joj se javlja nesigurnost u lijevoj nozi. Ne može kleknuti, čučnuti, hodati na prstima, te je na pregled kod vještaka došla hodajući uz pomoć jedne štake. Kretnje u lijevom koljenu su ograničene i bolne: fleksija/ekstenzija 100°- 5°-5°(130°-0-5°), krepitacije, koljeno difuzno bolno, bez otekline. Pozitivan stres valgust test lijevog koljena uz blažu nestabilnost lijevog koljena. Stoga je vještak mišljenja da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, dok je tzv. sekundarni strah (strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 10 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestirao se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana, manjeg još 23 dana, dok zaostali manji bolovi ulaze u pojačane napore. Tuđa pomoć druge osobe tužiteljici je bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja kod kuće 12 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 30 dana po 1 sat dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove, a pomoć joj je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Vještak je, konačno naveo i da postoji uzročno posljedična veza između zdravstvenih tegoba tužiteljice opisanih u medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja.

10. Ovakvom nalazu i mišljenju je prigovorio tuženik navodeći da nije priložen zdravstveni karton, te je sud nakon pribavljanja ovjerene preslike zdravstvenog kartona tužiteljice pozvao vještaka da se nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice očituje jesu li podatci iz istog od utjecaja na njegov nalaz i mišljenje.

11. U svom pisanom očitovanju od 12. siječnja 2021. vještak dr. August Mijić je naveo da je izvršio uvidu u priloženi zdravstveni karton koji se odnosi na razdoblje od 1. ožujka 1996. do 15. studenoga 2019., te da je utvrdio da je tužiteljica u više navrata prije predmetnog štetnog događaja liječila koljeno. Nadalje je naveo da u zapisima obiteljskog liječnika od 27. prosinca 2012. ne piše je li utvrđena dislokacija ivera na lijevom ili desnom koljenu te nije navedeno na kojoj je nozi nosila imobilizaciju 16. siječnja 2013., ni na koje se koljeno odnosi ozljeda od 13. svibnja 2013. Stoga je predložio da se obiteljskog liječnika pozove da razjasni na koje se koljeno odnosi liječenje 2012. i 2013. ili da tužiteljica priloži specijalističke nalaze kirurga za te dvije godine, pa da će se on nakon toga moći očitovati na primjedbe tuženika.

12. Tužiteljica je potom uz podnesak od 15. rujna 2021. dostavila svoju medicinsku dokumentaciju (povijest bolesti i specijalističke nalaze radiologa) izdanu od strane Opće bolnice Nova Gradiška (str. 157-167 spisa), a koja se odnosi na razdoblje od 26. prosinca 2012. do 12. kolovoza 2014. Uvidom u navedenu dokumentaciju je utvrđeno da se ona odnosi ozljedu desnog koljena koju je tužiteljica zadobila pri padu bicikla 2012.

13. Sud je nakon dostave navedene dokumentacije pozvao vještaka dr. Augusta Mijića da se očituje utječe li dokumentacija priložena uz podneska tužiteljice od 15. rujna 2021., na njegov nalaz i mišljenje. Stoga je vještak u pisanom očitovanju od 15. studenoga 2022. naveo da i dalje predlaže da se obiteljski liječnik očituje je li se 13. svibnja 2013. dogodila ozljeda koljena, te o kojoj se ozljedi koljena radilo i o kojem koljenu. Nadalje je naveo da on u slučaju da se taj datum u zdravstvenom kartonu odnosi na ozljedu desnog koljena koju je tužiteljica imala 26. prosinca 2012. (prema novopriloženoj dokumentaciji liječenje ozljede desnog koljena je trajalo 26. prosinca 2012. do 12. kolovoza 2014.), ostaje kod svog nalaza i mišljenja vezano uz trajne posljedice ozljede lijevog koljena, koju je tužiteljica zadobila u predmetnom događaju od 15. listopada 2014.

14. Tužiteljica je potom na ročištu održanom 5. listopada 2023. dostavila svoju povijest bolesti izdanu od strane Opće bolnice dr. Josip Benčević, Slavonski Brod od 4. listopada 2023. (str. 177 spisa) iz kojeg bi proizlazilo da ozljeda koljena koja je nastupila u predmetnom štetnom događaju 15. listopada 2014. (omaškom napisano desnog koljena, jer je tijekom ovog postupka uvidom u medicinsku dokumentaciju i provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu lijevog koljena) nije vezana za ozljedu desnog koljena koja je bila 2012. nakon pada s bicikla. Nadalje je u istoj povijesti bolesti navedeno da datum 13. svibnja 2013. u kartonu liječenja pacijentice ne postoji.

15. Vještak dr. August Mijić je potom u svom usmenom očitovanju danom na ročištu 18. siječnja 2024. naveo da je tražio da se liječnik opće medicine očituje je li se radilo o ozljedi lijevog koljena prije predmetnog ozljeđivanja, a s obzirom na to da se iz zdravstvenog kartona ne može vidjeti radi li se o prethodnoj ozljedi lijevog ili desnog koljena. Pojasnio je da se prije predmetnog štetnog događaja spominje ozljeda i liječenje koljena, ali da se ne navodi o kojem koljenu se radi. Nadalje, u odnosu na predočenu povijest bolesti Opće bolnice dr. Josip Benčević iz Slavonskog Broda vještak je naveo da iz iste nije razvidno je li tužiteljica prije ovog štetnog događaja imala ozljedu lijevog ili desnog koljena.

16. Sud je potom pozvao liječnicu primarne zdravstvene zaštite dr. OS da se očituje koje je koljeno tužiteljica imala ozlijeđeno prije štetnog događaja od 15. listopada 2014., te je navedena liječnica u dopisu od 25. siječnja 2024. navela da je u mirovini od 1. siječnja 2021. i da je ordinaciju vratila Domu zdravlja Nova Gradiška, te da nema uvid u zdravstvene kartone.

17. Sud je prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu dokumentaciju u koju je izvršio uvid, osim povijesti bolesti izdane od strane Opće bolnice dr. Josip Benčević, Slavonski Brod od 4. listopad 2023. (str. 177 spisa) u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju 15. listopada 2014. zadobila ozljedu desnog koljena. Ovo stoga što je uvidom u medicinsku dokumentaciju i provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu lijevog koljena. U ostalom dijelu sud je prihvatio navedenu povijest bolesti tužiteljice izdanu od strane Opće bolnice dr. Josip Benčević, Slavonski Brod od 4. listopad 2023. Sud je, nadalje, kao stručan, jasan i argumentiran prihvatio nalaz i mišljenje te očitovanja vještaka dr. Augusta Mijića osim u dijelu u kojem je prilikom usmenog očitovanja na ročištu održanom 18. siječnja 2024. naveo da se iz predočene mu povijesti bolesti Opće bolnice dr. Josip Benčević iz Slavonskog Broda nije razvidno je li tužiteljica prije ovog štetnog događaja imala ozljedu lijevog ili desnog koljena. U tom dijelu njegov iskaz nije prihvaćen jer je u suprotnosti s navedenom povijesti bolesti tužiteljice izdane od Opće bolnice dr. Josip Benčević, Slavonski Brod, od 4. listopada 2023. iz koje proizlazi da ozljeda koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju (15. listopada 2014.) nije vezana za ozljedu desnog koljena koju je tužiteljica zadobila 2012. nakon pada s bicikla. Osim toga vještakov ovakav navod je u suprotnosti i s tužiteljičinom medicinskom dokumentacijom izdanom od strane Opće bolnice Nova Gradiška (str. 157-167 spisa) u razdoblje od 26. prosinca 2012. do 12. kolovoza 2014., a uvidom u koju je utvrđeno da se odnosi ozljedu desnog koljena koju je tužiteljica zadobila pri padu bicikla 2012. Konačno, sud je prihvatio i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je isti sukladan s ostalim prihvaćenim dokazima.

18. Slijedom navedenog, sud je svoju odluku o visini i osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. Augusta Mijića od 12. rujna 2018., a imajući u vidu da je isti vještak u svom pisanom očitovanju od 15. studenoga 2022. naveo da ako se datum 13. svibnja 2013. u zdravstvenom kartonu odnosi na ozljedu desnog koljena koju je tužiteljica imala 26. prosinca 2012., da u tom slučaju ostaje kod svog nalaza i mišljenja vezano uz trajne posljedice ozljede lijevog koljena, koju je tužiteljica zadobila u predmetnom događaju od 15. listopada 2014. Pritom valja istaknuti da je iz povijesti bolesti izdane od strane Opće bolnice dr. Josip Benčević, Slavonski Brod od 4. listopad 2023. (str. 177 spisa), te iz medicinske dokumentacije izdane od strane Opće bolnice Nova Gradiška (str. 157-167 spisa) utvrđeno da se liječenje tužiteljice tijekom 2012. i 2013. odnosilo na ozljedu desnog koljena koju je tužiteljica zadobila pri padu s bicikla 2012., te da ista nije vezana za ozljedu lijevog koljena koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju. Stoga po ocjeni ovog suda tuženik neosnovano osporava uzročnu vezu između ozljeda tužiteljice i njihovih posljedica utvrđenih u pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. Augusta Mijića od 12. rujna 2018. i predmetnog štetnog događaja.

19. Dakle, iz gore provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2., u vezi s odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008. i 125/2011.; dalje: ZOO). Isto tako je utvrđeno da je tužiteljici prouzročena imovinska šteta jer joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

20. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela, odnosno pretrpljene fizičke bolove, strah, i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

21. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 650,00 EUR.

22. Isto tako imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 550,00 EUR.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno i da je kod tužiteljice zbog predmetnog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%, a koje se očituje na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka. Stoga sud, uzimajući u obzir težinu i trajnost zaostalih posljedica, način ispoljavanja, te dob tužiteljice (rođena 1951.), ocjenjuje da tužiteljici zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.500,00 EUR.

24. Ovdje valja reći da je sud prilikom odmjeravanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti imao u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednica održanih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

25. Isto tako je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja kod kuće 12 dana po 4 sata dnevno, te nakon toga 30 dana po 1 sat dnevno, a što ukupno iznosi 78 sati. Nadalje, iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da joj je tuđu pomoć pružala susjeda besplatno, a tužiteljica i u tom slučaju ima pravo na naknadu. Stoga tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. ZOO- a pripada naknada u iznosu od 312,00 EUR, pri čemu je visina naknade u iznosu od 4,00 EUR po satu određena u vrijeme pružanja takve usluge u skladu s neto zaradom osobe koja se na području gdje tužiteljica živi bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste. Međutim, kako tužiteljica s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje i manji iznos od navedenog to istoj sukladno njezinom zahtjevu pripada zatraženi iznos od 207,05 EUR (1.560,00 kn).

26. S obzirom na naprijed navedeno, tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 2.700,00 EUR, te naknada za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 207,05 EUR, dakle ukupno 2.907,05 EUR. Međutim, kako je nesporno da je tuženik isplatio tužiteljici po osnovi naknade štete iznos od 796,34 EUR/6.000,00 kn, tako je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen u iznosu od 2.110,71 EUR, dok je u preostalom dijelu za iznos od 219,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama njezin tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, sud smatra da bi isplatom iznosa od 2.110,71 EUR, a uzimajući u obzir već ranije isplaćeni iznos od 796,34 EUR, tužiteljici u potpunosti bila reparirana pretrpljena neimovinska i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu.

27. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Nadalje, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005., 36/2009., 75/2009. i 76/2013.; dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz navedenog proizlazi da novčana naknada imovinske štete u vidu tuđe pomoći dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da je uvidom u gore navedene dopise tuženika od 2. studenoga 2016. i 14. studenoga 2016. utvrđeno da je tužiteljica odštetni zahtjev podnijela tuženiku 2. studenoga 2016., dok tužiteljica, na kojoj se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, nalazi teret dokazivanja nije dokazala da bi odštetni zahtjev podnijela prije toga, tako su tužiteljici na dosuđeni iznos od 2.110,71 EUR dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od toga dana (2. studenoga 2016.) do isplate, dok je u preostalom dijelu u kojem na taj iznos potražuje zakonske zatezne kamate od 22. listopada 2014. do 1. studenoga 2016. valjalo njezin tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Zakonske zatezne kamate su dosuđene po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ovdje valja dodati da su tužiteljici, kako je to navedeno, na dosuđeni iznos dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od 2. studenoga 2016. i neovisno o tome što je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je njezino liječenje završeno 21. studenoga 2016. Naime, poistovjećivanje pojma završenog liječenja s nastankom štete je protivno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama poslovni broj Rev-550/2014 od 18. studenoga 2015., Rev-934/2014 od 5. travnja 2017. i Rev-1056/2017-3 od 27. travnja 2021., prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-373/2022 od 29. studenoga 2022.).

28. Konačno, valja reći da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Naime, prema odredbi čl. 230. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Dakle, rok zastarijevanja za potraživanje neimovinske štete, propisan u navedenoj odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a, počinje teći od dana završetka liječenja jer je tada stabilizirano zdravstveno stanje tužiteljice, a s obzirom da je tužiteljica tek toga dana mogla saznati opseg i visinu štete. Budući da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljičino liječenje završeno 21. studenoga 2016., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena preporučenom pošiljkom 31. listopada 2017., to je razvidno da potraživanje tužiteljice za neimovinsku štetu nije zastarjelo. Nadalje, kad je riječ o naknadi za tuđu pomoć i njegu smatra se da je oštećenik za istu saznao u vrijeme kad je prestala potreba za takvom pomoći. Kako je tužiteljici pomoć i njega sukladno nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna ukupno 42 dana po ozljeđivanju, to je tužiteljica za istu saznala 26. studenoga 2014., dok je tužba podnesena preporučenom pošiljkom 31. listopada 2017., pa je evidentno da je njezino potraživanje za naknadom imovinske štete za tuđu pomoć i njegu nije zastarjelo.

29. Budući da tužiteljica, uzimajući u obzir osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a,

30. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (2.330,61 EUR), a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, te sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

31. Tužiteljici je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.187,50 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova -Tbr. 32 Tarife), sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 17. siječnja 2018. i 4. listopada 2018. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 11. ožujka 2019. i 15. rujna 2021. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova-Tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 21. ožujka 2018., 18. siječnja 2024. i 6. veljače 2026. u iznosu 200,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištima 5. listopada 2023. i 15. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr. 9/2 Tarife), pristup na ročište 11. rujna 2018. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova-tbr. 9/5 Tarife), te trošak PDV (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 437,50 EUR. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR. Stoga su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od‭ ‭2.386,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a teku od presuđenja, dakle od 27. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po odvj. Krešimiru Sušiloviću

2. Tuženiku po pun. Ivani Grgić-Zovko