REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3269/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŽA, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika NA, više savjetnice specijalistice u OGDO Zagreb, dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587 da tužitelju KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati iznos od 226,35 eura bruto, zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

- 4,51 EUR od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,12 EUR od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,69 EUR od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,48 EUR od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,43 EUR od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,00 EUR od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,50 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,59 EUR od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,39 EUR od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,24 EUR od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,93 EUR od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,70 EUR od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,13 EUR od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 42,22 EUR od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,03 EUR od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,22 EUR od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,60 EUR od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,61 EUR od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,05 EUR od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,49 EUR od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,46 EUR od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,96 EUR od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.052,95 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, te je rješenjem raspoređen na rad u zatvorsku bolnicu, na radnom mjestu pravosudnog policajca. Prema radno pravnoj dokumentaciji koju posjeduje tuženik, a posebno prema evidenciji o korištenju radnog vremena, razvidno je slijedeće: Imenovani službenik u Zatvorskoj bolnici obavlja poslove osiguranja, Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svom radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 m minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu čl. 52. ranijeg zakona o radu (NN 149/09) i čl. 73. sada važećeg Zakona o radu (NN 03/14), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan. Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenje stanke. Prema vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 24.07.2014. do 24.07.2019, tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku). U navedenom periodu, tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prva tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmor, a ne raditi. Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskog prava na pauzu (stanku), a kako se vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubraja u radno vrijeme, to se tuženik tužiteljevim radom neosnovano obogatio (jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti pauzu (stanku), te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada. Radi mirnog rješenja spora, tužitelj je sukladno odredbama ZPP-a obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno. Tužitelj predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje izreka ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da opreza radi, osporava osnovu i visinu sadržanog tužbenog zahtjeva. Nadalje, tijekom postupka tužena ističe da je tužitelj tijekom cjelokupnog razdoblja rada u Zatvorskoj bolnici koristio dnevnu stanku tijekom cjelokupnog razdoblja rada u Zatvorskoj bolnici, te da je tuženica za tužitelja vodila evidenciju radnog vremena sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja istog pri čemu niti jednim propisom nije određeno da bi se posebno bilježio svaki odlazak i povratak da dnevne stanke . Konačno tuženica predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u: Zahtjev za mirno rješenje spora od 24.07.2019., sudsku praksu, obračunske isprave za isplatu plaće, Evidencije o radnom vremenu, Knjigu izvješća pohranjenu na CD mediju, Tumačenja kolektivnog ugovora, saslušani su svjedoci EA, LA i tužitelj kao stranka u postupku, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Na ročištu održanom 27.10.2022. stranke su dale svoj izričiti pristanak da se u ovom parničnom predmetu koristi iskaz svjedoka ĆA koji je dan na ročišni zapisnik kod ovog suda u parničnom predmetu Pr-3286/2019, dana 04.11.2021. Isto tako tužitelj je dao svoj izričiti pristanak da se u ovom parničnom predmetu koriste iskazi svjedoka AA koji je dan na ročišni zapisnik od 21.01.2021. u parničnom predmetu ovog suda Pr-3273/19, te VA koji je dan na ročišni zapisnik od 02.03.2021 u parničnom predmetu ovog suda Pr-3263/19.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst i 25/13, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove u Zatvorskoj bolnici na radnom mjestu pravosudnog policajca. Među strankama je sporno pripada li tužitelju za rad tijekom stranke (prava na odmor tijekom rada), za utuženo razdoblje, pravo na isplatu naknade, budući mu tuženik nije omogućio korištenje stanke odnosno slobodnih dana sukladno odredbama ZR-a i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

6. O specifičnoj vrsti poslova koje su pravosudni policajci imali i koji se nisu smjeli prekidati, a radi čega često nisu mogli koristiti pauzu, slijedi iz iskaza svjedoka:

EA i LA. Tako navedeni svjedoci iskazuju da su: čuvali zatvorenike tijekom pretraga i hospitalizacije u drugim bolnicama, obavljali prepratu zatvorenika na sud, a po nalogu za sprovođenje i pozivu suda, u nalogu za sprovođenje stoji ime policajca koji duži naoružanje i kojeg nakon obavljenog sprovođenja mora i ispuniti te predati nadređenome; preprate zatvorenika u vanjske bolnice na vještačenja, u banku, na poštu i dr., čuvanje zatvorenika koji obavljaju poslove primjerice čišćenja, održavanja okoliša i drugo; svakodnevne šetnje zatvorenika, obavljali prisutnost tijekom posjeta zatvorenicima, posjetama putem video linka, posjetama odvjetnika i druge poslove. U odnosu na tužitelja iz iskaza svjedoka EA slijedi da je tužitelj bio dežurni koji je raspoređivao pravosudne policajce na radna mjesta; radio je također u turnusu 12-24-12-48 te je vršio kontrolu cijele smjene, rjeđe je radio prepratu zatvorenika izvan zatvorske bolnice. Svjedok LA potvrđuje da je tužitelj bio dežurni koji je raspoređivao pravosudne policajce na radna mjesta; te je zbog same organizacije rada kada nije imao koga razmjestiti na poziciju na glavnom ulazu, te poslove je onda obavljao sam. Svjedok potvrđuje da je tužitelj radio u turnusu 12-24-12-48. Iz oba iskaza svjedoka suglasno slijedi da pravosudnih policajaca nema dovoljno radi čega često nisu bili u mogućnosti koristiti pauzu od 60 minuta, za što nikada nisu dobivali slobodan dan niti su obeštećeni na bilo koji način.

7. Iz iskaza tužitelja također slijedi da kao dežurni u kaznionici radi u turnusu 12-24-12-48, te da gablec imaju na način da pauzu koriste u trajanju od 10 -15 minuta kako bi nešto pojeli s tim da jedan od njih ode kupiti kranu za sve. Iz jasnog iskaza tužitelja slijedi da obavlja sve poslove pravosudnog policajca, koji se ne mogu prekidati a konkretno: prijem zatvorenika, otpust zatvorenika, pretrage zatvorenika, organiziranje sprovođenja zatvorenika te druge poslove propisane Pravilnicima. Tužitelj ističe da je njegov posao takav da ga nitko ne može zamijeniti već se za takvo nešto traži odobrenje načelnika.

8. Suprotnom iskazu svjedoka ĆA sud ne poklanja vjeru a kada svjedok iskazuje da su svi službenici raspoređeni na rad u zatvorskoj bolnici imali pravo na korištenje dnevnog odmora u trajanju od 60 minuta, jer sam svjedok ipak izuzima situacije kada su službenici bili pratnja zatvorenika u neku vanjsku bolnicu, odnosno hospitalizacije zatvorenika ako nisu imali u pričuvi slobodnog djelatnika. Osobito nije prihvatljiv iskaz svjedoka da je u zatvorskoj bolnici uglavnom bio prisutan dovoljan broj službenika i to poglavito u prvoj smjeni dok bi ponekad u noćnoj smjeni znalo biti manjka službenika, kao i da u utuženom razdoblju u odjelu osiguranja bilo raspoređeno manji broj službenika nego što je predviđeno sistematizacijom. Dakle i sam svjedok na određen način ukazuje da pravosudnih policajaca nije bilo dovoljno, slijedom valja prihvatiti iskaze svjedoka LA, EA i tužitelja, da se često pauza od 60 minuta nije mogla koristiti ili se koristila u manjem trajanju od 30 minuta.

9. Iz iskaza svjedoka ĆA slijedi i da su u jednom trenu donijeli odluku da dežurni smjene uvodi u dnevno izvješće i evidenciju o korištenju dnevnog odmora za službenike iako evidenciju o korištenju dnevnog odmora nije bio dužan voditi. U tom dnevnom izvješću dežurni smjene je bio dužan unositi sve aktivnosti za sve poslove koje obavlja odjel osiguranja kao i određene incidente, dakle sva zbivanja koja su se dogodila u tekućem dana a koja su u nadležnosti odjela osiguranja. Službenik koji bi odlazio na dnevnu pauzu je bio dužan napraviti primopredaju službe na odjelu te bi se evidencija o primopredaji službe unosila u evidenciju dnevnog izvješća dežurnog na odjelu. Primopredaja znači da određeni službenik predaje službu drugom službeniku koji će odgovarati za vrijeme odsustva službenika na odjelu. O puštanju na odmor odlučivao je dežurni koji je upućivao zamjenskog službenika te je dežurni isto konstatirao u svom izvješću. Tako i iz iskaza svjedoka LA, EA i tužitelja jasno slijedi da se sve pisalo u dnevno izvješće kojeg je vodio dežurni, što je knjiga izvješća dežurnog. Tužitelj pojašnjava da se svaka zamjena bila ona i najmanja po minutaži evidentira u knjigu izvješća dežurnog na odjelu, koju vodi osobno na razini cijele ustanove, što je potrebno učiniti jer svatko od njih odgovara za sve događaje koji se u trenutku mogu dogoditi. Tu knjigu tužitelj je prepoznao na sadržaju CD-a koji prileži spisu na listu 297. Identično iskazuje i svjedok AA i VA, kada navode da se korištenje stanke evidentiralo u Knjizi dežurnog

10. Slijedom navedenog, a pregledom Knjige izvješća te na prijedlog tužitelja koji je izuzeo upravo one dane u razdoblju od 04.11.2015. do 24.01.2019., kada je koristio pauzu u manjem trajanju od 30 minuta ili je uopće nije koristio, valjalo je utvrditi visinu utuženog potraživanja.

11. Sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (Ručević vještačenja d.o.o.) a nalaz i mišljenje vještaka od 12.05.2025. sud u potpunosti prihvaća ocijenivši isti kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, u skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz nalaza, kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do zaključno 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 60 minuta ili pola sata za vrijeme rada u turnusu, iznosi ukupno 226,35 eura, te su pojedinačni mjesečni iznosi dani u stupcu ´k´ Tabele 1 iz nalaza, a datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ´I´ Tabele 1 iz nalaza. Potrebno je istaknuti kako je vještak broj neiskorištenih sati dnevnog odmora odnosno pripadajući neisplaćeni bruto iznos obračunao uzimajući u obzir da tužitelj nije koristio propisanu stanku za odmor u trajanju od sat vremena dok je radio u turnusu po 12 sati, uz umanjenje iskorištenih dnevnih stanki (30 minuta) u pojedinim danima odnosno mjesecima.

12. Mogućnost traženja korištenja slobodnih dana je pravo tužitelja koje on može ali i ne mora iskoristiti, a ako se odluči ne koristiti tu mogućnost, svakako ne gubi pravo na isplatu plaće s predmetnog pravnog osnova (tako i Županijski sud u Splitu u presudi Gž R-49/25 od 28.03.2025.).

13. Odredbom čl. 73. st. 5. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora. Odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/13 i 112/17, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, u daljnjem tekstu KU/13 i KU/17) propisano je st. 1. da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. St. 2. da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, i st. 3. vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena. Slijedom navedenih odredbi policijski službenik ima pravo na odmor (stanku) kako je to propisano čl. 10. KU i čl. 73. ZR. koju tužitelj nije iskoristio kako slijedi iz Knjige izvješća pripada mu pravo na naknadu plaće za još 30 minuta, odnosno 1 sat efektivnog rada, prema cijeni sata rada za vrijeme redovnog rada. Navedeno iz razloga što tuženik nije organizirao rad na način da osigura korištenje dnevnog odmora (pauze) predviđene Kolektivnim ugovorom u trajanju od 30, 60 minuta za vrijeme rada, odnosno nije osiguran dovoljan broj radnika koji bi zamijenili jedan drugoga tijekom dnevnog odmora (pauze), te na taj način nije tužitelju omogućeno ostvarenje zakonskog prava na dnevni odmor (pauzu), a kako se navedeno vrijeme smatra radno vrijeme, to je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi odrađene sate.

14. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu koja teče od 16.-tog u mjesecu za naknadu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92.st.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

15.Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

16. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke. Isto tako nije potrebno niti izvoditi bilo kakvih daljnjih dokaza.

17. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 226,35 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 25 bodova, (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 25 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima 01.07.2021.,18.05.2022., 27.10.2022., 07.03.2025., 17.02.2026., za svako u visini od 25 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od 19.03.2020., 11.03.2024., 16.05.2025., 16.03.2021., za svako u visini od 25 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 275 bodova, odnosno 550,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 137,50 eura, kao i troškove financijskog vještačenja u ukupnoj visini od 365,45 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.052,95 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 28.10.2022. i 22.05.2025., kojima dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, jer je isto vidljivo u sustavu s kojim sud raspolaže pa se radi o nepotrebnom trošku za vođenje postupka.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku