REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-1147/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Mirku Kovač, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Opća bolnica Nova Gradiška, OIB: 71630358814, Josipa Jurja Strossmayera 17A, Nova Gradiška, zastupana po punomoćniku po zaposlenju MK, dipl. iur. iz [adresa], radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. veljače 20206., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Sandre Petrović, odvjetnice iz Slavonskog Broda i za tuženika punomoćnika MK, dipl. iur., dana 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Opća bolnica Nova Gradiška, OIB: 71630358814, Josipa Jurja Strossmayera 17A, Nova Gradiška da tužiteljici PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 172,23 eura, bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 12,04 EUR od 16. studenog 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,78 EUR do 16. prosinca 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,44 EUR od 16. siječnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,64 EUR od 16. veljače 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,98 EUR od 16. ožujka 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,06 EUR od 16. travnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 4,23 EUR od 16. svibnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,41 EUR od 16. lipnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,61 EUR od 16. srpnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,91 EUR do 16. kolovoza 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,84 EUR od 16. rujna 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,92 EUR od 16. listopada 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,52 EUR od 16. studenog 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,56 EUR od 16. prosinca 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,47 EUR od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,01 EUR od 16. ožujka 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,56 EUR od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 8,29 EUR od 16. svibnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,99 EUR od 16. srpnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,08 EUR do 16. kolovoza 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,07 EUR od 16. rujna 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,84 EUR od 16. listopada 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,93 EUR od 16. studenog 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,58 EUR od 16. prosinca 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,28 EUR od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,28 EUR od 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 33,71 EUR od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,35 EUR od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 7,33 EUR od 16. svibnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,38 EUR od 16. srpnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,02 EUR od 16. rujna 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,08 EUR od 16. listopada 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,01 EUR od 16. studenog 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,03 EUR od 16. prosinca 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 559,81 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa dijelom troškova postupka u iznosu od 282,81 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće na ime dodataka za redovni i prekovremeni rad.

1.1. Navodi da joj tuženik u periodu od 24.2.2016. do 24.2.2021. nije platio dodatak zbog otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada koje pravo joj pripada temeljem odredbe čl. 57. Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te da nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate koje pravo joj pripada sukladno čl. 59a Dodatka I Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja

1.2. Potražuje i razliku na ime pogrešno obračunate i isplaćene plaće po navedenim osnovama za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

1.3. Postavlja stupnjeviti tužbe, traži pribavljanje dokumentacije tuženika potrebne za specifikaciju tužbenog zahtjeva po navedenim osnovama.

2. Rješenjem suda od 14. srpnja 2022. pozvana je tužiteljica u roku od 8 dana ispraviti/dopuniti tužbu na način da tužbeni zahtjev postavi u određenom iznosu i time odredi vrijednost predmeta spora što je i učinila podneskom od 22. srpnja 2022. postavljajući tužbeni zahtjev na iznos od 10.001,00 kn, sada 1.327,36 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da su ovdje parnične strane u ugovornom odnosu temeljem potpisanih ugovora o radu i aneksa i dodataka istome ugovoru.

3.1. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije za period od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. u kom periodu je ovdje tužena bila pripojena Općoj bolnici Dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu.

3.2. Protivi se prijedlogu tužiteljice da sud zatraži od tuženika evidencije o prisutnosti na radu, budući da je tužiteljica uz isplatu svake plaće za utuženo razdoblje dobila i mjesečni obračun plaće koji sadržava iste parametre kao i evidencija o prisutnosti na radu. Nadalje tužiteljica je dobila primjerak rješenja o plaći i rješenja o korištenju godišnjeg odmora.

3.3. Osporava traženje tužiteljice pozivom na članak 60. KU/13. kojim je bilo normirano pravo na uvećanje osnovne plaće za radni staž u javnim službama te se je navedena odredba primjenjivala do listopada 2015.

3.4. Navodi da je tuženik tužiteljici tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaće sukladno odredbama kolektivnih ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Ističe da Zakon o radu samo ureduje pravo na plaću, no samu plaću konkretizira Zakon o plaćama u javnim službama (,,Narodne novine,, broj: 27101. i 29/09.) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (,,Narodne novine broj: 25/13.,27113.......9/18). Navodi da se pod osnovnom plaćom podrazumijeva plaća na koju radnik ima pravo za redovan rad, u punom radnom vremenu uz uobičajene radne uvjete, u koju nisu uključeni posebni dodaci, da člankom 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće. uvećan za 0.5 %o za svaku navršenu godinu radnog straža. a koji se elementi množe te sačinjavaju plaću radnog mjesta u javnim službama - osnovnu plaću.

3.5. Nadalje, navodi da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da Zakon o plaćama u javnim službama u članku 9. normira posebne dodatke na plaću za službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, a kolektivni ugovori specificiraju dodatke na osnovnu plaću: stimulaciju, uvećanja plaće, dodatka na posebne uvjete rada i položajne dodatke.

3.6. Poziva se na odredbe članka 47. stavka 2. KUll3. i smatra da se svi dodatci obračunavaju na osnovnu plaću, odnosno samo i isključivo osnovu plaću te da njihova kombinacija ne uključuje i to da bi se trebalo primijeniti i na pojedine druge dodatke, odnosno uvećanja. Navedeno smatra izričitim uređenjem, iskazom suglasnosti volje stranaka kolektivnog ugovora( KU/13)

3.7. Ukazuje da temeljem odredbe članka 321. Zakona o obveznim odnosima da u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, ugovorne strane povjere nekom trećem tumačiti ugovor, a koja se ovlast može primijeniti slijedom odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu, odredbom članka 18. KU/13 je predviđeno osnivanje zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora koje daje obvezujuća tumačenja kolektivnog ugovora, u formi zaključaka. Poziva se na zaključke broj : 58., 95. a) i 106. a).

3.8. Osporava tužiteljici pravo i na razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

3.9. Ističe da je tuženik provjerio evidencije o prisutnosti na radu za tužiteljicu za utuženo razdoblje te je utvrdio da su tužiteljici isplaćeni svi dodaci za prekovremeni rad koji su bili evidentirani, sukladno odredbama KU i TKU. Istakao je da se podatci iz evidencije unose u registar zaposlenih a da obračun plaća prema navedenim podatcima izrađuje Centralni obračun plaća (COP).

3.10 Iz gore navedenih razloga tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i obvezati tužitelja, naknaditi tuženiku parnični trošak.

4. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

5. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. ožujka 1996., te Dodatka Ugovora o radu od 1. listopada 2014. i Ugovora o radu od 13. travnja 2018. bila u radnom odnosu na poslovima medicinske sestre u Odjelu za opću kirurgiju.

6. Sporno je da li joj je u periodu od 24.2.2016. do 24.02.2021. pravilno obračunavata plaća. Sporna je pasivna legitimacija tuženika u periodu od 24.2.2016. do 30.9.2017. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. ožujka 1996. (str. 11-13 spisa), Dodatak Ugovor o radu od 1. listopada 2014. (str. 14-15 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. travnja 2018 (str. 16-17 spisa), u izvadak iz sudskog registra (str. 18-27 spisa), u Odluku o pripajanju od 18. prosinca 2013. (str. 28-31 spisa), u zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (str. 32-34 spisa), u evidencije radnog vremena, u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade (str. 55-307 spisa) i u nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjak od 29. kolovoza 2024. (str. 308-337 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev podneskom tužiteljice od 12. rujna 2024. u cijelosti osnovan.

9. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

10. Nesporno je da tužiteljica u razdoblju počev od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. nije bila u radnom odnosu sa tuženikom već je radila u Općoj bolnici Dr. Josip Benčević Slavonski Brod temeljem Dodatak Ugovor o radu od 1. listopada 2014. (str. 14-15 spisa).

11. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra razvidno je da je Opća bolnica Nova Gradiška, Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 18. prosinca 2013., pripojena Općoj bolnici Dr. Josip Benčević Slavonski Brod sa danom 1. siječnja 2014., te je Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod s tim danom preuzela obavljanje cjelokupne djelatnosti Opće bolnice Nova Gradiška, te je u tome razdoblju poslodavac tužiteljice bio Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod. U navedenom razdoblju Opća bolnica Nova Gradiška bila je brisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku- Stalna služba u Slavonskom Brodu rješenjem broj Tt-14/333-2 od 23. siječnja 2014. godine. Dakle, Opća bolnica Nova Gradiška nije postojala kao pravni subjekt u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017., te su svi zdravstveni i nezdravstveni radnici Opće bolnice Nova Gradiška, u tome razdoblju bili radnici Opće bolnice Dr. Josip Benčević Sl. Brod.

Opća bolnica Nova Gradiška osnovana je u skladu sa kogentnim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, 1. listopada 2017. godine. Toga dana je započela sa radom i preuzela radnike, te tek od 1. listopada 2017., može kao poslodavac biti odgovorna za eventualnu isplatu razlike plaće svojim radnicima, između ostalih i tužiteljici koja u ovoj parnici potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje kada je bila u radnom odnosu i kod tuženika. Da su iznesene činjenice točne potvrđuju i obračuni plaća u kojima je kao poslodavac tužiteljice u utuženom razdoblju, naznačen tuženik. Činjenica da su određene liste evidencije radnog vremena iskazane s memorandumom tuženika nije relevantna za donošenje odluke o poslodavcu tužiteljice. Platner liste je dobivala od stvarnog poslodavca.

12. Slijedom navedenog osnovan je prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije u odnosu na period od prvog zapošljavanja temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sve do 30. rujna 2017., do kada je ovdje naznačeni tuženik bio brisan iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku-Stalna služba u Slavonskom Brodu rješenjem broj Tt-14/333-2 od 23. siječnja 2014. godine.

13. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika, u odnosu na utuženi period, počev od 1. listopada 2017. od kada naznačeni tuženik posluje kao samostalni pravni subjekt.

14. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan radniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

15. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

16. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

19. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

20. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

21. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

22. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

23. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

24. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

25. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

26. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

27. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužiteljica za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

28. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

29. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

30. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

31. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

32. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke broj 58, 95a) i 106a) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

33. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužiteljica ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad u periodu od 1. listopada 2017. do 1. travnja 2020.

34. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Borisu Belunjak.

35. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, a sukladno tužbenom zahtjevu, vještak je izračunao da je tužiteljici manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću za dodatak za prekovremeni rad u periodu od 24. veljače 2016. do

24. veljače 2021. ukupno 224,72 eura.

36. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka kao i činjenicu da u periodu od 24. veljače 2016. do 1. listopada 2017. nije bila zaposlenik tuženika, i u skladu sa istim postavila uređen i specificirani tužbeni zahtjev potražujući mjesečne anuitete od 1. listopada 2017., dospijevajući 16. studenog 2017., sve do studenog 2020. dospijevajući 16. prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 172,23 eura.

37. Tuženik je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u matematičkom izračunu, s tim da je ustrajao kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije u periodu do 1. listopada 2017., te u odnosu na plaće počev od do 1. travnja 2020. kada je ista usklađena s Kolektivnim ugovorom u sustavu Centralnog obračuna plaća.

38. Dopunom očitovanja od 2. listopada 2024. vještak je iskazao da je zadatak izvršio u skladu sa rješenjem suda a da se razdoblje poslije 1. travnja 2020. odnose na razlike na ime obračuna plaće u vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana.

39. Nalaz vještaka u cijelosti je prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i zadatkom vještaka.

40. Uvažavajući da je u postupku dokazano prema stavu ovoga suda da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da joj tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na razlike plaća počev od plaće za listopad 2017. dospijevajuće 16. studenog 2017. Sud je tužiteljici priznao i anuitet dospijevajući nakon 1. travnja 2020. i ako se počev od travnja 2020. plaća pravilno obračunava. Ovo iz razloga što se razlika odnosi na sate godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana za koji je u obračunu primijenjena nepravilna osnovica prethodna tri "najpovoljnija" mjeseca u kojima dodatci nisu bili obuhvaćeni, odnosno za koje je utvrđeno da nisu bile pravilno obračunate.

41. Slijedom navedenog tužiteljici su priznati traženi anuiteti za plaće počev od 1. listopada 2017. dospijevajući od 16. studenog 2017. ukupno u iznosu od 172,23 eura, kako je to i navedeno pod I. izreke presude.

42. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

43. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

44. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužiteljici kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

45. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)

46. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužiteljici nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je djelomično uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na osnov sa 100% i u odnosu na visini sa 15% ili ukupno sa 57,5%. Uvažavajući uspjeh tuženika u sporu u visini od 42,5%, dodjeljuje joj se pravo na ukupno 15% (57,5% - 42,5%) nužnih i potrebnih troškova u ovom postupku.

49. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (172,23 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 12.9.2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa ročištima 9.5.2024. i 11.2.2026. za svako u iznosu od 50,00 eura ili ukupno 100,00 eura (Tbr.9/1 Tarife) kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od zatraženih 25,00 eura (Tbr.9/3 Tarife) ili ukupno 225,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 56,25 eura, ukupno 281,25 eura. Uvažavajući uspjeh tužiteljice u postupku u visini od 15%, dodijeljeno joj je pravo na troškove zastupanja po punomoćniku u ukupnom iznosu od 42,19 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u cijelosti kao nužan i potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari, u iznosu od 517,62 eura.

50. Ukupni priznati troškovi tužiteljice iznose 559,81 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

51. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

52. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 25.7.2022. kojim određuje vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari (što je propušteno učiniti kod podnošenja tužbe) kao i podneska od 13.6.2024. kojim se obavještava sud o plaćenom predujmu što je sudu vidljivo odmah nakon uplate. Nije joj priznat niti trošak na sve zatražene radnje, razmjerno uspjehu u postupku.

53. Tužiteljici ukupno nije priznato pravo na 282,81 eura troškova kako je to i navedeno pod III. Izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 27. ožujka 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Mirko Kovač, Zagreb,

2. Opća bolnica Nova Gradiška, Nova Gradiška, J. J. Strossmayera 17A,

3. Porezna uprava, po pravomoćnosti.