Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5161/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠG, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 4. (ispravno stavka 1. točke 4. i stavka 4.) Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠG, podnesenoj po branitelju Petru Petroviću, odvjetniku u Sesvetama, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-17858/2022 od 27. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog ŠG te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljeni ŠG proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 167. stavka 4. (ispravno stavka 1. točke 4. i stavka 4.) Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 (petsto) eura.
2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od plaćanja naknade troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći kako se uopće nije niti radilo o građevnom otpadu te ističući kako se on ne smatra krivim.
4. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je u provedenom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
7. Naime, odredbom članka 167. stavka 1. točke 4. i stavka 4. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je kažnjavanje počinitelja koji odbaci otpad u okoliš (članak 18. stavak 1.), dok je odredbom članka 18. stavka 1. istog Zakona propisano da je odbacivanje otpada u okoliš zabranjeno. Navedena odredba dio je Glave IV. istog Zakona koja propisuje obveze proizvođača i posjednika otpada, dok je posjednik otpada, u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 59. Zakona, proizvođač otpada ili osoba u posjedu otpada. Nadalje, odredbom članka 10. stavka 2. Pravilnika o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest („Narodne novine“ broj: 69/16., 84/21.) propisano je da se izvođač radova smatra posjednikom građevnog otpada koji je nastao na gradilištu na kojem izvodi radove.
8. Imajući u vidu navode obrane okrivljenika da je predmetne zgode postupao po nalogu poslodavca, a ne svoje samostalne odluke, te predlaganja da se na okolnosti počinjenja prekršaja ispita odgovorna osoba u pravnoj osobi u kojoj je tada bio zaposlen, uz uzimanje u obzir prethodno navedenih odredbi mjerodavnih propisa, u postupku je potrebno dodatno utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava te ponovo ocijeniti jesu li se u ponašanju okrivljenika ispunila obilježja koja predstavljaju bitno obilježje predmetnog djela.
9. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovo ocijeniti provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge dokaze te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
