Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: SZž-101/2026

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u postupku izvršenja prekršajne sankcije osuđeniku UP, rješavajući o žalbi osuđenika UP podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Kutini od 12. veljače 2026., broj: Pp Ikp-66/2026, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se neosnovanom žalba osuđenika UP i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Kutini od 12. veljače 2026., broj: Pp Ikp-66/2026, osuđeniku UP novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura izrečena rješenjem o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split od 27. travnja 2023., Klasa: 413-01/21-26/347, Ur.broj: 513-02-8002/26-23-8, a koja odluka je postala pravomoćna 15. lipnja 2023., zamijenjena je radom za opće dobro u trajanju od 152 sata. Istim rješenjem određeno je da će se, u slučaju da osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili se na uredan poziv suda izvršenja ne odazove radi primitka naredbe o upućivanju na izvršavanje rada sukladno članku 152.c stavku 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ili ga ne izvrši svojom krivnjom u roku koji je za to određen sukladno članku 34. stavku 3. Prekršajnog zakona, neplaćena novčana kazna zamijeniti zatvorom u trajanju od 60 dana.

2. Protiv navedenog rješenja osuđenik je podnio žalbu navodeći kako pobijano rješenje nije zakonito jer je nastupila zastara izvršenja izrečene novčane kazne pa traži da se postupak izvršenja obustavi. Nadalje, žalitelj ističe kako nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu odjednom jer bi navedeno plaćanje ugrozilo egzistenciju njegove obitelji, te ukoliko sud utvrdi kako nije nastupila zastara izvršenja, da mu se omogući plaćanje novčane kazne u više obroka. S obzirom da nije kažnjavan, žalitelj ističe i da bi se svrha kažnjavanja postigla i opomenom ili uvjetnom osudom. Također, žalitelj ističe i da nije pozvan na davanje izjave o pristanku zamjene novčane kazne radom za opće dobro, te zbog svega iznesenoga, predlaže ovom Sudu obustaviti postupak izvršenja zbog zastare, podredno, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmatrajući žalbu, ovaj Sud je utvrdio da su postojali svi zakonski uvjeti za donošenje pobijanog rješenja, jer osuđenik nakon pravomoćnosti i izvršnosti citiranog prekršajnog naloga, u paricijskom roku nije platio izrečenu novčanu kaznu, a novčana kazna nije uspješno naplaćena niti u pravilno i zakonito provedenom postupku ovrhe putem Financijske agencije.

5. Navod žalitelja o nastupu zastare izvršenja prekršajnopravne sankcije u skladu sa člankom 14. stavkom 1. Prekršajnog zakona, nije osnovan, budući od dana pravomoćnosti odluke o kažnjavanju, odnosno 15. lipnja 2023., nije proteklo više od tri godine, zbog čega u postupku nije nastupila zastara izvršenja prekršajnopravne sankcije.

6. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju članka 152. stavka 6. i članka 34. stavka 2. i 6. Prekršajnog zakona, pravilno i zakonito postupio, donoseći rješenje o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro i upućivanju osuđenika na izvršavanje tako određenog rada, kao i o zamjeni neplaćene novčane kazne zatvorom u slučaju da osuđenik ne prihvati rad za opće dobro.

7. Ističe se kako se ovaj Sud odlučujući o žalbi protiv pobijanog rješenja ne može upuštati u razmatranje i ocjenu žalbenih navoda koji se odnose na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, na molbu da se izrečena kazna plati u ratama ili da se ista zamijeni opomenom ili uvjetnom osudom, kao i na imovinsko stanje osuđenika, jer se u postupku izvršenja prekršajnopravne sankcije razmatra samo pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Sve te činjenice, osuđenik je mogao isticati samo u redovnom prekršajnom postupku.

8. U vezi navoda žalitelja kako nije pozvan na davanje izjave o pristanku zamjene novčane kazne radom za opće dobro, ističe se kako je člankom 152.c stavkom 1. Prekršajnog zakona, propisano da sud izvršenja, nakon pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, poziva osuđenika radi uručivanja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se prije uručenja naredbe iz stavka 1. ovog članka, od osuđenika uzeti pisana izjava uz njegov potpis da prihvaća rad za opće dobro koja se prilaže uz naredbu. Stoga će žalitelj tek po pravomoćnosti pobijanog rješenja biti pozvan na davanje pisane izjave o prihvaćanju rada za opće dobro.

9. Zbog navedenog, trebalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o zamjeni neplaćene novčane kazne radom za opće dobro, a podredno zatvorom, u skladu s odredbom članka 34. Prekršajnog zakona.

10. Napominje se da osuđenik može platiti novčanu kaznu i dostaviti dokaz o izvršenoj uplati nadležnom Općinskom sudu u Kutini koji će rješenjem obustaviti postupak izvršenja.

Zagreb, 27. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 otpravka: za spis, osuđenika i podnositelja zahtjeva.