Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2421/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe Marche Restorani d.o.o. sada Lagardere Travel Retail Croatia d.o.o. i odgovornih osoba ŽLF i ŽL koje brani Meliha Okić Buljanović, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 19. studenoga 2025., broj: Pp-3228/2024, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se neosnovanom žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu i prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 19. studenoga 2025., broj: Pp-3228/2024, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba Marche Restorani d.o.o. sada Lagardere Travel Retail Croatia d.o.o. i odgovorna osoba ČLF i ŽL, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te su na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), oslobođeni od kazne.

2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj smatra da je rokove za prijave na tijela obveznih osiguranja zakonodavac kogentno propisao Zakonom čime je automatski onemogućio temelj za primjenu slobodne ocjene i odredio uklapanje u mjerodavni imperativni normativni okvir. Nedorečeno je kako ih je to sud sankcionirao za prekršaj koji je nedvojbeno kao takav utvrdio. Žalitelj ističe i da se radi o pravnoj osobi koja je ozbiljan subjekt na poslovnom tržištu i koja nikako nije neuka stranka u poznavanju pozitivnog zakonodavstva Republike Hrvatske. Također, žalitelj smatra da sud nije mogao primijeniti članak 38. Prekršajnog zakona jer se time šalje kriva poruka okrivljenicima i time sud ne štiti prava i interese radnika niti pravni poredak države. Zbog navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja nove presude, podredno, istu preinačiti i okrivljenike kazniti po zakonu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Razmatrajući žalbu i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je proglasio krivima okrivljenike i prema istima u konkretnom slučaju pravilno primijenio članak 38. stavak 2. točku 2. Prekršajnog zakona, te umjesto propisane kazne za počinjeni prekršaje, okrivljenike oslobodio od kazne.

7. Naime, odredbom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, što znači da se u navedenim slučajevima sudu ostavlja na ocjenu je li opravdana primjena instituta oslobođenja okrivljenika od kazne u konkretnom predmetu. Kako se u ovom slučaju radi o zakašnjenju u dostavi podataka o početku osiguranja za radnike ČL i PL koji podatak je trebalo dostaviti najkasnije 1. kolovoza 2022., a koji nedostatak su okrivljenici ispravili odmah slijedećeg dana, tj. 2. kolovoza 2022. te su ih prijavili s točnim danom početka rada, a sve to prije inspekcijskog nadzora 6. studenog i 6. prosinca 2024., te nije nastupila nikakva šteta za osiguranike niti za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, uzimajući u obzir i okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, to neosnovano tužitelj dovodi u pitanje primjenu navedenog instituta. S obzirom da otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao, to ove razloge za oslobođenje od kazne prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj Sud.

8. U vezi navoda žalitelja da s obzirom na težinu prekršaja, nije moguća primjena članka 38. Prekršajnog zakona, napominje se kako citirani članak Prekršajnog zakona ne propisuje na koje se prekršaje ovaj institut može primijeniti, a na koje ne. Tužitelj u žalbi nije naveo posebne razloge, odnosno otežavajuće okolnosti za okrivljenike, a koji bi mogli utjecati na eventualno preinačenje pobijane presude u smislu žalbenih navoda.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjskom presudom nisu u korist okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 27. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.