Posl.br.P-990/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB:0295872670, zastupan po punomoćniku Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupano po punomoćniku Dinko Simonelli, odvjetnik u OD Grgić&partneri u Splitu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 13. veljače 2026. god.. presudom donesenom i objavljenom dana 27. ožujka 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 5.071,41 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od presuđenja 27. ožujka 2026 g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate, za više zatraženo u iznosu od 1.268,13 Eura tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi da je osiguranica HZZO-a NJ stradala je kao putnik u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 15.09.2002.g. krivnjom vozača osobnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka] ŽJ osiguranim od autoodgovornosti kod tuženika po polici broj: [broj police]. Uzrokom ozljeda koje je pretrpjela osiguranica HZZO-a nastali su troškovi liječenja u iznosu od 38.894,52 kn na ime stacionara u bolnici, a nastali su troškovi na ime putnih troškova odlaska na liječenje u KBC Splitu u iznosu od 538,00 kn, tužitelj je i na ime ortopedskih pomagala isplatio 187,85 kn i konačno zbog ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi NJ je bila na bolovanju za koji period je tužitelj isplatio iznos od ukupno 8.647,83 kn.

2.Tužitelj je dopisom od dana 30.10.2003.g. potraživao od tuženika isplatu po računu "Kalos" za rehabilitaciju NJ iznos od 8.975,82 kn koji iznos je tuženik isplatio. Na ime odštetnog zahtjeva za račun Kalosa broj 131 sklopljena je nagodba i tuženik je isplatio iznos od 7.180,66 kn, koji se ine potražuje ovom tužbom.

3.U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nagođene stvari. Naime, i sam tužitelj u navodima tužbe potvrđuje da su stranke dana 20. prosinca 2003.g. zaključile Sporazum o izvansudskoj nagodbi, a isti i prilaže uz tužbu. U predmetnoj nagodbi se jasno navodi da se nagođeni iznos odnosi na cjelokupnu štetu po predmetnom štetnom događaju te da se tužitelj odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja. Zbog navedenog tuženik predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak. Podredno, a samo opreza radi, tuženik navodi da bi u slučaju da stranke nisu zaključile izvansudsku nagodbu priznao pasivnu legitimaciju i pravni osnov jer je osiguranica tužitelja NJ u nezgodi sudjelovala kao putnik u automobilu, odnosno tzv. treća osoba. Međutim, kako je osiguranica tužitelja kritične prigode pristala na vožnju s alkoholiziranim vozačem i nije koristila sigurnosni pojas, tuženik bi istakao prigovor podijeljene odgovornosti.

4.Podsjeća naslovni sud na činjenice koje proizlaze iz uvida u odštetni zahtjev koji tužitelj predao tuženiku i na kojemu je broj Klase: 502-10/03-01/58, Urbroj: 338- 15-13-03-1 od 30.10.2003.g. (dostavljeno u privitku podneska tužitelja od 27.01.2022.g.).Odštetnim zahtjevom od 30.10.2003.g. predmet potraživanja tužitelja odnosio se samo na dio troškova liječenja NJ i to u iznosu od 8.975,82 kn na ime medicinske rehabilitacije u provedene u "Kalosu" Vela Luka.

5.Navedenim odštetnim zahtjevom nisu obuhvaćeni troškovi liječenja NJ na ime:- stacionara u KBC Firule – Split u ukupnom iznosu od 38.894,52 kn,- troškovi na ime putnih troškova odlaska na liječenje u KBC Splitu u iznosu od 538,00 kn,- troškovi nabavke ortopedskih pomagala u iznosu od 187,85 kn, i- naknade plaće za vrijeme bolovanja u iznosu od 8.647,83 kn. Znači iznos od 7.180,66 kn koji je tuženik isplatio ne odnosi na račune koje tužitelj potražuje ovom tužbom, a u konačnici u tužbi je navedeno da je tuženik isplatio navedeni iznos. U svezi sa navedenim izvjesno je da nisu osnovani navodi iz podneska tuženika usmjereni ka prigovoru nagođene stvari, budući je iz tužbe i uz tužnu priloženih dokaza izvjesno da predmet nagodbe nisu bila potraživanja tužitelja koja su predmet ove tužbe odnosno, tužbenog zahtjeva.

6.Kako je jasno da su predmet nagodbe bili drugi računi i to račun za koja tužitelj i ne potražuje naknadu štete, to je jasno da je tuženikov iskazani prigovor neosnovan. Konačno ne može biti nagođeno nešto što nije i potraživano, a što je u pravnoj teoriji poznato kao «pacta sud servanda». Uzgred se navodi da prigovor suodgovornosti osiguranice tužitelja nije osnovan, a na tuženiku je teret dokaza. Kako je riječ o prigovoru eskulpacione naravi tužitelj se ne protivi izvođenju dokaza pribavom spisa koji je predložio tuženik. Ekonomičnosti radi tužitelj na navedeni iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos i to od dana presuđenja.

7.Tuženik navodi u predmetu Općinskog suda u Šibeniku P-534/03 (u kojem tamošnja tužiteljica NJ povodom istog ovog štetnog događaja potraživala naknadu nematerijalne i materijalne štete od istog ovog tuženika), a sve u smislu istaknutog prigovora limita osiguranja. O navedenoj reviziji je u međuvremenu odlučeno, te je Vrhovni sud RH rješenjem Rev-800/09 od 23.09.2014. g. dijelom ukinuo nižestupanjske presude Županijskog suda u Šibeniku Gž-628/07 od 16.02.2009. g. i Općinskog suda u Šibeniku P-534/03 od 20.10.2006. g. te u ukinutom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

8.U međuvremenu, je tužiteljica NJ preminula, pa kako se radilo o potraživanju nematerijalne štete prema ZOO/78, ta činjenica podrazumijeva obustavu tog postupka, pravomoćno je odlučeno i u parničnim postupcima vezanim uz ošteće- nicu NJC, koja je također ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju, pa su dakako poznate i plaćene sve tuženikove obveze i iz tih parničnih postupaka.

9.Uzimajući u obzir navedeno pod toč.(2) i (3) tuženik izjavljuje kako odustaje od istaknutog prigovora limita osiguranja jer nakon što su poznate i ispunjene ostale obveze tuženika po predmetnom štetnom događaju, sve u svojoj ukupnosti neće prijeći svotu osiguranja (limit).Tuženik ustraje u protivljenju tužbenom zahtjevu iz ostalih razloga koje smo naveli tijekom postupka, odnosno navodimo i dodatno obrazlažemo ovim podneskom: nagođena stvar;nedokazana činjenica plaćanja utuženih troškova liječenja, time i trpljenja štete. Tužbeni zahtjev je neosnovan jer se ovdje radi o nagođenoj stvari, što je potpuno jasno i uopće ne bi trebalo biti sporno sagledavajući sadržaj nagodbe (koja je priložena sudskom spisu).

10.Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjeva od 30.10.2003. godine (klasa: 502-10/03-01/58: Urbroj: 338-15-13-03-1) kojim je od tuženika potraživao naknadu baš troškova liječenja svoje osiguranice NJ, nastalih kao posljedica predmetne nezgode od 15.09.2002. godine. Po podnesenom odštetnom zahtjevu, stranke su potom dana 30.12.2003. godine sklopile Sporazum o izvansudskoj nagodbi. Tim ugovorom o nagodbi je jasno ugovoreno da se nagođeni iznos odnosi „na ime cjelokupne štete“, uz jasnu i izričitu izjavu tužitelja kako će se isplatom nagođenog iznosa „smatrati u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg potraživanja“. Preglednosti radi dalje prikazujemo sadržaj ugovorenog u tom dijelu, a cijeli ugovor također je priložen sudskom spisu uz tužbu.

11.Dodatno ukazujemo kako i iz „Napomene“ navedene na dnu sklopljenog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi jasno proizlazi da se isti odnosi upravo na troškove liječenja tužiteljeve osiguranice NJ po predmetnom štetnom događaju, jer klasa i Urbroj navedeni u „Napomeni“ odgovaraju klasi i Urbroju navedenim u odštetnom zahtjevu tužitelja od 30.10.2002. godine. Preglednosti radi, niže prikazujemo „Napomenu“ iz ugovora o nagodbi kojom je navedena klasa i urbroj predmeta tužitelja na kojeg se nagodba odnosi, te zaglavlje tužiteljevog odštetnog zahtjeva od 30.10.2003. godine kojim se potražuju troškovi liječenja baš NJ po predmetnom štetnom događaju, a iz čega je razvidno da se klasa i urbroj poklapaju, te da se nagodba nesumnjivo odnosi upravo na to potraživanje. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik postupio po Sporazumu o izvan- sudskoj nagodbi od 30.12.2003. godine, te je nagođeni iznos tužitelju platio, što potvrđuje i tužitelj u toč.III. činjeničnih navoda tužbe. Iz svega je očito kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer su stranke sklapanjem Sporazuma o izvansudskoj nagodbi u cijelosti riješile pitanje „cjelokupne štete“ po osnovi troškova liječenja tužiteljeve osiguranice NJ po predmetnom štetnom događaju, te se uz to tužitelj jasno i izričito odrekao „bilo kakvog daljnjeg potraživanja … uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete“. Neosnovanost tužbenog zahtjeva kod ovakvog stanja stvari potvrđuju i brojne odluke iz sudske prakse. Niže prikazujemo stajalište Županijskog suda u Splitu iz odluke Gžx-326/12 od 31.10.2012. god: Identično odlučuje i VSRH nizom svojih odluka npr. Revr-224/13-2 od 19.04.2016. g:Ugovori se tumače onako kako glase, a ovdje je potpuno očito ne samo da se nagođeni iznos odnosi na cjelokupnu štetu, već se tužitelj izričito odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete. Time je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti neovisno o tome kada su utuženi troškovi liječenja plaćani, odnosno kada je tužitelj pretrpio predmetnu štetu (a prema tvrdnjama samog tužitelja i postavljenom zahtjevu, velika većina troškova je plaćana prije sklapanja nagodbe).

12.Tuženik ustraje osporavanju činjenice plaćanja utuženih troškova liječenja, time i trpljenja štete koja je predmet tužbenog zahtjeva. Tužitelj nije odgovarajućim dokazima dokazao navedenu okolnost budući da isprave priložene spisu o tobože izvršenim plaćanjima i datumima tih plaćanja ne predstavljaju ništa drugo do li afirmativni navod jedna parnične stranke, koji kao takav ne može predstavljati dokaz o odlučnoj činjenici.

13.Kao podredno, ne ulazeći u pitanje osnovanosti potraživanja, tuženik tužitelju predlaže nespornom učiniti 20% suodgovornosti njegove osiguranice NJ. Taj su postotak stranke imale u vidu i pri sklapanju predmetnog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, a identičan postotak suodgovornosti zbog iste osnove stranke su nespornim učinile i u predmetu Općinskog suda u Splitu P-2202/18, u kojem su predmet potraživanja troškovi liječenja tužiteljeve osiguranice NJC koja je također kritične prigode bila sudionikom ovog štetnog događaja kao putnica u istom vozilu, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan,

14.Tužitelj navodi , iz arhive je pribavio odštetni zahtjev koji je tužitelj predao tuženiku i na kojemu je broj Klase: 502-10/03-01/58, Urbroj: 338-15-13-03-1 od 30.10.2003.g. pa se u privitku dostavlja citirani odštetni zahtjev. Kao što je vidljivo iz odštetnog zahtjeva od 30.10.2003.g. predmet potraživanja tužitelja odnosio se samo na dio troškova liječenja NJ i to u iznosu od 8.975,82 kn na ime medicinske rehabilitacije u provedene u "Kalosu" Vela Luka. Navedenim odštetnim zahtjevom nisu obuhvaćeni troškovi liječenja NJ na ime:- stacionara u KBC Firule – Split u ukupnom iznosu od 38.894,52 kn,- troškovi na ime putnih troškova odlaska na liječenje u KBC Splitu u iznosu od 538,00 kn,- troškovi nabavke ortopedskih pomagala u iznosu od 187,85 kn, i- naknade plaće za vrijeme bolovanja u iznosu od 8.647,83 kn.

15.Znači iznos od 7.180,66 kn koji je tuženik isplatio ne odnosi na račune koje tužitelj potražuje ovom tužbom, a u konačnici u tužbi je pod ad.3. navedeno da je tuženik isplatio navedeni iznos. U svezi sa navedenim izvjesno je da nisu osnovani navodi iz podneska tuženika usmjereni ka prigovoru nagođene stvari, budući je iz tužbe i uz tužnu priloženih dokaza izvjesno da predmet nagodbe nisu bila potraživanja tužitelja koja su predmet ove tužbe odnosno, tužbenog zahtjeva. Kako je jasno da su predmet nagodbe bili drugi računi i to račun za koja tužitelj i ne potražuje naknadu štete, to je jasno da je tuženikov iskazani prigovor neosnovan. Konačno ne može biti nagođeno nešto što nije i potraživano, a što je u pravnoj teoriji poznato kao «pacta sud servanda». Uzgred se navodi da prigovor suodgovornosti osiguranice tužitelja nije osnovan, a na tuženiku je teret dokaza. Kako je riječ o prigovoru eskulpacione naravi tužitelj se ne protivi izvođenju dokaza pribavom spisa koji je predložio tuženik.

16.U podnesku tužitelja 04.04.25.podsjeća se naslovni sud na činjenice koje proizlaze iz uvida u odštetni zahtjev koji tužitelj predao tuženiku i na kojemu je broj Klase: 502-10/03-01/58, Urbroj: 338-15-13-03-1 od 30.10.2003.g. (dostavljeno u privitku podneska tužitelja od 27.01.2022.g.). Odštetnim zahtjevom od 30.10.2003.g. predmet potraživanja tužitelja odnosio se samo na dio troškova liječenja NJ i to u iznosu od 8.975,82 kn na ime medicinske rehabilitacije u provedene u "Kalosu" Vela Luka. Navedenim odštetnim zahtjevom nisu obuhvaćeni troškovi liječenja NJ na ime:- stacionara u KBC Firule – Split u ukupnom iznosu od 38.894,52 kn,- troškovi na ime putnih troškova odlaska na liječenje u KBC Splitu u iznosu od 538,00 kn,- troškovi nabavke ortopedskih pomagala u iznosu od 187,85 kn, i- naknade plaće za vrijeme bolovanja u iznosu od 8.647,83 kn. Znači iznos od 7.180,66 kn koji je tuženik isplatio ne odnosi na račune koje tužitelj potražuje ovom tužbom, a u konačnici u tužbi je pod ad.3. navedeno da je tuženik isplatio navedeni iznos.

17.U svezi sa navedenim izvjesno je da nisu osnovani navodi iz podneska tuženika usmjereni ka prigovoru nagođene stvari, budući je iz tužbe i uz tužnu priloženih dokaza izvjesno da predmet nagodbe nisu bila potraživanja tužitelja koja su predmet ove tužbe odnosno, tužbenog zahtjeva. Kako je jasno da su predmet nagodbe bili drugi računi i to račun za koja tužitelj i ne potražuje naknadu štete, to je jasno da je tuženikov iskazani prigovor neosnovan. Konačno ne može biti nagođeno nešto što nije i potraživano, a što je u pravnoj teoriji poznato kao «pacta sud servanda».Uzgred se navodi da prigovor suodgovornosti osiguranice tužitelja nije osnovan, a na tuženiku je teret dokaza. Kako je riječ o prigovoru eskulpacione naravi tužitelj se ne protivi izvođenju dokaza pribavom spisa koji je predložio tuženik. Ekonomičnosti radi tužitelj na navedeni iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos i to od dana presuđenja.

18.Tijekom postupka sud je dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju proveo dokaz vještačenjem po vještaku spec. sudske medicine.

19.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

20.Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja prema tuženiku kojeg je tužitelj isplatio oštećeniku HZZO na ime troškova liječenja u prometnoj nezgodi za koju tužitelj tvrdi da je prouzročio osiguranik tuženika.

21.Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i osnov, tuženik ne spori prigovor suodgovornosti u iznosu od 20 % tužitelj se protivi prigovoru suodgovornost ne predlaže dokaze ne navedenu okolnost (čl.219 ZPP-a) stoga prigovor tuženika sud u cijelosti prihvaća obzirom da je o navedenom prigovoru pravomoćno presuđeno u predmetu Općinskog suda u Šibeniku posl. br. XIV Pn-80 /2015 zbog kojeg postupka je bio prekinut predmetni postupak i u kojem postupku je utvrđen prekid postupka zbog smrti osiguranika tužitelja NJ.

22.Prijeporno je da li su računi tužitelja u svezi liječenje osiguranika tužitelja radi povreda zadobivenih u predmetnoj nezgodi. koja se dogodila 15. rujna 2002 g oko 5 h na cesti oznake D121 tj. prometnica Tisno – Murter, Nije sporno da su stranke zaključile nagodbu za troškove liječenja međutim utuženi iznos ne predstavlja dospjelu obvezu po zaključenoj nagodbi, radi se o regresnom dugu po istoj pravnoj osnovi.

23.Odredbom čl.90 Zakona st.1. propisano je da je zavod obvezan zahtijevati nadoknadu prouzročene štete u slučajevima iz čl.85 ovog Zakona kad je šteta nastala upotrebom motornog vozila neposredno od pravne osobe za osiguranje imovine i osoba kod koje je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama.

24.Odredbom čl.95 Zakona propisano je kada se utvrdi da je nastala šteta Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna nadoknaditi štetu da u određenom roku nadoknadi štetu.

25.Ako šteta ne bude nadoknađena u određenom roku Zavod tražbinu ostvaruje kod nadležnog suda, a ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj zakonom obveznim odnosima od dana nastale štete.

26.Pregledom vještva vještaka. LJ dr. med. specijalist sudske medicine utvrđeno je da je oštećena NJ, rođena 1977 godine iz Tisnog, stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila na prometnici Tisno-Murter dana 15. rujna 2002 prilikom slijetanja osobnog automobila izvan ceste a u kojem se nalazila kao putnica. Pri tome je zadobila teške i po život opasne tjelesne ozljede. Oštećena je zadobila sljedeće ozljede višestruki prijelom donje čeljusti, prijelom čeone kosti s edemom mozga, nagnječenje pluća desno, djelomični pneumotoraks lijevo, prijelom obje grane stidne i obje grane sjedne kosti obostrano, višestruke ogrebotine lica, tijela i obje noge, hematurija.

27.Oštećena a prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, oštećena NJ je u prometnoj nesreći do 15.09.2002.godine zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma čeone kosti desno, mnogostrukog prijeloma donje čeljusti, nagnječenja desnog pluća, obostranog prijeloma zdjeličnih kostiju (sjedne i stidne kosti) s pojavom krvi u mokraći, uz oguljotine kože lica, trupa i donjih udova te posljedično razvijenim edemom mozga i pojavom zraka u lijevom prsištu. Zbog ozljeda je odmah hospitalizriana u KBC Split gdje boravi do 07.10.2002. godine prvo na Jedinici za intenzivno liječenje, potom na Odjelu neurokirurgije te konačno na Odjelu za otorinolaringologiju i maksilofacijalnu kirurgiju. Liječena je konzervativno i operativno. Ponovna hospitalizacija u KBC Split slijedi 21.10.2002 na maksilofacijalnoj kirurgiji gdje boravi do 29.10.2002 godine, liječena konzervativno.

28.U nastavku je provodila fizikalnu rehabilitaciju, pod kontrolama različitih specijalista, u nekoliko navrata bila na bolničkom liječenju a što se sve prati negdje do kraja 2004 godine. Iako za sve gore navedeno ne postoji u spisu cjelovita medicinska dokumentacija, obzirom na poznato (zadobivene ozljede) za očekivati je dugotrajno liječenje i rehabilitaciju te time svakako da postoji uzročno-posljedična veza između troškova liječenja i prometne nesreće. Sami troškovi liječenja u KBC Split iskazani su priloženim računima a odnose se na vrijeme prve hospitalizacije neposredno po ozljeđivanju od 15.09. do 07.10.2002.g., druge hospitalizacije od 21.10. do 29.10.2002 i treće hospitalizacije od 29.01. do 03.02.2004 u ukupnom iznosu od 38.894,52 kn. Također, za ostale troškove koji se navode u podnesku tužitelja postoje odgovarajuće potvrde.

29.U očitovanju prof. dr. sc. prim. LJ dr. med. u zadnjem odlomku nalaza i mišljenje od 21. listopada 2025 godine navedeni su troškovi liječenja u KBC Split troškovi prve hospitalizacije neposredno po ozljeđivanju, od 15.09. do 07.10.2022, druge hospitalizacije od 21.10 do 29.10.2002 i treće hospitalizacije od 29.01 do 03.02.2004) u ukupnom iznosu od 38.894,52 kn, a za što postoje i odgovarajuće potvrde. Također, i za ostale troškove koji se navode u podnesku tužitelja postoje odgovarajuće potvrde, kako je to već rečeno u zadnjoj rečenici vještačenja. Međutim, u postojećoj medicinskoj dokumentaciji, koja prileži spisu ne nalazim uporište za putne troškove odlaska na liječenje u KBC Splitu u iznosu od 538,00 kn.(list M spisa) Na listu N spisa nalazi se specifikacija istih i to za datume:21.3.2002 nema medicinskih nalaza, 18.03.2004. nema medicinskih nalaza, za trošak nabavke ortopedskih pomagala u iznosu od 187,85 kn ( prilog NJ) postoji uporište. Naime, na listu O spisa nalazi se ispis Službe za informatiku HZZ-a, Prometne nesreće, podaci Šibenik, 2002, datum ovjere **.**.2002., NJ, štaka metalna, dijagnoza S32 Prijelom lumbalne kralježnice i zdjelice, iznos 187,85. Da u NJ štake bili potrebne govori podatak o hospitalizaciji u Kalosu, Vela Luka, od 09.12.2002 do 13.01 2003., gdje je boravila zbog provođenja stacionarne rehabilitacije i kada je osposobljena za hod na dvije štake. Iz evidencijskog lista o izvršenim isplatama plaća za vrijeme bolovanja u iznosu od 8.647,83 ( prilog P) proizvodi da je NJ bila kontinuirano na bolovanju od 28.10.2002. do 31.08.2003 godine, Ova bolovanja imaju uporište u postojećoj medicinskoj dokumentaciji i to hospitalizacija na Odjelu maksilofacijalne kirurije KBC Split od 21.10 do 29.10 2002 godine, hospitalizacije u Kalosu, Vela Luka do 09.12.2002 do 12.01.2003 godine, liječnički pregledi i kontrole te nastavak ambulatnog liječenja od strane različitih specijalista u tom vremenskom razdoblju kako je u vještvu navedeno. Također iz Podneska tužiteljice (prilog 1) proizlazi da je tužiteljica u travnju 2003 godine boravila u Specijalnoj bolnici Krapinske Toplice a u razdoblju od 21.08 do 08.09 2003 godine u Klinici za ortopediju Lovran.

30.Sud u cijelosti prihvaća vještvo vještaka spec. sudske medicine kao argumentirano i detaljno obrazloženo stoga je tužitelju dosuđen zatraženi iznos uz odbitak suodgovornost u iznosu od 5.071,41 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja kako je tužitelj zatražio. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a.

U Splitu, dana 27. ožujak 2026 godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,