REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1745/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja PU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanjinu Piljiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika ŽU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.592,67 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.438,52 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. ožujka 2023. kod ovog suda podnio tužbu u kojoj navodi kako su člankom 4. Ugovora o zajmu sklopljenog dana 21. prosinca 2018. tužitelj i tuženik ugovorili da je u slučaju spora između ugovornih strana nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Nadalje, Ugovorom o zajmu sklopljenim dana 21. prosinca 2018. tužitelj je pozajmio tuženiku iznos od 12.000,00 kn. Pozajmljeni iznos tuženik je bio dužan vratiti tužitelju najkasnije do 21. prosinca 2019. Tužitelj je predmetni novčani iznos predao tuženiku u [adresa] uz prisutnost tužiteljevog oca OU. S obzirom da tuženik nije po dospijeću vratio tužitelju pozajmljeni iznos te i dalje odbija to učiniti, to tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 1.592,67 eura/12.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2019. pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka tužitelju, a kako to stoji u točki

I. i II. izreke ove presude.

2. Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno ovim uvjetima: a. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, b. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, c. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

d. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

3. Nadalje, odredbom čl. 331.b st. 4. ZPP-a propisano je da će se odgoditi donošenje presude zbog ogluhe ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2. ovog članka prije toga pribave obavijesti, a što je sud smatrao nužnim u ovom postupku, slijedom čega je provedeno pripremno ročište, zaključen prethodni postupak i određeno provođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka OU.

4. Sud ukazuje kako je tuženik uredno zaprimio tužbu zajedno sa rješenjem od 17. ožujka 2023. kojim se istog poziva na davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana od primitka predmetne tužbe (dostavnica na listu 21-22 spisa) no isti nije dao odgovor na tužbu niti je pristupio na ročište dana 17. veljače 2026. (a niti na ranije zakazana ročišta tijekom postupka – 12. rujna 2024., 14. siječnja 2025., 10. travnja 2025.) ili ispričao svoj izostanak (dostavnica na poleđini lista 82 spisa), te je sud na prijedlog tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i potom sukladno čl. 295. st. 3. ZPP-a zaključio glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari dana 17. veljače 2026. obzirom je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile nepotreban trošak za stranke.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u Ugovor o zajmu od 21. prosinca 2018. sa lista 4-5 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka OU.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki I. izreke presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.592,67 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2019. do isplate na ime iznosa koji je tužitelj pozajmio tuženiku temeljem Ugovora o zajmu sklopljenog među navedenim strankama dana 21. prosinca 2018.

8. Uvidom u Ugovor o zajmu sa lista 4-5 spisa, sud je utvrdio kako su dana 21. prosinca 2018. tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac zaključili navedeni ugovor kojim je tužitelj dao, a tuženik primio od tužitelja iznos od 12.000,00 kn/1.592,67 eura gdje je navedeno kako tuženik potpisivanjem navedenog Ugovora potvrđuje primitak cjelokupnog iznosa od 12.000,00 kn/1.592,67 eura. Nadalje, čl. 3. Ugovora stranke su ugovorile kako će tuženik primljeni iznos vratiti do najkasnije 21. prosinca 2019., a da se rok vraćanja zajma može produljiti isključivo iz suglasnost zajmodavca uz ovlaštenje zajmodavca da se zajam vrati i prije ugovorenog roka. Sud ukazuje kako je navedeni ugovor vlastoručno potpisan po tužitelju i tuženiku kao ugovornim stranama.

9. Nadalje, sud je proveo i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke koji u svom iskazu navodi kako je u prosincu 2018. posudio tuženiku iznos od 12.000,00 kn, obzirom je istom prema njegovim navodima bio potreban navedeni iznos. Tuženika je prethodno poznavao 2 godine budući je tuženik bio zaposlenik kod njegovog oca, te mu je tužitelj posudio novac jer je smatrao da je ljudski pomoći. Sklopili su ugovor o zajmu, te su ga oboje potpisali, no nisu ga ovjeravali kod javnog bilježnika. Koliko se sjeća, dogovor je bio da se navedeni iznos vrati u roku od godinu dana, te nisu ugovorene nikakve zatezne kamate. U međuvremenu tuženik je dao otkaz u firmi oca tužitelja, otišao iz iste, a potom se prestao javljati. Iskazuje da mu utuženi iznos nije vratio niti djelomično. Tužitelj ga je bezuspješno pokušavao kontaktirati telefonskim putem, a preko zajedničkih poznanika dobio je poruku od tuženika da navedeni novac nema namjeru vratiti. U trenutku predaje iznosa od 12.000,00 kn bio je prisutan i otac tužitelja OU.

10. Svjedok OU u svom iskazu navodi kako je tuženik radio u njegovoj firmi kao voditelj 4-5 godina. Tuženik mi je pristupio 2018., koliko se sjeća, sa zamolbom za posudbom iznosa od 12.000,00 kn, no kako je svjedok u tom trenutku imao druge osobne troškove, rekao mu je kako mu ne može dati navedeni iznos u tom trenutku. Tuženik je spominjao neku financijsku situaciju oko koje je trebao pomoć, a zna da je u tom trenutku imao i bolesno dijete, stoga je sugerirao svom sinu, ovdje tužitelju, ukoliko raspolaže sa navedenim iznosom da isti posudi tuženiku. Tužitelj je to i učinio i u nazočnosti svjedoka predao tuženiku iznos od 12.000,00 kn krajem 2018., povodom čega je sastavljen i ugovor. Ne zna detalje ugovora, ali zna da je tuženik obećao vratiti navedeni iznos. Naknadno je tuženik otišao iz firme, a prema kazivanju tužitelja navedeni iznos nikada nije vratio niti djelomično.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao i svjedoka OU obzirom su isti iskazivali životno i logično te u međusobnom suglasju kao i u suglasju sa priloženim Ugovorom o zajmu od 21. prosinca 2018. iz kojeg jasno proizlaze i navodi tužitelja kao jedne od ugovornih strana predmetnog Ugovora, da je tuženiku pozajmio iznos od 12.000,00 kn/1.592,67 eura koji iznos se tuženik obvezao vratiti do najkasnije 21. prosinca 2019., kao i da je u trenutku predaje utuženog iznosa istome bio nazočan i svjedok OU, kako je to prethodno navedeno. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka OU u dijelu u kojem isti navodi kako navedeni iznos nije vraćen tužitelju obzirom se radi o navodima tužitelja što i sam svjedok navodi te isti o navedenoj činjenici nema neposrednih saznanja.

12. Prema odredbi članka 262. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO), dužnik je dužan ispuniti svoju obvezu vjerovniku, a obveza prestaje tek urednim ispunjenjem. U slučaju kada dužnik tvrdi da je obvezu ispunio, na njemu je teret dokazivanja te činjenice.

13. Nadalje, prema odredbi članka 499. stavak 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili istu količinu stvari iste vrste i kakvoće stvari, a da se zajmoprimac obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca.

14. U slučaju zakašnjenja s vraćanjem zajma zajmoprimac je dužan platiti i zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate dok je čl. 183. st. 1. ZOO-a propisano kako dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

15. Prema čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

16. Prema čl. 10. st. 1. ZOO-a, sudionici u obveznim odnosima dužni su postupati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

17. Nadalje, odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti je ispuniti.

18. Sud ukazuje kako je prema Zakonu o obveznim odnosima ugovor o zajmu dvostrano obvezan i konsenzualan te nastaje kada se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-a), a to su određeni iznos novca ili određena količina drugih zamjenjivih stvari koje se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu te vrijeme trajanja zajma nakon kojeg se zajmoprimac obvezuje vratiti isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

19. Slijedom navedenog sud je u predmetnom postupku utvrdio kako je tuženik pozajmio iznos od 1.592,67 eura od tužitelja, a koji iznos je tužitelj istome pozajmio i predao na dan sklapanja Ugovora o zajmu 21. prosinca 2018., da su stranke ugovorile da će navedeni cjelokupni iznos biti vraćen do najkasnije 21. prosinca 2019., te da tuženik navedeni iznos nije vratio niti djelomično.

20. Naime, s obzirom na provedeni postupak, uvidom u priloženu dokumentaciju koju sud u cijelosti prihvaća kao valjanu i vjerodostojnu, dok je iskaz tužitelja kao i svjedoka OU koji je sud prihvatio u cijelosti kao životan i uvjerljiv, ujedno suglasan i sa priloženom dokumentacijom u spisu (Ugovor o zajmu od 21. prosinca 2018.), koje je sud u cijelosti prihvatio, iz čega je sud nedvojbeno utvrdio kako su stranke bile u ugovornom odnosu, a da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je podmirio utuženo potraživanje tužitelja odnosno da je ispunio svoju ugovornu obvezu, sve u smislu odredbe čl. 219. st. 1. u svezi odredbe čl. 221.a sve ZPP-a, a temeljem čl. 499. st. 1. u svezi sa čl. 9., čl. 65. st. 1. i čl. 247. sve ZOO-a, odnosno da je tužitelju vratio iznos novca koji je bio predmetom ugovora o zajmu, tako je u smislu navedenih odredbi valjalo tuženika obvezati na isplatu iznosa u visini od 1.592,67 eura, čime je odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Tužitelju su na tako dosuđeni iznos, dosuđene i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 29. st. 1. sve ZOO-a, od dana dospijeća navedene obveze pa do isplate. Naime, tužitelj i tuženik su predmetnim Ugovorom o zajmu ugovorili da će tuženik utuženi iznos vratiti najkasnije do 21. prosinca 2019., dok tužitelj zakonske zatezne kamate potražuje od dana nakon navedenog datuma dospijeća ugovorene obveze, odnosno od 22. prosinca 2019., čime je sud udovoljio i zahtjevu tužitelja u pogledu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu kao u točki I. izreke.

22. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

23. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje Tarifa), zatraženom trošku prema troškovniku predanom na ročištu 17.2.2026., sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.592,67 eura pa je tako tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.438,52 eura koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 7/1, te zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima 10.4.2025., 9.9.2025. i 17.2.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima 14.5.2025., 12.9.2024. i 14.1.2025. prema Tbr. 9/5 za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% čemu je valjalo dodati i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23; dalje ZSP), čime je tužitelju ukupno priznat iznos od 1.438,52 eura na ime prouzročenih troškova postupka, a kako to stoji u toč. II. izreke.

20. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, dana 27. ožujka 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku

U Zagrebu, dana 27. ožujka 2026.

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja