REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-5895/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u OD Kardum i partneri, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćnici Andreji Šeša, odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Karduma, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika CHŽ, odvjetničke vježbenice, dana 27. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Privredna Banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 9010596268 od 16.6.2005. godine o valutnoj klauzuli CHF, isplati iznos od 483,77 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 1,14 eur od 1.9.2005 godine pa do isplate

- 0,86 eur od 1.10.2005 godine pa do isplate

- 0,83 eur od 1.11.2005 godine pa do isplate

- 0,99 eur od 1.12.2005 godine pa do isplate

- 0,24 eur od 1.1.2006 godine pa do isplate

- 3,76 eur od 1.11.2008 godine pa do isplate

- 4,17 eur od 1.1.2009 godine pa do isplate

- 5,16 eur od 1.2.2009 godine pa do isplate

- 5,60 eur od 1.3.2009 godine pa do isplate

- 4,23 eur od 1.4.2009 godine pa do isplate

- 4,45 eur od 1.5.2009 godine pa do isplate

- 2,67 eur od 1.6.2009 godine pa do isplate

- 1,14 eur od 1.7.2009 godine pa do isplate

- 1,48 eur od 1.8.2009 godine pa do isplate

- 2,36 eur od 1.9.2009 godine pa do isplate

- 2,26 eur od 1.10.2009 godine pa do isplate

- 1,42 eur od 1.11.2009 godine pa do isplate

- 2,99 eur od 1.12.2009 godine pa do isplate

- 4,13 eur od 1.1.2010 godine pa do isplate

- 5,97 eur od 1.2.2010 godine pa do isplate

- 5,49 eur od 1.3.2010 godine pa do isplate

- 7,88 eur od 1.4.2010 godine pa do isplate

- 7,35 eur od 1.5.2010 godine pa do isplate

- 8,44 eur od 1.6.2010 godine pa do isplate

- 15,62 eur od 1.7.2010 godine pa do isplate

- 14,77 eur od 1.8.2010 godine pa do isplate

- 18,22 eur od 1.9.2010 godine pa do isplate

- 16,93 eur od 1.10.2010 godine pa do isplate

- 333,22 eur od 20.10.2010 godine pa do isplate

po stopi od 15% godišnje od 1.9.2005. godine do 31.12.2007. godine; po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12.3 Ugovora o kreditu broj: 9010596268 od 16.6.2005. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužiteljice kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita.

III. Nalaže se tuženiku, Privredna Banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem neosnovano naplaćene naknade za obradu zahtjeva, isplati iznos od 103,82 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate do isplate po stopi od 15% godišnje od 21.6.2005. godine do 31.12.2007. godine; po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.113,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor a tužiteljici kao korisnici kredita, kao potrošaču odobrio i stavio na raspolaganje kredit od 11.030,18 CHF. Prilikom ugovaranja kredita tužiteljici je naplaćena tzv. ulazna naknada za obradu kredita u visini od 1,50% od iznosa kredita. Tužiteljica se poziva na kolektivnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a vezano za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli CHF. Također, tužiteljica smatra da je odredba o ugovorenoj ulaznoj naknadi koja se nalazi u ugovoru također ništena, predlaže da sud utvrdi ništetnost navedene odredbe, traži isplatu stečenog bez osnove s osnova valutne klauzule, te isplatu iznosa naplaćenog za ulaznu naknadu. Potražuje zakonske zatezne kamate te parnični trošak. Nakon prevedenog dokaznog postupka tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev kao u podnesku od 3. studenog 2025. godine.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu, stavlja prigovor potrošača, prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, otplatni plan, knjigovodstvenu karticu, plan otplate, provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja, JH, te je saslušana tužiteljica.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužiteljica korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužiteljici isplatiti kredit od 11.030,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. U čl. 12.3. je vidljivo da se prilikom obrade kredita jednokratno naplaćuje 1,50% od iznosa kredita naknada, tzv. ulazna naknada prilikom prvog korištenja kredita.

10. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužiteljicu kako stranku.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kredit mogla podići samo u CHF, nisu joj dali mogućnost dizanja kredita u nekoj drugov valuti, tada je radila, imala je plaću od 2.000,00 kuna. Rata kredita joj je bila 600,00 kuna, da bi brzo narasla na 1.000,00 kuna. Kredit joj je trebao radi kupnje osobno automobila. Ugovor je pročitala, međutim nije ga razumjela. Nitko joj nije objasnio što znači valutna klauzula, promjenjiva kamatna stopa kao i ulazna naknada. Ugovor ju je dočekao unaprijed napisan, o odredbama ugovora se nije moglo pregovarati, nitko ju nije upozorio da tečaj CHF može rasti te joj nitko nije objasnio što znači ulazna naknada i koji su kriteriji za obračunavanje ulazne naknade, po kojim odredbama i pravilnicima.

12. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer je isti životan, logičan, istinit, pa ga je sud prihvatio u cijelosti.

13. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

14. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužiteljice je osnovan.

15. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljičinog zahtjeva te koje je to troškove tuženi imao prilikom ugovaranja kredita, niti je o tome obavijestio tužiteljicu. Iz ovoga proizlazi da je tuženi proizvoljno odredio visinu ulazne naknade, a o kojoj se kao što je već rečeno nije pregovaralo.

17. Predmetni ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu općih uvjeta ugorova jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenima za veći broj ugovora koje je jedna ugovorna strana predložila drugoj ugovornoj strani, ugovor po principu uzmi ili ostavi.

18. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužitelja povrat iznosa koji je banka naplatila zbog naplate tzv. ulazne naknade a koju odredbu je sud u ovom postupku utvrdio ništetnom jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženi vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništene odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora radi čega zastara još nije ni počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. god).

19. Na određeni iznos od 103,82 euro dosuđena je kamata od 21. lipnja 2005. godine pa nadalje.

20. Nadalje što se tiče ugovorene valutne klauzule nije sporno među strankama da je za trajanja otplate kredita tečaj CHF mijenjan u odnosu na početno ugovorenu slijedom čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta.

21. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

22. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva.

23. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao pregovarati.

24. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

25. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbi koje se tiču valutne klauzule sukladno jednostranoj odluci banke, a koja je sadržana u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove i u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka.

26. Tome svemu ide u prilog tužiteljica koja je saslušana te se može zaključiti da se nije pregovaralo o odredbi koja se tiče valutne klauzule. Tužiteljica je jedino mogla diči kredit u CHF, nitko joj nije obrazložio niti je uputio u rizike valute CHF. Unaprijed je dobila ugovor kojeg je tužiteljica mogla jedino potpisati i time prihvatiti.

27. Ovdje se također trebaju primijeniti odredbe čl. 9. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. koja je implementirana u čl. 96 Zakona o parničnom postupku kao i odredba u kojoj je propisano da u slučaju ugovora u kojem je potrošaču sve ili određene odredbe nudi u pisanom obliku iste moraju biti jasne i razumljive.

28. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po Centru za financijska vještačenja, JH te je ista u svom nalazu navela da je ukupan iznos preplate zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedno na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita do prijevremene otplate iznos od 483,77 eura, od toga je manje plaćeno 135,95 eura tako da je sveukupni iznos koji je više plaćen slijedom promijene tečaja na više i niže 347,82 eura. Iznos ulazne naknade od 1,50% iznosio bi 103,82 eura.

29. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te tuženi nema na računski izračun prigovora.

30. Sud je u cijelosti prihvati nalaz i mišljenje vještaka kako stručno sastavljen prema pravilima financijske struke.

31. Tužitelj je nakon provedenog vještačenje uskladio svoj tužbeni zahtjev kako u podnesku od 3. studenog 2025. godine.

32. Također je sud tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamata kako je zatražila u svom podnesku sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

33. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari.

34. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužitelju vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

35. U ovom postupku primjenjuje se shvaćanje sa Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. br. Su-IV-47/20 u pravcu da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorene stranke dužne vratiti sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ( odluka Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 ), a to je 14. lipnja 2018. godine, a tužba je podnesena 23. travnja 2021. godine, pa prema tome ovaj sud smatra da nije nastupila zastara u ovom postupku jer nije prošao opći zastarni rok od 5 godina koji se ima primijeniti temeljem odredbe čl.225 Zakona o obveznim odnosima.

36. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 150,00 eura, podnesak 17.10.2023. 150,00 eura, podnesak 12.12.2023. 150,00 eura, ročište 20.6.2024. 150,00 eura, podnesak 3.11.2024. 150,00, ročište 23.3.2025. 150,00 eura, ročište 3.11.2025. 150,00 eura, podnesak 4.11.2025. 150,00 eura, ročište za objavu odluke 75,00 eura, odnosno ukupno 1.425,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.781,25 eur. Sud priznaje tužitelju predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 euro tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 2.113,06 eura.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. stranaka