REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir

P-702/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojević, u pravnoj stvari tužitelja JH iz [adresa], Travis view drive 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreasu Mlikoti odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, poništenja, ništetnosti, povrata dara zbog povrede nužnog dijela i isplate, održane u prisutnosti stranaka i punomoćnika tužitelja, zaključene 23. veljače 2026., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, objavljene 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom i sa I. i II. eventualnim tužbenim zahtjevima koji glase:

"I. Poništava se Sporazum o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen pred javnim bilježnikom Mirjanom Borić iz Osijeka, pod poslovnim brojem OU-843/19, od 27. prosinca 2019., a koji je sklopljen između AH kao primateljice uzdržavanja s jedne strane te IH i JH kao davatelja uzdržavanja s druge strane, te se utvrđuje na isti ne proizvodi pravne učinke. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 27. prosinca 2019. između AH kao darovateljice s jedne strane i IH kao obdarenika s druge strane, a koji ugovor o darovanju je ovjeren od strane javnog bilježnika Mirjane Borić dana 27. prosinca 2019. pod brojem OV-16697/2019, te se utvrđuje na isti ne proizvodi pravne učinke.

Nalaže se tuženoj IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju LH iz [adresa], Travis view drive 11, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 32.550,27 EUR / 245.250,00 kn zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja na naprijed navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se ništetnim Sporazum o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen pred javnim bilježnikom Mirjanom Borić iz Osijeka, pod poslovnim brojem OU-843/19, od 27. prosinca 2019., a koji je sklopljen između AH kao primateljice uzdržavanja s jedne strane te IH i JH kao davatelja uzdržavanja s druge strane, te isti ne proizvodi pravne učinke.

Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 27. prosinca 2019. između AH kao darovateljice s jedne strane i IH kao obdarenika s druge strane, a koji ugovor o darovanju je ovjeren od strane javnog bilježnika Mirjane Borić 27. prosinca 2019. pod brojem OV-16697/2019, te isti ne proizvodi pravne učinke.

Nalaže se tuženoj IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju LH iz [adresa], Travis view drive 11, OIB00721174061, iznos od ukupno 32.550,27 EUR / 245.250,00 kn zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja na naprijed navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se da je Ugovorom o darovanju nekretnina sklopljenim 27. prosinca 2019. između AH kao darovateljice s jedne strane i IH kao obdarenika s druge strane, a koji ugovor o darovanju je ovjeren od strane javnog bilježnika Mirjane Borić 27. prosinca 2019. pod brojem OV-16697/2019, povrijeđen nužni nasljedni dio tužitelja LH, a koji mu kao zakonskom nasljedniku pripada iza pok. majke AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Nalaže se tuženoj IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju LH iz [adresa], Travis view drive 11, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 16.275,13 EUR / 122.625,00 kn zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja na naprijed navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženoj IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LH iz [adresa], Travis view drive 11, OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja na navedeni iznos parničnog troška teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, pa do konačne isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je između AH kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i tužitelja i IH kao davatelja uzdržavanja s druge strane, 24. kolovoza 2011. sklopljen je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod poslovnim brojem OU-148/11. Predmetnim ugovorom obvezali su se uzdržavati svoju majku AH a zauzvrat njihova majka se obvezala nakon svoje smrti ostaviti im svu svoju imovinu koja se zatekne u njenom vlasništvu u trenutku smrti. Od vrijednije imovine u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ističe se nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 16. i dvor. [adresa], površine 257 m2, suvlasnica u 15/20 dijela, nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi Put Ul. Sv. L. Mandića, površine 210 m2, suvlasnica u 16/24 dijela, grobno mjesto na groblju Svete Ane u Osijeku te novčana sredstva na tekućem računu broj 3201056558 otvoren kod Hypo Alpe Adria bank d.d. Stranke su uredno izvršavali svoje obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju punih 8 godina, a sve do trenutka kada je tužena predložila tužitelju da sporazumno raskinu Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa njihovom majkom. Naime, tužena je tužitelju tada predložila da sačine sporazumni raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer da im on u biti uopće nije potreban jer su oni kao davatelji uzdržavanja ujedno i jedini zakonski nasljednici iza svoje majke, pa bi u slučaju njene smrti svakako naslijedili svu njenu imovinu na jednake dijelove, a brigu i skrb o majci bi ionako vodili bez obzira na postojanje ili nepostojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Obzirom da je tužitelj već duži niz godina trajno nastanjen na Novom Zelandu ovakav prijedlog njegove sestre, ovdje tužene IH, mu se činio logičnim i uvjerljivim te je pristao na isti. Tužena je tužitelju poslala tekst Specijalne punomoći, a koju Specijalnu punomoć je tužitelj potpisao i ovjerio 12.12.2019. te ju vratio poštom tuženoj. Navedenom Specijalnom punomoći tužitelj je opunomoćio svoju sestru, ovdje tuženu, da u njegovo ime i za njegov račun sporazumno raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen s majkom AH , **.**.2011., a što je tužena u konačnici i učinila te je 27. prosinca 2019. sa svojom majkom AH sklopila Sporazum o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju. Isti dan kada je sklopljen Sporazum o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod poslovnim brojem OU-843/19, tužena je sa svojom majkom AH sklopila Ugovor o darovanju nekretnina, a kojim ugovorom je AH tuženoj darovala nekretnine koje su bile predmetom ranije sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Dakle, predmetnim darovnim ugovorom AH je tuženoj je darovala 15/20 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 16. i dvor. [adresa], površine 257 m2, te 16/24 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi Put Ul. Sv. L. Mandića, površine 210 m2, a da o toj činjenici nikada nisu obavijestili tužitelja. Niti u jednom od tih razgovora tužena, a niti majka AH nisu ga obavijestile da su istoga dana kada je sporazumno raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen sporni Ugovor o darovanju nekretnina. Tužena je održavala tužitelja u zabludi na način da mu je govorila kako će ostavinsku raspravu iza njihove pok. majke provesti kada on dođe u RH i da će tada podijeliti njenu imovinu te se dogovoriti oko eventualne međusobne isplate. Kada je tužitelj u lipnju 2022. došao u Hrvatsku tom prilikom tužena mu je po prvi puta priznala da je odmah nakon sporazumnog raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju s majkom isti dan sklopila Ugovor o darovanju nekretnina, a kojim joj je majka darovala gotovo svu svoju imovinu. Nadalje, tužena je tada po prvi puta priznala tužitelju da je u međuvremenu 27. srpnja 2021. godine s kupcem JHF sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine, a kojim ugovorom je u cijelosti prodala kupcu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 16. i dvor. [adresa], površine 257 m2 i to za iznos od 490.500,00 kn. Tužena je odbila tužitelju isplatiti bilo kakav novčani iznos tvrdeći kako cjelokupan iznos pripada njoj jer joj je majka darovala tu nekretninu prije svoje smrti. Da je tužitelj bio svjestan što tužena namjerava učiniti zasigurno nikada ne bi potpisao Specijalnu punomoć od 12.12.2019., a kojom je tuženu opunomoćio da u njegovo ime i za njegov račun sporazumno raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a niti bi ikada raskinuo Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a posljedično tome nikada ne bi došlo niti do sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina između AH i tužene. Svi naprijed navedeni pravni poslovi su pobojni na temelju odredbe čl. 330. ZOO-a jer je prilikom njihovog sklapanja jedna strana imala manu volje i to u konkretnom slučaju tužitelj koji je od strane tužene doveden u zabludu (čl. 280. ZOO-a), odnosno prevaren je od strane tužene (čl. 284. ZOO-a). Iz navedenog razloga tužitelj će u svojoj tužbi kao glavni zahtjev postaviti pobojnost/poništenje Specijalne punomoći od 12.12.2019., Sporazuma o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27.12.2019. i Ugovora o darovanju nekretnina od 27.12.2019.g. utvrdi ništetnim na temelju odredbe čl. 332. ZOO-a. U konkretnom slučaju traži da mu tužena isplati novčanu protuvrijednost ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 16. i dvor. [adresa], površine 257 m2, a koja bi mu kao zakonskom nasljedniku pripala zbog povrede njegovog nužnog nasljednog dijela iza pok. majke AH.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i svim tužbenim zahtjevima u cijelosti. Navodi da u odnosu na sporazum o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju br. UO-843/19 da joj je tužitelj poslao specijalnu punomoć da raskine Ugovora o doživotnom uzdržavanju s majkom AH u da je to napravljeno po želji njihove majke. Tužitelj joj je potpisao specijalnu punomoć, o svemu je imao saznanja i ona ga ni na koji način nije prevarila. Navodi da u odnosu na Ugovor o darovanju nekretnina od 27. prosinca 2019. da joj je majka AH darovala predmetne nekretnine i da je to bila njena želja i isključivo je navedeno napravljeno njenom voljom. Nije nagovarala majku niti na bilo koji način utjecala na njenu volju i smatra da je tužitelj o svemu imao saznanja i da ga je majka o svemu obavijestila. U odnosu na zahtjev za isplatom nužnog dijela navodi da joj je majka AH darovala nekretnine iz razloga što su tužitelju njihovi roditelji Ugovorom o darovanju iz 1983. darovali ½ dijela nekretnine na kojoj se nalazila kuća s 4 placa. Zbog toga je njoj darovala nekretnine, odnosno to je njoj navela kao razlog darovanja. Predlaže da sud navedeno darovanje (1/2 kuće i 2 placa), također ubroji u nužni dio jer nakon toga će se utvrditi da je vrijednost onoga što je njoj poklonjeno znatno manja od onoga što je poklonjenu tužitelju. Slijedom navedenog predlaže sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju br. OU- 148/11 od 24. kolovoza 2011. na listu 8.-10. spisa, izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 16 i dvor, ul.Sunčana od 257 m2, na listu 11. spisa, izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] put ul.J od 210 m2, na listu 12. spisa, izvadak iz grobnog očevidnika na listu 13.-14. spisa, specijalna punomoć na listu 17. -18. spisa, Sporazum o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju br. UO-843/19 od 27. prosinca 2019. na listu 19. -22. spisa, Ugovor o darovanju nekretnina od 27. prosinca 2019. br. OV-16697/2019 na listu 23.- 25. spisa, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. srpnja 2021. na listu 26. -29. spisa, Darovni ugovor od 14. veljače 1983. na listu 35.-38. spisa, Ugovor o razvrgnuću suvlasništva nekretnina od 17. travnja 1995. na listu 39.-40. spisa, povijesni izvadak za k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], na listu 41. spisa, zk.izvadak za k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] na listu 42. -43. spisa, prikaz katastarskog plana na listu 44. spisa, izvod iz Geo portala na listu 45. spisa, Ugovor o radu od 27. svibnja 1977. na listu 53.-56. spisa, nasljednička izjava tužitelja na listu 64. spisa, Darovni ugovor od 14. travnja 1995. na listu 65. spisa, saslušanjem svjedoka UH na listu 77. spisa, NH na listu 78. spisa, saslušanjem tužitelja JH na listu 81.-82. spisa i saslušanjem tuženice IH na listu 82.-83. spisa.

4. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao cjeline, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Svjedok UH, osobno saslušan navodi da što se tiče samih ugovora sklopljenih između stranka i njihove majke nije mu ništa poznato. Inače poznaje tužitelja i tuženu, zna da je LH 1995. otišao na Novi Zeland. Što se tiče njihove zajedničke majke AH navodi da se samostalno brinula o sebi. Inače radi u Njemačkoj tako da je samo povremeno dolazio u Osijek. Nije sa pok. AH nikada pričao o tome uzdržavanju. Poznato mu je da je pok. AH darovala jednu kuću u [adresa], I i JH. Što se tiče darovane nekretnine na Čepinskoj to su učinili otac i majka stranaka, oni su darovali tu nekretninu JH. Ta nekretnina nije bila useljiva, jer su bili izgrađeni samo zidovi i krov, a nije bilo stolarije a nije bila uvedena niti voda i struja. Tu kuću su svojim sredstvima završili LH i A. Navodi da je on radio instalaciju struje u kući. Misli da je LH tu kuću prodao 1994. ili 1995. LH je polovicu kupoprodaje cijene dao svojoj majci pok. AH. Misli da se radilo oko 76.000,00 maraka.

5.1. Svjedok nema osobnih saznanja o sklapanju spornih ugovora niti okolnostima i razlozima zbog kojih su navedeni ugovori raskinuti ili bi trebali biti ništetni. Stoga njegov iskaz ne sadrži podatke o činjenicama bitnim za pravilno rješenje ovoga spora.

6. Svjedok NH, osobno saslušan navodi da što se tiče samih ugovora koji su sklapani između stranaka ili njihovih roditelja ne zna ništa. Inače bio je u dobrim odnosima sa JH i IH i cijelom obitelji, dolazio je kod njih u kuću. U vrijeme kada je počeo dolazi u kuću 1973. LH je već vozio kombi i prodavao robu na pijaci. IH je već bila udana pa se manje bavila obiteljskim poslom. Također je IH sa JH držala jedan butik u [adresa] u [adresa]. Što se tiče ugovora o doživotnom uzdržavanju navodi da ne zna tko je koga uzdržavao. Što se tiče kuće u [adresa] poznato mu je da je ta kuća kupljena bez prozora i instalacija, bili su samo krov i zidovi. Misli da je ta kuća bila prvo na zajedničkom ocu stranaka i da je darovana JH, koji ju je završio. LH je kasnije tu kuću prodao, zna da je dio novaca darovao majci. Ne zna o koliko novaca je bilo riječ. LH je kasnije otišao na Novi Zeland. Zna da mu je LH govorio da je ostavio punomoć za prodaju nekretnina i da ga je IH u vezi toga prevarila. Po njegovoj procjeni LH je svojim ulaganjem u tu nekretninu na Čepinskoj povećao vrijednost bar tri puta.

6.1. I ovaj svjedok nema osobnih saznanja o sklapanju spornih ugovora niti okolnostima i razlozima zbog kojih su navedeni ugovori raskinuti ili bi trebali biti ništetni. Stoga i njegov iskaz ne sadrži podatke o činjenicama bitnim za pravilno rješenje ovoga spora.

7. Tužitelj LH, osobno saslušan navodi da u vrijeme kada je sklopljen ugovor o doživotnim uzdržavanju on je bio u Osijeku. Po tome ugovoru on i tužena su bili davatelji uzdržavanja njihovoj majci AH. Taj ugovor je izvršavan 7-8 godina. Taj ugovor je raskinut zato što su se on i njegova sestra dogovorili da prodaju tu kuću u [adresa]. Navodi da je u tome smislu i potpisao specijalnu punomoć kod notara u Novom Zelandu. Po toj specijalne punomoći tužena je bila samo ovlaštena da raskine taj ugovor o doživotnom uzdržavanju i to provede u zemljišnim knjigama. Kako je do darovanog ugovora odnosno kako je AH, njihova majka, darovala te nekretnine tuženoj FH to ne zna. To je bilo 27. prosinca 2019. i u to vrijeme nije bio u Osijeku. Nije znao za to darovanje pa mu nije poznato šta je motiviralo majku da daruje nekretnine tuženoj. Navodi da je i nakon raskida toga ugovora o doživotnom uzdržavanju kao i nakon darovanja održavao redovne telefonske kontakte s majkom. Majka mu nikada u tim razgovarala spominjala da je darovala nekretnine tuženoj i da je kuća prodana. Ne može se točno izjasniti kada je majka prešla živjeti u [adresa] kod tužene, možda je još neko vrijeme nakon darovanja živjela u [adresa]. Nakon 2019. bio je još jednom u Osijeku za života majke ali mu tada nitko ništa nije govorio o tome darovanju. Misli da mu je sestra tek 2022. nakon što je majka umrla rekla da je kuća u [adresa] prodana. Navodi da se slagao s time da se ta kuća proda ali su trebali podijeliti te novce. Međutim, nisu taj dogovor postigli, tko da je došlo do ovoga spora. Nije mu poznato da li je majka bila suglasna sa raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju. Što se tiče kuće na Čepinskoj to je bila kuća od njegovih roditelja koja je napravljena 1968., ali je bila nedovršena. Oženio se 1979. i dvije godine živio u [adresa] a nakon toga je počeo sređivati tu kuću na Čepinskoj, i u tu kuću se uselio 1981. Pola te kuće je prepisano 1983. a pola je ostalo na roditeljima. Po njegovoj procjeni s obzirom da je kuća bila nedovršena, ta je kuća mogla vrijediti 30.000 do 40.000 marka. U tu kuću su ulagali samo on i njegova supruga. Ta kuća je prodana na kraju sa 150.000 maraka. Njegovoj majci je isplaćena 75.000 marka a kupac je njemu isplaćivao u ratama, jer se preselio na Novi Zeland. Bio je vlasnik 3/10 a njegova supruga 1/10 kuće u [adresa] ali su prije odlaska na Novi Zeland darovali njegovoj majci. Na ostavinskoj raspravi iza njegovog oca ZH svoj nasljednički dio je darovao majci.

8. Tuženica IH, osobno saslušana navodi da su njeni roditelji imali dvije kuće, jednu u [adresa] a jednu u Čepinskoj. Nakon smrti njenog oca, majka je nastavila živjeti u [adresa] sa svojom sestrom. Nakon što je teta umrla, ona je majku odvezla kod sebe u [adresa]. Teta je umrla prije otprilike prije 7 godina a majka je umrla 2020. Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je 2011. a izvršavan je oko 7 godina. Majka je bila nezadovoljna na način kako se održavao taj ugovor, ona je bila u Hrvatskoj a brat u Novom Zelandu. Navodi da se ona brinula o majci a kada je došla kod nje, naravno da se brinula o njoj 24 sata. Majka je bila stara 92 godine i bila je pri svijesti. Navodi da je majka inicirala raskid ugovora a ona je osobno bila prisutna i u uredu kod Mirjane Borić. Taj isti dan kada je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je ugovor o darovanju nekretnina. Navodi da su od ranije imali obiteljski dogovor da će kuća na Čepinskoj pripasti JH a ona u [adresa]. Nije rekla bratu da joj je majka darovala kuću u [adresa] ali joj je mama u razgovorima govorila da je ona obavijestila brata o tome. Nije bio nikakav dogovor između nje i brata da se kuća u [adresa] proda i podijeli novac i da oni podijele kupoprodajnu cijenu na jednake dijelove. Tu kuću u [adresa] je prodala nakon smrti majke. Brat je nakon smrti majke došao u Osijek nakon jedno godinu i pol dana, uglavnom nakon prodaje kuće u [adresa]. Nisu tom prilikom razgovarali o kući u [adresa] i što je sa tom kućom u [adresa]. Navodi da nije ulazila u razloge zašto je majka odlučiti ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopiti sa njima oboma, unatoč tome što je postojao obiteljski dogovor da kuća u [adresa] pripada samo njoj. Tužitelju je prvi puta rekla da je kuća u [adresa] prodana kada je bio u posjetu u Osijeku. Prihvatila se svog nasljednog dijela u [adresa] iza smrti oca. Kuću u [adresa] prodala je za cijenu iz ugovora.

9. Iskazi tužitelja i tužene suštinski predstavljaju ponavljanje navoda tužbe i odgovora na tužbu. Djelomično iskaz tužitelja predstavlja priznanje činjenica koje su i nesporen među strankama tj. da je njihova majka AH pred kraj života prešla živjeti kod tužene u [adresa]. Također priznaje da je od roditelja dobio na dar kuću u [adresa] u [adresa] koja je u vrijeme darovanja mogla vrijediti najmanje 30.000,00 marka. Tužena s druge stane priznaje činjenicu da je kuću u [adresa] prodala za cijenu iz Ugovora odnosno 490.500,00 HRK što po važećoj valuti iznosi 65.100,54 eur.

10. Prvotno postavljen tužbeni zahtjev uperen je na poništenje Sporazuma o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen pred javnim bilježnikom Mirjanom Borić iz Osijeka, pod poslovnim brojem OU-843/19, od 27. prosinca 2019. (u daljnjem tekstu Sporazuma o raskidu) i Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 27. prosinca 2019. između AH kao darovateljice s jedne strane i IH kao obdarenika s druge strane, a koji ugovor o darovanju je ovjeren od strane javnog bilježnika Mirjane Borić od 27. prosinca 2019. pod brojem OV-16697/2019 (u daljnjem tekstu Ugovora o darovanju) te kao posljedicu poništavanja na isplatu 32.550,27 eur tužitelju. Kao razlog zbog kojeg traži poništenje Sporazuma o raskidu tužitelj navodi da ne bi nikada pristao na to da je znao da će zajednička majka po raskidu ugovora darovati nekretnine koje su bile Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj smatra da ga je tužena dovela u zabludu te da su time ispunjeni uvjeti iz čl.280. Zakona o obveznim odnosima da se Sporazum o raskidu poništi. Sukladno čl.280. Zakona o obveznim odnosima zabluda je bitna ako se odnosi objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, osobu s kojom se sklapa i na okolnosti koje se po običajima u prometu i namjerama strana smatraju odlučnim za sklapanje ugovora. Čitanjem Sporazuma o raskidu na listu 19.-21. spisa utvrđeno je da je isti sklopljen između AH kao primateljice uzdržavanja i IH i JH kao davatelja uzdržavanja s tim da je JH po specijalnoj punomoći zastupala IH. Sporazumom o raskidu raskinut je Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je bila obuhvaćena kuća u [adresa]. Dakle, tužitelj nije bio u zabludi u pogledu objekta ugovora i stranke s kojom sklapa Ugovor jer mu je bilo poznato da raskida Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je imao sklopljen sa svojom majkom i koji je obuhvaćao kuću u [adresa]. Također, nije bio u zabludi u pogledu namjere Sporazuma o raskidu jer je i njegova namjera bila da se raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj svoju namjeru za Sporazum o raskidu objašnjava time što ga je tužena uvjerila da će kuća u [adresa] i nakon smrti zajedničke majke pripasti njima na jednake dijelove. Tako ponašanje tužene on smatra dovođenjem u zabludu jer je njegova pobuda za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio to što će nekretnina ionako pripasti njemu i tuženoj na jednake dijelove. Da bi se sukladno čl. 280. ZOO-a ugovor poništio radi zablude ta zabluda mora biti bitna, što znači da se ona mora odnositi na bitne sastojke pravnog posla a ne na okolnosti koje nastaju izvan pravnog posla. Kao što je naprijed objašnjeno, tužitelj nije bio u bitnoj zabludi u pogledu bilo kojeg sastojka Sporazuma o raskidu a to što je njegova pobuda za Sporazumni raskid bio to što će nekretninu ionako naslijediti nije razlog da se Sporazumni raskid poništi.

10.1. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži poništenje Ugovora o darovanju tužitelj ne navodi zbog kojih razloga traži poništenje Ugovora o darovanju osim što paušalno navodi da zajednička majka nije znala što čini kada je sklopila takav Ugovor. Čitanjem Ugovora o darovanju s lista 23. -25. spisa utvrđeno je da je isti sklopljen u propisanoj formi s točno navedenim opisom nekretnina koje se daruju i da je ovjeren od strane javnog bilježnika. Tim Ugovorom je pok. AH darovala 15/20 dijela sporne kuće u Sunčanoj tuženoj IH. Nema dokaza koji bi upućivali na to da pok. AH u trenutku darovanja nije znala šta radi, nije bila poslovno sposobna ili da je taj Ugovor sklopila uslijed zablude ili prisile počinjene od strane tužene radi sklapanja tog Ugovora. Što se tiče pobude pok. AH za učinjenim darovanjem na te okolnosti nisu predloženi nikakvi dokazi niti je utvrđivano što je bila pobuda pok. AH da učini darovanje prema tuženoj. Shodno tome nije utvrđeno niti da bi pok. AH bila u zabludi o pobudi za sklapanjem darovnog ugovora. Sporni Ugovor o darovanju je AH mogla sklopiti sve i da nije prije toga raskinula Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je obuhvaćao spornu kuću u [adresa] a koju je darovala navedenim Ugovorom. Zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju. Osim po osnovi čl. 280. Zakona o obveznim odnosima tužitelj traži pobojnost sporazuma o raskidu i Ugovora o darovanju zbog prijevare sukladno čl.284. ZOO-a. Bitno obilježje prijevare da suprotna ugovorna strana izazove kod druge ugovorne strane zabludu i održava ju u zabludi radi sklapanja pravnog posla. Čitanjem sporazuma o raskidu utvrđeno je da su kao ugovorne stranke na jednoj strani navedeni tužitelj i tužiteljica a na drugoj strani njihova zajednička majka. Tužitelj u tužbi niti tvrdi niti dokazuje da bi prijevaru u odnosu na njega počinila njegova majka kao druga ugovorna strana. Tužiteljeva tvrdnja o prijevari počiva na istoj argumentaciji kao i tvrdnja o zabludi i svodi se na tvrdnju da mu je tužena kao razlog za raskid Ugovora o uzdržavanju pojasnila da će spornu nekretninu i onako naslijediti na jednake dijelove. Tužitelj navodi kako nije logično da bi pristao na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je izvršavao 8 godina. Istovremeno tužitelj ne spori da je kroz tih 8 godina boravio na Novom Zelandu i da je pred kraj života majka prešla živjeti kod tužene koja se u cijelosti brinula o majci. Tužitelj ne dokazuje na koji je on način ispunjavao svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, točnije kako je osiguravao topli obrok, spremao i održavao prostorije, liječniku skrb, lijekove za primateljicu uzdržavanja pok. AH. Između tužitelja i tužene, po provedenim dokazima, nije postojao dogovor da tužena obavlja te poslove i u korist tužitelja. U takvim okolnostima ovaj sud ne nalazi nelogičnim i neživotnim da bi pok. AH željela raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju i istovremeno željela učiniti i darovanje svojoj kćeri koja se brinula o njoj u zadnjim godinama života.

10.2. Slijedom iznijetoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje Sporazuma o raskidu i Ugovora o darovanju zbog zablude i prijevare a samim time i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu od 32.550,27 eur na ime polovice iznosa dobivenog za prodaju sporne kuće u [adresa].

11. Prvi eventualno postavljeni tužbeni zahtjev uperen je na ništetnost sporazuma o raskidu i Ugovora o darovanju te isplatu 32.550,27 eur na ime polovice kupoprodajne cijene za kuću u [adresa]. Tužitelj smatra da su navedeni pravni poslovi sklopljeni uslijed prijevarnog ponašanja tužene te su stoga protivni moralu društva. Kao i u pogledu pobojnosti spornih pravnih poslova tako i u pogledu ništetnosti za istaći je da nema dokaza da bi tužena prijevarno ili nepošteno postupala prema tužitelju u smislu razloga za sklapanje Sporazuma o raskidu ili Ugovora o darovanju. I sam tužitelj je htio raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju očekujući da će naslijediti ½ dijela kuće u [adresa]. Činjenica da je ta nekretnina istoga dana nakon raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju darovana tuženoj nije razlog za ništetnost Ugovora o darovanju. Sagledavajući sve okolnosti ovaj sud ne nalazi razloga za sumnju da pok. AH nije željela raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju i nekretnine iz Ugovora o uzdržavanju darovati tuženoj. Tužitelj i tužena su suglasni da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju izvršavan kroz 8 godina. Prema okolnostima izvršavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju pretežitu brigu o pok. AH je vodila tužena. Što više pred kraj života tužena je vodila isključivu brigu o pok. AH na način da ju je dovela u svoju kuću u [adresa] i skrbila o njoj. U takvim okolnostima nije neobično da bi pok. AH izvršila učinjeno darovanje. Da bi se ponašanje tužene smatralo protivno moralu društva tužena je trebala istovremeno prijevarno postupati prema tužitelju i prema pok. AH a o čemu nema nikakvih dokaza u spisu.

11.1. Slijedom iznijetoga, valjalo je odbiti eventualni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži ništetnost Sporazuma o raskidu i Ugovora o darovanju zbog nemoralnog ponašanja tužene a samim time i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu od 32.550,27 eur na ime polovice iznosa dobivenog za prodaju sporne kuće u [adresa].

12. Drugi eventualno postavljen tužbeni zahtjev uperen je na povredu nužnog nasljednog dijela tužitelja. Tužitelj smatra da mu je Ugovorom o darovanju povrijeđen njegov nužni nasljedni dio iza pok. AH jer nije bilo dovoljno imovine koja bi zadovoljila njegov nužni nasljedni dio. Tužitelj sam priznaje da je dobio na dar ½ dijela kuću u [adresa] u [adresa] koja je po njegovoj najnižoj procjeni vrijedila 30.000,00 DEM. On je tu kuću sredio i prodao za 150.000,00 DEM. Polovicu iznosa je dao majci jer je ½ dijela kuće i glasilo na majku. Prilikom izračuna da li je nasljedniku povrijeđen njegov nužni dio u račun se uzimaju i svi darovi koje je nasljednik dobio za životaod ostavitelja. Stoga se tužitelju u nužni nasljedni dio uračunava darovanje ½ dijela kuće za koje on priznaje da je vrijedilo 30.000,00 DEM što iznosi 15.338,76 eur. Činjenica da je on u kuću uložio znatna financijska sredstva te ju prodao i podijelio novce razmjerno suvlasničkim dijelovima ne umanjuje njegovo primljeno darovanje od 15.338,76 eur jer zakon uz takvo postupanje ne veže pravne posljedice. Zakon o nasljeđivanju u svim svom važećim varijantama je pri izračunu nužnog nasljednog dijela uračunavao i primljeno darovanje. U konkretnom slučaju kada je tužitelj sredio kuću te ju prodao i novce podijelio razmjerno suvlasničkim dijelovima Zakon o nasljeđivanju ne predviđa da to predstavlja povrat dara. Tužitelj je eventualno bio u poziciji da traži dio novca od prodane kuće na ime svojih ulaganja u kuću. Na temelju navedenog ovaj sud smatra da je tužitelj za života od pok. AH primio dar u vrijednosti 15.338,76 eur. Prema Ugovoru o darovanju pok. AH je darovala tuženoj 15/20 dijela kuće u [adresa] a 5/20 dijela kuće u [adresa] je od ranije bilo u vlasništvo tužene po različitim pravnim osnovama. Da nije učinjeno sporno darovanje tužitelj bi u konačnici u ostavinskom postupku postao vlasnik 3/8 dijela nekretnine a tužena bi bila vlasnik 5/8 dijela. Nužni dio tužitelja sukladno Zakonu o nasljeđivanju iznosi polovicu zakonskog što u konkretnom slučaju znači 3/16 dijela. Kuća u [adresa] prodana je za 65.100,54 eur što znači da novčana vrijednost nužnog nasljednog dijela tužitelja po osnovi kupoprodajne cijene za kuću u [adresa] iznosi 12.206,35 eur. Kada se vrijednost učinjenog darovanja kuće na Čepinskoj prema tužitelju od 15.338,76 eur obračuna s visinom njegovog nužnog nasljednog dijela od 12.206,35 eur proizlazi da tužitelju nije povrijeđen njegov nužni nasljedni dio.

12.1. Slijedom iznijetoga, valjalo je odbiti eventualni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži nužni nasljedni dio a samim time i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu od 16.275,13 eur na ime polovice iznosa dobivenog za prodaju sporne kuće u [adresa].

13. Tužena nije postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova koji joj po uspjehu u parnici pripadaju te stoga sud nije niti odlučivao o istima.

Beli Manastir, 27. ožujka 2026.

S U D A C :

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženici