REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUDU SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU
Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13
Poslovni broj: P-306/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv 1. tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Nataliji Labavić, odvjetnici iz Zagreba, 2. tuženika Savica Zagreb, OIB: 21350569262, V. Ravnice 6, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 24. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tuženika, 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenim ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1465/19 od 9. svibnja 2019. na suvlasničkom dijelu nekretnine: 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-122) – parkirnom mjestu oznake PM-67-1 smještenom u podrumu zgrade (etaža -1) u [adresa], površine 13,10 m2, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa] i dvorište, površine 3126 m2.
II. Određuje se brisanje zabilježbe ovrhe na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine (E-122) – parkirnom mjestu, oznake PM 67-1, smještenom u podrumu zgrade etaža -1) u [adresa], površine 13,10 m2, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pod Rbr.126, upisane temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1465/2019.
III. Nalaže se 1. i 2. tuženiku solidarno isplatiti tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 238,90 Eur-a (dvjesto trideset i osam eura i devedeset centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1465/2019-92 od 25. veljače tužiteljica, kao treća osoba u ovršnom postupku, upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe Ovr-1465/19 od 9. svibnja 2019. nedopuštenom. Da je rješenjem o ovrsi doneseno u navedenom predmetu po prijedlogu ovrhovoditelja Grad Zagreb, protiv ovršenika Savica Zagreb d.o.o. određena ovrha, između ostalog i na posebnom dijelu nekretnine - parkirnom mjestu oznake PM-67-1 smještenom u podrumu zgrade (etaža -1) u [adresa], površine 13,10 m2, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa] i dvorište, površine 3126 m2 (dalje u tekstu: predmeta nekretnina). Da je na predmetnoj nekretnini kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan ovršenik. Nadalje, da je tužiteljica izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine temeljem zaključenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 5429-A3/2018 od 30. listopada 2018., a koja nekretnina joj je predana u posjed 27. studenog 2018. te da od tog dana pa sve do dana uživa navedenu nekretninu kao vlasnik (iako nije uknjižila svoje pravo u zemljišnim knjigama). Da je ovdje 1. tuženik Grad Zagreb bio obaviješten o kupoprodaji predmetne nekretnine te da je isti odmah počeo izdavati tužiteljici uplatnice za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, a koje naknade tužiteljica plaća 1. tuženiku. Da sve navedeno ukazuje da je ovrhovoditelj bio nesavjestan u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, jer je znao da je predmetna nekretnina nije u vlasništvu ovršenika, ovdje 2. tuženika Savice Zagreb d.o.o. Da je tužiteljica bila podnijela zahtjev za upis u zemljišne knjige, ali da je isti odbijen sa obrazloženjem da je upisana zabilježba ovrhe Grada Zagreba. Budući da postoji pravo koje sprječava ovrhu predlaže da se usvoji njen tužbeni zahtjev kao u izreci ove Presude.
2. Rješenjem Županijskog suda u Zagreba od 4. travnja 2025. Su-198/2025 (list 14-15 spisa) određena je nadležnost Općinskog suda u Sesvetama za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
3. Tužba je dostavljena 1.tuženiku i 2. tuženiku na odgovor u roku od 30 dana.
4. U odgovoru na tužbu 1. tuženik Grad Zagreb u bitnom navodi kako opreza radi ističe prigovor prekluzije tužiteljice da pokrene ovdje predmetni parnični postupak. Da uvidom u zemljišne knjige nije vidljivo da je sklopljen ugovor o kupoprodaji između tužiteljice i 2. tuženika, ovdje knjižnog vlasnika. Da se u skladu sa odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige, a da je kupoprodajni ugovor samo temelj stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl.114. ZV-a. Nadalje, da se u skladu sa odredbom čl. 122.st.1. smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Da budući da vlasništvo nekretnine tužiteljice nije upisano u zemljišnoj knjizi, a niti je postojala predbilježba prava vlasništva, da ista nije dokazala da bi na nekretnini koja je predmet ovrhe imala pravo koje sprječavalo provedbu iste. Da je ovrhovoditelj, ovdje 1. tužitelj prilikom pokretanja ovršnog postupka postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pa mu nije bilo poznato sklapanje ugovora kojim se predmetna nekretnina navodno otuđila. Predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.
5. S druge strane 2. tuženik nije dao odgovor na tužbu.
6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: Zaključak Općinskog suda u Zagrebu, od 25. veljače 2025. (list 4 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 5429-A3/2018 od 30. listopada 2018. (list 6-8 spisa), potvrda od 21. studenog 2018. (list 10 spisa), račun s dospijećem 15. ožujka 2019. (list 11 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 2020. br. Z-8511/2020 (list 12-13 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. Ovr-1465/2019 (dio preslike tog spisa relevantan u ovdje konkretnom predmetu nalazi se u preslici u ovom spisu).
7. Među strankama u ovom postupku nije sporno:
- da je temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. Ovr-1465/2019 od 9. svibnja 2019. po prijedlogu ovrhovoditelja Grad Zagreb, protiv ovršenika Savica Zagreb d.o.o. određena ovrha, između ostalog i na posebnom dijelu nekretnine – parkirnom mjestu oznake PM-67-1 smještenom u podrumu zgrade (etaža -1) u [adresa], površine 13,10 m2, (E-122) koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa] i dvorište, površine 3126 m2;
- da je na prethodno navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan 2. tuženik Savica Zagreb d.o.o.;
- da je na prethodno navedenoj nekretnini upisana zabilježba ovrhe temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1465/2019
8. U postupku je sporno ima li tužiteljica pravo koje sprječava ovrhu na predmetnoj nekretnini, a sporno je i je li 1. tuženik bio savjestan u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini.
9. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti osnovan.
10. U odnosu na prigovor 1. tuženika da je nastupila prekluzija tužiteljičinog prava na pokretanje ove parnice, za istaknuti je kako je Zaključkom od 25. veljače 2025. (list 4 spisa) ista upućena na pokretanje ovog parničnog postupka. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1465/2019 utvrđeno je da je predmetni zaključak tužiteljica primila 1. ožujka 2025., a uvidom u ovdje predmetnu tužbu (kovertu na poleđini lista 13 spisa) da je ovdje predmetnu tužbu podnijela poštom preporučeno 15. ožujka 2025. slijedom čega je razvidno da je ista pokrenula parnicu u roku na koji ju je uputio ovršni sud.
11. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 5429-A3/2018 (list 6-8 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica isti sklopila sa 2. tuženikom Savica Zagreb d.o.o. dana 20. listopada 2018., te je istim od 2. tuženika kao prodavatelja kupila ovdje predmetnu nekretninu za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 7.300,00 Eur-a.
12. Čitanjem Potvrde od 21. studenog 2018. (list 10 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica isplatila ukupnu kupoprodajnu cijenu temeljem prethodno navedenog Ugovora o kupoprodaji te je navedeno od strane 2. tuženika da joj se isti može predati u posjed.
13. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1465/2019 utvrđeno je da je 2. tuženik Savica Zagreb d.o.o. istog dana tužiteljici izdao očitovanje
– tabularnu izjavu kojom je potvrdio da mu je kupoprodajna cijena po predmetnom ugovoru o kupoprodaji u cijelosti isplaćena, te dozvoljava tužiteljici da se bez svakog njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja, a na temelju očitovanja- tabularne izjave izvrši uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime.
14. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1465/2019 utvrđeno je da je 1. tuženik kao ovrhovoditelj 15. travnja 2019. podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovdje 2.tuženika, kao i između ostalog na ovdje predmetnoj nekretnini, a sve temeljem ovršnog rješenja izdanog od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada i graditeljstvo, komunalne poslove i promet od dana 28. travnja 2017. radi naplate iznosa od ukupno 2.858.811,57 kn na ime komunalnog doprinosa.
15. Čitanjem računa (list 11 spisa) utvrđeno je da 1. tuženik, i to Grad Zagreba, Gradski ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada i graditeljstvo, komunalne poslove i promet 25. siječnja 2019. tužiteljici utvrdio komunalnu naknadu za predmetnu nekretninu u iznosu od 19,56 kn.
16. Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravo stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama ZVDSP.
Nadalje, prema odredbi čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, dalje u tekstu ZZK) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a u smislu čl. 8. st. 3. ZZK stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
Nadalje valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 22. veljače 2018. zauzeto pravno shvaćanje da predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.
U konkretnom slučaju nije sporno da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bio upisan (a i dalje je) 2. tuženik Savica Zagreb d.o.o. Nije sporno ni da je u tom trenutku tužiteljica bila izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, jer je ista 30. listopada 2018. s 2. tuženikom sklopila kupoprodajni ugovor za kupnju predmetne nekretnine koja joj je predana u posjed. Također, nije sporno ni da 1. tuženik tužiteljici obračunava komunalnu naknadu u odnosu na predmetnu nekretninu.
Također, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da 1. tuženik tijekom postupka i ne spori tužiteljici njeno predmnijevano pravo vlasništva predmetne nekretnine, ali na ročištu održanom kod ovog suda 24. veljače 2026. navodi kako je u vrijeme utvrđivanje obveze postupak utvrđivanja komunalne naknade bio u nadležnosti Odsjeka za komunalne poslove, dok je postupak prisilne naplate komunalnog doprinosa bio u nadležnosti Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, te da budući se postupci vode pred različitim ustrojstvenim jedinicama, tako Odsjek za komunalni doprinos prilikom upisa ovršnog prijedloga nije imao niti je mogao imati saznanja o činjenici da je došlo do promjene vlasništva na predmetnoj nekretnini. Da taj odsjek nema saznanja o eventualnim evidencijama i podacima drugih organizacijskih jedinica te se vodio načelom povjerenja u zemljišne knjige te da nije imao razloga posumnjati da nekretnina pripada tužiteljici.
17. Prethodno navedeni prigovor 1. tuženika ne može se uzeti kao osnovan iz razloga kako slijedi.
Zaštitu svojeg povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Pri čemu je dobra vjera neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog.
Pri tome valja reći da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri ako u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Međutim, stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri, pa njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu, ako je isti znao da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog, ili ako je isti, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnosti morao posumnjati da postoji ta razlika.
Tužiteljica je u postupku dokazala da je 1. tuženik u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini i to 15. travnja 2019. znao da je izvanknjižno stanje drugačije od zemljišnoknjižnog. Navedeno proizlati iz računa (list 11 spisa) iz kojeg je vidljivo da je upravo Grad Zagreb i to Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet tužiteljici 25. siječnja 2019. (dakle prije podnošenja prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini) tužiteljici upravo za predmetnu nekretninu utvrdio komunalnu naknadu u iznosu od 19,56 kn. Upravo temeljem rješanja Grad Zagreb i to Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (dakle istog gradskog ureda) kojim se utvrđuje komunalni doprinos (ovršne isprave) vodi se predmetni ovršni postupak. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog suda promašeno je pozivanje 1. tuženika da su različiti odsjeci 1. tuženika bili zaduženi za poslove naplate komunalnog doprinosa i utvrđivanja komunalne naknade, jer je iz materijalne dokumentacije koja prileži spis razvidno da se radi o identičnom gradskom uredu unutar 1. tuženika. Čak i da se ima uzeti kako su točni navodi 1. tuženika kako jedan njegov odsjek ne zna za poslove drugog odsjeka, samo se nemaru 1. tuženika može pripisati činjenica da odsjek zadužen za postupke naplate nije znao za izvanknjižno vlasništvo tužiteljice na predmetnoj nekretnini, pored nesporne činjenice da je to znao drugi odsjek – odsjek za komunalne poslove. Također, za istaknuti je i kako je 1. tuženik kao takav jedan pravni subjekt u pravnom smislu, a organizacija njegovih ureda, odjeka i sl. pitanje je ustrojstvenog funkcioniranja tog pravnog subjekta. S druge strane 1. tuženik argumentira neznanje jednog njegovog odsjeka, kao da se radio o potpuno drugom pravnom subjektu, a ne ustrojstvenom tijelu 1. tuženika, što je u potpunosti neosnovano. Sukladno navedenom ovaj sud je mišljenja da je 1. tuženik Grad Zagreb u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini znao da je ista izvanknjižno vlasništvo tužiteljice, te da dakle postoji pravo koje sprječava ovrhu na tom predmetu.
Zaključno pored nesporene činjenice da tužiteljica nije upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, ista je nesporno predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, te je dokazala da je 1. tuženik znao za njeno izvanknjižno vlasništvo u trenutku kada je podnosio prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini.
Slijedom prethodno navedenog, obzirom da je 1. tuženik u takvim okolnostima (znanje za tužiteljičino izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine) podnio prijedlog za ovrhu na toj nekretnini, isti nije postupao u skladu sa dobrom vjerom, pa njegovo provjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu.
18. Kako je dakle tužiteljica u postupku dokazala da na predmetnoj nekretnini ima pravo koje sprječava ovrhu, a da je 1. tuženik sa istim bio upoznat prije podnošenja prijedloga za ovrhu, to je trebalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljica i riješiti kao u točki I. i II. izreke ove Presude.
19. Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku istoj je u sladu sa odredbom čl. 154. st.1. ZPP-a trebalo priznati parnični trošak pristojbe tužbe u iznosu od 119, 45 Eur-a i pristojbe presude u iznosu od 119,45 Eur-a, dakle ukupno 238,90 Eur-a, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove presude.
Dugo Selo, 27.ožujka 2026.
Sutkinja
Natalia Suvaljko Ljubek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).
Dna:
1. Tužitelju putem OPS uz pristojbu presude
2. Tuženiku po pun putem OPS