Poslovni broj: Pn-18/2019-79

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, protiv prvotuženika ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tihomiru Jonjić, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Drago Rendeli, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2026. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i punomoćnika prvotuženika, drugotuženika osobno i punomoćnika drugotuženika, u smislu odredbe čl. 335. st. 4 ZPP-a, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotuženiku FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 solidarno isplate iznos od 326.140,87 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2015. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženiku ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i drugotuženiku FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa] da naknade tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, solidarno trošak parničnog postupka u iznosu od 69.917,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 28.212,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. pa do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev prvotuženika ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 160.410,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. pa do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev drugotuženika FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 545.287,80 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se u mirnom postupku obratila tuženicima (CT, ŽT i FT) sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, te kako protekom od tri mjeseca tuženici nisu ispunili svoju obvezu, pa da ona stoga podnosi predmetnu tužbu.

1.1. U tužbi tužiteljica navodi da su 25. ožujka 1992., kod Doma zdravlja u Velikoj Gorici, tuženici (CT, VT i FT), kao djelatnici vojne, odnosno civilne policije, pristajući da usmrte GT, ispalili više hitaca u smjeru automobila registarske oznake [registarska oznaka], u kojem se isti nalazio, a kojom prilikom je GT zadobio po život opasne teške tjelesne ozljede.

1.2. Nadalje, navodi da su u vrijeme štetnog događaja prvotuženik CT i drugotuženik VT bili pripadnici vojne policije, a trećetuženik FT pripadnik civilne policije, kao i to da su svi tada bili zaduženi oružjem, čiji je imatelj bila tužiteljica.

1.3. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-11/08 od 8. srpnja 2010. tuženici su pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske u svezi članka 17. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske (dalje OKZRH) uz primjenu članka 38. i članka 39. stavak 1. točka 1. OKZRH na štetu GT.

1.4. Zbog navedenog ponašanja tuženika, tužiteljica je pretrpjela štetu s obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3692/12 od 14. srpnja 2014., a koja presuda je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2307/14 od 23. prosinca 2014., tužiteljici po predmetnom štetnom događaju naloženo da u tom postupku tužitelju - oštećenom GT isplati iznos s osnova naknade nematerijalne štete od 722.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2014. do isplate i iznos od 909.840,00 kuna s osnove naknade štete za tuđu pomoć i njegu sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2014. do isplate, te da mu nadalje isplaćuje s tog osnova rentu u iznosu od 3.600,00 kuna mjesečno najkasnije do svakog 10 -og u tekućem mjesecu, sa zateznim kamatama na dospjele, a neisplaćene iznose koje teku od svakog 10-og u mjesecu do isplate. Nadalje, je navedenom presudom naloženo da se u tom predmetu tužitelju RT, ocu oštećenog, s osnova naknade štete isplati iznos od 220.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2014. do isplate, te tužiteljici UT, majci oštećenog, s osnova naknade štete isplati iznos od 220.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2014. do isplate, te da se tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 234.002,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2014. do isplate.

1.5. Dana 11. veljače 2015. tužiteljica je postupila po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3692/12 od 14. srpnja 2014. te je naknadila predmetnu štetu oštećenima u ukupnom iznosu od 2.457.308,39 kuna.

1.6. Prilikom isplate predmetnog iznosa naknade štete tužiteljica je izvršila prijeboj dosuđenih iznosa sa iznosima troškova parničnog postupka koji su tužiteljici dosuđeni točkom II. i III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 2307/14 od 23. prosinca 2014. u ukupnom iznosu od 17.552,50 kuna.

1.7. Ističe da su tuženici namjerno prouzročili štetu GT, a za koju štetu je oštećenom i njegovim roditeljima odgovarala tužiteljica, to tužiteljica, sukladno članku 1061. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011 dalje ZOO) predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tijekom postupka tužiteljica je podneskom od 12. listopada 2018. (list 186 spisa) obavijestila ovaj sud da je prvotuženik CT, iz [adresa] umro **.**.2017., te je u odnosu na prvotuženika CT doneseno ovosudno rješenje poslovni broj Pn-202/2015-42 od 6. studenoga 2018. o prekidu postupka (list 190 spisa).

2.1. Podneskom od 20. veljače 2019. (list 198-199 spisa) tužiteljica je obavijestila ovaj sud da povlači tužbu u odnosu na zakonske nasljednike iza pokojnog prvotuženika CT s obzirom da je pravomoćnim rješenjem javnog bilježnika Ranke Spevec, iz [adresa] poslovni broj O-778/18, UPP-OS Velika Gorica – 123/18 od 17. srpnja 2018. utvrđeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pokojnog CT jer iza istog nije ostala imovina, te je tužiteljica navedenim podneskom predložila nastavak postupaka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na ostale tuženike i to ŽT i FT.

2.2. Nadalje, rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj: Pn-18/19-3 od 10. svibnja 2019. (list 206 spisa) nastavljen je postupak iza pokojnog CT u odnosu na ŽT kao sada prvotuženika i FT kao sada drugotuženika, te je navedenim rješenjem utvrđeno da je tužba u odnosu na zakonske nasljednike iza pokojnog prvotuženika CT povučena.

3. U odgovoru na tužbu sada prvotuženik VT se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud isti odbije, te da obveže tužiteljicu na plaćanje troškova ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Nadalje, ističe da je točno je da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici br. III K-11/08 i prvotuženik proglašen krivim, zbog toga što je 25. ožujka 1992. ispalio „najmanje jedan hitac” u pucnjavi u kojoj je oštećeni GT pretrpio teške tjelesne ozljede. Optužnicom i presudom prvotuženikov je čin okvalificiran kao kazneno djelo ubojstva u pokušaju, za što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Vrhovni sud je tu presudu u odnosu na prvotuženika potvrdio presudom I Kž-15/11 od 6. srpnja 2011. Smatra kako takvo presuđenje u kaznenom postupku utječe i na računanje zastarnoga roka u parnici za naknadu štete.

3.2. Nadalje, prvotuženik ističe prigovor neurednog vođenja parnice kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-3692/12 radi naknade štete. U navedenoj parnici za naknadu štete tužiteljica (tamo tuženica) bila je zastupana po kvalificiranim osobama (državnome odvjetništvu), pa su osuđenici iz kaznenog postupka trebali biti pozvani na miješan je na njezinoj strani, s obzirom da su imali pravni interes da tužiteljica u parnici za naknadu štete dobije manji iznos od onoga koji im je u konačnici dosuđen. Međutim ističe da se to nije dogodilo. Ta obveza tužiteljice postojala je tim više kad je bilo očito da doprinos svih osuđenika počinjenju djela nije istovjetan. Nejednak doprinos utječe i na (ne)postojanje solidarnosti obveze na naknadu štete. Ne mogu se utvrđenja iz kaznene presude mehanički preslikati na građanski postupak, pa je u njemu potrebno utvrditi, koliki je doprinos pojedinog osuđenika nastanku štete, kako bi on odgovarao za taj svoj doprinos, a ne za doprinos ostalih osuđenika (ovdašnjih tuženika), a zapravo doprinos trećih osoba koje nisu bile obuhvaćene ni kaznenom presudom.

3.3. Prvotuženik ističe prigovor zastare, osporava okolnosti nastanka štetnog događaja kako je to utvrđeno u kaznenom postupku , osporava uzročno-posljedičnu vezu navodeći da nije logično da je moguće jednim metkom ozlijediti četiri osobe koje su bile u automobilu, osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U odgovoru na tužbu sada drugotuženik FT ističe da tužiteljica sa njim nije postigla sporazum o mirnom rješenju. Navodi da je točno da je on bio pripadnik civilne policije, ali nije točno da je iz svog oružja usmrtio GT, pa stoga osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je točno da je tužiteljica temeljem djelomično preinačene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 3692/12, dobila naknadu štete kako je to naznačeno. Nadalje drugotuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava nastanak štetnog događaja kako je to utvrđeno u kaznenom postupku, ističe prigovor zastare, te osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti. S obzirom na navedeno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan u odnosu na njega uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem u zahtjev za mirno rješenje spora (list 4 spisa), presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni br. K-11/08 od 8. srpnja 2010. (list 10-50 spisa), presudu i rješenje VSRH poslovni br. Kž-15/11-8 od 6. srpnja 2011. (list 51-60 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. Pn-3692/12-62 od 14. srpnja 2014. (list 61-66 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni br. Gžn-2307/14-2 od 23. prosinca 2014. (list 67-69 spisa), uvid u izvješće Ministarstva obrane poslovni br. Klasa:702-01/13-01/152, Ur.broj:

512M4-020405-15-4 od 12. veljače 2015. (list 70 spisa), uvid u izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu HNB-a od 11. veljače 2015. (list 71-72 spisa), medicinsku dokumentaciju za ŽT (list 123-145 spisa, 150-172 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GT, UT i RT (list 256-257 spisa), saslušanjem svjedoka MT i HT (list 276-278 spisa), uvid u presudu poslovni br. K-38/93 (list 280-282 spisa), saslušanjem svjedoka ĐT (list 310-311 spisa), izveden je dokaz saslušanjem prvotuženika i drugotuženika kao stranaka u postupku (list 314-315 spisa), izvršen je uvid uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. Pn-3692/12 koji je priklopljen ovom spisu, izvršen je uvid u odluku Vlade RH o otpisu tražbina (list 321-323 spisa), izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka za oružje i balistiku LT (list 338-339 spisa), rješenje HZNO od 14. kolovoza 2019. (list 349-350 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. Pn-3692/12 koji je priklopljen ovom spisu, te uvid u spis Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni br. K-11/2011. koji je priklopljen ovom spisu.

5.1. Na ročištu održanom 18. prosinca 2025. prvotuženik VT odustao je od izvođenja medicinskog vještačenja pri čemu prvotuženik nije uplatio predujam za predloženo vještačenje ni u produljenom roku. Osim toga, ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku.

5.2. Ovaj sud nije izvršio uvid u spise poslovni broj P-563/13, Pn 21/2017 i Pn- 26/17 iz razloga što je ocijenio da oni nisu odlučni za predmet spora niti bi se iz njih mogle utvrditi odlučne činjenice.

5.3. Podneskom od 19. siječnja 2023. prvotuženik VT odustao je od saslušanja svjedoka ZT, a ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku i bez saslušanja navedenog svjedoka.

5.4. Sud nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka PT, ST, ČT, TT, AT i KT s obzirom na to da je i bez njihova saslušanja, a obzirom na sve druge izvedene dokaze, činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku i bez saslušanja navedenih svjedoka, imajući pritom u vidu načelo ekonomičnog postupanja sukladno članku 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP).

6. Podneskom od 17. prosinca 2024. (list 341 spisa) tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj navodeći da u cijelosti ostaje kod svog zahtjeva iz tužbe. Na ročištu održanom 11. veljače 2026. (list 369 spis) tužiteljica je izjavila da je u cijelosti ostaje kod svog zahtjeva iz tužbe i da od tuženika potražuje solidarnu isplatu, a da je podneskom od 17. prosinca 2024. uređen samo iznos u eurima s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno Zakonu.

6.1. Prvotuženik i drugotuženik su se opreza radi protivili ovakvom uređenju tužbenog zahtjeva, te smatraju da je tužitelj preinačio svoj tužbeni zahtjev.

6.2. S tim u vezi ističe se da navedena dispozicija tužiteljice nema značaj preinake tužbe u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP. jer tužiteljica nije promijenila svoj zahtjev, niti ga je povećala, a nije ni uz postojeći zahtjev istaknula neki drugi zahtjev.

7. Ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužiteljice prema tuženicima, pri čemu tužiteljica traži solidarnu isplatu ukupnog iznosa od 326.140,87 eura[1] / 2.457.308,39 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. veljače 2015. pa do isplate. Naime, predmetni iznos se odnosi na isplatu naknade štete koju je tužiteljica temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3692/12-62 od 14. srpnja 2014., dana 11. veljače 2015. isplatila oštećenom GT, RT, ocu oštećenog i UT, majci oštećenog, a koju štetu su prouzročili tuženici kao zaposlenici Republike Hrvatske u obavljanju svog posla trećoj osobi.

9. Između stranka nije sporno da su prvotuženik VT, kao djelatnik vojne policije, i drugotuženik FT, kao djelatnik temeljne policije, 25. ožujka 1992. u [adresa] sudjelovali u štetnom događaju u kojemu je nastradao GT na način da je isti zadobio teške i po život opasne ozljede. Također nije sporno da su prvotuženik i drugotuženik presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: K-11/08 od 8. srpnja 2010., a koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Ikž-15/11 od 6. srpnja 2011., pravomoćno osuđeni na kaznu zatvora zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 34. stavak 1. KZRH u vezi s člankom 17. OKZRH, uz primjenu članka 38. i članka 39. stavak 1. točka 1. OKZRH na štetu GT, kao i da je tužiteljica postupajući po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn - 3692/12 od 14. srpnja 2014., koja je presuda djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gžn-2307/14 od 23. prosinca 2014., na ime naknade štete, oštećenicima GT, RT i UT isplatila ukupni iznos od 2.457.308,39 kuna/ 326.140,87 eura dana 11. veljače 2015.

10. Među strankama je sporno ima li presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3692/12 intervencijski efekt za naknadu štete, pasivna legitimacija drugotuženika, zastara predmetnog potraživanja, okolnosti nastanka štetnog događaja, osnova i visina tužbenog zahtjeva, doprinos oštećenika vlastitoj šteti, te uzročno-posljedična veza i to na način da nije logično da je moguće jednim metkom ozlijediti četiri osobe koje su bile u automobilu.

11. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn -3692/12 utvrđeno je da tuženici o toj parnici nisu bili obaviješteni kao umješači na strani ovdje tužiteljice, a što tužiteljica u ovom postupku niti ne spori zbog čega ne postoji intervencijski efekt pa tuženici u ovoj regresnoj parnici isticati sve one prigovore koje je tuženik mogao isticati u postupku naknade štete, uključujući prigovor podijeljene odgovornosti.

12. Prigovor zastare potraživanja koji su istaknuli prvotuženik i drugotuženik nije osnovan.

12.1. Naime, nije osnovan prigovor zastare koji su tuženici isticali u odgovoru na tužbu, ali i kasnije tijekom postupka.

12.2. Prema odredbi članka 1061. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11; dalje ZOO) poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Pravo iz stavka 3. toga članka zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena (stavak 4.).

12.3. Iz izvješća Ministarstva obrane Klasa: 702-01/13-01/52 od 12. veljače 2015. te preslike Izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu broj 27. od 11. veljače 2015. (list 70-72 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica 11. veljače 2015. oštećenicima GT, RT i UT po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda poslovnim brojem Pn-3692/12 naknadila štetu po predmetnom štetnom događaju koju su namjerno uzrokovali tuženici u ukupnom iznosu od 2.457.308,39 kuna, dok je ovom sudu podnijela regresnu tužbu 10. kolovoza 2015. pa nije protekao rok od šest mjeseci propisan odredbom članka 1061. stavak 4.

ZOO. slijedom čega nije nastupila zastara.

13. Nadalje, prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika FT ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, valja reći da Ministarstvo obrane, a tako i Ministarstvo unutarnjih poslova predstavljaju tijela državne uprave, dakle predstavljaju tijela u čiji djelokrug spada obavljanje poslova u djelokrugu Republike Hrvatske. Stoga u konkretnom slučaju, nije odlučna činjenica je li drugotuženik u trenutku nastanka štete bio zaposlenik Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova, već je odlučna činjenica upravo ta da je u kritičnom trenutku, sukladno svojem tadašnjem zaposlenju, obavljao poslove koji su u potpunoj nadležnosti Republike Hrvatske, a iz čega proizlazi da je Republika Hrvatska, u smislu članka 1061. stavak 1. ZOO, poslodavac koji odgovara za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi. Budući da nije sporno da je Republika Hrvatska isplatila štetu, a ovaj sud je utvrdio da je drugotuženik FT bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova RH, prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika ukazuje se neosnovanim.

14. Nadalje, u odnosu na navode drugotuženika FT kojima osporava da bi on iz svog oružja usmrtio GT, valja reći da su ti navodi drugotuženika u odgovoru na tužbu neosnovani. Naime, GT u predmetnom štetnom događaju nije usmrćen već je teško ranjen.

15. Odredbom članka 12. stavak 3. ZPP propisano je da je sud, u parničnom postupku, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

16. Uvidom u spis i presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: K-11/08 od 8. srpnja 2010. utvrđeno je da su prvotuženik VT i drugotuženik ET, zajedno s MT i CT, proglašeni krivima da su 25. ožujka 1992. oko 02,00 sati u [adresa], ispred ugostiteljskog lokala „Amadeus“, u ulici J. [adresa], gdje su došli radi intervencije po prijavi zbog nereda i razbijanja lokala od strane GT, ĆT i OT, kada su ovi zajedno sa IT izašli iz lokala i ušli u automobil marke „Golf“, registarske oznake [registarska oznaka], te krenuli u pravcu Siska, pristajući da ih usmrte, u smjeru tog automobila ispalili točno neutvrđeni broj hitaca, i to prvotuženik VT najmanje jedan hitac iz automatske puške tvorničkog broja [serijski broj oružja] call. 7,62 mm, drugotuženik FT najmanje dva hica iz automatske puške tvorničkog broja [serijski broj oružja], call. 7,62 mm, a CT sveukupno 29 hitaca iz automata M- 56 tvorničkog broja [tvornički broj] call. 7,62 mm, kojom prilikom je jedan od ispaljenih hitaca pogodio GT koji je sjedio na stražnjem sjedištu vozila i pritom mu nanio ustrjelnu ranu slabinskog predjela sa strijelnim prijelomom trećeg slabinskog kralješka i posljedičnom djelomičnom oduzetošću donjih udova, te nemogućnošću zadržavanja stolice i mokraće, što sve čini cjelinu i predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu, a nakon što su se oštećenici spomenutim automobilom odvezli do Doma Zdravlja u [adresa] zbog pružanja pomoći ozlijeđenom GT, pa kada su ĆT, OT i IT ponovno sjeli u automobilom, s ciljem da se odvezu, pristajući da ih usmrte MT ispalio 19 hitaca iz automatske puške tvorničkog broja [serijski broj oružja] call. 7,62 mm, a neutvrđeni broj nepoznatih osoba iz automatskih pušaka call. 7,62 mm otvorile rafalnu paljbu i ispalili najmanje 26 hitaca u smjeru automobila u kojem su se nalazili oštećenici, kojom prilikom je OT zadobio ulaznu strijelnu ranu na desnoj strani leđa koja se nastavlja u prostrijelni kanal tijekom kojeg je osim kože i potkožja ozlijeđen VIII grudni kralježak, donji režanj lijevog pluća i VI lijevo rebro, strijelnu ranu na desnoj strani leđa koja se nastavlja u strijelni kanal tijekom kojeg je osim kože i potkožja ozlijeđeno hvatište crijeva, vijuge crijeva, strijelnu ranu na lijevoj strani leđa koja se nastavlja u ustrijeln i kanal tijekom kojeg je ozlijeđeno mišićje lijeve natkoljenice, strijelnu ranu na prednjoj strani tijela koja ozljeđuje kožu i potkožje te prolazi kroz tkiva zdjelice, probija debelo crijevo i kosti desne strane zdjelice, ulaznu strijelnu ranu na prednjoj i nešto unutarnjoj strani desne natkoljenice, a koje sve povrede su u svom zbiru teške i po život opasne i uslijed kojih je nastupila i smrt imenovanog, ĆT strijelnu ranu prsnog koša s nalazom slobodnog zraka u desnom prsištu, te strijelnu ranu l ijeve potkoljenice s otvorenim višestrukim prijelomom goljenične kosti, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju tešku i po život opasnu ozljedu, a IT zadobila eksplozivne rane u predjelu lijeve nadlaktice, lijevog ručnog zgloba i šake, te otvoreni prijelom s pomakom ulomka u predjelu srednjeg članka srednjeg prsta lijeve ruke, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a čime je prvotuženik VT počinio četiri kaznena djela - ubojstva u pokušaju – opisana u članku 34. stavak 1. KZRH u svezi članka 17. stavak 1. OKZRH, a kažnjiva po članku 34. stavak 1. KZRH u svezi članka 17. OKZRH, a drugotuženik FT četiri kaznena djela - ubojstva u pokušaju – opisana u članku 34. stavak 1. KZRH u svezi članka 17. stavak 1. OKZRH, a kažnjiva po članku 34. stavak 1. KZRH u svezi članka 17. OKZRH.

16.1. Uvidom u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-15/11- 8, od 6. srpnja 2011. utvrđeno je da je istom presudom i rješenjem prihvaćena žalba MT, da se ukida presuda prvog stupnja u dijelu u kojem je MT proglašen krivim i da se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok su pod točkom II. izreke odbijene žalbe CT, prvotuženika ŽT i drugotuženika FT kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

16.2. Dakle, prvotuženik VT i drugotuženik FT su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-11/08 od 8. srpnja 2010. proglašeni krivima za počinjenje kaznenih djela ubojstva u pokušaju opisan ih u članku 34. stavak 1. KZRH u svezi članka 17. stavak 1. OKZRH, a kažnjiv ih po članku 34. stavak 1. KZRH u svezi članka 17. OKZRH, između ostalog i u odnosu na GT. Zbog počinjenja navedenog kaznenog djela za GT nastala je šteta koju je tužiteljica u predmetu koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3692/12, a po donesenoj pravomoćnoj presudi isplatila ukupan iznos naknade štete u visini od 2.457.308,39 kuna. Iako drugotuženik FT poriče da bi svojim djelovanjem ozlijedio GT sud ističe da u pogledu činjeničnog opisa kaznenog djela, a kako je on utvrđen izrekom pravomoćne sudske presude donesene u kaznenom postupku, ali i utvrđenja krivnje, ovaj sud više nije ispitivao takve činjenice, a niti odgovornost prvotuženika niti drugotuženika, budući da je, u tom dijelu, vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom su VT i FT proglašeni krivima.

16.3. Kako su prvotuženik i drugotuženik na prethodno utvrđen način GT uzrokovali štetu to su isti u smislu odredbe članka 1045. ZOO odnosnu štetu dužni i naknaditi.

17. Nastavno na prethodno navedeno, a glede prigovora prvotuženika ŽT da doprinos svih osuđenika počinjenju djela nije istovjetan, pa da nejednak doprinos utječe i na (ne)postojanje solidarnosti glede obveze naknade štete, ističe se sljedeće.

17.1. U činjeničnom opisu pravomoćne kaznene presude (za koju je, kako je prethodno navedeno, ovaj sud vezan) utvrđeno je da su prvotuženik VT i drugotuženik FT, zajedno s MT i CT, proglašeni krivima da su 25. ožujka 1992. oko 02,00 sati u [adresa], ispred ugostiteljskog lokala „Amadeus“, gdje su došli radi intervencije po prijavi zbog nereda i razbijanja lokala od strane GT, ĆT i OT, kada su ovi zajedno sa IT izašli iz lokala i ušli u automobil marke „Golf“, te krenuli u pravcu Siska, pristajući da ih usmrte, u smjeru tog automobila ispalili točno neutvrđeni broj hitaca, i to prvotuženik VT najmanje jedan hitac iz automatske puške tvorničkog broja [serijski broj oružja] call. 7,62 mm, drugotuženik FT najmanje dva hica iz automatske puške tvorničkog broja [serijski broj oružja], call. 7,62 mm, a CT sveukupno 29 hitaca iz automata M-56 tvorničkog broja [tvornički broj] call. 7,62 mm, kojom prilikom je jedan od ispaljenih hitaca pogodio GT koji je sjedio na stražnjem sjedištu vozila i pritom mu nanio ustrjelnu ranu slabinskog predjela sa strijelnim prijelomom trećeg slabinskog kralješka i posljedičnom djelomičnom oduzetošću donjih udova, te nemogućnošću zadržavanja stolice i mokraće, što sve čini cjelinu i predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu.

17.2. Sukladno odredbi članka 1107. stavak 1. ZOO za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Kako iz činjeničnog opisa kaznene presude proizlazi da su prvotuženik i drugotuženik djelovali zajedno , odnosno da su njihove radnje zajedno i nerazdvojno, kako međusobno, tako i s radnjom optuženika JT, upravo dovele do štetne posljedice utvrđene kod GT, pa je u okolnostima konkretnog događaja utvrđena solidarna odgovornost prvotuženika i drugotuženika. Isto tako se navodi da je ovaj sud i do jednakog zaključka došao i kada bi se na sam događaj gledalo da su prvotuženik i drugotuženik postupali nezavisno jedan od drugoga, budući da odredaba članka 1107. stavak 3. ZOO propisuje da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, a uzimajući u obzir da iz činjeničnog opisa pravomoćne kaznene presude, a što je i životno logično, proizlazi kako je jedan od metaka koji su ispucale osobe koje su u štetni događaj bile uključene doveo do ozlijede GT, odnosno da se ne mogu utvrditi udjeli svake od tih osoba u nastaloj šteti.

18. Nadalje ovaj je sud u tijeku postupka na okolnosti dinamike štetnog događaja saslušao GT, MT, HT, ĐT te prvotuženika i drugotuženika dok je na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između metka i ozlijede GT saslušao vještaka Radimira Stojadinovića.

19. Svjedok GT u bitnom je iskazao da se 25. ožujka 1992. nalazio prije ovog štetnog događaja s prijateljima u kafiću "Amadeus". Ne sjeća se točno koliko su dugo bili u tom kafiću prije samog štetnog događaja. On je tom prilikom pio alkohol ranije, međutim alkohol nije konzumirao u kafiću Amadeus. Tom prilikom bio je obučen u vojnoj odori, kao i njegov prijatelj ŠT i to iz razloga što je nakon toga trebao ići na bojište i tom prilikom u kafiću se opraštao sa svojom djevojkom IT. On je prije samog štetnog događaja sjedio u kafiću Amadeus sa svojom djevojkom i sjeća se da je došlo do tučnjave između njegovih prijatelja koji su tom prilikom bili sa njim u navedenom kafiću. Kad je tučnjava izbila i kada je on to vidio pokušao je izmiriti cijelu situaciju, tj. on je izmirio cijelu situaciju koja je izbila u samom kafiću. On se ne sjeća da bi tom prilikom bio razbijen inventar kafića. Nakon toga su oni napustili kafić te su sjeli u automobil i krenuli. On tom prilikom nije zamijetio da bi njih itko pratio. Kada su stali na semaforu na kojem je bilo upaljeno crveno svjetlo on se okrenuo i vidio je vatru iz automatskog oružja. Nakon toga je samo rekao svom pokojnom prijatelju koji je vozio da nastavi voziti. Sjeća se da ga je prijatelj pitao "tko puca na nas", i on mu je rekao da ne zna i nakon toga njega je pogodio metak u kralježnicu. Navodi da je nakon toga ranjavanja funkcionirao nekih pet minuta. Nakon toga se sjeća da je nakon njegovog ranjavanja bila hitna pomoć i da su bili okolo ljudi obučeni u maskirnoj odjeći, kao i u odjeći temeljne policije. On navedenim osobama nije ništa rekao i te osobe prethodno nije vidio u kafiću Amadeus. Osobe koje su njega i njegove prijatelje napale on nije poznavao. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li je netko od njegovog društva koje se s njim nalazilo prije samog štetnog događaja u kafiću Amadeus pucao iz pištolja, svjedok odgovara da on to nije vidio jer se nalazio u drugom dijelu kafića u separeu sa djevojkom IT. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li je on u trenutku boravka u kafiću, prilikom izlaska iz kafića, te prilikom sjedanja u Golf bio naoružan, svjedok odgovara da nije bio naoružan. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika gdje je njegova djevojka živjela, svjedok odgovara da je živjela kod tete u [adresa], tj. 100 metara od samog događaja, tj. navodi da su je tom prilikom trebali ostaviti kod tete, s obzirom da je on morao letjeti helikopterom na bojište. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li je prilikom izlaska iz kafića prema njima bio upućen povik da stanu, svjedok odgovara da ne, da su normalno ušli u automobil i krenuli. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li je tražio izmjenu visine rente za tuđu pomoć i njegu, a koja je utvrđena u iznosu od 3.600,00 kn, svjedok odgovara da nije da mu se i dalje isplaćuje iznos od 3.600,00 kn. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li je mjesto ispred kafića Amadeus kada su izašli iz njega bilo osvjetljeno, svjedok odgovara da isto nije bilo osvjetljeno. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li se ispred kafića Amadeus nalazio netko od temeljne policije kada su izašli, svjedok odgovara da se tom prilikom ispred kafića nije nitko nalazio. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li se sjeća da li bi ovdje prisutni drugotuženik bio na mjestu nakon samog štetnog događaja, svjedok odgovara da se on toga ne sjeća. Na poseban upit drugotuženika da li se sjeća da li su se u kafiću nalazili neki vojnici s područja Siska, svjedok odgovara da se ne sjeća.

20. Svjedok MT u bitnom je iskazao da zna da se radi o događaju od 25. ožujka 1992. U trenutku samog štetnog događaja on je bio pripadnik vojne policije, te je s obzirom na sam događaj tog dana izašao na intervenciju temeljem radnog naloga, a na dojavu civilne policije. Njega je tog dana probudio kolega jer su bili u dežurstvu i rekao mu da moraju ići na intervenciju u lokal "Amadeus" jer je došlo do pucnjave. Kad su došli na samo mjesto štetnog događaja prvo su ih rasporedili oko samog lokala, isto tako navodi da se ne sjeća da li je bilo dovoljno svjetla, sjeća se da je svjetlilo svjetlo u kafiću Amadeus. Navodi da se sjeća da se čulo "urlanje" iz samog kafića. Sjeća se da je izbila pucnjava, ne sjeća se da li je sama pucnjava bila već i u kafiću. Sjeća se da su u tom trenutku počeli raditi motori automobila. Isto tako navodi da je on bio s druge strane kafića, da nije točno vidio što se sve ispred kafića događa, već je samo čuo motore automobila i veliku galamu. Isto tako navodi da se ne može sjetiti s obzirom na veliki protek vremena da li je u tom trenutku netko vikao nekome da stane. Kada je on išao na intervenciju on nije znao koje se osobe nalaze u kafiću, niti mu je to itko rekao. U vrijeme štetnog događaja on je bio naoružan i imao je kod sebe pištolj i poluautomatsku pušku. On osobno nikom nije vikao da stane jer je on bio s druge strane kafića. Sjeća se da je nakon toga njima rečeno da su neki pobjegli s automobilom, jer je on tada pozvan s prednje strane kafića i tom prilikom je uočio da su se na podu nalazila tri vojnika koja su bila vezana. Tada se čula pucnjava od strane doma zdravlja, te je njemu rečeno tada da idu tamo i da vide što se tamo događa. Isto tako navodi da se od kafića do doma zdravlja tamo uputio pješice. Kad je tamo došao, tamo se već sve završilo, odigralo. Navodi da je u trenutku kada je došao tamo ugledao ranjenog čovjeka i već se na samom mjestu događaja kod ranjenog čovjeka nalazila doktorica koja je istom pomagala. On tom prilikom nije pucao iz naoružanja koje je imao kod sebe. Isto tako navodi da prilikom samog štetnog događaja on nije pucao iz naoružanja koje je imao kod sebe. Navodi da je drugog dana, tj. misli kasnije tog dana ujutro, s obzirom da se događaj zbio u noći, od njega oduzeto naoružanje te je isto dano na vještačenje. On je nakon samog štetnog događaja napisao pisane izjave o tome što se dogodilo tada. On je osim tog jednog ranjenog vidio još jednog ranjenog u maskirnoj odjeći. Na poseban upit zz tužitelja da li je vidio ili čuo da li je pucano iz automobila svjedok odgovara da nije vidio ali je čuo pucnjavu, ali ne zna od kuda, a sve to iz razloga što se on prilikom samog štetnog događaja nalazio sa stražnje strane kafića "Amadeus", a cijeli događaj se odvijao s prednje strane kafića, a kasnije dok je on sa svojim kolegama pričao isti su mu rekli, a koji su se nalazili s prednje strane kafića da je po njima pucano. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li može konkretizirati kako je glasila dojava od strane civilne policije koja ih je zvala da izađu na intervenciju svjedok odgovara da su isti rekli da je izbio nered u kafiću, da se u istom puca, da postupe prema samom događaju s dužnom pažnjom, kao i da se u samom kafiću nalaze i civili i osobe u uniformama, pa samim tim su oni iz tog razloga izašli na intervenciju. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika u odnosu na osobe koje je kasnije vidio da su bile vezane ispred kafića i koje su ležale, da li zna tko su te osobe, svjedok odgovara da ne zna tko su te osobe, već da su mu kasnije kolege rekle da pripadaju jednoj vojnoj jedinici. Navodi da točno ne zna da li su te osobe bile i izgrednici prilikom samog štetnog događaja, ali pretpostavlja da jesu, kao i to da su jedni uspjeli pobjeći s automobilom koji su stvarali nered u kafiću. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika kada je došao na samo mjesto štetnog događaja da li je tamo već bila civilna policija svjedok odgovara da su se oni tamo već nalazili. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li se sjeća da li je civilna policija koja se tamo nalazila bila naoružana svjedok odgovara da je bio rat i da pretpostavlja da su bili naoružani. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li je poznavao osobu imena FT u vremenu štetnog događaja svjedok odgovara da ne, da je navedenu osobu upoznao tijekom ovih godina i tijekom trajanja sudskih procesa.

21. Svjedok HT u bitnom je iskazao da je samog predmetnog štetnog događaja 25. ožujka 1992. došao ispred kafića "Amadeus" i da je ušao sam u kafić Amadeus kao gost kafića. Tom prilikom ispred kafića ga je ostavio prijatelj. Inače kad je došao on je ispred kafića već uočio civilnu policiju koja je bila ispred istog, isto tako navodi da je vidio da određeni ljudi bježe van iz kafića i to je vidio civile da bježe iz kafića kao i to da je vidio barem dva civilna policajca koji su zajedno sa civilima tom prilikom bježali van iz kafića. Njemu je tom prilikom na metar od ulaza u kafić civilni policajac koji je bježao iznutra iz kafića rekao da ne ulazi u kafić s obzirom da on istog pitao šta se unutra događa i civilni policajac mu je rekao da je unutra "frka" i to mu je sve rekao u jednoj sekundi prilikom njegovog ulaska, u prolazu, dok je on bježao iz kafića. On je tog civilnog policajca znao iz viđenja, međutim ne sjeća se tj. ne zna kako se isti zvao. On je ušao u kafić "Amadeus" i tom prilikom nije okolo gledao po kafiću. Unutar kafića bila je velika galama i vika, on je otišao na šank i naručio pivu i sjeća se da ga je tad netko gurnuo u leđa dok je pio pivu i kada se on okrenuo dobio je šakom u glavu. Pretpostavlja da su ga trojica tad istukla, sjeća se da je jedan od njih bio GT i DT i isto tako navodi da je treći bio jedan dečko iz Slavonije za kojeg zna da je kasnije tom prilikom poginuo. Naime, on je dok su ga tukli pao u nesvijest i probudio se u wc-u kafića Amadeus. Sjeća se isto tako da ti dečki koji su ga tukli tom prilikom bili s njim u wc-u i polijevali ga vodom. Nakon toga kada je on došao k sebi otkinuli su mu oznaku HOS-a i izašli van iz wc-a. Navodi da su ga GT i DT, te taj treći napali iz čista mira s leđa u kafiću. Nakon toga se on vratio u prednji dio kafića i ponovno je sjeo za šank i konobara pitao gdje mu je piva. Nakon toga čuo je da je u kafiću taj dečko iz Slavonije njemu iza leđa repetirao pušku. On se tom prilikom okrenuo i vidio je tog dečka iz Slavonije kako se popeo na stol, te je isti uperio pušku prema njemu, međutim iz iste nije pucao, nego je psovao prema njemu. Nakon toga navodi da je on instinktivno prema sebi povukao konobara i pored njega pobjegao kroz skladište van iz lokala. Dok je bježao koliko se sjeća nije bilo nikakve pucnjave u kafiću koliko on zna. On je pobjegao van ispred prednje strane lokala tj. na sam parking ispred ulaza u kafić "Amadeus". Tada je čuo povike "stoj, ruke u vis" i ti povici su bili njemu upućeni i on je bio tad u tom trenutku na parkingu ispred kafića Amadeus. Sjeća se da je tom prilikom netko od policije povikao, međutim da ne zna da li se radilo o civilnoj ili vojnoj, povikao "to je crni", naime to je bio njegov nadimak. Isto tako navodi da je on tom prilikom nešto rekao i dignuo je ruke, te je nakon toga prešao na stranu gdje se nalazila policija. Navodi da je njih bilo tamo više. Navodi da se sjeća da je policija čekala da drugi izađu iz kafića. Nakon 5 do 10 minuta iz kafića Amadeus izašle su tri muške osobe i jedna djevojka. Naime, oni su sami ostali još u kafiću. On je prepoznao da su te osobe koje su izašle osobe koje su ga prethodno prije toga istukle u kafiću. Navodi da je njima tada policija koja je okružila kafić, a koja je bila i civilna i vojna vikala da stanu i da dignu ruke u vis. Civilna i vojna policija ponašala se prema te četiri osobe na isti način kao i prema njemu, te im je tom prilikom rekla da se predaju. Koliko se sjeća te četiri osobe nisu digle ruke u zrak, već su stajali oko 5 minuta ispred kafića, te je jedan od njih počeo s puškom pucati u zrak, misli da se radilo o par metaka. Isto tako navodi da bez obzira što nije bilo velikog osvjetljenja da se vidjelo dovoljno da ta osoba puca u zrak jednom rukom. Isto tako misli skoro 90% da je to bila osoba koja je kasnije poginula. On je u tom trenutku bio nekih 40 metara udaljen od te osobe i od svih njih. Nakon toga oni su sjeli u auto. Te su se osobe tom prilikom ponašali kao "kauboji", nisu se nikoga bojali. Koliko se sjeća zna da je policija i vojska njima par puta rekla da se predaju i da dignu ruke u vis, međutim kod tih osoba uopće nije bilo pregovora, oni su mirno sjeli u automobil i izašli s parkinga na sporednu ulicu. Isto tako navodi da dok su te četiri osobe sjedale u automobil nitko od civilne i vojne policije nije ispalio metak na njih. Kad su te četiri osobe krenule u automobilu da se vojna i civilna policija nalazila uključujući i njega na parkingu ispred kafića, te kada je sporni auto u kojem su se nalazile te četiri osobe izašao na glavnu ulicu oni su začuli kratki rafal kojeg je netko iz tog automobila ispalio. Međutim ne zna kuda je ta pucnjava bila usmjerena od strane osoba u automobilu, a koji su ispalili taj rafal. Nakon toga još se čula pucnjava pojedinačno iz samog automobila. On se sjeća da je tad policija na parkingu sa par metaka uzvratila s obzirom da su oni pucali iz svojeg automobila prvi. On ne zna osobno koja policija vojna ili civilna je pucala. Predmetni automobil u kojem su sjedile četiri osobe nije krenuo odmah prema domu zdravlja već je napravio cijeli krug uključujući i sam kafić Amadeus, te su tom prilikom kada su ponovno došli do kafića počeli pucati u vožnji, kako se auto kretao, tako je pucano iz auta. Tada je policija ponovno uzvratila paljbu jer je pucano po njima. Nakon toga njihov automobil je usporio i stao je kod Doma zdravlja, tj. isti su se uspjeli tad dovesti do doma zdravlja. Navodi da su oni tad svi nakon toga uključujući i njega pješke došli do Doma zdravlja. On kada je došao ispred doma zdravlja vidio je da je dečko iz Slavonije već izvađen iz automobila i da leži ispred automobila, te je vidio da je iz automobila već izašla djevojka koja je tom prilikom bila ranjena u rame, tj. vidio je da je ista čučnula uz zid doma zdravlja i sva se tresla. On je nakon svega toga pomogao izvući iz automobila GT i DT i tu je već bilo dosta doktora. Tom prilikom on je bio u vojnoj odori jer je upravo došao sa ratišta i isto tako navodi da ga je tom prilikom identificirao tj. uzeo njegove podatke civilni policajac, a kojeg je znao iz viđenja. Na poseban upit zz tužitelja da li se sjeća iz čega je pucala vojna policija, te koliko je puta ispucala prvi, a koliko drugi put, svjedok odgovara da se ne sjeća točno iz čega je tada pucala vojna policija, navodi da je misli da je prvi put policija dok se nalazila na parkingu ispred kafića uzvratila istim pucnjavom 4-5 metaka, a kada se auto drugi put provozao oko njih misli da im je tada policija uzvratila na njihovu pucnjavu sa 15-20 metaka. Na poseban upit zz tužitelja da li je GT imao oružje toga dana svjedok odgovara da ne zna, da se jedino sjeća da je dečko iz Slavonije imao pušku AK 47 tzv. kalašnjikov, isto tako navodi da je to puška koju je repetirao u kafiću prema njemu, te je on zbog toga pobjegao iz kafića. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da kada se on osvijestio u wc-u nakon što su ga istukli i kada je krenuo prema šanku da li je u kafiću vladao nered svjedok odgovara da nije to bilo to na šanku ali da je u samom kafiću bio nered i galama, ali tada su se u kafiću nalazili on, konobar i njih četvoro tj. GT, DT, dečko iz Slavonije i djevojka, jer su svi ostali zbog njihovog pravljenja nereda već ranije pobjegli iz kafića.

22. Svjedok ĐT u bitnom je iskazao da zna da se radi o događaju od 25. ožujka 1992. U trenutku samog štetnog događaja on je bio konobar u kafiću Amadeus. Sjeća se da su došli dečki iz Siska, i on je među njima prepoznao DT, a druge je poznavao iz viđenja, te nije siguran kako su se ostali zvali. Sjeća se da su bili tri muška i jedna ženska osoba, te da je jedan od muških bio DT i svi su bili u vidno alkoholiziranom stanju, te su počeli raditi nered po kafiću. Počeli su vikati i razbijati, drugi gosti su se zbog toga „pokupili“. Oni su demolirali kafić, a on je drugim gostima koji su pokušali ući govorio da ne ulaze. On nije siguran jesu li isti pucali u kafiću, međutim navodi da su isti bili naoružani. Tom prilikom HT zvan Ž na silu je ušao u kafić i nije ga htio poslušati da ne ulazi, te su ga tom prilikom DT i još jedan istukli u toaletu, te je on nakon što je HT došao k sebi istog pustio kroz skladište van iz kafića. U kafić je ušla gorička policija, te su isti popili piće i nisu pokušavali smiriti DT i ekipu i nakon toga su isti napustili kafić. Nakon svega toga u kafić su došli dečki iz Siska i s njima su se počeli "prepucavati" DT i njegova ekipa. Koliko se sjeća misli da su to bili gardisti iz Siska, nazivali su se Ose. Upravo od te ekipe DT je oduzeo jedan kalašnjikov, kao i to da zna da se ta ekipa bojala DT. Koliko zna i koliko se sjeća misli da nije pucano u kafiću. Nakon toga DT i ekipa ist jerali su te dečke iz kafića. On je tada koliko se sjeća rekao DT da neka rade što hoće da on ide i o svemu je obavijestio gazdu koji se nalazio na katu. Tom prilikom mu je DT rekao da će doći drugi dan i da će namiriti štetu koju su napravili u kafiću. On se tada sam nalazio sa DT i ekipom u kafiću, te je nakon toga izašao kroz skladište van i tek je onda vidio da su bili u okruženju od strane vojne i civilne policije. Sjeća se da je netko vikao "stanite pucaću", ali se ne sjeća tko je to vikao točno jer je bila velika buka i galama. Pretpostavlja da je to bilo upućeno DT i ekipi koji su izašli ispred kafića s prednje strane. Navodi da nije vidio kada su isti ušli u automobil, te sva saznanja o tom dalje imao je od drugih osoba, tj. od kazivanja drugih, tj. tada je saznao da su isti prvo krenuli prema Zagrebu da bi se okrenuli i krenuli prema Sisku. Nakon toga se čula pucnjava koju je on čuo dok su se oni vozili u automobilu. Nakon toga su isti skrenuli kod Doma zdravlja jer pretpostavlja da je netko bio ranjen. Nakon toga su on i drugi došli do samog događaja. Auto je stajao na parkiralištu i jedan je visio iz njega ranjen da bi nakon toga jedan policajac se usudio doći do automobila i pružiti im pomoć. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li je čuo da bi DT i ekipa pucali prilikom izlaska iz Amadeusa, svjedok odgovara da nije ništa čuo i da nije bilo nikakve pucnjave kada su isti izašli iz kafića. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika je li itko od vojne policije prilikom izlaska iz kafića DT i ekipe pucao na njih, svjedok odgovara da na njih nije nitko pucao prilikom izlaska iz kafića. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li ima saznanja o tome tko je tada prvi zapucao, svjedok odgovara da nema saznanja o tome. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li je vidio pucnjavu oko Doma zdravlja, svjedok odgovara da nije. Na poseban upit punomoćnika prvotuženika da li je vidio ŽT kako puca, svjedok odgovara da nije vidio nikoga da puca, a niti ŽT, kao i to da istog ne poznaje. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li su sudionici u lokalu bili u odorama DT i njegovo društvo i gardisti tj. ekipa iz Siska, svjedok odgovara da DT i njegova ekipa nisu bili u odorama, da su isti bili u civilu, dok je ekipa gardista bila u odorama. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li poznaje FT te da li je vidio da bi isti tamo bio i tom prilikom pucao, svjedok odgovara da nije vidio nikoga da puca kao i to da FT ne poznaje. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li su DT i društvo prije svog izlaska iz kafića iz istog potjerali gardiste van, svjedok odgovara da jesu, da je ta ekipa izašla nekih sat, dva ranije prije nego što su DT i ekipa izašli iz kafića. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li u kafiću Amadeus postoji kamin i drva, svjedok odgovara da da, da je tada bila kalijeva peć. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li se sjeća da bi tada netko od prisutnih pucao u ta drva, svjedok odgovara da se ne sjeća, da jedino čega se sjeća da su DT i ekipa tu peć srušili.

23. Prvotuženik VT saslušan kao stranka u bitnom je iskazao da je u trenutku štetnog događaja 25. ožujka 1992. bio zaposlenik Ministarstva obrane i to vojne policije, te je toga dana postupao u ime svoga poslodavca, tj. po pozivu su izašli na intervenciju, a što im je bio opis posla. U kafiću su bile određene osobe koje su u tom trenutku stvarale nered, te su zbog toga oni morali izaći na intervenciju. On je tada bio vozač kombija s kojim su on i njegove kolege izašli na intervenciju. Koliko se sjeća oni su tada opkolili kafić Amadeus, nitko od n jih nije ulazio unutra, jer su čuli da je unutra nered, te je čuo jedan pucanj. Nakon nekog vremena iste osobe su izašle iz kafića, te su oni tada vikali da stanu, kada su isti išli prema autu. Međutim, isti su samo šutjeli i sjeli u automobil i otišli. Isti su otišli s automobilom prema Domu zdravlja, tj. prema Sisku. Sjeća se da se tada tamo pucalo, međutim to je bilo udaljeno od njega dosta. On je u toj euforiji ispalio jedan metak u zrak. Nakon što su isti otišli u automobilu on je krenuo pješke prema Domu zdravlja, zajedno sa svojim kolegama koji su ostali ispred kafića da vide što se tamo dogodilo kod Doma zdravlja. On te osobe koje su bile u kafiću i koje su stvarale nered nije poznavao. Sjeća se da je tada mjesto ispred kafića Amadeus kada su isti izašli iz njega bilo dosta mračno. Sjeća se kada je bio ispred kafića da je iz kafića izašao ovdje drugotuženik, koji je pripadao temeljnoj policiji i koji je isto bio na intervenciji, kao zaposlenik, a koji je uzimao podatke od istih u kafiću. On nije imao informaciju od svojih nadređenih tko je točno predmetnog štetnog događaja bio u kafiću. Tad je bilo ratno stanje i tada u to vrijeme u kafiću je mogao biti bilo tko. Koliko se on sjeća nitko nije od njih tj. od vojne policije automobilom krenuo za osobama koje su izašle iz kafića. Na poseban upit zz tužitelja kakvo je oružje imao tada iz kojeg je ispalio taj jedan metak, isti navodi da je imao automatsku pušku i koliko se sjeća bilo je mnogo čahura i puno je njih pucalo u tom događaju. Navodi da koliko se sjeća nitko nije pucao iz Golfa dok su bili kod kafića, a za dalje ne zna, jer su se isti odvezli. Na poseban upit zamjenika punomoćnika prvotuženika da li je bilo povika da se isti zaustave od strane njih koji su poslani na intervenciju, prvotuženik odgovara da je bilo i da je više njih to vikalo. Na poseban upit zamjenika punomoćnika prvotuženika da li se sjeća da li je čuo ikakvu pucnjavu u kafiću kada su došli ispred kafića, odgovara da je čuo jedan pucanj u kafiću tada. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li je možda vidio da je predmetnog štetnog događaja drugotuženik pucao iz svog oružja, odgovara da nije vidio, niti je poznavao tada drugotuženika.

24. Drugotuženik FT saslušan kao stranka u bitnom je iskazao da je u trenutku štetnog događaja 25. ožujka 1992. bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova i to temeljne policije, te je toga dana postupao u ime svoga poslodavca, tj. po pozivu je izašao na intervenciju i toga dana je bio u drugoj smjeni. Njega je šef smjene i kolegu BT poslao na intervenciju jer su dobili poziv da je došlo do remećenja javnog reda i mira. Toga dana u kafić su prije njega i kolege došli na intervenciju još dva policajca, isti su stigli prije njih i tom prilikom njegovim kolegama koliko zna su osobe koje su stvarale nered u kafiću, a koje su bile naoružane prijetili nožem i pištoljem da isti moraju s njima piti. Sjeća se da im je tada šef smjene rekao da oni ništa ne poduzimaju već samo da osiguraju mjesto događaja, da će doći specijalna policija. Kada su oni tamo došli tada je već bila vojna policija i tada je zamijetio da je tamo bilo i civilnih policajaca. On i kolega NT nisu ulazili u kafić već su se cijelo vrijeme nalazili na parkiralištu uz službeno vozilo ispred kafića. Sjeća se da je bilo mračno ispred kafića. On je tad čuo u kafiću razbijanje i "dreku", međutim nije čuo nikakve pucnjeve tada kada je došao. U jednom trenutku ispred kafića stigla je jedna "peglica" tj. Zastava 126 i iz nje su izašli trojica vojno uniformiranih osoba s dugim naoružanjem. Tada je iz kafića izašlo nekoliko osoba, ne može točno sa sigurnošću reći koliko i koliko se sjeća jedan od tih osoba koje su izašle iz kafića uzeo je automatsku pušku od osobe koja se dovezla automobilom Zastava 126 i pucao je u zrak rafalom, te su nakon toga svi otišli ponovno u kafić i koliko se sjeća isti su se međusobno i potukli ispred kafića. Nitko od njih ništa nije poduzimao tada, niti im je tad itko išta vikao, već su svi čekali specijalnu policiju s obzirom da su isti tada imali dugo oružje, tj. automatske puške. Nakon toga iz kafića se ponovno čulo razbijanje i vikanje i on nije tada čuo nikakvu pucnjavu u kafiću, te su nakon nekog vremena isti ponovno izašli, te do tada još uvijek nije došla specijalna policija. Sjeća se i da im je netko vikao kada su izašli da stanu, međutim isti su obišli kombi i njih četvoro je sjelo koliko se sjeća u automobil Golf. Koliko se sjeća nitko tada ispred kafića nije pucao u njih dok su isti sjedali u Golf, te navodi da su se isti nakon toga odvezli prema Sisku. Oni su preko veze javili svojim kolegama da su se isti iz kafića s automobilom udaljili prema Sisku i da budu oprezni. Međutim, trojica vojnika koja su se tada dovezli s peglicom, jer im "Peglica" nije htjela upaliti nalazilo se ispred kafića i u tom trenutku su ih njih nekoliko iz vojne policije tada počeli cipelariti i on da bi smirio situaciju tada je iz svoje automatske puške ispalio dva metka u zrak, te su tada uspjeli smiriti situaciju i tu trojicu vojnika iz peglice su uveli u kafić, te su ih tom prilikom legitimirali. Navodi da dok su legitimirali trojicu u kafiću da se vani čula pucnjava međutim da on ne zna što se tamo događalo. Nakon toga vojna policija je preuzela tu trojicu vojnika, a on i kolega NT otišli službenim vozilom prema Domu zdravlja s obzirom da su tamo čuli veliku pucnjavu. Parkirali su vozilo iza ljekarne i krenuli su prema hitnoj i tada je on ispred hitne uočio automobil Golf koji se nalazio na travnatoj površini. Tada je vidio jedno tijelo kako visi iz automobila te jednu djevojku koja je ležala na stazi i bila je ranjena. Sjeća se da je istu pozvao da dođe do njih, te je istoj pomogao da ode na hitnu. Sjeća se kada je došao do vozila da je jedna osoba bila nepokretna te je imala pištolj naprijed za pasom. Isto tako navodi da je tada tamo bilo dosta vojne policije kada su on i kolega došli. On je tada kada je radio u temeljnoj policiji već imao veliko životno i profesionalno iskustvo s terena, te on inače nije paničar, pa zbog toga i tog događaja nije niti panično reagirao. Na poseban upit zamjenika punomoćnika prvotuženika da li je vidio prvotuženika ŽT da puca, drugotuženik odgovara da nije vidio. Na poseban upit zakonskog zastupnika tužitelja kakvo je oružje imao kod sebe tada, drugotuženik odgovara da je imao automatsku pušku i da je imao pištolj. Na poseban upit zakonskog zastupnika tužitelja da li je vidio da je itko pucao iz Golfa, drugotuženik odgovara da nije vidio. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li je vidio da kada se F udaljavao od kafića da bi netko pucao iz Golfa, drugotuženik odgovara da nije vidio, a da kada su isti odmakli dalje on to nije niti mogao vidjeti. Ističe da je samo čuo da se u daljini puca.

25. Vještak Radimir Stojadinović, saslušan na ročištu 16. prosinca 2024. u bitnom je iskazao da se kritični događaj dogodio 25. ožujka 1992. pokraj kafića "Amadeus" u [adresa]. Naveo je da je važno za istaknuti da je kritično vrijeme bilo bez padalina i da je teren oko spomenutog kafića bio pregledan. Dakle, tijekom očevida detaljno je pregledano mjesto događaja tako da postoji mogućnost da je bilo tragova pucanja, a koji nisu pronađeni. Kako slijedi iz zapisnika o očevidu na mjestu događaja nađene su dvije vrste čahura ispaljenih iz vatrenog oružja. Jedna vrsta čahura pripadaju automatskoj puški naziva "Kalašnjikov" a druge vrsta čahura pripadaju automatu M56 u kalibru 7,62 TT. Traseološkim vještačenjem koje daje apsolutno sigurne rezultate, utvrđeno je da su dvije puščane čahure ispaljene iz puške koju je imao sudionik događaja FT, a jedna čahura ispaljena je iz puške koju je u tom času imao drugi sudionik događaja VT. Ostale čahure koje pripadaju drugoj vrsti oružja ispalio je također sudionik događaja C. Posljedično pucanjem iz obje vrste oružja nastalo je ranjavanje u leđa GT koji se u tom času nalazio u vozilu marke Golf. Pored ovog ranjavanja oštećen je još automobil te metalna ulazna vrata na kuću nasuprot kafića Amadeus. U mom zapisniku o vještačenju od 22. veljače 2010. na listu 10 nalazi se medicinska dokumentacija oštećenog GT gdje je važno upozoriti na rendgenski snimak puščanog zrna nađenog u njegovom tijelu. Kako se vidi iz priložene dokumentacije spomenuto zrno izvađeno je iz njegovog tijela 12. svibnja 1993. dakle 14 mjeseci nakon što je to zrno ušlo u tijelo. Rendgenski snimak nedvojbeno pokazuje da je riječ o puščanom zrnu kalibar 7,62 mm jednako onom kojim je punjeno streljivo za automatske pupke Kalašnjikov odnosno puške koje su u trenutku pucanja imali VT i ET. Nažalost meni nije poznato zašto ovo zrno nije izvađeno odmah nakon ranjavanja jer bi se traseološkim vještačenjem apsolutno moglo utvrditi iz koje od ovih dvije puške ispaljeno. Moram napomenuti da je zrno u tijelu pod utjecajem soli iz krvi moglo oksidirati i da su se fini specifični tragovi cijevi mogli izgubiti. Naime, prilikom ispaljivanja streljiva zrna prolaskom kroz cijev oružja poprime po svojoj površini sitne ogrebotine specifične za tu cijev odnosno oružje. Dakle, ponavljam da je zrno izvađeno odmah nakon što je ušlo u tijelo i vještačeno moglo se je utvrditi iz koje puške je ispaljeno ovako sada to više nažalost nije moguće. Na poseban upit punomoćnika I tuženika jesu li pronađeni svi projektili koji su bili ispucani u štetnom događaju npr. projektili koji su pogodili fasadu kuće nasuprot kafića i ogradu vještak odgovara da fasada i metalna ograda su vrlo čvrste -tvrde prepreke. Nakon udara brzog projektila u takve prepreke dolazi do raspada odnosno fragmentacije projektila i onda se takvi fragmenti vrlo teško mogu naći. Na poseban upit punomoćnika I tuženika da li se sjeća koliko je nađeno čahura koje je ispucao VT vještak odgovara da je za ŽT nađena ispucana jedna čahura i velika je vjerojatnost da više nije niti pucao jer je nađeno sve na terenu s obzirom da je bilo suho vrijeme i pregledan i čist teren. Na poseban upit punomoćnika I tuženika da li je moguće u nekoj varijanti ozlijediti 4 osobe koje sjede u automobilu s jednim metkom, vještak odgovara da je nemoguće. Na poseban upit punomoćnika II tuženika da li je napravljena rekonstrukcija sa učesnicima ovog događaja, konkretno sa FT, tj. da li je moguće da li na mjestu gdje je stajao FT moguće da isti pogodi predmetni automobil vještak odgovara da je sve to već ranije objasnio u svom zapisniku koji je sastavni dio kaznenog spisa. Na poseban upit punomoćnika II tuženika da li ima dokaza koji sa sigurnošću mogu odgovoriti na pitanje da je upravo od FT pogođen GT, vještak odgovara da ne postoji dokaz da je oštećenik GT pogođen iz zrna II tuženika FT. Jednako tako nije moguće utvrditi da je zrno iz tijela oštećenog GT ispaljeno iz puške iz koje je pucao I tuženik VT.

26. U suglasju su iskazi svjedoka MT, prvotuženika i drugotuženika u dijelu u kojemu isti iskazuju kako su dana 25. ožujka 1992. došli ispred kafića „Amadeus“ intervenirajući po dojavi da je u predmetnom kafiću došlo do ekscesa koji je zahtijevao intervenciju, da su prethodno navedeni, ali i drugi pripadnici civilne i vojne policije prije izlaska GT i njegovih prijatelja iz kafića „Amadeus“ odnosni kafić opkolili pritom ne ulazeći u njega, kao i da su iz samog kafića čuli zvukove razbijanja, galame i nereda, stoga je navedene dijelove iskaza svjedoka i tuženika sud prihvatio ocijenivši ih istinitima.

26.1 Osim toga, utvrđenje da je unutar samog kafića vladao nered, galama i svađa, podupire i dio iskaza svjedoka HT u kojem isti navodi kako neposredno prije dolaska u kafić „Amadeus“ uočio goste kafića kako iz njega bježe , da mu je tom prilikom na metar od ulaza u kafić civilni policajac koji je bježao iznutra iz kafića rekao da ne ulazi u kafić, jer je on istog pitao šta se unutra događa i civilni policajac mu je rekao da je unutra "frka" i to mu je sve rekao u jednoj sekundi prilikom njegovog ulaska, u prolazu dok je on bježao iz kafića te da je unutar kafića bila je velika galama i vika. Ovaj dio iskaza svjedoka HT sud je ocijenio istinitim, obzirom da je isti u kontekstu razvoja kritičnog događaja logičan, a i, kao što je već spomenuto, suglasan s iskazima drugih svjedoka saslušanih tijekom postupka.

26.2. Također, svjedok ĐT iskazivao je da se sjeća se da su, inkriminiranog dana u kafiću „Amadeus“ bila prisutna tri muškarca te jedna ženska osoba, da je jedan od muškaraca bio DT i da su svi bili u vidno alkoholiziranom stanju, te da su počeli raditi nered po kafiću. Iskazuje i da su ti muškarci počeli vikati i razbijati, a da su se drugi gosti se pokupili van kafića, da su tom prilikom isti demolirali kafić, a da je on drugim gostima koji su pokušali ući govorio da ne ulaze. Sud je ovaj dio iskaza svjedoka ĐT ocijenio istinitim obzirom da se radi o konobaru kafića „Amadeus“ koji je imao neposrednih opažanja o tijeku događaja koji se odvijao unutar kafića čiji je zaposlenik isti i bio, ali i obzirom da je taj dio iskaza suglasan s iskazom svjedoka HT, ali i ŽZ te prvotuženika i drugotuženika koji su odnosnu buku i galamu čuli vršeći svoje dužnosti prilikom boravka izvan lokala.

27. Sud nije prihvatio dio iskaza prvotuženika u kojem isti navodi kako je prilikom čekanja ispred kafića „Amadeus“ iznutra čuo jedan pucanj iz sljedećih razloga. Naime, svjedok MT iskazivao je da se sjeća se da je izbila pucnjava, no da se ne sjeća da li je sama pucnjava bila već i u kafiću. Sjeća se da su u tom trenutku počeli raditi motori automobila. Kada se ovaj dio iskaza navedenog svjedoka, kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru, stavi u vremenski okvir odvijanja tijeka događaja koji se odvio 25. ožujka 1992., a osobito uzevši u obzir činjenicu da se svjedok MT u kritičnom momentu nalazio sa stražnje strane kafića „Amadeus“ te okolnost da je u trenutku kada je čuo pucnjavu čuo i rad motora automobila, životno je logično za zaključiti kako je svjedok čuo hice koje su, između ostalog i prvotuženik i drugotuženik, uputili prema automobilu u kojem se nalazio GT.

27.1. Nastavno na navedeno, sud je ocijenio istinitima dijelove iskaza drugotuženika koji je naveo kako nije čuo da bi se unutar kafića „Amadeus“ pucalo, zatim svjedoka ĐT koji je također naveo kako se ne sjeća točno, ali da prema njegovom znanju nije bilo pucnjave unutar lokala, te svjedoka HT koji je u svojem iskazu isto tako navodi da se tijekom njegova boravka u kafiću „Amadeus“ nije pucalo, a obzirom da su navedeni iskazi svjedoka suglasni i međusobno neproturječni . Kada se opisani dijelovi iskaza navedenih svjedoka dovedu u vezu s prethodno navedenim dijelom iskaza svjedoka MT, ne može se prihvatiti iskaz prvotuženika da je čuo hitac unutar kafića „Amadeus“ stoga ga, a kao što je prethodno navedeno, sud u tom dijelu nije prihvatio.

28. Također su suglasni i međusobno neproturječni iskazi svjedoka ĐT i HT u dijelu u kojem obojica navode da je društvo, u kojem se nalazio i GT, istuklo svjedoka HT te da je HT iz kafića izašao na stražnji izlaz, stoga je sud te dijelove iskaza ocijenio istinitima , a uzevši u obzir da sud nije našao da bi svjedoci u tom dijelu neistinito iskazivali.

29. GT u svojem je iskazu također kazivao kako je s društvom, prije spornog događaja, boravio u kafiću „Amadeus“ te da je u kafiću izbio fizički sukob između njegovih prijatelja, a koju je svađu on uspio smiriti, ali da se ne sjeća da bi inventar kafića bio uništen. Sud je djelomično poklonio vjeru takvom iskazu navedenog svjedoka i to u dijelu u kojem isti navodi kako je u kafiću izbio fizički sukob, a obzirom da je takav iskaz u skladu s iskazima drugih svjedoka, no sud smatra da je u svojem iskazu GT nastojao umanjiti značaj tog sukoba, kao i njegove posljedice. Naime, svjedok ĐT je iskazivao da je inventar kafića „Amadeus“ bio uništen i to upravo od strane društva s kojim je bio i GT, da je čak i jedan od članova tog društva rekao kako će sam naknaditi nastalu štetu. Sud je iskaz ĐT u tom dijelu ocijenio istinitim obzirom da je navedeni svjedok, kao djelatnik kafića neposredno svjedočio onome što se u kafiću događalo, da sud nije utvrdio da bi svjedok o tome imao razloga lažno iskazivati, ali i obzirom na okolnost da je druge goste kafića ĐT nastojao izbaviti van, odnosno zapriječiti im ulaz u kafić i to upravo iz razloga što je unutar lokala vladala kaotična atmosfera izazvana djelovanjem društva GT, a što je sve potvrđeno i iskazom svjedoka HT kojeg je, barem u tom dijelu, sud također ocijenio istinitim.

30. Nadalje, a glede daljnjeg tijeka događaja koji je uslijedio po izlasku GT iz kafića „Amadeus“, sud navodi sljedeće.

30.1. Iskaz svjedoka MT u dijelu u kojem je svjedok iskazivao okolnostima izlaska GT sud nije posebno cijenio obzirom da se navedeni svjedok u trenutku kada se odvijao događaj ispred ulaza u kafić „Amadeus“ nalazio s druge strane kafića, odnosno da svjedok objektivno nije mogao imati neposrednih opažanja već je o tom dijelu događaja samo čuo priče od svojih kolega.

30.2. Iskaze svjedoka HT, ĐT, prvotuženika i drugotuženika u dijelu u kojem su suglasno iskazivali da su GT i njegovi kolege, po izlasku iz kafića „Amadeus“ bili propisno upozoreni jer su čuli da su pripadnici vojne i civilne policije koji su okruživali kafić „Amadeus“ GT i njegovom društvu, a pošto su oni izašli iz kafića, vikali da stanu, sud je prihvatio dok, s druge strane, nije prihvatio iskaz GT u dijelu u kojemu je iskazao da po izlasku iz kafića nije bio upozoren da stane obzirom da je njegov iskaz u tom dijelu kontradiktoran iskazima ostalih svjedoka.

30. 3. U dijelu u kojem su u svojim iskazima osporili da bi pucali u smjeru automobila u kojemu se nalazio GT iskaze prvotuženika i drugotuženika sud cijeni usmjerenima na otklanjanje vlastite odgovornosti. S tim u vezi ovaj sud ponovno ističe kako je, prema odredbi članka 12. stavak 3. ZPP u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Stoga iskazi prvotuženika i drugotuženika u tom dijelu nisu od važnosti za ovaj postupak.

34. Sud je, na temelju suglasnih iskaza prvotuženika i drugotuženika, te svjedoka HT utvrdio da je neosnovan prigovor doprinosa oštećenika GT vlastitoj šteti.

35. Naime, prvotuženik i drugotuženik su iskazali da se GT i njegovi prijatelji po izlasku iz kafića „Amadeus“ nisu ispred istoga zaustavljali već da su krenuli prema automobilu marke „Golf“ i u njega ušli. Isto tako iskazuje i HT navodeći da su GT i osobe u njegovom društvu su mirno sjele u automobil i izašle s parkinga na sporednu ulicu. Dakle, sve navedene osobe suglasno iskazuju kako GT i njegovo društvo po izlasku iz kafića nisu bježali, a niti su se ispred kafića zadržavali, već da su samo po izlasku nastavili smjer kretanja prema automobilu u koji su u konačnici i ušli, pa je sud ocijenio kako oštećenik GT nije doprinio vlastitoj šteti.

36. Pritom ovaj sud ističe sljedeće. Iako je u postupku utvrđeno da je GT, zajedno sa svojim društvom, doista sudjelovao u nepriličnom ponašanju unutar samog kafića „Amadeus“ te da je upravo nered koji se tamo odvijao bio povod intervencije kako vojne, tako i civilne policije, ocjena je ovoga suda da sama činjenica nepriličnog ponašanja u ugostiteljskom objektu ne opravdava uporabu sile koju su prvotuženik i drugotuženik primijenili nakon što je GT iz navedenog kafića izašao. Osim toga, utvrđeno je i da GT, kao niti ostatak njegova društva iz kafića nisu bježali te su svjedoci, izuzev svjedoka HT, a čiji je iskaz sud u tom dijelu ocijenio neistinitim, suglasno iskazivali kako se iz automobila u kojemu su se nalazile četiri osobe nije pucalo u smjeru policije, pa da tako to nije činio niti GT, dakle da oštećenik niti u jednom trenutku nije pucao prema tamo prisutnim policijskim službenicima, pa da bi time eventualno provocirao napad vatrenim oružjem koji je izvršen u smjeru automobila u kojemu se on nalazio. Također, neovisno o okolnosti što je ovaj sud utvrdio da je GT, kao i druge osobe koje su s njim izašle iz kafića „Amadeus“, bio upozoren da stane, stav je ovoga suda kako vojni i civilni policajci, u konkretnom slučaju, ipak nisu postupili u skladu s relevantnom pravnom regulativom (članak 42. i 43. Zakona o unutarnjim poslovima („Narodne novine“ br.: 29/91) te članak 5. Uredbe o unutarnjim poslovima za vrijeme ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstva Republike Hrvatske), a koje bi pravilno postupanje eventualno opravdalo poprilično ekscesivnu uporabu vatrenog oružja u konkretnom slučaju. Slijedom navedenog sud je ocijenio neosnovan prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti istaknut od strane prvotuženika.

37. Vezano uz postojanje uzročno-posljedične veze između metka kojim je ozlijeđen oštećenik GT i oružja kojim je rukovao VT sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka LT koji je u svom iskazu naveo da je nedvojbeno riječ o puščanom zrnu kalibar 7,62 mm koje je jednako onom kojim je punjeno streljivo za automatske pupke Kalašnjikov odnosno puške koje su u trenutku pucanja imali VT i ET. Stoga ovaj sud otklanja prigovor nepostojanja uzročno posljedične veze kao neosnovan.

38. Dakle, u konačnici ovaj sud smatra da su prvotuženik i drugotuženik počinili štetnu radnju, u konkretnom slučaju kazneno djelo, a kako je utvrđeno izrekom pravomoćne presude u kaznenom postupku, a zbog koje je štetne radnje došlo do teške i po život opasne ozljede GT, odnosno da između štetne radnje prvotuženika i drugotuženika i nastupa štetne posljedice postoji uzročno-posljedična veza.

39. Na okolnost nastale štete oštećenom GT sud je saslušao svjedoke UT i RT.

40. Svjedokinja UT u bitnom je iskazala da je nakon štetnog događaja bila jako zabrinuta za svog sina GT, isto tako navodi da ne može opisati niti bol koju osjeća zbog toga. Nakon tog događaja samo njegovo liječenje je bilo oko dvije godine, tj. dvije godine je bio u toplicama, te je nakon toga opet povremeno išao u iste. Navodim da sa sinom GT živi u zajedničkom kućanstvu, te da o istom brine. Isto tako navodi da i njezin suprug brine o njihovom sinu GT.

41. Svjedok RT u bitnom je iskazao da je nakon štetnog događaja bio jako zabrinut za zdravlje svoga sina, kao i sada. Navodi da s istim živi u istom kućanstvu. Nakon toga štetnog događaja brinuo se o sinu, vodio ga je kod svih mogućih doktora kako bi istom olakšao njegovu bol. On je osjećao strahovitu bol zbog tog događaja koji se dogodio njegovom sinu.

42. Sud je iskaze svjedoka UT i FZ u cijelosti prihvatio ocijenivši ih istinitima, konzistentnima, međusobno neproturječnima, ali i u konačnici životno logičnima, a uzevši u obzir okolnost da se radi o roditeljima čije je dijete nastradalo u štetnom događaju.

43. Odredbom članka 1061. stavak 1. ZOO propisano je da, za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi isključenja odgovornosti zaposlenika, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da poslodavac, koji je oštećeniku popravio štetu, ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je zaposlenik štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

43.1. Tijekom postupka utvrđeno je kako je prvotuženik na dan 25. ožujka 1992. bio zaposlenik Ministarstva obrane kao vojni policajac, a da je drugotuženik na dan 25. ožujka 1992. bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova kao temeljni policajac, odnosno kako je prvotuženiku i drugotuženiku poslodavac bila Republika Hrvatska, kao i da su prvotuženik i drugotuženik navedenog dana ispred kafića „Amadeus“ došli radi intervencije po prijavi nereda i razbijanja kafića od strane GT, DT i OT, dakle da su obavljali poslove koji spadaju u djelokrug njihovog radnog mjesta.

43.2. Isto tako utvrđeno je kako su prvotuženik i drugotuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: K-11/08 od 8. srpnja 2010., proglašeni krivima da su s namjerom počinili kazneno djelo ubojstva u pokušaju, opisano u članku 34. stavak 1. KZRH u svezi članka 17. stavak 1. OKZRH, a kažnjivo po članku 34. stavak 1. KZRH u svezi članka 17. OKZRH, a u odnosu, između ostalog, i na žrtvu GT i to na način kako je utvrđeno u izreci navedene pravomoćne presude kaznenog suda.

43.3. Nadalje, utvrđeno je kako je zbog počinjenja kaznenog djela GT zadobio ustrjelnu ranu slabinskog predjela sa strijelnim prijelomom trećeg slabinskog kralješka i posljedičnom djelomičnom oduzetošću donjih udova, te nemogućnošću zadržavanja stolice i mokraće, što sve čini cjelinu i predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu, odnosno da je za istoga nastala šteta, te da su uslijed učina kaznenog djela, a zbog ozljeđivanja njihova sina GT, štetu pretrpjeli i njegova majka UT i njegov otac RT.

43.4. Tužiteljica je 11. veljače 2015. postupila po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3692/12 od 14. srpnja 2014., a koja je presuda djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gžn-2307/14 od 23. prosinca 2014., i naknadila štetu po prethodno navedenom štetnom događaju, a na način da je navedenog dana izvršila isplatu ukupnog iznosa od 2.457.308,39 kuna/326.140,87 eura.

43.5. S obzirom da je drugotuženik u odgovoru na tužbu naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade štete po svim osnovama , a glede visine tužbenog zahtjeva ističe se da je pravo regresa izvedeno pravo, s obzirom da subrogacijom, to jest ispunjenjem obveze za drugoga dolazi do prelaska vjerovnikovog potraživanja sa sporednim pravima na ispunitelja obveze. Kako je tužiteljica na ime naknade štete GT i njegovim roditeljima RT i UT izvršila isplatu ukupnog iznosa od 2.457.308,39 kuna/326.140,87 eura, a tijekom ovog postupka nije utvrđeno da bi oštećenik pridonio nastanku vlastite štete, prihvaćen je tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 1061. stavak 1. i 3. ZOO, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. Na predmetni iznos tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate sukladno članku članka 1086. ZOO tekuće od dana kada je izvršila isplatu oštećenicima, pa stoga kako između stranaka nije sporno da je tužiteljica dana 11. veljače 2015. isplatila oštećenicima iznos od 326.140,87 eura valjalo je tužiteljici dosuditi zatezne kamate od 11. veljače 2015. pa do isplate. Visina stope zateznih kamata određena je člankom 29. stavak 2. ZOO-a, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., članka 154. a i članka 155. ZPP s obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj 138/2023

- dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i priloženom troškovniku. Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tbr. 32 Tarife od 2.453,23 bodova, sastava tužbe od 10. kolovoza 2015. prema Tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, sastav podneska od 16. listopada 2025. prema Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 613,31 bodova, pristup na ročište 22. siječnja 2018. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, sastav podneska od 1. veljače 2018. prema Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 613,31 bodova, pristup na ročište 11. travnja 2018. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, sastav podneska od 12. listopada 2018. prema Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 613,31 bodova, sastav podneska od 20. veljače 2019. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, pristup na ročište 22. travnja 2021. prema Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 1.226,62 bodova, pristup na ročište 14. rujna 2021. prema Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 1.226,62 bodova, pristup na ročište 28. l istopada 2021. prema Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 1.226,62 bodova, pristup na ročište 17. svibnja 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, pristup na ročište 24. studenoga 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, pristup na ročište 17. listopada 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, pristup na ročište 29. veljače 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, pristup na ročište 16. prosinca 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, sastav podneska od 17. prosinca 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova, pristup na ročište 18. prosinca 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 2.453,23 bodova odnosno ukupno 34.958,55 bodova. Stoga je tužiteljici valjalo priznat trošak parničnog postupka prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura za sve radnje, te je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 69.917,10 eura, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

45. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 28.212,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. pa do isplate. Naime, trošak sastava podnesaka od 16. listopada 2015 ., 1. veljače 2018. i 12. listopada 2018., mogao se cijeniti samo po Tbr. 8/4 Tarife za svaki, a ne prema Tbr. 8/1 Tarife za svaki, s obzirom da se radi o ostalim podnescima, dok se pristup na ročišta 22. travnja 2021., 14. rujna 2021. i 28. listopada 2021. mogao cijeniti samo po Tbr. 9/2 Tarife za svaki, a nikako prema Tbr. 9/1 Tarife u punom iznosu za svaki iz razloga što se na navedenim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dok pristup na ročite 8. listopada 2024. tužiteljici nije priznat jer je došlo do odgode ročišta te se na istom nije raspravljalo niti o procesnim pitanjima, dok sastav podneska od 13. ožujka 2025. nije tužiteljici priznat iz razloga što isti nije bio potreban u ovom postupku te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

46. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koji se sukladno odredbi čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenim čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22).

47. Prvotuženiku nisu priznati zatraženi troškovi parničnog postupka u iznosu od 160.410,61 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. pa do isplate sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, budući je isti izgubio parnicu, te je odlučno kao pod točkom IV. izreke.

48. Drugotuženiku nisu priznati zatraženi troškovi parničnog postupka u iznosu od 545.287,80 eura sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, budući je isti izgubio parnicu, te je odlučno kao pod točkom V. izreke.

Velika Gorica, 27. ožujka 2026.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.