Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-88/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu tog suda Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Blažek, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene Općine Veliko Trojstvo, Ulica braće Radića 28, Veliko Trojstvo, OIB 85823514889, zastupana po Općinskom načelniku NB, bacc. ing. agr., radi isplate, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Općina Veliko Trojstvo, u roku 8 dana podmiriti tužitelju dospjeli dug u ukupnom iznosu od 156,50 EUR.“

II. Usvaja se dio tužbenog zahtjeva koji glasi :

„Nalaže se tuženoj Općina Veliko Trojstvo, u roku 8 dana podmiriti tužitelju dospjeli dug na ime zakonske zatezne kamate u ukupnom iznosu od 15,30 EUR (slovima: petnaest eura i trideset centi).“

III Nalaže se tuženoj Općina Veliko Trojstvo u roku 8 dana podmiriti tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 11,75 EUR (slovima: jedanaest eura i sedamdesetpet centi) u roku 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 21. siječnja 2026. podnio tužbu protiv tužene radi isplate iznosa od 156,50 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog računa, s osnove isporučene električne energije za nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], broj D.L. 4, 4, 4 i 4, koja se nalazi u vlasništvu tužene. Predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji te potražuje i troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 214,04 EUR.

1.2. Podneskom od 30. siječnja 2026. (str. 13) tužitelj je izvijestio sud da je tuženik, nakon pokretanja parničnog postupka 29. siječnja 2026. podmirio glavnicu duga , te da djelomično povlači svoj tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice, dok i dalje ostaje kod potraživanja zakonskih zateznih kamata na glavnicu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. siječnja 2026. te kod potraživanja parničnog troška specificiranog u tužbi .

1.3. Podneskom od 17. veljače 2026. (str. 30-47) tužitelj ističe kako su točni navodi tuženika da je plaćena glavnica duga. Zbog navedenog je tužitelj u svom podnesku od 30. siječnja 2026.g. i povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice, ali opreza radi navodi da je opomena za dug poslana prije utuženja i to na adresu obračunskog mjernog mjesta , te ostaje kod potraživanja zakonskih zateznih kamata na glavnicu koje prema obračunu tužitelja iznose 15,30 EUR te kod potraživanja parničnog troška specificiranog u tužbi i daljnjeg troška za sastavljanje ovog podneska u iznosu od 62,50 EUR.

2.1. Tužena u svom odgovoru na tužbu (str. 14-19) i tijekom postupka ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti iz razloga što je dugovanje u iznosu 156,50 eura platila u cijelosti 28. siječnja 2026., a za što prilaže Ispis prometne stavke- Potvrda isplate, datum izvršenja 28. siječnja 2026., navodeći da je predmetnu nekretninu stekla kao ošasnu imovinu temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. O-1335/2024 od 21. siječnja 2025., koje je postalo pravomoćno 4. veljače 2025., te da je odmah po primitku vjerodostojne dokumentacije što je Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, podmirila dugovanje ostavitelja pok. UB u cijelosti u iznosu od 156,50 EUR.

2.2. Nadalje, tužena u cijelosti osporava navode iz tužbe iz toč. 2. kao netočne, prije svega što je tužena postala vlasnik predmetne nekretnine tek 4. veljače 2025., a u kojem trenutku je priključak električne energije na predmetnoj nekretnini već bio odspojen od strane tužitelja i nije bilo isporuke električne energije, što je razvidno iz priloženog od strane tužitelja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, u kojemu je isključenje iz mreže datirano 11. rujna 2024.

2.3. Tužena osporava i navode iz toč. 3. tužbe kao netočne i zlonamjerne, da se tužena neosnovano obogatila za 156,50 EUR, budući da je činjenica da tužitelj nije obavijestio tuženu o postojanju dugovanja ostavitelja, što bi tuženoj pružilo priliku podmiriti cjelokupno dugovanje ostavitelja UB, a kako je to i učinjeno od strane tužene odmah po saznanju. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, obzirom da je tužena podmirila u cijelosti dugovanje ostavitelja UB prema tužitelju, a u odnosu na zatražene kamate i troškove ovog postupka smatra da su isti prouzročeni nemarom tužitelja koji tuženu nije uopće obavijestio o postojanju duga koji bi tužena da je znala da isti postoji podmirila, kao što je to i učinila kada je saznala za dug.

2.4. Tužena u podnesku od 26. veljače 2026. (str. 51) očitujući se na podnesak tužitelja od 30. siječnja 2026. (str. 13) kojim tužitelj djelomično povlači tužbu i to za iznos glavnice dok i dalje ostaje kod potraživanja zakonskih zateznih kamata na glavnicu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. siječnja 2026. te kod potraživanja parničnog troška, ističe da je Općina Veliko Trojstvo predmetne nekretnine naslijedila iza pok. UB kao ošasnu imovinu temeljem Rješenja o nasljeđivanju od 4. veljače 2025., te da tužena nije bila uvedena u posjed niti je tko tuženu obavijestio o postojanju eventualnih dugovanja, a u trenutku nasljeđivanja priključak električne energije je bio odspojen i nije bilo isporuke električne energije. Stoga tužena ustvrđuje da da joj nije moglo biti poznato postojanje duga od strane ostavitelja prema tužitelju, a niti je tužitelj obavijestio tuženu o postojanju dugovanja ostavitelja, te da se radi o paušalnim navodima tužitelja kada navodi da je opomena za dug poslana prije utuženja, jer ta tvrdnja ničim nije dokumentirana, a niti je tužena takav dokument zaprimila. Tužena zaključno ističe da je dugovanje ostavitelja prema tužitelju odmah po saznanju za isto u cijelosti podmirila, a druga potraživanja koja tužitelj navodi tužena smatra u cijelosti neosnovanim. Predlaže tužitelja s tužbenim zahtjevom odbiti u cijelosti.

2.5. I u podnesku od 13. ožujka 2026. (str. 54) tužena ponavlja da je za dugovanje ostavitelja sada pok. UB saznala tek iz sadržaja tužbe koju je zaprimila 27. siječnja 2026., te da je Općina Veliko Trojstvo dugovanje ostavitelja prema tužitelju u cijelosti podmirila odmah sljedeći dan 28. siječnja 2026., budući da tužitelj nije ranije obavijestio tuženu o postojanju duga ostavitelja, te da stoga prema tužitelju ne postoji daljnja obveza plaćanja zateznih kamata i troškova postupka.

3.1. Nije sporno da je tužitelj podneskom od 30. siječnja 2026. (str. 13) djelomično povukao tužbu u pogledu glavnice u visini od 156,50 EUR, dok i dalje potražuje zakonske zatezne kamate u iznosu od 15,30 EUR i troškove parničnog postupka specificiranog u tužbi u iznosu od 263,27 EUR i daljnji trošak za sastavljanje podneska od 17. veljače 2026. (str. 30-47) u iznosu od 62,50 EUR.

3.2. Sporno među strankama je je li tužena u obvezi naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate u iznosu od 15,30 EUR i troškove parničnog postupka, obzirom da se tužena tijekom postupka protivi snošenju bilo kakvih troškova kako u odnosu na zatezne kamate, tako i u odnosu na troškove ovog postupka, tvrdeći da je tužitelj svojim ponašanjem sam prouzročio ove troškove.

4. S obzirom da svako smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, sud je na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 91/92, 112/99,117/03, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu – ZPP) dostavio tuženoj podnesak tužitelja od 30. siječnja 2026. (str. 28) kojim tužitelj djelomično povlači tužbu i to za iznos glavnice, a ostaje kod potraživanja zakonskih zateznih kamata na glavnicu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. siječnja 2026. te kod potraživanja parničnog troška (str. 13), na što se tužena očitovala svojim podneskom od 26. veljače 2026. (str. 51).

5. S obzirom na navedeno, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva (156,50 eura), odnosno da se radi o sporu male vrijednosti, sud je proveo pisani postupak, bez održavanja ročišta (čl. 461.a st. 3. ZPP).

6. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid u izvadak iz BZP i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - neslužbena kopija (str. 3-5), izvod iz poslovnih knjiga (str.6), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. O-1335/2024 (str. 16-18), Ispis prometne stavke -potvrda isplate (str. 19), utuženi računi (str. 33-47), obračun kamata (str. 31) i poziv na dostavu podataka (str. 52-61, 64).

7. Sud je pročitane isprave prihvatio kao vjerodostojne s obzirom da istinitost istih nije dovedena u pitanje.

8. Analizirajući izvedene dokaze te tako utvrđene činjenice , ovaj sud zaključuje da tijekom cijelog postupka, kako u odgovoru na tužbu (str. 14-19) tako i u podnescima od 26. veljače 2026. (str. 51) te 13. ožujka 2026. (str. 54), tužena ustraje da svojim ponašanjem nije pridonijela nastanku potraživanja tužitelja prema tuženoj te se stoga protivi snošenju bilo kakvih troškova, kako u odnosu na zateznu kamatu tako i u odnosu na troškove parničnog postupka, budući da je dug pok. UB, ostavitelja, prema tužitelju podmirila odmah po saznanju za postojanje istog.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 156,50 EUR na ime glavnice, iznosa od 15,30 EUR na ime zatezne kamate te parničnog troška u iznosu 325,77 EUR.

10. Nije sporno da je tužena podmirila tužitelju Hep Elektra d.o.o. glavnicu utuženog dugovanja u visini 156,50 EUR i to 28. siječnja 2026 , kako to proizlazi iz Ispisa prometne stavke - potvrda isplate (str. 19, 61).

11. Međutim, spornim se nalazi duguje li tužena pored plaćene glavnice i dospjelu zakonsku zateznu kamatu u visini od 15,30 EUR te parnični trošak tužitelja prema specifikaciji iz tužbe i podneska od 17. veljače 2026. (str. 30), u ukupnom iznosu od 325,77 EUR.

12. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužena vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], broj D.L. 4, 4, 4 i 4 na adresi [adresa];

- da je tužena navedene nekretnine stekla kao ošasnu imovinu iza pok. UB, [adresa], temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. O-1335/2024 od 21. siječnja 2025. koje je postalo pravomoćno

12. veljače 2025. (str. 16-18);

- da je tužena za predmetno dugovanje ostavitelja pok. UB prema tužitelj, saznala 27.siječnja 2026. (str. 55-57) dostavljanjem tužbe od strane Općinskog suda u Bjelovaru;

- da je tužena dug s osnove glavnice (156,50 EUR ) platila 28. siječnja 2026. (Ispis prometne stavke - potvrda isplate, str. 19 , 61);

-da je 9. rujna 2024. priključak električne energije na predmetnoj nekretnini već bio odspojen od strane tužitelja i nije bilo isporuke električne energije;

- da tužena nije platila dugovanu kamatu u iznosu od 15,30 EUR za isporučene račune.

13. Odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

14.1. Razmatrajući sporne činjenice ovaj sud nalazi da tužitelj u ovom postupku nije dokazao, a na njemu je teret dokaza, da je na adresu obračunskog mjesta prije utuženja poslao opomenu za dug pok. UB kako to navodi u svom podnesku od 17. veljače 2026. „opreza radi“, a niti je o tome obavijestio tuženu kao nasljednicu iza pok. UB. Dakle, tužena nije mogla znati za postojanje duga prema tužitelju , tim više što je predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem kao ošasnu imovinu, temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. O-1335/2024 od 21. siječnja 2025. koje je postalo pravomoćno 12. veljače 2025.

14.2. Dakle, kraj činjenice da je tužena odmah po saznanju za postojanje duga izvršila plaćanje istog (tužbu zaprimila 27. siječnja 2026. a dug s osnove glavnice u iznosu od 156,50 EUR platila 28. siječnja 2028.), a za čije postojanje objektivno nije mogla znati, po ocijeni ovog suda nije došlo do nikakvog neosnovanog bogaćenja tužene, kako to tužitelj paušalno u tužbi navodi.

14.3. Međutim, kako se radi o dugu ostavitelja koji nije plaćen po dospijeću, a nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine ( čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju, Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019), tužena tužitelju duguje pored glavnice i zatezne kamate . Visina zateznih kamata izračunata je za svaki isporučeni račun na način da teče od dana poslije dana dospijeća i to primjenjujući stopu zatezne kamate iz članka 29. ZOO-a, a što ukupno iznosi od 15,30 EUR.

15.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika, a navedeno shvaćanje reflektira se i na odluku o troškovima.

15.2. Kako se tužena nije očitovala o smanjenju tužbenog zahtjeva, ustvrđujući kako u odgovoru na tužbu tako i podnescima dostavljenim tijekom ovog postupka, da prema tužitelju nema nikakvo dugovanje jer je obvezu (dug ostavitelja UB prema tužitelju) izmirila uplatom iznosa od 156,50 EUR odmah po saznanju za postojanje duga ostavitelja, te da stoga nije u obvezi niti naknaditi tužiteljevo potraživanje na ime zateznih kamata a niti troškove ovog postupka, slijedom navedenog ovaj sud cijeni da se tužena svojim ponašanjem tijekom postupka te neočitovanjem na povlačenje tužbe u odnosu na glavnicu, usprotivila smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe.

15.3. Na temelju svega naprijed navedenog, obzirom da je zaključak suda da se tužena protivi povlačenju tužbe u odnosu na plaćenu glavnicu od 156,50 EUR, za koji iznos je je tužitelj povukao tužbu u tom dijelu, tužbeni zahtjev nije osnovan za navedeni iznos slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke, dok je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu (15,30 EUR) usvojen te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U konkretnom slučaju, tužitelj je od utuženog iznosa (156,50 EUR) uspio sa 9,77 % (15,30 EUR) iz čega proizlazi da je uspjeh tužene 90,23 % , međutim, kako tužena nije tražila troškove ovog postupka sud o istima nije niti odlučivao (čl. 164. ZPP).

17.1. Visina troškova koji pripadaju tužitelju odmjerena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95 , 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 118/18, 51/23 dalje: ZSP) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23).

17.2. Tužitelju su priznati kao nužni troškovi za sastav tužbe i za sastav podneska od 17. veljače 2026. (str. 30) u iznosu od po 25 bodova za svaki ( tbr. 7. Tarife), što ukupno iznosi 50 bodova, što pomnoženo s 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda (tbr. 48. t. 3. i tbr. 50. Tarife) daje iznos od 100,00 eura.

Tužitelju su priznati i troškovi sudskih pristojbi za tužbu 6,64 EUR i presudu 13,27 EUR u ukupnom iznosu od 19,91 EUR.

17.3. Prema tome tužitelju pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 119,91 EUR. Kako je tužitelj uspio u postupku s 9,77%, u tom omjeru sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP mu pripadaju i troškovi postupka, tj. u iznosu od 11,75 EUR ( toč. III izreke ).

18. Sud nije priznao tužitelju trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka i trošak uvida u katastar, s obzirom na to da je tužitelj u spis dostavio neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka, te je činjenicu vlasništva moguće provjeriti putem osobnog imena upisanog vlasnika u Zemljišnoknjižnom odjelu suda, te tužitelj nije niti dokazao da je vršio provjeru u katastru radi saznanja podatka za pribavu zk. izvatka jer u predmetnom spisu nije priložio u odnosu na tu činjenicu nikakav dokaz. (točka III. izreke presude)

19. Iz svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 20. ožujka 2026.

Sudac:

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – Odvjetnik Vjeran Blažek, Lorenza Jagera 14, Osijek

2. Tužena -Općina Veliko Trojstvo, Ulica braće Radića 28, Veliko Trojstvo