REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-343/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Božiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke, Ribarska 4, protiv tuženika 1. LUKE BURAZERA iz Kostrene, Glavani 121, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Matei Bojanić Kožul, odvjetnici iz Rijeke, Pomerio 9 i 2. GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici iz Rijeke, Pomerio 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika 1. i 2. tuženika, objavljene 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 25.000,00 €/188.362,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do konačne isplate, do konačne isplate, sve u roku od 15 dana, a pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa nadalje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do konačne isplate, sve u roku od 15 dana, a pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 25.000,00 EUR/188.362,50 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2023. do isplate. U tužbi navodi da je 1. svibnja 2023. sa društvom Bitlucky d.o.o. sklopio tzv. bitlucky invest ugovor broj 3650 koji se odnosio na pružanje usluga kod kupnje i prodaje robe na tržištu kriptovaluta. U skladu s navedenim ugovorom da je društvu Bitlucky d.o.o. stavio na raspolaganje iznos od 13 ETH (ethera), odnosno 25.000,00 EUR. Nadalje, navodi da je navedeno društvo putem svojih članova, i to TS, koji je ujedno i direktor društva, te GS, koji je ujedno i prokurist društva poduzelo cijeli niz kaznenih djela iz kojeg razloga da je nestalo gotovo 70.000,000,00 EUR svih ulagača. Izneseno da proizlazi iz obavijesti 1. tuženika u kojoj da je isti praktički priznao da je društvo doveo u „kriznu situaciju“. S obzirom na navedeno, ističe da su takvim postupanjem tuženici počinili proboj pravne osobnosti iz članka 10. Zakona o trgovačkim društvima, budući da je zbog takvog postupanja tuženika ostao bez 13 ETH, odnosno 25.000,00 EUR. U konačnici, navodi i da je 1. lipnja 2023. podnio kaznenu prijavu protiv tuženika zbog počinjenja čitavog niza kaznenih djela kojima su oštetili tužitelja, ali i sve ostale ulagače.

2. Uz tužbu tužitelj je podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, i to iznosa od 25.000,00 EUR, zabranom 1. tuženiku raspolaganja nekretninama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Lucija.

3. Tuženici su, u sadržajno identičnim odgovorima na tužbu, u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Prvenstveno su istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je iz tužbe i dostavljene dokumentacije razvidno da su stranke ugovora trgovačko društvo Bitlucky d.o.o., kao društvo i ovdje tužitelj, kao klijent, slijedom čega da tuženici kao fizičke osobe nisu bili u ugovornom odnosu sa tužiteljem. Nadalje su naveli da je jedina nesporna činjenica da su trgovačko društvo Bitlucky d.o.o. i tužitelj zaključili bitlucky invest ugovor broj 3650, a da tužitelj u tužbi, osim paušalnih navoda koji se temelje isključivo na informacijama objavljenim u medijima, te sadržaju email-a koji je klijentima bio upućen od strane 1. tuženika, nije dostavio ni predložio niti jedan konkretan dokaz koji bi bio prikladan za utvrđivanje pretpostavki iz članka 10. Zakona o trgovačkim društvima. Isto tako, naveli su da činjenica da je eventualno i podnesena kaznena prijava ne može služiti za utvrđivanje navedenih pretpostavki, a niti predstavljati pravno relevantne činjenice na kojima bi se odluka mogla temeljiti. Stoga da je na tužitelju teret dokaza da je u konkretnom slučaju došlo do proboja pravne osobnosti, a što tužitelj nije dokazao. Naveli su i da u konkretnom slučaju ne postoji obveza trgovačkog društva Bitlucky d.o.o. prema tužitelju, budući da je iz ugovora razvidno da je isti zaključen 1. svibnja 2023. na vremenski period od jedne godine, odnosno zaključno do 1. svibnja 2024., a da je odredbom članka 10. ugovora propisana obveza društva da izvrši isporuku kriptovalute koju je društvo ostvarilo za klijenta na dan isteka ugovora, odnosno u roku od 30 dana od dana isteka ugovora. Stoga, a s obzirom da predmetni ugovor nije istekao, a niti je na neki drugi način prestao, da nije nastala obveza društva za isplatom, odnosno isporukom ostvarene količine kriptovalute tužitelju. S tim u vezi istaknuli su i da temeljem ugovora tužitelj nije ulagao novčane iznose, već je na „crypto wallet“ društva prebacio količinu kriptovalute od 12.989944 ETH, pa da po prestanku ugovornog odnosa obveza društva nije bila isplata fiat valute, već prijenos ostvarene količine kriptovalute. Stoga da iz tužbe nije razvidno temeljem čega bi iznos navodnog „portfolia“ tužitelja odgovarao novčanoj protuvrijednosti od 25.000,00 EUR, budući da ne postoji banka, odnosno druga financijska institucija koja određuje tečaj kriptovalute. Isto tako, člankom 14. ugovora da je eksplicitno ograničena odgovornost društva, te da je tužitelj svojim potpisom ugovora potvrdio da je upoznat s činjenicom da društvo ne može utjecati niti kontrolirati situaciju na tržištu, pa tako niti jamčiti ostvarenje dobiti za klijente, kao i da je upoznat sa svim rizicima i svjestan rizika povezanih s kupnjom i prodajom kriptovalute na tržištu, slijedom čega da iste preuzima na vlastitu odgovornost. Iz svega navedenog, da je razvidno da ne postoji nikakva, a osobito ne dospjela obveza društva u utuženom iznosu, slijedom čega da nije ispunjen ni osnovni uvjet iz odredbe članka 10. Zakona o trgovačkim društvima. U konačnici su istaknuli i da tužitelj nije podnio niti jedan konkretan dokaz za utvrđivanje činjenice zlouporabe okolnosti da, kao članovi društva ne odgovaraju za njegove obveze, ali da neovisno o navedenom nisu u svojem poslovanju zloupotrebljavali navedenu okolnost, da nisu koristili društvo za cilj koji mu je inače zabranjen, niti da bi oštetili vjerovnike, kao niti da bi protivno zakonu upravljali imovinom društva kao da je to njihova imovina ili istu u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanjili, već da su postupali sukladno pozitivnim propisima i važećim ugovorima.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio navode tuženika. Istaknuo je da je prigovor promašene pasivne legitimacije u potpunosti neosnovan, budući da je predmetna tužba podnesena radi isplate zbog proboja pravne osobnosti, u kojem slučaju su pasivno legitimirane osobe koje su proboj izazvale, odnosno tuženici, a što da je posebno razvidno iz činjenice da je predmetni ugovor zaključen 1. svibnja 2023., a da je već 18. svibnja zaprimljena e-mail poruka 1. tuženika da je društvo dovedeno u kriznu situaciju, odnosno da su tuženici već u trenutku zaključenja ugovora znali, ili barem morali znati da društvo neće biti likvidno. Naveo je i da su neosnovani navodi tuženika da nema dospjelu tražbinu, budući da je člankom 11. ugovora propisano da ukoliko klijent traži prijevremenu otplatu, da je društvo dužno postupiti po zahtjevu klijenta u roku od 15 dana od primitka pisanog zahtjeva. Tužitelj da je takav zahtjev podnio podnošenjem tužbe. Isto tako, naveo je i da je člankom 14. stavkom 2. ugovora određeno da će društvo ograničiti svoju odgovornost isključivo na stvarno nastalu novčanu štetu koja je nastala kao posljedica namjere i/ili grube nepažnje društva, odnosno njegovih zaposlenika, a u čemu da se ogleda proboj pravne osobnosti, gdje su tuženici na štetu društva, a u konačnici i tužitelja, potrošili novac na „niz loših trejdova i odluka“ (uplatom na kladionici). U odnosu na ispunjenje pretpostavki iz članka 10. Zakona o trgovačkim društvima, tužitelj je u podnesku od 3. rujna 2024. detaljno iznio način komunikacije i poslovanja društva Bitlucky d.o.o., odnosno tuženika, kao zastupnika navedenog društva, a iz kojih da je jasno iskorištavanje neznanja ulagača i činjenice da tržište virtualnim valutama nije regulirano striktnim zakonskim propisima, te su se na taj način uspjeli ulagačima, pa čak i onima koji su imali određena znanja u vezi sa trgovanjem virtualnim valutama, predstaviti kao osobe koje posjeduju potrebna znanja na međunarodnom tržištu koje će za svoje ulagače ostvariti veliku dobit. U vezi s navedenim, posebno su istaknuli da društvo Bitlucky d.o.o. nije bilo registrirano za obavljanje djelatnostima u vezi s trgovanja virtualnim valutama, kao niti da je bilo upisano u registar pružatelja usluga virtualne imovine koji vodi Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Sve navedeno da ukazuje da je prijevarna namjera tuženika bila stvoriti sustav-shemu navodnog uspješnog poslovanja sa ciljem da privuku veći broj klijenata da bi prisvojili sebi veliku imovinsku korist.

5. Rješenjem ovoga suda od 5. srpnja 2023. odbijen je, kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine prema tuženicima u iznosu od 25.000,00 EUR, zabranom 1. tuženiku raspolaganja nekretninama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Lucija. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 31. srpnja 2023. donošenjem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2355/2023-3, kojim je odbijena žalba s dopunom žalbe tužitelja, kao neosnovana, te je potvrđeno navedeno rješenje ovoga suda.

6. Rješenjem ovoga suda od 7. siječnja 2025., u točki I. izreke, odbijen je prijedlog HS za sudjelovanjem u parnici u svojstvu umješača na strani tužitelja, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev 1. tuženika da mu umješač naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR, a točkom III. izreke odbijen je zahtjev 2. tuženika da mu umješač naknadi trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 7. veljače 2025. (list 280 spisa).

7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Raspravnim rješenjem od 12. veljače 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za prekidom postupka do okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv tuženika, te je određeno da će se postupak odmah nastaviti.

10. Odredbom članka 10. stavka 1. ZPP-a propisano je da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Odredbom članka 12. stavka 1. ZPP-a propisano je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odredbom članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a propisano je da će sud prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12. ZPP-a).

11. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, primarna zadaća suda je da samostalno riješi o prethodnom pitanju kada je to god moguće, dok je prekid postupka i čekanje da netko drugi odluči o prethodnom pitanju, za sud tek podredna opcija.

12. Stoga, a budući da je kaznena odgovornost uža od građanskopravne odgovornosti i nije uvjet za građanskopravnu odgovornost, već je eventualno samo dodatno potvrđuje, ovaj sud je ovlašten odlučiti o tuženikovoj građanskopravnoj odgovornosti, pri čemu je za istaknuti da eventualni izostanak tuženikove kaznene odgovornosti, sam po sebi ne isključuje mogućnost njegove građanskopravne odgovornosti, a nakon ispitivanja ispunjenosti pretpostavki za proboj pravne osobnosti. Stoga bi određivanje prekida postupka bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i protivno spomenutoj primarnoj zadaći sudova da samostalno odlučuju o tužbenom zahtjevu. Stoga je ovaj sud, takav prijedlog 1. i 2. tuženika odbio.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.000,00 EUR/188.362,50 kunja s osnova članka 10. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje ZTD), odnosno temeljem odgovornosti 1. i 2. tuženika, kao članova trgovačkog društva Bitlucky d.o.o., za obveze društva.

14. Odredbom članka 10. stavka 1. ZTD-a propisano je da članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom, dok je stavkom 2. propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim zakonom. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, a stavkom 4. da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito: 1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

15. Citiranom zakonskom odredbom reguliran je institut tzv. proboja pravne osobnosti, koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva, pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika (ovdje tužitelja) prema društvu (Bitlucky d.o.o) i da članovi društva (tuženici) zloupotrebljavaju okolnost da ne odgovaraju za obveze društva.

16. Stoga je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije istaknut od strane 1. i 2. tuženika, budući da, sukladno ranije navedenom, kod tužbe koja se temelji na institutu proboja pravne osobnosti pasivno legitimiran je isključivo član društva, odnosno u konkretnom slučaju ovdje 1. i 2. tuženici, kao nesporni članovi društva Bitlucky d.o.o.

17. Nadalje, pretpostavke odgovornosti člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva moraju biti kumulativno ispunjene, a što u konkretnom slučaju nisu, budući da prva pretpostavka nije ispunjena, odnosno tužitelj nije dokazao da ima dospjelu tražbinu prema društvu. Pri tome, valja naglasiti da tražbina tužitelja prema društvu mora postojati i biti dospjela u trenutku podnošenja tužbe, budući da je jedan od uvjeta proboja prave osobnosti da vjerovnik ne može svoju tražbinu namiriti od društva. Stoga, tužbeni zahtjev već iz navedenog razloga nije osnovan.

18. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj sa društvom Bitlucky d.o.o. 1. svibnja 2023. zaključio bitlucky invest ugovor broj 3650 (list 10-17 spisa). Nije sporno ni da je tužitelj navedenom društvu, temeljem tog ugovora, stavio na raspolaganje određeni broj kriptovalute ETH (ether).

19. Iz navoda tužitelja proizlazi da isti zahtjeva povrat uloga koji je stavio na raspolaganje društvu Bitlucky d.o.o. sukladno navedenom ugovoru. Međutim, iz odredbi navedenog ugovora ne bi proizlazilo da bi tužitelj imao pravo na povrat navedenog uloga u iznosu 13 ETH, a što po tvrdnji tužitelja iznosi 25.000,00 EUR. Navedeno prvenstveno iz razloga jer tužitelj niti ne tvrdi da su nastupile okolnosti posljedica kojih je vraćanje onoga što je dano temeljem takvog ugovora, kao što je ništetnost, pobojnost ili raskid ugovora.

20. Nadalje, a budući da sud nije vezan pravnom osnovom istaknutom od strane tužitelja, već istu utvrđuje sam u okviru činjenica iznesenih u tužbi, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi osnovanom niti neku drugu osnovu temeljem koje bi tužitelj imao dospjelu tražbinu prema društvu.

21. Odredbom članka 8. bitlucky invest ugovor broj 3650 određeno je da se ugovor zaključuje na rok od 1 godine, a člankom 10. da se potpisom ugovora društvo obvezuje proviziju iz članka 9. (proviziju za pružene usluge) obračunati na novčaniku za kripotovalute klijenta, te klijentu ostaviti ostvarenu količinu koje je društvo putem savjetovanja ostvarilo za njegov račun, a da će se isporuka izvršiti na dan isteka ugovora, odnosno najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka ugovora.

22. Iz navedenih odredbi ugovora proizlazi da obveza društva Bitlucky d.o.o. nastaje na dan isteka ugovora, odnosno najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka ugovora. Stoga, takva obveza društva nesporno nije nastala, budući da je ugovor zaključen 1. svibnja 2023., a da je tužba podnesena 15. lipnja 2023., odnosno mjesec i pol dana nakon zaključenja ugovora.

23. Isto tako, nisu ispunjeni niti uvjeti iz odredbe članka 11. ugovora kojom je ugovoreno da ukoliko klijent traži prijevremenu isporuku, da će se smatrati da je klijent odustao od naloga koji je premet ugovora, te da je društvo dužno postupiti po zahtjevu klijenta u roku od 15 dana, od dana primitka pisanog zahtjeva, budući da tužitelj u tužbi niti ne tvrdi da je zahtijevao prijevremenu isporuku sukladno citiranoj odredbi. Naime, tužitelj je u podnesku od 3. siječnja 2024. (list 160-162 spisa) naveo da je podnošenjem tužbe podnio pisani zahtjev za prijevremenu isporuku, čime je nespornom učinio činjenicu da takav zahtjev nije podnio prije podnošenja tužbe. Međutim, sve i da tome nije tako, odnosno kada bi se i uzelo da bi tužba predstavljala pisani zahtjev za prijevremenu isporuku, takav zahtjev nije upućen društvu već tuženicima kao članovima društva.

24. Stoga, a budući da već prva propisana pretpostavka proboja pravne osobnosti nije ispunjena, sud nije provodio dokaze predložene na okolnost utvrđenja druge pretpostavke, odnosno je li član društva (tuženik) zloupotrebljavao okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva. Iz navedenog razloga sud je raspravnim rješenjem od 12. veljače 2026. odustao od provođenja dokaza da se od Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci zatraži na uvid spis poslovni broj KIS-DO- 163/2023, te odbio dokazne prijedloge da se od Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci pribave podaci o podnesenim kaznenim prijavama protiv tuženika, da se od Privredne banke Zagreb d.d. i ostalih banaka pribave podaci o stanju računa društva Bitlucky d.o.o., da se od kripto mjenjačnica Binance, Bitstamp, Kraken, Derbit, Bittrex i Crypto.com zatraže podaci da li su tuženici, društvo Bitlucky d.o.o. ili ES imali otvorene kripto račune, te o prometu po tim računima, da se od Financijske agencije pribave podaci o brojevima računa tuženika, društva Bitlucky d.o.o. i ES, da se pribavi i izvrši uvid u kazneni predmet koji se vodi protiv tuženika, da se od Porezne uprave zatraži podatak o imovini 2. tuženika, da se od društva Super Sport d.o.o. pribave podaci o prometu po računu, svim transakcijama te uplatama i isplatama tuženika i ES, da se od Opensea pribave podaci o prometu po računima tuženika i ES, da se iz spisa poslovni broj Z-15193/2023 pribavi ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenog između TS i LS, da se od Općinskog suda u Rijeci zatraži na uvid spis poslovni broj KOV-107/2025, da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, odnosno kombinirano financijsko- informatičko vještačenje, kao i za saslušanjem svjedoka LS, FS, US, JS, HS, ES, BS i svjedoka nabrojanih u podnesku tužitelja od 3. rujna 2024. (list 275 -276 spisa), te saslušanjem tuženika TS i GS.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

26. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a.

27. 1. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje Tarifa), te zastupanja na ročištima 11. siječnja 2024. i 12. veljače 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 375,00 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR.

28. 2. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 23. listopada 2023. iznos od 500,00 EUR za svaki podnesak, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, te zastupanja na ročištima 11. siječnja 2024. i 12. veljače 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 500,00 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR.

29. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. i III. izreke ove presude.

U Rijeci, 27. ožujka 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.