REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Ps-12/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muža, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske – Državne nekretnine d.o.o., OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjela protiv tužene ĐĆ iz [adresa], a boravište [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Odvjetnički ured Bučanac iz Velike Gorice, radi iseljenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice zastupane po ZODO Velika Gorica, te u punomoćnika tužene, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženici ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da se iseli iz stana koji se nalazi na adresi u [adresa], površine 35,80 m², interna oznaka Stan 4075 te da isti slobodan od stvari i osoba preda u posjed tužiteljici Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.676,06 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 27. ožujka 2026. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Republika Hrvatska temeljem članka 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 154/10 i 70/12) stekla pravo vlasništva na stanu u [adresa] koji se nalazi na adresi [adresa], površine 35,80 m².

1.1. Nadalje, tužiteljica navodi da temeljem ugovora o poslovno -tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. sklopljenog između Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o., predmetnom nekretninom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o.

1.2. Predmetni stan koristi bez pravne osnove ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] što je utvrđeno prilikom očevida nekretnine. Tužena ne podmiruje naknadu za bespravno korištenje stana koja je ostala navedenom trgovačkom društvu dužna iznos od 1.567,97 eura za period od veljače 2021. do travnja 2023.

1.3. Tuženoj je dopisom od 11. travnja 2022. poslan Zahtjev za predaju stana u posjed, a dopisom od 21. listopada 2022. opomena za podmirenje duga.

1.4. Uvidom u financijske evidencije, tužena uslijed nepodmirivanja najamnine ima zabilježeno nepodmireno dospjelo dugovanje u iznosu od 1.567,97 eura glavnice na koju teče pripadajuća zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade pa do isplate i iznos od 8,55 eura na ime režijskih troškova zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dana dospijeća pa do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava sve činjenične i pravne navode iz tužbe.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cijeli predmet, u izvadak otvorenih stavaka (list 3-4 spisa), zapisnik o primopredaji stanova (list 4-6 spisa), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine s fotografijom objekta (list 6 -7 spisa), u dopis PP Velika Gorica (list 7 spisa), u dopis koji je izdan od strane Državne nekretnine d.o.o. (list 8 spisa), opomena zbog neplaćanja duga (list 9 spisa), priložene račune (list 10-23 spisa), u izvadak o promjenama i stanju na računu (list 31 spisa), saslušana je tužena ĐĆ kao stranka u postupku, izvršen je uvid u univerzalni nalog za plaćanje (list 59 spisa) te potvrde o plaćanju (list 60 -63 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 66 spisa), izvadak otvorenih stavaka (list 68-69 spisa), izvadak otvorenih stavaka (list 72 spisa), analitički konto – potraživanja za troškove režija bez PDV-a – kartica partnera (list 73-74 spisa), univerzalni nalog za plaćanje te preslike računa (list 76-77 spisa).

4. Tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet spora je iseljenje i predaja u posjed predmetnog stana budući da se tuženik nalazi u posjedu istog bez valjane pravne osnove.

6. Uvidom u izvadak otvorenih stavaka (list 3 spisa), utvrđeno je da je tužena na ime nepodmirivanja najamnine imala dugovanje u ukupnom iznosu od 1.567,97 eura prema tužitelju za stanovanje u stanu koji se nalazi u [adresa], a koji tužena koristi bez valjane pravne osnove.

7. Nadalje, uvidom u zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 7.3.2022. s fotografijom predmetne nekretnine (list 6-7 spisa), utvrđeno je da je od strane Državnih nekretnina po ovlaštenoj osobi izvršen očevid na adresi [adresa] 7.3.2022., u navedeni zapisnik naznačeno je da je dolaskom na navedenu adresu gospođa koja sada koristi navedeni stan nakon smrti ČĆ i CĆ, biciklom otišla s mjesta očevida. Susjedi su potvrdili da je to stan u kojem sada živi i isti koristi ĐĆ (tužena u ovom postupku) te da s njom stan koristi i njen izvanbračni partner.

8. Uvidom u dopis PP Velika Gorica od 2. veljače 2021. (poleđina lista 7 spisa), u istom se navodi da je izvršena provjera na terenu na adresi [adresa] kojom prilikom je na navedenoj adresi zatečena ĐĆ, rođena **.**.1966. s prijavljenim prebivalištem na istoj adresi koje je u razgovoru izjavila da u [adresa] postoje 4 stana te da ona povremeno boravi u jednom od njih te da za ČĆ nikada nije čula te da isti ne stanuje niti u jednom od navedenih stanova. Daljnjom provjerom u IS MUP-a, utvrđeno je da na adresi [adresa] prijavljeno prebivalište imaju ČĆ i DĆ, rođena **.**.1976.

9. Nadalje, uvidom u dopis Državnih nekretnina d.o.o. od 11. travnja 2022. (list 8 spisa) koji je naslovljen ĐĆ, [adresa], istim dopisom se poziva ĐĆ na predaju predmetnog stana u posjed vlasniku Republici Hrvatskoj putem Državnih nekretnina d.o.o.

9.1. Također, Državne nekretnine d.o.o. izdale su **.**.2022. ĐĆ, [adresa] opomenu zbog neplaćanja duga (list 9 spisa).

10. Uvidom u presliku univerzalnog naloga za plaćanje (list 39 spisa), utvrđeno je da je tužena prema istom nalogu djelomično otplatila dugovanje tužiteljici u iznosu od 700,00 eura u korist Državne nekretnine d.o.o. . Također, uvidom u presliku univerzalnog naloga za plaćane (list 59 spisa), utvrđeno je da je tužena u korist Državne nekretnine d.o.o. uplatila na ime dugovanja iznos od 500,00 eu ra. Također, uvidom u potvrde koje prileže spisu (list 60-63 spisa), utvrđeno je da je tužena uplatila naknade za korištenje stana bez valjane pravne osnove za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2025..

11. Tužiteljica po zz je podneskom od 29. prosinca 2025. (list 80 spisa9, obavijestila sud da je tuženica u međuvremenu podmirila preostali dio potraživanja tužiteljice koji obuhvaćen točkama II. i III. tužbenog zahtjeva te da tužiteljica povlači tužbeni zahtjev u navedenom dijelu. Nadalje, tužiteljica je iskazala da budući da tužena i nadalje bespravno koristi stan koji je predmet ovog postupka, tužiteljica i nadalje ostaje kod točke I. tužbenog zahtjeva te isti specificira na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

12. Tužena ĐĆ je iskazala da stanuje u baraci u [adresa] unazad 4-5 godina s time da je prvih nekoliko mjeseci živjela sa gospođom CĆ koja je umrla, a nakon što je CĆ umrla, tužena je nastavila i dalje živjeti u toj baraci. Navodi da nema nikakvu odgovarajuću odluku niti bilo što temeljem čega bi mogla koristiti taj prostr za stanovanje, niti se interesirala u vezi s time, a ne zna niti tko je vlasnik tog prostora. Nadalje, navodi da je navodno taj prostor nekada bio od poduzeća "DIP Turopolje", te da unazad godinu dana plaća najamninu za taj prostor, odnosno otkako je dobila tužbu u vezi tog stambenog prostora, navodeći da struju plaća otkako je počela živjeti u tom stambenom prostoru.

12.1. Nadalje, tužena je iskazala da nije korisnica mirovine niti ima bilo kakva stalna primanja, da je bila neko vrijeme u braku s MĆ, a s njim je živjela na drugoj adresi, [adresa] te da je i na adresi [adresa] također baraka, da u braku nije ništa stekla od imovine s MĆ, nije se službeno razvela s MĆ, ali s njim više ne živi, već sada živi u izvanbračnoj zajednici sa KĆ, unazad 3 godine koji s njom stanuje na adresi [adresa]. Također, iskazuje da ima troje punoljetne djece koji žive u inozemstvu, da od djece nije nikada tražila da joj pomognu financijski i za rješavanja stambenog pitanja. Također se nikada nije obraćala bilo kojem nadležnom tijelu, odnosno ustanovi radi rješavanja stambenog pitanja. Unazad godinu dana plaća najamninu po uplatnicama koje joj budu dostavljene za taj stambeni prostor. Kćer od pokojne CĆ, dala joj je ključ od navedenog stambenog prostora u kojem stanuje. Od 1978. živi u [adresa], a ranije je živjela u [adresa] gdje nema nikakvih nekretnina, to jest navodi da nema u vlasništvu nekretninu bilo gdje. Također, iskazuje da je njena pok. mama dala njenom bratu obiteljsku kuću te da su se ona i njena sestra odrekle svojih suvlasničkih dijelova nasljedstva u korist brata. Također, dodaje da u toj baraci gdje živi ima struje, ali nema priključak vode te da ispred barake ima hidrant gdje može točiti vodu za svoje potrebe te da na taj način svi stanari koji žive u barakama koriste vodu.

13. Sud iskaz tužene ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim, osim u dijelu koji je u suprotnosti s provedenim materijalnim dokazima.

14. Nadalje, tijekom ovog postupka tužena po punomoćniku je istaknula prigovor prava na poštivanje doma, pozivajući se na članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći da tužena u navedenom derutnom prostoru boravi već godinama i to iz jedinstvenog razloga što nema drugo mjesto za stanovanje.

14.1. Također se navodi da je tužena u odnosu na navedene prostorije, ostvarila jaku, stvarnu i trajnu povezanost s obzirom da joj je to jedino mjesto na kojem može živjeti, te da stan nije ograničen samo na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene te da stoga navedeni stan predstavlja dom tužene.

15. Člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda regulirano je pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te je u stavku 1. navedenog članka određeno da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, dok je u stavku 2. navedenog članka određeno da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu s zakonom iako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti , javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

16. U odnosu na provođenje testa razmjernosti kako bi se došlo do odgovora je li u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede prava na doma, sud smatra da tužena nije mogla razviti dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da tu nekretninu smatra domom jer iz pribavljenih podataka i informacija te iskaza tužene proizlazi da se tužena samovoljno uselila u nekretninu negdje 2020. i to nakon smrti ČĆ i CĆ koji su dugi niz godina živjeli u predmetnom stanu, da tužena nikada nije prijavila svoje prebivalište na adresi navedene nekretnine(stambene jedinice), da je tužena nepošteni posjednik jer zna da nema nikakvu odgovarajuću odluku, niti bilo što temeljem čega bi koristila predmetni prostor za stanovanje, niti se interesirala u vezi s time i ne zna niti tko je vlasnik tog prostora, da se tužena nije nikada obraćala svojoj djeci za pomoć, niti se obraća la bilo kojem nadležnom tijelu, to jest ustanovi za rješavanje stambenog pitanja, da se nakon smrti svojih roditelja odrekla svog dijela nasljedstva u korist svoga brata, da je bila u braku od 1990. te nakon faktičnog napuštanja bračne zajednice, nije pokrenula postupak utvrđenja bračne stečevine, da je tužena tijekom braka prebivala na adresi, [adresa] na kojoj i nadalje ima prijavljeno prebivalište.

16.1. Iz naprijed navedenih i utvrđenih bitnih činjenica i okolnosti, proizlazi kako tužena nije razvila dovoljnu i kontinuirano vezu s predmetnom stambenom jedinicom te da se predmetna stambena jedinica ne može smatrati njenim domom, a pogotovo iz razloga jer je tužena potpuno pasivna u pogledu reguliranja svog statusa stanovanja, obraćanja nadležnim tijelima za rješavanje svog stambenog pitanja, odricanjem od svog nasljedstva u korist druge osobe (brata) , kao i imajući u vidu da tužena nije uredno plaćala troškove režija za vrijeme svog stanovanja u navedenom stambenom prostoru.

16.2. Logično bi bilo da u situaciji kada osoba ostvari dovoljnu i kontinuiranu vezu s mjestom gdje boravi, da bi tada učinila sve što je u njenoj moći da u to stambenom prostoru boravi zakonito i da se brine o svim nastalim režijskim troškovima za taj stambeni prostor i da regulira svoj stambeni status, a što kod tužene nije slučaj budući da se tužena ponaša suprotno u odnosu na to kako bi se trebala ponašati, a što proizlazi iz naprijed navedenih činjenica i okolnosti.

16.3. Nadalje, sukladno sudskoj praksi na tuženoj je teret dokazivanja da se odluka o iseljenju tiče njenog prava na dom i da bi tom odlukom došlo do miješanja u njeno pravo na dom, a što tužena nije dokazala u ovom postupku, već naprotiv iz samog iskaza tužene proizlazi da tužena nije razvila dovoljnu i kontinuiranu vezu s predmetnom stambenom jedinicom pa samim time se predmetna stambena jedinica ne može niti smatrati njenim domom, što u konačnici rezultira činjenicom da nije došlo do miješanja u njeno "pravo na dom".

16.4. Također, tužiteljica Republika Hrvatska kao vlasnica predmetne nekretnine ima pravo svoju nekretninu posjedovati, raspolagati istom i koristiti ju pa se njezin zahtjev za predajom nekretnine smatra legitimnim ciljem.

17. Slijedom naprijed navedenog u konkretnom slučaju, predmetna stambena jedinica ne može se smatrati domom tužene te stoga nije došlo do povrede "prava na dom", sukladno članku 8. Konvencije, a zahtjev tužiteljice za iseljenjem ne predstavlja neopravdano miješanje u korisnikovo "pravo na dom".

18. Iz naprijed navedenog, nedvojbeno proizlazi da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, slijedom čega je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Sud je tužiteljici priznao sljedeće troškove parničnog postupka: sastav tužbe od 13.12.2023. u iznosu od 200,00 eura, predujam za sudskog dostavljača u iznosu od 26,06 eura, sastav podneska od 16.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 23.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 11.2.2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 6.3.2025. u iznosu od 150,00 eura, pristup na ročište 2.9.2025. u iznosu od 150,00 eura, sastav podneska od 25.9.2025. u iznosu od 150,00 eura, sastav podneska od 11.11.2025. u iznosu od 100,00 eura, pristup na ročište 27.11.2025. u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska od 29.12.2025. u iznosu od 100,00 eura, pristup na ročište 5.2.2026. u iznosu od 100,00 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 1.676,06 eura.

Velika Gorica, 27. ožujka 2026.

Sudac:

Marijan Muža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po zz

- tuženiku po pun.

- kal. 20 dana