Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-166/2026-21

(Ranije broj: P-42/2024)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Preložnjak – Bedić, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti , nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 166-184/2007 zaključen između tužitelja i tuženika dana 16.5.2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ignaca Vuger, Sesvete, Karlovačka ulica 2, dana 22.5.2007. godine pod brojem: OV - 11104/2007 pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane (niti za fiducijarnog dužnika)."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da su tužitelj TO korisnik kredita i fiducijarni dužnik i tuženik Addiko Bank d.d. dana 16.5.2007. godine zaključili Ugovor o kreditu broj: 166-184/2007 ovjeren kod javnog bilježnika Ignaca Vuger iz Sesveta dana 22.5.2007. godine pod brojem: OV-11104/2007, a koji je ugovor unaprijed pripremio tuženik. Ističe da je notorna činjenica da je presudama Visokog trgovačkog suda RH odnosno Vrhovnog suda RH po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu 8 banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba, među kojima je i tuženik, kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke – tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene i time ništetne, tako da u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa tako i u ovom postupku nije potrebno provoditi ponovno dokazni postupak radi utvrđivanja jesu li odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženika nepoštene i time ništetne, jer da je to pravno pitanje već pravomoćno riješeno. Također nije niti dopušteno ponovno utvrđivati ono što je već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu o čemu je već pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud RH. U pravomoćno okončanom kolektivnom sporu već je utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj.

2. Iz predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo je da on sadrži nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a također je vidljivo da taj ugovor sadrži i nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF. Odredba u Ugovoru o kreditu o kamati i kamatnoj stopi je bitni sastojak Ugovora o kreditu (cijena), bez koje Ugovor o kreditu ne može opstati. Također je odredba u Ugovoru o kreditu o valuti, valutnoj klauzuli u CHF (predmet) bitan sastojak Ugovora o kreditu, bez koje Ugovor o kreditu ne može opstati. Na ništetnost sud treba paziti po službenoj dužnosti prema propisima RH i prema pravu EU.

3. Tužitelj ima pravi interes za podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog Ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti, kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i prava i pravni interesi tužitelja. Na temelju presude donijete po tužbi za utvrđenje, tužitelj za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interes. Tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, s obzirom da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, kako bi tužitelj mogao ostvariti od tuženika prava koja mu pripadaju po osnovi ništetnosti Ugovora o kreditu.

4. Navedene nepoštene i ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu su odredbe ugovora o kreditu o cijeni i predmetu Ugovora o kreditu te predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu, bez kojih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati. Čak i kada bi bila samo nepoštena i ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostrano odlukom banke – tuženika, predmetni Ugovor o kreditu je ništetan u cijelosti, kako prema važećim propisima nacionalnog prava, tako i prema pravu EU i odlukama suda EU C-70/17 i C-655/20. U ovom konkretnom slučaju u ovdje predmetnom Ugovoru o kreditu osim što je nepoštena i ništetna, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke – tuženika (što je već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu), već je pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu također da je nepoštena i ništetna i odredba Ugovora o kreditu o valuti. Tako da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, već je ništetan u cijelosti, već i kada bi samo jedna od predmetnih odredbi Ugovora o kreditu bila nepoštena i ništetna, s obzirom da je svaka od tih odredbi bitan sastojak Ugovora o kreditu, bez koje (koji) odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati i posljedica je ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti. Da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, proizlazi iz propisa nacionalnog prava te prava EU. Ovakva pravna shvaćanja o ništetnosti cijelost ugovora zauzeta su i u odlukama suda EU C-118/17 i C-260/18. Sudovi u Republici Hrvatskoj dužni su primjenjivati pravo EU i odluke suda EU.

5. Čak i neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu, prema odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima činidba iz ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

6. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek ocjenjivati prema svim kompletnim okolnostima slučaja. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv tuženika (i još drugih 7 banaka), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji pokrene potrošač. Ugovorna odredba kojom se je promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke. Obveza tužitelja u pogledu cijene – kamate po predmetnom Ugovoru o kreditu nije odrediva te je predmetni Ugovor o kreditu ništetan i po toj osnovi.

7. Tuženik prema propisima RH i prema pravu EU nije ovlašten uređivati odnose s korisnikom kredita suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, a tuženik nije ovlašten uređivati odnose s korisnikom kredita suprotno pravu EU. U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza tuženik se nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, a što je već pravomoćno utvrđeno u pravomoćno okončanom sudskom postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača.

8. Predmetni Ugovor o kreditu je ništetan prema odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima, jer činidba iz ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Tužitelj ističe da je kod ovog suda 2019. godine pokrenuo protiv tuženika postupak radi isplate preplaćene kamate i tečaja te da je taj predmet još u rješavanju, a spis je broj:

P-1056/2019 te da je tuženik osporio tužitelju status potrošača, a upravo je tuženik kao specijalizirana bankarska ustanova u predmetnom Ugovoru o kreditu kojega je unaprijed pripremio tuženik, uvrstio odredbe u taj ugovor iz kojih jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tuženik pripremio za tužitelja potrošački Ugovor o kreditu, te je upravo tuženik u ugovoru naveo u čl. 2. toga Ugovora, da se tužitelju TO odobrava potrošački kredit. Zbog navedenog, tužitelj u ovom postupku obrazlaže svoju tužbu i kao potrošač, jer je plaćao potrošački kredit i upravo mu je tuženik ponudio takav kredit i takav ugovor da se radi o potrošačkom kreditu. Tužitelj stoga ima pravo i pravni interes u ovom postupku tražiti zaštitu svojih prava na način da u ovom predmetu dokazuje da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan, neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu. Ističe da je nedopustivo kada to tuženiku odgovara, tada tužitelju određuje i priznaje status potrošača, kako je to u predmetni Ugovor o kreditu ugradio upravo tuženik kod izrade ugovora, a kada to tuženiku ne odgovara, tada tužitelju ne priznaje i osporava status potrošača. Predlaže da se donese presuda kao pod točkom I. izreke.

9. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe, ukoliko se utvrdi da nema status potrošača, onda traži da sud u ovom predmetu primijeni Zakon o obveznim odnosima s obzirom da se tada ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora. Ističe da se u predmetu broj: P-1056/2019 koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru odlučuje o tome da li tužitelj ima status potrošača, odnosno da li se radi o potrošačkom kreditu. Ukoliko se pravomoćno utvrdi da tužitelj nema status potrošača, u tom slučaju ostaje kod navoda tužbe da se utvrdi ništetnim predmetni Ugovor o kreditu neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu, temeljem čl. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima. Također se u tom slučaju trebaju analogno primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, s obzirom da je iz predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo da on sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika i identične odredbe o valutnoj klauzuli kakve su sadržane u potrošačkim ugovorima o kreditu za koje je u kolektivnom sporu utvrđeno da su nepoštene.

10. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da je drugostupanjski sud u predmetu broj: P-1056/2019 Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru potvrdio presudu prvostupanjskog suda te da je pravomoćno potvrđeno da tužitelj TO nema status potrošača. Obzirom da je tužitelj u ovom predmetu naveo da će se nastavno očitovati, predlaže da se na ovdje predmetni Ugovor o kreditu, koji nije potrošački, primjene odredbe Zakona o obveznim odnosima i to odredbe čl. 269. – 272. Ističe da je tuženik, koji je unaprijed pripremio ovdje predmetni ugovor, u ugovoru naveo da je redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te u vezi s tim ističe da je ta odredba Ugovora o kreditu, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF neodrediva u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO. Iz predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo je da u ovom ugovoru za koji je zakonom propisana pisana forma, tuženik nije naveo u ugovoru, vezano na odredbu o redovnoj kamati, kriterije i egzaktne parametre po kojima će se redovna kamata – promjenjiva kamatna stopa mijenjati. Ističe da je iz Ugovora o kreditu vidljivo da tuženik nije ugovorio fiksnu kamatnu stopu. Stoga je odredba o redovnoj kamati neodrediva, a u vezi s time ovdje predmetni Ugovor o kreditu je ništetan u cijelosti prema izričitoj odredbi čl. 270. st. 1. ZOO. Pored toga, neodredive su i odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF, obzirom da tuženik kao kreditor nije utvrdio jasne kriterije i egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji bi sadržavali osnovne potrebne informacije o specifičnostima i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, a koji bi trebali biti navedeni u Ugovoru o kreditu i jasno istaknuti. Stoga je neodredivost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i dodatni razlog ništetnosti cijelog ugovora, a imajući u vidu odredbu čl. 269. – 272. ZOO.

11. Tužitelj nadalje ističe, u svezi prigovora dvostruke litispendencije da taj prigovor nije osnovan, jer je u predmetu broj: P-1056/2019 postupak vođen po tužbi radi isplate preplaćene kamate i tečaja, a predmet ovog postupka je deklaratorna tužba radi utvrđenja predmetnog Ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti.

12. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije. Navodi da je tužitelj ranije podnio tužbu zahtijevajući utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu. Taj postupak se vodi pod poslovnim brojem: P- 1056/2019 te je dana 23.3.2023. godine Općinski sud u Bjelovaru donio presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen i predmet se nalazi kod Županijskog suda u Zagrebu. Tuženik smatra da se pravilu o zabrani dvostruke litispendencije protivi, to da u pravnom prometu istovremeno postoji presuda kojom nije prihvaćen tužbeni zahtjev koji je usmjeren na djelomičnu ništetnost ugovora i presuda kojom bi bio prihvaćen tužbeni zahtjev koji je usmjeren na potpunu ništetnost istog ugovora. Ako postoji presuda prema kojoj ugovor nije djelomično ništetan, tada ne smije naknadno postojati presuda prema kojoj je isti taj ugovor u potpunosti ništetan, pravna i činjenična podloga ovog postupka i postupka P-1056/2019 je identična i tuženik u ovom sporu ne iznosi nove argumente u prilog navodne ništetnosti spornih odredbi. Tuženik stoga predlaže odbaciti tužbu i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.

13. Tuženik nadalje osporava tužitelju status potrošača, jer je u čl. 2. Ugovora o kreditu navedeno da je namjena njegova sklapanja kupovina poljoprivredne mehanizacije. U čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje: ZZP/03), potrošač je definiran kao fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Kako je namjena predmetnog Ugovora o kreditu kupovina poljoprivredne mehanizacije, nije riječ o potrošačkom ugovoru i posljedično se ne primjenjuju odredbe potrošačkog zakonodavstva. Budući da je tužbeni zahtjev utemeljen isključivo na odredbama potrošačkog zakonodavstva i presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P - 1401/12 od 4. srpnja 2013. godine (tzv. slučaj franak) tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

14. Ističe kako je neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje potpune ništetnosti Ugovora o kreditu, čak i ako su sporne ugovorne odredbe ništetne, što tuženik strogo osporava. Ističe da odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu objektivno bitni sastojci Ugovora o kreditu, bez kojih on ne bi mogao opstati. Navodi da je iz odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – dalje: ZOO) vidljivo da su bitni sastojci Ugovora o kreditu obveza banke staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava i obveza korisnika kredita plaćati kamate i vratiti iznos u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Osim navedenog, prema čl. 1022. st. 1. ZOO bitan sastojak Ugovora o kreditu je i pisani oblik. Pravna teorija i sudska praksa nikada nisu navodili odredbu o valutnoj klauzuli i odredbu o načinu promjene kamatne stope kao bitne sastojke Ugovora o kreditu. Ugovor o kreditu može opstati bez tih odredbi, te ta činjenica na povlači ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Predlaže sudu dobaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

15. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja TO (list 90-91) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 166-184/2007 (list 6-10), u presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj: 20 P-1056/2019-81 (list 19-24), u kamatne stope banaka na kunske kredita bez valutne klauzule (list 43-46), u izjavu svjedoka ŠO (list 47-51), u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2248/2023-6 (list 78-81), te u predmet Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj: 20 P-1056/2019.

16. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 166-184/2007 od 16.5.2007. godine zaključenog između prednika tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb i tužitelja TO, utvrđeno je da je tuženik odobrio tužitelju kao korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 69.895,17 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke, važeće na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za kupovinu poljoprivredne mehanizacije. Kamatna stopa po predmetnom kreditu je iznosila 6,50 % dekurzivno godišnje i kamate se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Prema čl. 6. Predmetnog Ugovora, banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke. Rok otplate kredita iznosi 10 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, a kredit se otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 793,65 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja.

17. Ovom tužbom tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu, te da predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, niti za fiducijarnog dužnika. Ističe da je notorna činjenica da je presudom Visokog trgovačkog suda RH, odnosno Vrhovnog suda RH po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača, u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu 8 banaka, u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke , kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene i time ništetne. Stoga u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom nije potrebno provoditi ponovni dokazni postupak utvrđivanja jesu li odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, jer je to pravno pitanje pravomoćno riješeno. Ističe da ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu kako bi mogao ostvariti kod tuženika prava koja mu pripadaju po osnovi ništetnosti Ugovora o kreditu.

18. Prije podnošenja ove tužbe tužitelj je protiv tuženika dana 14.6.2019. godine podnio tužbu radi isplate novčanog iznosa kao potrošač, a na temelju istog Ugovora o kreditu. U tome postupku tuženik je istakao da je u kolektivnom sporu gdje je donesena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine i presuda Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno da su ništetne odredbe o promjenjivim kamatnim stopama na osnovi jednostrane odluke tuženika te da su ništetne i odredbe o valutnoj klauzuli CHF. Kako su utvrđene ništetnim navedene odredbe, a tužitelj je po njegovom mišljenju potrošač, zahtijeva od tuženika povrat preplaćenih kamata i preplaćenog tečaja CHF. Ovaj postupak se je vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru pod brojem: P-1056/2019 te je na kraju donesena presuda broj: P-1056/2019-81 od 23. ožujka 2023. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 15.643,32 eura, a koji se temelji na plaćanju povećane kamate u odnosu na početnu kamatu koja je bila u trenutku realizacije kredita i na plaćanju povećanog tečaja CHF koji je bio u odnosu na početni tečaj. Nadalje, naloženo je tužitelju plaćanje i parničnog troška. Osnov odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja je u utvrđenju suda da tužitelj nema status potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03 – dalje: ZZP). Istaknuto je da je predmetni ugovor zaključen radi kupnje poljoprivrednog stroja za potrebe obrade poljoprivrednog zemljišta te da tužitelj ima OPG i da mu je stroj potreban za obavljanje djelatnosti. Dakle, kako tužitelj nije imao status potrošača, na njega nisu mogle biti primijenjene presude iz kolektivnog spora. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2248/2023-6 od 7. siječnja 2025. godine, te je istaknuto da tužitelj nije sklopio predmetni Ugovor o zajmu za potrebe izvan okvira obrta poduzeća i profesije, nego upravo za potrebe OPG-a čiji je vlasnik, te da je OPG organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika, fizičke osobe koja radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti.

19. Tužitelj je u ovome postupku, nakon što je pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa koji se temelji na presudi iz kolektivnog spora gdje je utvrđeno da nije potrošač, zahtijeva u cijelosti utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kreditu, a sada isključivo na odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu temeljem čl. 269. – 272. ZOO. Ističe da je tuženik koji je unaprijed pripremio predmetni Ugovor, u ugovoru naveo da je redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a u vezi s tim ističe da je ta odredba ugovora, kao i odredba o valutnoj klauzuli CHF neodrediva u sm islu čl. 270. st. 1. ZOO. Nadalje, ističe da tuženik u Ugovoru o kreditu nije naveo kriterije i parametre po kojima će se ta redovna kamata mijenjati. Nadalje, ističe da u Ugovoru o kreditu nije vidljivo da tuženik nije ugovorio fiksnu kamatnu stopu. Stoga je odredba o redovnoj kamati neodrediva te je time predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti prema izričitoj odredbi čl. 270. st. 1. ZOO. Pored toga, neodredive su i odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF, jer tuženik kao kreditor nije utvrdio jasne kriterije i egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji bi sadržavali osnovne potrebne informacije o specifičnostima i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF. Stoga je neodredivost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF dodatni razlog ništetnosti cijelog predmetnog Ugovora o kreditu.

20. Nije sporno da je odredba o redovnoj kamatnoj stopi koju samostalno tijekom otplate kredita utvrđuje tuženik neodrediva i da tužitelj na istu ne može utjecati, te da takva odredba sukladno čl. 269. ZOO mora biti određena ili odrediva. Prema čl. 270. st. 1. ZOO činidba koja je neodređena ili neodrediva je ništetna.

21. Prema čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Prema čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

22. Odredba o kamatnim stopama sukladno odlukama tuženika gdje on iste može samostalno mijenjati je svakako neodrediva, a time i ništetna. Međutim, kako je očito u predmetnom Ugovoru člankom 3. utvrđena i početna kamatna stopa od 6,50 % koja je ugovorena i koja nije ništetna, proizlazi da nema osnove da se predmetni Ugovor o kreditu utvrdi u cijelosti ništetnim kako to zahtijeva tužitelj. Nadalje, odredba čl. 22. st. 1. ZOO dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu u CHF, a kako ovaj ugovor nije potrošački u tome dijelu nije ništetan. U takvim okolnostima sud nije prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim u cijelosti predmetnog Ugovora o kreditu, te je sud tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao pod točkom I. izreke.

23. Tuženik je stavio prigovor dvostruke litispendencije gdje je istakao da postoji presuda kojom nije prihvaćen tužbeni zahtjev koji je usmjeren na djelomičnu ništetnost ugovora, te ako postoji presuda prema kojoj ugovor nije djelomično ništetan, tada ne smije naknadno postojati presuda prema kojoj bi isti ugovor bio u potpunosti ništetan, jer je pravna i činjenična podloga ovog postupka i postupka P-1056/2019 identična. Međutim, kako se presuda u predmetu broj: P-1056/2019 temelji na tužbenom zahtjevu iz kolektivnog spora i Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje: ZZP), gdje je utvrđeno da tužitelj nije potrošač i da nema pravo na novčano potraživanje preplate, a tužbeni zahtjev u ovome postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, u obje parnice sadržajno nije istaknut isti tužbeni zahtjev, te temeljem čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) nije došlo do litispendencije i sud taj prigovor nije prihvatio.

24. Kako je tuženik uspio u sporu, tužitelj mu je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan platiti parnične troškove u iznosu od 750,00 eura, koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, od troškova sastava jednog potrebnog obrazloženog podneska od 5.3.2025. godine u iznosu od 200,00 eura, od troškova zastupanja na ročištu od 11.2.2026. godine u iznosu od 200,00 eura te od PDV -a u iznosu od 150,00 eura.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 27. ožujka 2026.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici Jasni Preložnjak - Bedić, odvjetnici iz Čakovca, Kralja Tomislava 1,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničko društvo Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54.